Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Budimo obzirni i dobri po ugledu na Jehovu

Budimo obzirni i dobri po ugledu na Jehovu

Srećan je onaj ko obzirno postupa prema ubogome (PS. 41:1)

PESME: 130, 107

1. Po čemu se vidi da u Božjem narodu vlada ljubav?

BOŽJI narod u duhovnom smislu sačinjava jednu veliku porodicu u kojoj vlada ljubav (1. Jov. 4:16, 21). Ponekad ćemo imati priliku da pokažemo tu ljubav nekom velikom žrtvom, ali najčešće se ona ogleda u malim stvarima, kao što su ljubazne reči i dobra dela. Kada smo prema drugima dobri i obzirni, pokazujemo da smo se ugledali na Boga „kao njegova voljena deca“ (Ef. 5:1).

2. Kako je Isus pokazao da voli ljude?

2 Isus je savršeno odražavao ličnost svog Oca. To se vidi i u njegovim rečima: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas okrepiti [...] jer sam ja blag i ponizan u srcu“ (Mat. 11:28, 29). Kada smo po ugledu na Isusa obzirni „prema ubogome“, imamo naklonost našeg nebeskog Oca i to nas čini srećnima (Ps. 41:1). Pogledajmo sada kako možemo pokazati obzirnost u porodici, hrišćanskoj skupštini i službi propovedanja.

OBZIRNI U PORODICI

3. Kako muž može biti obziran prema svojoj ženi? (Videti sliku na početku članka.)

3 Poglavar porodice treba da bude primer u pokazivanju obzirnosti prema članovima svoje porodice (Ef. 5:25; 6:4). Biblija savetuje muževima: „Živite sa svojim ženama u skladu sa onim što ste naučili“, što bi se moglo prevesti i kao „budite obzirni i puni razumevanja“ (1. Petr. 3:7). Obzirnost i razumevanje idu ruku pod ruku. Primera radi, razuman muž zna da to što ga njegova žena dopunjuje znači da je po mnogo čemu drugačija od njega, ali ne i manje vredna (Post. 2:18). Zato pazi na njena osećanja i poštuje njeno dostojanstvo. Jedna žena iz Kanade za svog muža kaže: „On nikada ne omalovažava moja osećanja i ne kaže mi: ’Ne treba tako da se osećaš.‘ Pažljivo me sluša. Kada mi pomaže da situaciju vidim iz drugog ugla, to čini blago.“

4. Kako muž pokazuje da je obziran prema svojoj ženi kada je u kontaktu s drugim ženama?

4 Pažljiv muž uzima u obzir osećanja svoje supruge i kada je u kontaktu s drugim ženama. Nikada ne flertuje s njima niti pokazuje neprikladno zanimanje za njih, a to ne čini ni na društvenim mrežama niti na internetu uopšte (Jov 31:1). On ostaje veran svojoj ženi ne samo zato što voli nju već i zato što voli Boga i mrzi zlo. (Pročitati Psalam 19:14; 97:10.)

5. Kako žena može biti obzirna prema mužu?

5 Kada se muž trudi da postupa poput svog poglavara, Isusa Hrista, ženi je lakše da ga duboko poštuje (Ef. 5:22-25, 33). To poštovanje će je podstaći da bude pažljiva prema njemu, naročito kada on mora da odvoji više vremena za teokratska zaduženja ili kada je nečim opterećen. „Moja žena često primeti kada me nešto muči“, kaže jedan brat iz Velike Britanije. „Tada postupa po načelu iz Poslovica 20:5, čak i ako to znači da mora da čeka pravo vreme da bi izvukla iz mene šta je posredi, osim ako se ne radi o nečem poverljivom.“

6. Kako svi mi možemo podsticati decu da budu obzirna prema drugima i kako će se to odraziti na decu?

6 Kada su roditelji obzirni jedno prema drugom, deca rastu u zdravoj atmosferi. Prvenstveno su roditelji odgovorni da pouče svoju decu da budu obzirna prema drugima. Primera radi, treba da ih nauče da ne trče po Dvorani Kraljevstva. Na druženjima mogu reći deci da se ne guraju da uzmu hranu ispred starijih. Naravno, svi u skupštini možemo pomoći roditeljima. Kada dete uradi nešto dobro za nas, na primer, kada nam pridrži vrata, bilo bi lepo da ga pohvalimo. To dobro deluje na decu jer tako razumeju da „više usrećuje davanje nego primanje“ (Dela 20:35).

OBZIRNI U SKUPŠTINI

7. (a) Kako je Isus pokazao obzirnost prema gluvom čoveku? (b) Šta iz toga učimo?

