Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Svoje breme baci na Jehovu“ – kako?

„Svoje breme baci na Jehovu“ – kako?

„Svoje breme baci na Jehovu“ – kako?

DAVID, čuveni kralj drevne kraljevine 12 plemena Izraelovih, dao nam je ovo ohrabrenje: „Svoje breme baci na Jehovu i on će te sam podupreti. Nikada neće dopustiti da klone pravednik“. (Psalam 55:22, NS).

Zašto je taj savet naročito prikladan pošto dolazi od kralja Davida? I kako možeš da ga slediš?

Davidov život je bio ispunjen mnogim značajnim događajima u službi Jehovi Bogu. Još kao mladić ubio je lava, medveda i džina Golijata. David se istakao u ratu, proširivši područje starog Izraela na od Boga određene granice. Štaviše, niko mu nije bio ravan u komponovanju muzike i pisanju psalama. Pa ipak, David nije okusio samo radosti uspeha i blagostanja, već i gorčinu griže savesti i zle kobi (1. Samuilova 16:18; 17:34—36; 18:7).

Zašto je David ’bacio breme svoje na Jehovu’

Kada je David rekao „svoje breme baci na Jehovu“, govorio je u prvom redu za sebe. Zašto se to može reći? Zato što je iz konteksta razvidno da je David iskomponovao ovaj psalam kada je bilo veoma oslabljeno njegovo vladarsko pravo. To je bilo u vreme kada je njegov slavoljubivi sin Avesalom skoro uspeo da preotme presto svom ocu.

Davidovo očajno stanje dolazi do izražaja u uvodnim rečima 55. psalma: „Usliši, Bože, molitvu moju, i ne krij se od moljenja moga za milost. Pazi i odgovori mi. Neprestano me goni briga moja i ne nalazim mira“ (NS). Još u šest stavaka nastavlja da govori u tom tonu.

Zašto se David našao u takvom stanju? Zbog svojih neprijatelja. Zatim se moli da Bog preduzme korake protiv njegovih neprijatelja i tu naročito izdvaja prijatelja koji je postao izdajica. Nema sumnje da je to bio Ahitofel, za koga se s pravom moglo reći: „Jer, mene nije ružio neprijatelj; . . . Ali ti, ti si to bio, . . . meni blizak, poznanik moj; zajedno smo uživali u slatkom prijateljstvu; zajedno u dom Božji mi smo ulazili sa skupom velikim“ (st. 12—14, NS).

Nakon što je opisao svoj udes i uzrok toga, David govori delimično o svom pouzdanju u Jehovu: „A ja ću Boga prizvati; i Jehova će me spasiti“ (st. 16, NS). Pošto sam sebe savetuje, „svoje breme baci na Jehovu“, David zaključuje psalam istim kratkim saopštenjem o pouzdanju u Svevišnjega i kaže: „Ti ćeš ih, Bože, svaliti u jamu najdublju . . . A ja ću se u tebe uzdati.“ Koliko su tačne bile Davidove reči! Njegov slavoljubivi sin Avesalom i prevarni savetnik Ahitofel doživeli su prerani kraj, dok je David produžio da vlada kao Božji pomazani kralj (st. 22, 23, NS).

Bremena ili odgovornosti

Pre nego što pređemo na razmatranje toga kako možemo da sledimo Davidov savet, od Boga inspirisani, da bacimo svoja bremena na Jehovu, čini nam se prikladno da zapazimo da postoje neke odgovornosti koje moramo sami da nosimo. Hrišćanski apostol Pavle je pisao: „Svako će, naime, nositi svoj teret“ (Galatima 6:5, NS). Takvi ’tereti’ su odgovornosti koje imamo zato što smo muževi, žene, roditelji, deca, radnici, Jehovini svedoci ili, recimo, imenovane starešine u hrišćanskoj skupštini. Ne možemo potpuno i neodgovorno da bacimo takve terete na Jehovu, već bi trebalo da ih nosimo voljno. To važi i kod donošenja odluka. Božja reč nam pruža zakone i načela, ali mi moramo da ih primenimo kada se suočimo sa problemima. Naravno, možemo i trebalo bi da tražimo od Boga mudrost, snagu i njegov sveti duh da nam pomognu da nosimo te terete, ali ne smemo da pokušamo da ih se otarasimo.

