Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pavlovo pismo Galatima - poslanica dobre vesti

Pavlovo pismo Galatima - poslanica dobre vesti

Pavlovo pismo Galatima - poslanica dobre vesti

POSLE uvodnog pozdrava apostol Pavle je pisao Galatima: „Čudim se da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao . . . da pređete na drugu vrstu dobre vesti.“ Malo kasnije je uzviknuo: „O nerazumni Galati, ko vas to dovodi pod loš uticaj?“ (Galatima 1:6, NS; 3:1, NS).

Zašto su Galati Pavla tako oneraspoložili? Koji su to bili ljudi i kako ih je Pavle sreo? Kakvu im je poslanicu dobre vesti saopštio? I kako je ona od praktične vrednosti za nas danas?

Narod i njihov problem

Galati su bili uglavnom Indoevropljani keltskog porekla iz Gaula. Ali među njima su bile i osobe drugih nacionalnosti. Rimska provincija Galatija sastojala se najmanje od četiri grada koji su spomenuti u izveštaju Biblije: Ikonije, Listre, Derbe i Antiohije u Pisidiji. Pavle je posetio te gradove na svom prvom misionarskom putovanju i uspostavio skupštine u tim mestima (Dela apostolska 13:14—14:23). Mladi Timotije je bio jedan od prvih hrišćana iz Galatije (Dela ap. 16:1, 2).

Nakon prvog Pavlovog misionarskog putovanja kroz Galatiju, sastalo se vodeće telo apostola i starešina u Jerusalimu 49. godine i donelo odluku da se obrezanje ne zahteva od hrišćana (Dela ap. 15:1—29). Posle tog sastanka Pavle i Sila su preneli t,u odliku dobre vesti skupštinama u Galatiji (Dela ap. 16:1—6).

Međutim, Pavle je bio ubrzo nakon toga iznenađen, kada je čuo da neki u Galatiji insistiraju da se hrišćani moraju obrezati. Te su osobe bile judaisti koji su pokušavali da se neznabožački hrišćani prilagode zahtevima Mojsijevog zakona. Takođe su potkopavali Pavlov autoritet kao apostola.

Dakle, Pavle je morao da reši tu nezgodnu situaciju kada je pisao Galatima i podsticao ih da se opamete. Pisao je to pismo ili dok je još bio na svom drugom misionarskom putovanju, verovatno u Korintu, ili odmah nakon toga, kada je stigao u sirijsku Antiohiju. Zato je to pismo moglo da se čita najranije u jesen 50. ili najkasnije 52. godine.

Pavle kaže Galatima da ti judaisti nastoje da izvrnu dobru vest i da je ta dobra vest o Hristu Isusu. Da, to je dobra vest o slobodi koju Hrist donosi — o slobodi od okova nasleđenog greha i o slobodi od okova Mojsijevog zakona. Zato Pavle dva puta ponavlja upozorenje da ’bude proklet’ bilo ko, čak i anđeo sa neba, ko bi objavio kao dobru vest nešto osim onoga što je on objavio kao dobru vest (Galatima 1:7—9).

Koje ciljeve postiže, dakle, Pavle tim pismom? Prvo, jasno utvrđuje svoj autoritet kao apostola. Drugo, vešto podupire odluku vodećeg tela po pitanju obrezanja. I telesna dela suprostavlja plodovima duha, usredsređujući pažnju na dela koja se dopadaju Bogu.

Pavle brani svoje apostolstvo

Pavle skreće pažnju na svoj autoritet na početku pisma, govoreći: „Pavle, apostol, ne od ljudi, niti po kojem čoveku, već po Isusu Hristu i Bogu Ocu . . . Dobra vest koju sam objavio nije ljudska stvar; niti je ja primih niti naučih od nekog čoveka, već otkrivenjem Isusa Hrista“ (Galatima 1:1, 11, 12, NS; Dela apostolska 22:6—16).

Pavle ukratko prepričava kako se ranije isticao u jevrejskoj veri, i da je nakon toga što ga je Hristos čudom obratio otišao u Arabiju i Damask da objavljuje dobru vest. Zatim je Pavle govorio da je posetio Petra u Jerusalimu i ostao tamo petnaest dana (36. godine). I tek posle četrnaest godina, 49. godine, vratio se Pavle u Jerusalim da bude na sastanku otvorenom zbog pitanja obrezanja (Galatima 1:13—24). On naziva judaiste koji su bili za obrezanje ’lažnom braćom’, koji pokušavaju da ’zarobe’ verne hrišćane. Ali je još rekao: „Ovima nismo popustili ni za jedan čas; nismo im se pokorili zato da se istina dobre vesti sačuva među vama“ (Galatima 2:1—5, NS).

Pavle nam je sigurno ostavio dobar primer poniznosti kada razmišljamo o tome. Mada je bio apostol koga je Isus Hrist lično izabrao, izložio je dobru vest koju je propovedao vodećem telu, priznajući njegov autoritet. Da li mi danas ukazujemo ispravno poštovanje ljudima koje je naimenovalo Vodeće telo i da li sarađujemo sa njima u propovedanju dobre vesti?