7 Jednom kada je Isus bio na području Dekapolja, ljudi su mu „doveli jednog gluvog čoveka koji je teško govorio“ (Mar. 7:31-35). Isus mu nije vratio sluh pred svima, već ga je odveo na stranu. Zašto je tako postupio? Možda je tom čoveku bilo neprijatno među tolikim narodom zato što ne čuje. Mi naravno ne možemo da lečimo, ali možemo i treba da pazimo na osećanja naših suvernika. Apostol Pavle je napisao: „Razmišljajmo jedni o drugima [to jest, budimo obzirni prema drugima], kako bismo se podsticali na ljubav i dobra dela“ (Jevr. 10:24). Isus je znao kako se gluvi čovek oseća i bio je dobar prema njemu. Zaista divan primer za nas!

8, 9. Navedi primere kako možemo biti obzirni prema starima i nemoćnima.

8 Budi obziran prema starijima i osobama s hendikepom. Glavno obeležje hrišćana nije efikasnost već ljubav (Jov. 13:34, 35). Takva ljubav nas pokreće da činimo sve što možemo da bismo pomagali starijoj braći i braći s hendikepom da dolaze na hrišćanske sastanke i učestvuju u službi propovedanja. To radimo i kada oni ne mogu mnogo toga učiniti (Mat. 13:23). Majkl, brat koji je u invalidskim kolicima, veoma ceni to što mu pomoć pružaju članovi porodice i braća i sestre iz njegove grupe za službu propovedanja. On kaže: „Zahvaljujući svemu što čine za mene, prisustvujem većini sastanaka i redovno učestvujem u službi propovedanja. Posebno volim službu na javnim mestima.“

9 U mnogim Betelima ima onih koji su stari i nemoćni. Nadglednici u Betelu brinu se da i ta braća učestvuju u službi propovedanja. Oni propovedaju putem pisama ili telefona. „Srećni smo što možemo da svedočimo putem pisama“, kaže 86-godišnji brat po imenu Bil, koji na ovaj način svedoči ljudima na udaljenim područjima. Sestra Nensi, koja ima blizu 90 godina, kaže: „Za mene ovo nije samo slanje pisama. Ovo je služba propovedanja. Ljudi moraju saznati istinu!“ Etel, rođena 1921, kaže: „Bol je sastavni deo moje svakodnevice. Nekim danima mi je teško i da se obučem.“ Pa ipak, ona uživa u svedočenju putem telefona, a ima i neke lepe naknadne posete. Barbara, koja ima 85 godina, kaže: „Pošto sam slabog zdravlja jako mi je teško da redovno idem od vrata do vrata. Ali ipak mogu da razgovaram s ljudima jer svedočim putem telefona. Zahvalna sam Jehovi na tome!“ Za manje od godinu dana, stariji članovi jedne betelske porodice u službi propovedanja su proveli ukupno 1 228 sati, napisali 6 265 pisama, obavili preko 2 000 telefonskih poziva i uručili 6 315 publikacija! Koliko to samo raduje Jehovu! (Posl. 27:11).

10. Kako možemo doprineti tome da naša braća izvuku pouku sa sastanaka?

10 Budi obziran na hrišćanskim sastancima. Želimo da naša braća u potpunosti izvuku pouku sa sastanaka. Kada smo obzirni, pomažemo im u tome. Kako? Jedan način je da stignemo na vreme da im ne bismo odvlačili pažnju svojim kašnjenjem. Naravno, svima nam se može desiti da zakasnimo zbog nečega na šta nismo računali. Ali ukoliko nam se to redovno dešava, treba da razmislimo kako to utiče na našu braću i šta bismo mogli da promenimo da bismo pokazali da nam je stalo do njih. Imajmo na umu i to da su naši domaćini Jehova i njegov Sin (Mat. 18:20). Oni zaslužuju naše najdublje poštovanje.

11. Zašto braća koja imaju tačke na sastancima treba da se drže načela iz 1. Korinćanima 14:40?

11 Obzir prema braći pokazujemo i kada postupamo po sledećim rečima: „Sve neka bude pristojno i onako kako je red“ (1. Kor. 14:40). Braća koja iznose tačke na sastancima poslušna su tom načelu kada ne prekoračuju vreme. To je obzirno i prema braći koja nakon njih imaju tačke, a i prema svima u skupštini. Neki moraju dosta da putuju do kuće, drugi moraju da stignu na autobus ili voz, a neki imaju bračnog druga koji nije Jehovin svedok i koji ih nestrpljivo čeka kod kuće.

12. Zašto starešine zaslužuju da ih cenimo i volimo? (Videti okvir „ Budi obziran prema braći koja predvode u Jehovinoj organizaciji“.)

