Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Držite se muški i neustrašivo idite u susret Armagedonu

Držite se muški i neustrašivo idite u susret Armagedonu

Držite se muški i neustrašivo idite u susret Armagedonu

1. Kako je Teodor Ruzvelt u svom osvrtu na Armagedon pogrešio što se tiče određivanja događaja?

 POZNATO je da je Teodor Ruzvelt u izbornoj kampanji za predsednika Sjedinjenih Država Amerike uzviknuo: „Mi stojimo u Armagedonu i borimo se za Gospoda!“ Ruzvelt je znao iz Biblije da treba da dođe do odlučne bitke na, ’mestu koje se zove na hebrejskom jeziku Armagedon’ (Otk. 16:16). On je bio prilično ispred vremena što se tiče određivanja događaja, jer je umro 6. januara 1919, ili dva meseca posle završetka I svetskog rata. Taj se sukob nije stopio u ’rat velikog dana Boga svedržitelja’, Armagedon.

2. Šta će u to vreme da odredi da li ćemo preživeti taj rat nad ratovima?

2 Međutim, u ovoj uzburkanoj 1983. godini sve ukazuje na to da idemo u susret tom ratu nad ratovima. Naš odnos prema Bogu u kojem će nas zateći taj rat ili ta bitka uveliko određuje da li ćemo preživeti ili ne.

3, 4. Kakvi će hrišćani morati da budu da bi se ’muževno držali’ s obzirom na njihov položaj koji će zauzeti u tom ratu?

3 Zaista ti nevidljivi ’od demona inspirisani izrazi’ navode svetske vladare da se sakupe protiv Svemogućeg Boga Jehove za rat u Armagedonu (Otk. 16:14—16).

4 Jevrejsko ime Armagedon znači „brdo za zbor trupa“. To znači rat! „Trupe“ su one od ’kraljeva čitave nastanjene zemlje’, koje uključuju i političke vladare hrišćanstva. Jehovini predani, kršteni svedoci nisu među tim trupama. Oni neće trebati da se bore fizičkim oružjem, već će biti posmatrači bitke. Pošto će Jehovini lojalni svedoci biti glavni vidljivi cilj napada usled njihovog čvrstog podupiranja Jehovinog kraljevstva pod Hristom, moraće biti hrabri kao Hrist da bi se ’muževno držali’ (1. Kor. 16:13; uporedi sa 2. Dnev. 20:17).

5, 6. Slično kojem proroku, koji je bio suočen za vreme svog života sa uništenjem Jerusalima, osećao se preživeli ostatak Jehovinog naroda na kraju I svetskog rata, suočivši se sa posleratnim delom koje je pred njim stajalo?

5 1918, nakon I svetskog rata, okolnosti ostatka duhovnih Izraelaca i delo koje je pred njima stajalo poprimili su oblike onih od mladog čoveka koji je živeo u prošlosti na uzburkanom Bliskom istoku. On je bio jevrejski sveštenik po imenu Jeremija, sin Helkijin. Grad Jerusalim, u čijem je hramu služio kao sveštenik, bio je osuđen na uništenje za vreme njegovog života. Tako se i hrišćanstvo, koje tvrdi da je duhovni dvojnik i zamenik starog Izraela i da se nalazi u Božjoj milosti, suočava sa skorim uništenjem, neposredno pre ’rata velikog dana Boga svedržitelja’ u Armagedonu. Pošto je Jeremija preživeo uništenje Jerusalima u sedmom veku pre nove ere, bio je u stanju da napiše pod inspiracijom knjigu Plač Jeremijin, gde jadikuje zbog ruševina Jerusalima.

6 Kada je Bog stavio pred mladog Jeremiju zadatak jednog proroka, Jeremija je rekao: „Ah, suvereni Gospode Jehova! Ja u stvari ne umem da govorim, jer sam dečak.“ Bog je, međutim, rekao Jeremiji: „Ne govori: ’Dečak sam. Već treba da ideš kod svih onih kod kojih ću te ja poslati; i reci sve ono što ću ti narediti. Ne plaši se njihovih lica, jer ’ja sam s tobom da te izbavim’, reč je Jehovina“ (Jer. 1:4—8, NS).