Pavle je kasnije afirmisao svoj apostolski autoritet kada se lice u lice suprotstavio Petru. To je uradio zato što je Petar iz straha od ljudi prestao da jede sa neznabožačkim hrišćanima. Pavle je otkrio Petrovu grešku i rekao mu: „Ako ti koji si Jevrejin živiš kao narodi, a ne kao Jevreji, kako možeš da siliš ljude iz naroda da žive po jevrejskim običajima?“ (Galatima 2:11—14, NS).

Vera nadmoćnija od dela Zakona

Pavle podstiče Galate da se urazume i pita ih: „Jeste li primili duha vršenjem Zakona ili slušanjem pomoću vere?„ Pošto je odgovor očigledan, pita ih: „Da li ćete sada svršiti telom kada ste počeli duhom?“ Podseća ih na Avrama, koji takođe nije bio pod Zakonom, već ’je verovao u Boga i to mu se uračunalo u pravednost’. Zakon je bio kasnije dodat da, bi ukazao na prestupe. U stvari, osuđivao je na smrt one koji su pokušali da ga se pridržavaju. Ali Pavle objašnjava da je Hrist umro kao prokletnik da bi svoje sledbenike oslobodio od Zakona i da bi oni mogli da žive po veri. Pa ipak, Zakon je poslužio korisnom cilju, bio je ’vaspitač koji ih je vodio do Hrista’ (Galatima 3:1—29).

Pošto su Galati primili duhovno sinaštvo i slobodu preko Hrista, Pavle ih pita zašto žele da se vrate u ropstvo Zakonu, slaveći dane, mesece, vremena i godine. On dalje kaže da se judisti ’revno trude oko njih, ali ne na lep način, već hoće da ih od njega zabrave’. Međutim, Pavle izražava svoju ljubaznu brigu: „Ponovo sam u porođajnim bolovima dok se Hrist ne oblikuje u vama“ (Galatima 4:1—20, NS).

Pavle zatim daje jedan primer da bi podvukao razliku između robovanja delima Zakona i prave hrišćanske slobode. Avramova robinja Agara predstavlja Zavetni zakon , i „odgovara današnjem Jerusalimu, jer je u ropstvu sa svojom decom“. Sara predstavlja, s druge strane, avramski zavet i „odgovara Jerusalimu odozgo koji je slobodan i koji je naša majka“. Upravo kao što je Ismailo proganjao Isaka, tako su se i Jevreji suprotstavljali pravim hrišćanima, deci slobodne žene (Galatima 4:21—31, NS).

Stajati čvrsto u hrišćanskoj slobodi

Pavle podstiče na osnovu prethodno navedenog primera: „Za tu slobodu Hrist nas je oslobodio. Zato, stojte čvrsto i ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva.“ Pavle ističe da neće biti od nikakve koristi ako se neko obreže. Ko to čini, biće obavezan da se pridržava čitavog Zakona i tako propušta stečenu pravednost po ,veri. Pavle sa ogorčenjem izjavljuje: „Oh, da bi se uškopili koji pokušavaju da vas uzdrmaju“ (Galatima 5:1—12, NS).

Premda su hrišćani stekli slobodu, ipak postoji opasnost da zloupotrebe tu slobodu za zadovoljenje želja svog nesavršenog tela. Zato Pavle upozorava: „Naravno, vi ste, braćo, na slobodu pozvani; samo ne upotrebite tu slobodu kao povod za telo, već ljubavlju služite jedan drugome. Jer je sav Zakon ispunjen jednom izrekom, naime: ’Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’“ (Galatima 5:13, 14, NS).

Pavle ističe da moramo stalno da vodimo borbu između izvršavanja telesnih želja i postupanja po duhu. Telesna je dela suprotstavio plodovima duha. Telesna su dela „kurvarstvo, nečistoća, razuzdanost . . . i tome slično. . . . A plod je duha ljubav, radost, mir strpljenje, dobrota, vera, blagost, samosavladavanje“. Pavle pokazuje da hrišćani koji hode uredno po duhu nisu ’egocentrični, ne nadmeću se između sebe i ne zavide jedni drugima’ (Galatima 5:15—26).

Korisna dela

Pavle skicira u poslednjoj glavi korisna dela koja može da izvršava hrišćanin, kao što su pomoći nekom zalutalom da se povrati i nositi terete jedni drugima. Ako neko seje po telu, Pavle objašnjava, požnjeće raspadljivost svog tela. Ako seje po duhu, požnjeće večni život od duha. Zato je podbuđivao Galate: „Činimo dobro svima, posebno onima sa kojima smo u srodstvu po, veri.“ Na kraju Pavle ukazuje na motive judaista koji žele da ih obrežu. Oni to čine zato što ’žele da se ponose njihovim telom’. Ali Pavle kaže da će se samo hvaliti ’mučeničkim stubom našeg Gospoda Isusa Hrista’ (Galatima 6:1—14, NS).

Pavlovo pismo Galatima zaista se ističe u poštenom raščišćavanju spornih pitanja iz njegovog vremena. Koliko će ono biti za nas korisno zavisi od toga koliko tačno sledimo dobre savete koje ono sadrži.