Pa koja su, onda, bremena koja možemo da bacimo na Jehovu? To su zebnje, brige, razočarenja i strah u pogledu budućnosti, takva koja je David preživljavao. Tu spadaju i bremena naših slabosti i nedostataka. To su bremena koja treba da bacimo na Jehovu, jer apostol Petar kaže: „Bacite na njega svu svoju brigu.“ Zašto? „Jer on se brine za vas“ (1. Petrova 5:6, 7, NS).

Isus Hrist je dao sličan savet u Propovedi na gori. ’Kako?’ možda se pitaš. On nam nije samo rekao da treba da prestanemo da se brinemo o tome šta ćemo jesti, piti i obući, već nam je rekao i razlog zašto ne treba o tome da se brinemo. Isus nam je dao ovu garanciju: „A kad travu po polju, … Bog tako odijeva, a kamoli vas, malovjerni? . . . A zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo“ (Matej 6:25—32).

U molitvi

Kako možemo, zaista, da ’bacimo svoje breme na Jehovu’? Jedan način je da mu se redovno obraćamo u molitvi. Zar nije tačno da je jedno breme koje moramo dnevno da nosimo svesnost da ne ispunjavamo uvek Božje pravedne zahteve? Da, ali ako se obratimo Bogu u molitvi, možemo da se oslobodimo tog bremena. Isus je to prikazao u priči o cariniku, koji je pokazao da je pravedniji od licemernog fariseja zato što se ponizno i iskreno molio Bogu da bude milostiv prema njemu. Drugim rečima, carinik je pri tome bio oslobođen svog bremena krivice, Ali, tu je i reč opreznosti zavisno od našeg duhovnog stanja, težine greha i prirode krivice, možda je potrebno da zatražimo pomoć od drugih, recimo, od skupštinskih starešina da bismo se oslobodili bremena (Luka 18:9—14; Galatima 6:2; Jakov 5:14—16).

Ako hoćemo da nam molitve pomognu da bacimo bremena na Jehovu, moramo da budemo zaista iskreni, sasvim ozbiljni po tim pitanjima. Zato nam se zapoveda: „Ne brinite se teskobno ni za šta, već u svemu iznesite svoje molbe Bogu molitvom i preklinjanjem, zajedno sa zahvalama.“ To će nam pomoći da se oslobodimo bremena, jer će onda ’mir Božji, koji prevazilazi svaku misao čuvati naša srca i sposobnost mišljenja’ (Filipljanima 4:6, 7, NS).

Zapazi da Pavle spominje preklinjanje, kao i molitve. Šta su preklinjanja? To su vatrene molitve. Šta znači biti vatren? Ova reč vuče koren od reči „vatra“. Dakle, biti vatren znači imati žarka, topla, žestoka osećanja. Tako bi trebalo da budu naše molitve ako hoćemo pomoću njih da uspešno ’bacimo svoja bremena na Jehovu’.

Ako smo, zaista, iskreni u molitvama, ustrajaćemo u njima. Nakon što je ukazao na potrebu za ustrajnošću, naš Gospod Isus Hrist pobudio nas je na sledeće: „I ja vam kažem: molite neprekidno i daće vam se; tražite jednako i naći ćete; kucajte neprestano i otvoriće vam se. Jer svako ko moli dobiva, i ko traži nalazi, i otvoriće se onom koji kuca“ (Luka 11:2—10, NS). Uistinu, neprestano molite, tražite, kucajte i naš nebeski Otac će preuzeti bremena koja se mogu s pravom baciti na njega.