7. (a) Kojim sve ljudima je morao Jeremija da služi kao prorok i u korist koliko ljudi treba da služi danas ’prorok’? (b) Da li njegov obim služenja znači da će imati uspeha u pogledu naroda i u čiju korist se još uvek pokazuje obzir?

7 Jeremija je morao da obavi zadatak jednog potpuno odraslog čoveka, jer ono što je napisao pod Božjom inspiracijom trebalo je da bude od značaja za čitavo čovečanstvo, čak i danas. Jehova ga je postavio za proroka narodima’ (Jer. 1:5). Ako je išta danas potrebno, to je biti ’prorok narodima’ pošto se patriotski samovoljni narodi neumoljivo okupljaju za taj sveodlučni obračun u Armagedonu. To ne znači da će savremeii ’prorok narodima’ uspeti pomoću Božje poruke da odvrati narod od kursa koji ih vodi u sigurno uništenje, već se tu više radi o ljudskim pojedincima. Takvi pojedinci, kojima se ne zna broj, neće poželeti, kada budu opomenuti, da budu uništeni zajedno sa državama čiji su oni građani. Ako išta mogu da urade u vezi toga, onda je to da ne žele da budu uhvaćeni kako se bore protiv Svemogućeg Boga samo radi interesa ljudske samouprave. U korist pojedinaca sa takvim ispravnim stanovištem u srcu i iz obazrivosti prema njima podigao je Jehova svog ’proroka narodima’. Jehova je to učinio u ovo ’vreme kraja’, od završetka I svetskog rata, 11. novembra 1918. (Dan. 12:4).

8. Kako ili kao šta je identifikovan ’prorok’ koga je Jehova podigao i čije delo mora biti završeno pre Armagedona?

8 U korist takvih pojedinaca koji u srcu traže Božju vladavinu a ne ljudsku deluje kao ’prorok’ koga je Jehova podigao ne pojedinac kao što je bio Jeremija, već jedna klasa. Članovi te klase jesu, kao prorok i sveštenik Jeremija, potpuno predani Jehovi Bogu preko Hrista i postali su, rodivši se Jehovinim svetim duhom, deo ’izabranog roda, kraljevskog sveštenstva, svetog naroda, naroda određenog za posebnu svojinu’ (1. Pet. 2:9, NS). U ovo poodmaklo vreme nalazi se na Zemlji još samo ostatak te klase ’proroka’. ’Rat velikog dana Boga svedržitelja’ u Armagedonu neće započeti pre nego što će taj kombinovani ’prorok’ završiti svoje delo.

9. (a) Koja je svetska sila pobedila glavni grad Jehovinog naroda u staro vreme, što je posvedočio Jeremija? (b) Koji stari grad predočava hrišćanstvo? (c) Čiji je deo postalo lažno hrišćanstvo? (d) Šta će se dogoditi takozvanom hrišćanstvu kada bude bio uništen Vavilon veliki i zašto?

9 Jedno je sada sigurno: ako će se klasa ’proroka’, klasa Jeremije, suočiti sa Armagedonom, tada će se isto suočiti sa padom Vavilona velikog. Tačno je da Jeremija u staro vreme nije doživeo pad starog Vavilona, ali je u velikoj razmeri prorokovao o svrgavanju treće svetske sile po biblijskoj istoriji. Pošto je ta svetska sila imala korene u prvobitnom Vavelu ili Vavilonu, koji je osnovao Nemrod, ’snažan lovac protiv Jehove’, zarazila je čovečanstvo starog

sveta krivom religijom (1. Moj. 10:8-12). Jeremija je doživeo pobedu starog Vavilona nad Jerusalimom 607. pre. n.e. Dakle, bio je svedok pobede drevnog glavnog grada krive religije nad glavnim gradom gde je bio Jehovin hram, ali koji je pokvario pravu religiju koju mu je Jehova predao. Iz tog razloga stari Jerusalim predočava savremeno hrišćanstvo. Protivno njegovoj tvrdnji da je područje pravog hrišćanstva, takozvano hrišćanstvo je palo kao žrtva vavilonske religije i u stvari postalo istaknuti deo savremenog Vavilona velikog, svetskog carstva krive religije. Kada će gnusni politički elementi ovog sveta uništiti Vavilon veliki, kao što je prorečeno u Otkrivenju 17. i 18. glavi, zajedno sa njim otići će u uništenje i takozvano hrišćanstvo.