12 Duhovni pastiri koji se mnogo trude oko skupštine i revni su u službi propovedanja zaslužuju da ih s ljubavlju posebno cenimo. (Pročitati 1. Solunjanima 5:12, 13.) Sigurno i ti ceniš ono što rade. To pokazuješ kada si im od srca poslušan i kada im pružaš podršku. Oni to zaslužuju jer „bdiju nad [našim] dušama kao oni koji će za to položiti račun“ (Jevr. 13:7, 17).

OBZIRNI U SLUŽBI PROPOVEDANJA

13. Šta učimo od Isusa na osnovu toga kako se ophodio prema ljudima?

13 Isaija je za Isusa prorekao: „Zgaženu trsku neće slomiti i fitilj koji tinja neće ugasiti“ (Is. 42:3). Pošto je voleo ljude, Isusu nije bilo teško da saoseća s njima. Razumeo je one koji su figurativno bili poput zgažene trske ili fitilja koji samo što se nije ugasio. Zato je bio obziran, dobar i strpljiv prema njima. Čak su i deca volela da budu u njegovom društvu (Mar. 10:14). Mi naravno ne možemo da kao Isus proniknemo u osećanja drugih i da ih kao on poučavamo. Ali možemo, i treba, da budemo pažljivi prema ljudima kojima propovedamo. Zato je važno kako razgovaramo s njima, kada idemo kod njih i koliko dugo se zadržavamo.

14. Zašto treba da pazimo kako razgovaramo s ljudima?

14 Kako da razgovaramo s ljudima? Svet je pun bezosećajnih i korumpiranih biznismena, političara i verskih vođa i to je razlog zbog kog se ljudi osećaju izmučeno (Mat. 9:36). Tako mnogi postaju cinični i očajni. Zato je izuzetno važno da budemo dobri i saosećajni prema njima, a to će se videti po našem izboru reči i tonu glasa. Mnogi su spremni da nas saslušaju ne samo zbog našeg poznavanja Biblije ili logičnih argumenata već i zato što osećaju da smo iskreno zainteresovani za njih i zato što ih poštujemo.

15. Kako možemo pokazati obzir prema ljudima kada im svedočimo?

15 U mnogo čemu možemo pokazati obzir prema ljudima kojima svedočimo. Primera radi, kako im postavljamo pitanja. Treba da pazimo da to bude taktično i s poštovanjem. Jedan pionir na čijem području su mnogi prilično rezervisani i stidljivi shvatio je da ne treba da postavlja pitanja zbog kojih bi se ljudi mogli osećati nelagodno. To su recimo pitanja na koja možda ne bi znali da odgovore ili bi pogrešno odgovorili. Na primer, on ih ne pita: „Da li znate kako se Bog zove?“ ili „Da li znate šta je Božje Kraljevstvo?“ već „Iz Biblije sam saznao da Bog ima svoje ime. Mogu li da vam pokažem kako ono glasi?“ Naravno, ne možemo postaviti neka pravila jer ima raznih kultura i ličnosti. Ali važno je da uvek budemo obzirni i puni poštovanja, a to podrazumeva da dobro upoznamo mentalitet ljudi na našem području.

16, 17. Kako pokazujemo da smo obzirni prema bližnjima kada odlučujemo (a) u koje vreme ćemo ići kod njih? (b) koliko dugo ćemo se zadržati?

16 U koje vreme da idemo kod ljudi? Kada idemo od vrata do vrata, mi smo zapravo nezvani gosti. Zato je veoma važno da idemo u vreme kada su ljudi obično raspoloženiji za razgovor (Mat. 7:12). Recimo, da li ljudi na tvom području vikendom vole da duže spavaju? Ako je tako, možeš prvo svedočiti na ulici, na javnim mestima ili obaviti naknadne posete kod onih za koje znaš da su u to vreme budni.

17 Koliko da se zadržimo? Mnogi su dosta zauzeti pa je zato mudro da naše posete budu kraće, barem u početku. Bolje je da budemo kratki nego da dužimo s pričom (1. Kor. 9:20-23). Kada vide da poštujemo njihovo vreme, verovatnije je da će hteti da i drugi put razgovaraju s nama. Očigledno je veoma važno da u službi ispoljavamo plod duha jer „mi smo Božji saradnici“. Dakle, preko nas Bog nekoga može privući istini (1. Kor. 3:6, 7, 9).

18. Kakve blagoslove ćemo imati ako se trudimo da budemo obzirni prema drugima?

18 Zato se svesrdno potrudimo da budemo pažljivi prema drugima, bilo u porodici, u skupštini ili u službi propovedanja. Kada to radimo, imaćemo mnogo blagoslova i sada i u budućnosti. U Psalmu 41:1, 2 stoji: „Srećan je onaj ko obzirno postupa prema ubogome, u dan nevolje Jehova će ga izbaviti [...] Biće srećan na zemlji.“