Vera i dela

Ovo načelo važi za naše molitve, kao i za svaki drugi vid našeg hrišćanskog života i službe. „Neka vam bude po veri vašoj“ (Matej 9:29, dr Čarnić). Moramo da imamo veru koja se Bogu dopada. Ne smemo samo da verujemo svim srcem da postoji, već moramo da budemo uvereni da nagrađuje one koji ga ozbiljno traže (Jevrejima 11:6). Moramo da verujemo da će nas Bog čuti.

Da bismo imali takvu jaku veru, moramo da proučavamo Božju reč. Treba da se trudimo da dnevno čitamo Bibliju i sa njom povezane hrišćanske publikacije. Lako je zaboraviti biblijske, opomene i njena divna zasiguranja. Tako da nam se nameću mnoge svetske stvari! Ali, jedino ako se redovno hranimo Božjom reči, možemo zaista da upoznamo Jehovu, njegove divne osobine i način postupanja sa zemaljskim slugama. Kako Jehovina reč ističe njegovu ljubaznu brigu za njegov narod! Uvek iznova čitamo kako je uslišio molitve svojih slugu (1. Mojsijeva 20:17; Dela apostolska 12:5, 17). I nemoj nikada da zaboraviš da Jehova uvek pouzdano ’uslišuje molitve’ (Psalam 65:2).

Na više načina će nam biti od pomoći ako učimo napamet biblijske stavke, naročito one koji nas uveravaju u Božju ljubaznu i budnu brigu. Među njima se nalaze gore navedeni stavci, kao i izvesni psalmi, recimo, 23. i 103. Nema boljeg načina da zadržimo svoje misli na temi i izbacimo misli. koje nas od nje odvraćaju negoli da učimo napamet i kazujemo neke delove iz Božje reči! Ako imamo na umu biblijske stavke, možemo da se hranimo iz njegove Reči i kada nismo u stanju da čitamo iz jednog primerka Biblije. Možemo, recimo, da razmišljamo o stavcima ako ne možemo noću da spavamo (uporedi sa Psalmom 63:6). Sve nam to zaista, pomaže da ’bacimo svoje breme na Jehovu’.

Štaviše, ’baciti breme na Jehovu’ znači i dati nešto od sebe. Seti se da je ’vera bez dela mrtva’ (Jakov 2:26). Na to je isto ukazao Isus u svojoj Propovedi na gori, pošto je savetovao da ne budemo zabrinuti, već da verujemo u Božju brigu, zapovedio je: „Tražite prvo carstvo i pravednost njegovu, a sve ovo dodaće vam se.“ Poslušnost prema tom savetu pomoći će nam zaista da budemo oslobođeni od teskobne brige (Matej 6:33).

Isto će nam biti od pomoći ako naučimo da disciplinujemo svoje misli. Možda nam je prešlo u naviku da negativno mislimo. Kada smo ozbiljno izneli Jehovi svoje molbe i bacili svoje brige na njega, tada treba tamo i da ih ostavimo i da se više ne brinemo teskobno. Moramo da budemo disciplinovani i u pogledu naših reči i dela. Moramo da napredujemo i ne pravimo uvek iznova iste greške, kao da smo, takoreći, u začaranom krugu. Već treba da budemo kao apostol Pavle i ’bijemo svoje telo praveći ga robom’. Takođe moramo da sledimo Isusov savet i ’bdimo i molimo se neprestano’, jer je ’duh srčan, a telo slabo’ (1. Korinćanima 9:27, NS; Matej 26:41).

Kako možeš, dakle, da ’baciš svoje breme na Jehovu’? Time što ozbiljno ustraješ u molitvi redovno se hraniš Božjom reči, najpre tražiš Božje carstvo i primenjuješ samodisciplinu. Onda će te Jehova, kako je obećao, podržati i neće dozvoliti da kloneš.