10. Šta je bilo predočeno time što je Jeremija preživeo pad Jerusalima i koji će napori nacija propasti kratko nakon tog budućeg događaja?

10 Jeremija je preživeo pad Jerusalima i njegovog carstva 607. pre n.e., što potvrđuje da je bio pravi Jehovin prenosilac vesti; i slično toj proročanskoj predslici, preživeće današnja klasa Jeremije dolazeći nasilni pad takozvanog hrišćanstva. Kratko nakon tog događaja pokušaće zlobno nereligiozni elementi ovog poretka da zbrišu iz postojanja klasu Jeremije, ali će njihovi napori propasti u Armagedonu (Otk. 16:16, 19:19—21).

11. Koga je predočavao nejevrejin koji je pomogao Jeremiji koji se nalazio u kobnoj situaciji u Jerusalimu i sa kime su oni u saglasnosti u Isusovom poređenju iz Mat. 25:31—46?

11 Jedan nejevrejin koji je preživeo uništenje Jerusalima 607. pre n.e. bio je Avdemeleh, Etiopljanin. Izveštaj o njemu nalazi se u knjizi Jeremije, 38. i 39. glavi. Priskočio je u pomoć Jeremiji koji je bio u kobnoj nevolji i iz tog razloga se plašio uticajnih Jevreja koji su tražili smrt Jeremijinu da bi ga ućutkali. Jehova je zasigurao Avdemelehu u posebnom proročanstvu koje je dao preko proroka Jeremije, zbog koga je Avdemeleh učinio taj smeli podvig, da će dobiti svoju dušu kao plen i tako će preživeti dolazeće uništenje zemlje Judine i glavnog grada Jerusalima. U tom pogledu predočava Avdemeleh, Etiopljanin, simbolične ovce iz Isusovog poređenja o ovcama i jarcima, koje je zapisano u Mat. 25:31—46. Zato što su postale prijatelji ostatku duhovne ’braće’ Isusa Hrista i direktno im čine dobro u ovo ’vreme kraja’, te duhovne ovce neće biti u Armagedonu odsečene zajedno sa kdasom ’jaraca’. Pod Jehovinom zaštitom preko Isusa Hrista, koji vlada kao kralj, ući će oni u novo uređenje bez da će morati da umru; i tada će imati priliku da žive večno u zemaljskom raju.

Šta je sada potrebno ljudima koji pripadaju Bogu

12. Kojem proročanstvu, koje je Isus Hrist dao za ’vreme kraja’, odgovaraju strahote našeg vremena?

12 Vremena u kojima sada živimo postaju sve više zastrašujuća. Time se tačno ispunjava ono što je Isus Hrist sam prorekao kao dokaz da živimo u ’vreme kraja’, u vreme kada će doći do većeg uništenja nego što je bilo uništenje Jerusalima 70. n.e. (Luka 21:5—7). Više je za našu korist nego za korist apostola i učenika u prvom veku Isus rekao: „I biće znaci u suncu i mesecu i zvezdama; a na Zemlji strah naroda koji neće znati za izlaz zbog huke i udaranja morskih talasa, dok će ljudi (grčki: an’tro-poi) padati u nesvest od straha i očekivanja onoga što će zadesiti nastanjenu zemlju; jer će se uzdrmati sile nebeske. Tada će videti Sina čovečijega kako dolazi u oblaku sa silom i velikom slavom“ (Luka 21:25—27, NS).

13. Kako je Isus pokazao da bi trebao stav srca i misli svetskih ljudi da se razlikuje od stava njegovih prosvetljenih učenika?

13 Ovde je Isus napravio razliku između ’ljudi’ (an’ tro-poi) ili naroda koji pripadaju ovom svetu ili poretku i njegovih prosvetljenih učenika, u čiju je naročito korist dao to proročanstvo sa takvim opisom. Njegove obaveštene, pune razumevanja sledbenike neće zahvatiti ’uplašeni narodi’, niti će oni ’padati u nesvest od straha i očekivanja onoga što će zadesiti nastanjenu zemlju’. Ne bi trebalo da obore svoje glave usled utučenosti, beznadežnosti. Šta bi onda trebalo da bude njihov stav, stanje misli i srca? Trebalo bi da bude onako kako je Isus rekao: „Kada to počne da biva, uspravite se i podižite glave, jer je blizu vaše izbavljenje“ (Luka 21:28, NS).

14. Da li se ’izbavljenje’ koje je blizu odnosi na slavljenje ostatka u nebu i ko će se na Zemlji suočiti sa divnim izgledom koji je iznad ’izbavljenja’?

14 Dakle, gomila nevolja koje će dostići svoj vrhunac u ratu od Armagedona jeste za ljude koji pripadaju ovom svetu dokaz da se približava uništenje (Fil. 1:28). To zahteva danas od pravog hrišćanina da bude osoba koja čvrsto veruje u Svemogućeg Boga i njegova obećanja koja je dao vernima. ’Izbavljenje’ koje je sada veoma blizu za osobe takve vere nije najpre nebesko slavljenje ostatka duhovno rođenih Hristovih učenika i njihovo uklanjanje sa zemaljske scene nevolja, mada ih to na kraju čeka. To ’izbavljenje’ u stvari znači obustava ratova, gladi, epidemija, zemljotresa i fanatičnog proganjanja pravih sledbenika vladajućeg kralja, Isusa Hrista, do kojeg će doći na taj način što će Hrist uništiti eve neprijatelje Jehovinog kraljevstva u ’ratu velikog dana Boga svedržitelja’ koji se zove Armagedon. Kakvi će divni izgledi stajati pred ostatkom naslednika nebeskog kraljevstva i njihovih lojalnih saputnika koje je predočavao Avdemeleh, koji je hrabro pružio pomoć proroku Jeremiji.

15. Šta treba da rade po Pismu oni koji hoće ’muževno da se drže’ tako da bi bili opremljeni za delo?

15 Da bi se ovi sada ’muževni držali’ ili se ponašali kao muškarci moraju doći do hrišćanske zrelosti i opremiti se za delo davanja konačnog svedočanstva o Mesijanskom kraljevstvu širom sveta (1. Kor. 16:13; Novi svet, Revidirani standardni prevod) (Mat. 24:14). Iz tog razloga smo dobili Bibliju koja sadrži sveta spisa. Upravo kao što je apostol Pavle pisao mladom čoveku Timotiju: „Celo Pismo je od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravljanje stvari, za odgajanje u pravednosti, da bi čovek Božji bio potpuno valjan, sasvim opremljen za svako dobro delo“ (2. Tim. 3:16, 17, NS). Prema Novoj Engleskoj Bibliji, 17. stavak glasi: „Da bi čovek koji pripada Bogu bio delotvoran i opremljen za svako dobro delo.“ U Jerusalimskoj Bibliji taj stavak glasi: „Tako postaje čovek predan Bogu potpuno opremljen i spreman za svako dobro delo.“ To ukazuje da ’čovek Božji’ treba redovno da studira inspirisana Spisa i živi po njima, vršeći delotvorno delo za koje je opremljen takvim studijem.

16. Zašto je danas još preporučljivije nego u Nojevim danima pre potopa da bežimo od želja koje su svojstvene onima koji se razvijaju u odrasle muškarce?

16 Mi živimo u najozbiljnijim vremenima ljudske istorije. Suočavamo se sa nestajanjem jednog sveta, sveta daleko širih dimenzija od onoga u Nojevim danima. Prema tome, izvršavamo delo koje je do sada od najveće veličine i važnosti za čovečanstvo. Sada svakako nije vreme za predane, krštene svedoke Jehove Boga da udovolje čulnim željama mladosti, željama za zabavom. Pavle je pisao mladom Timotiju: „Zato bežite od želja koje su svojstvene mladosti.“ „A ti, čoveče Božji, beži od toga“ (2. Tim. 2:22, NS; 1. Tim. 6:11, NS). Prema rečima inspirisanog apostola Jovana „svet prolazi i želja njegova ali onaj koji tvori volju Božju ostaje zauvek“; te su reči danas još prikladnije nego onda kada ih je pisao (1. Jov. 2:17, NS).

17. Koje ranije Božje ljude ne želimo da omalovažavamo, ali na koga treba da se ugledamo kao savršeni primer za to?

17 U ovim danima se traži od nas da pokažemo hrišćansku muževnost, treba da se ugledamo na savršeni primer onoga na koga se namesnik Pontije Pilat osvrnuo pred uskomešanim mnoštvom Jevreja i rekao: „Evo, čoveka!“ „Evo vam kralja!“ (Jov. 19:5, 14 NS). Davno pre Hrista bilo je Božjih ljudi, kao što su ’Mojsije, čovek pravog Boga’, Ilija i njegov saputnik Jelisije i još drugi (5. Moj. 33:1; 1. Car. 17:18, 24; 20:28; 2. Car. 1:9—12; 4:7, 9, 16). Premda ne ignorišemo i ne omalovažavamo te prehrišćanske Božje ljude, trebalo bi da se ugledamo na onoga koji ostaje kao najistaknutiji ’Božji čovek’ koji je ikada živeo na Zemlji, na Isusa Hrista, koji sada, od završetka vremena neznabožaca 1914, vlada kao kralj na nebu (Jevr. 11:1—12:3; Luka 21:24). Ponašajući se muževno kao on, moći ćemo da se suočimo neustrašivo sa uništenjem ovog osuđenog poretka u Armagedonu.

18. Kako možemo izvršiti našu ogromnu obavezu da učestvujemo u opravdanju univerzalnog suvereniteta Jehove Boga?

18 Neizbrisivi i neponištivi izveštaj pravimo o sebi u ovo vreme suda kada stari svet propada. Da li će taj izveštaj biti nama na čast i hvalu, ili će nas na žalost, večno osuditi zajedno sa ovim svetom? Tako što se držimo muževno i sledimo bezgrešni primer Isusa Hrista, dokazaćemo da ’bog ovoga sveta’, sotona, đavo, nije naš duhovni vladar (2. Kor. 4:4). Naprotiv, podržavaćemo univerzalni suverenitet Jehove Boga i zato ćemo učestvovati u opravdanju toga pred svim živim stvarstvom. Naša je odgovornost, svakako, ogromna u tome, a naša prilika slavna!

19. u kojem još pogledu treba da budu jaki kao muškarci, osim što su budni i čvrsti u veri, i ko je izvorište te snage?

19 Preostaje nam da ostanemo budni u odnosu na (našu prednost i priliku i da ’stojimo čvrsto u veri’. Jehova isključuje mogućnost da oslabimo kao ljudi koji pripadaju Bogu, koji su predani Bogu! Da bismo postigli taj dragoceni cilj treba da sledimo pravovremenu opomenu apostola Pavla: „Budite jaki“ (1. Kor. 16:13, NS). To možemo i hoćemo postići ako se neprestano obraćamo i molimo Jehovi preko našeg kralja, Isusa Hrista. U Isaiji 40:29 čitamo: „On umornome daje snagu; a onome ko je bez dinamične snage daje on puninu jakosti“ (NS). Nakon što ćemo biti svedoci božanske pobede u Armagedonu, neka bude naša prednost da zapevamo reči koje je Mojsije izgovorio nakon uništenja faraonove vojske u Crvenom moru: „Jehova je ratnik (jevrejski: ). . . . Moja je snaga, moja sila — Jah jer mi služi za spasenje“ (2. Moj. 15:2, 3, NS).

Da li možeš da odgovoriš na sledeća pitanja?

□ Šta će da odluči da li ćemo preživeti rat od Armagedona?

□ Koje su okolnosti Jehovinih pomazanih slugu danas slične onima od slugu Jeremije u prošlosti?

□ U kom pogledu je služba Avdemelehova predočila aktivnost ’ovaca’ iz Isusovog poređenja u Mat. 25:31—46?

□ Kako se stav Hristovih sledbenika, prema Hristovom proročanstvu iz Luke 21. glave, razlikuje od stava ljudi iz nacija?

□ O kakvom se ’izbavljenju’ govori u Luki 21:28?

□ Koji ćemo konačni rezultat postići ako svi mi sledimo primer onoga koji je identifikovan kao ’čovek’?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 15. strani]

Čiju je aktivnost Avdemeleh predočio kada je pomogao Božjem proroku Jeremiji?