Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Sećajte se onih koji preuzimaju vođstvo među vama“

„Sećajte se onih koji preuzimaju vođstvo među vama“

„Sećajte se onih koji preuzimaju vođstvo među vama“

„Sećajte se onih koji preuzimaju vođstvo među vama, koji su vam propovedali Božju reč; i dok promatrate tačno ishod njihovog življenja, podražavajte njihovu veru“ (Jevrejima 13:7, NS).

1. Kakve promene su usledile skraja 19. veka u pogledu pravog obožavanja i kako su se birale hrišćanske starešine?

 U POSLEDNJOJ četvrtini 19. veka počelo je ponovo da se obnavlja pravo obožavanje pomoću male grupe predanih istraživača Biblije povezanih sa Čarlsom Tejzom Raselom u Pitsburgu (Pensilvanija). Najpre su nastojali da obnove pravo biblijsko učenje, čisto od zagađivanja vavilonskom tradicijom i filozofijom. Međutim, početni proces obnove bio je sporiji na polju skupštinske organizacije. Iako su Istraživači Biblije imali starešine i đakone (sluge pomoćnike), preovlađivale su još u nekim stvarima ideje krive religije. Dakle, početkom 20. veka starešine su birale skupštine demokratskim glasanjem, time što su članovi kod glasanja dizali ruke.

2. Koje visoko merilo je uprkos tome bilo postavljeno za starešine među Jehovinim narodom?

2 Ali čak i pod tim uslovima bilo je postavljeno visoko merilo, jer u Kuli stražari od 1. novembra 1909. na str. 323 piše: „Kod izbora starešina posvećeni treba da misle na odgovornosti koje leže na njima; ne bi trebalo dati nijedan glas bez temeljnog uzimanja u obzir božanske volje i molitve za božansko vođstvo.“

U članku se dalje naglašavaju tri karakteristike dobrog starešine: 1) morao je bude vešt u učenju; 2) trebalo je da naučava istinu a ne zabludu; i 3) poniznost i pobožnost morali su da budu „najviši i glavni uslovi za starešinstvo“.

Teokratski red ponovo uspostavljen

3, 4. Koje istorijske promene su usledile kod naimenovanja osoba za skupštinske odgovornosti: a) 1919? b) 1932? c) 1938? i d) 1971?

3 Prvi korak u pravcu ponovnog uspostavljanja teokratske kontrole imenovanja bio je preduzet 1919. Skupštine su bile pozvane da preporuče jednog revnog brata za službenog „rukovodioca“, koji treba da preuzme vođstvo u propovedanju. On ne bi podlegao lokalnim godišnjim izborima, već bi bio direktno postavljen od Udruženja Kule stražare, zakonskog predstavnika pomazane skupštine. Zatim su izabrane starešine, koje su morale da sarađuju sa službenim „rukovodiocem“, bile zamenjene 1932. službenim komitetom zrele braće koja su zauzimala razne službene položaje u skupštini. Njih je još uvek birala skupština. Odustalo se od izraza „starešina“ u korist „sluge društva“, „sluge za biblijski studij“ itd.

4 Sve do 1938. nisu u potpunosti prestali izbori. Tada je tek bilo objašnjeno da moć naimenovanja počiva na vodećem telu hrišćanske skupštine širom sveta. Otada pa naovamo Udruženje je direktno postavljalo podobne muževe kao „sluge“, da bi obavljali razne dužnosti u skupštini. Međutim, u izdanjima Kule stražare od 1. februara i 1. marta 1972. izloženo je još jasnije razumevanje uloga starešine i nadglednika. Izneti su valjani razlozi za ponovnu upotrebu biblijskih izraza, kao što su stariji ili starešina (prezbiteros) i nadglednik (episkoios).

5. a) Zašto treba biti posebno oprezan kod predlaganja starešina? b) Koje faktore treba uzeti u obzir?

5 Još jednom su bila naglašena visoka merila postavljena od svetog duha i izneta u Božjoj reči. A zašto? Pa, da bi starešina bio vredan poštovanja, mora da ’preuzme vođstvo’ u hrišćanskom ponašanju i službi pre nego što je uopšte predložen i naimenovan za taj položaj (Jevrejima 13:7, 17). Zato starešinstva ne treba da donose prenagle odluke kod predlaganja novih starešina (1. Timoteju 3:6; 5:22). Seti se da se često više vremena utroši i veće diskusije vode kod smenjivanja nekog nepodobnog starešine nego kod predlaganja za naimenovanje. U stvari, dodatna smernica koju treba pri tome slediti jeste da li skupština još pre naimenovanja gleda na nekog brata kao na starešinu. Da li je stekao njihovo poštovanje ispunjavajući biblijske zahteve, tako da se ne dovodi u sumnju njegovo predlaganje?

Izvrsno upravljati domom svojim

6. Koji su neki zahtevi za starešinu u pogledu njegove porodice?

6 Pregledajmo ukratko neke zahteve za starešinu koje Pavle navodi i pogledaJmo šta znače u praksi danas. Pavle je pisao:

 „Ako je ko bez tužbe, muž jedne žene, ako ima decu vernike, koju ne optužuju zbog razvrata ili nepokornosti“ (Titu 1:6, NS).

 „Nadglednik, dakle, treba da . . . izvrsno upravlja svojim domom i drži decu u pokornosti sa svom ozbiljnošću; (Svakako, ako neko ne zna da upravlja svojim domom, kako će se starati za Božju skupštinu?)“ (1. Timoteju 3:2, 4, 5, NS).

7. Kakvu delikatnu ravnotežu mora starešina da ima između odgovornosti prema porodici i skupštini?

7 Zahtev da se ispravno staraju u svom domu predstavlja za mnoge starešine izazov. Kako može starešina da predvodi u skupštini, a ipak da ne zanemari duhovne i emocionalne potrebe svoje žene i dece? Nije to lako. Sigurno mu je potrebna duhovna zrelost da održi dobru ravnotežu između tih odgovornosti. Ponekad članovi skupštine zahtevaju vreme i pažnju koje bi trebalo po pravilu da da starešina svojoj porodici. Zašto je toliko važno da se brine o porodici? Jer ako zanemari porodične odnose ili njegova nepunoletna deca, koju on izdržava, postanu duhovni prestupnici, neće biti više podoban za starešinu, uprkos svim njegovim sposobnostima i revnosti. Dakle, treba da zapamtimo da pastirska služba počinje kod kuće! Da, brižljivo uravnoteženi treba da budu i starešina i njegova porodica, kao i skupština u svoim zahtevima (Efescima 5:28—33; 6:4; 1. Timoteju 5:8; 1. Petrova 3:7).

Ne samovoljan, već razuman

8, 9. Koje osobine treba da pokazuje starešina u svom ophođenju sa drugima?

8 Drugi niz zahteva uveliko se odnose na način kako starešina postupa sa ostalim starešinama i skupštinom uopšte. Pavle to ovako izlaže u pismu Titu i Timoteju:

 „Jer nadglednik mora da bude kao Božji upravitelj bez tužbe: ne samovoljan, ne sklon gnevu, . . . ne onaj koji se tuče, . . . koji se samosavladava“ (Titu 1:7, 8, NS).

 „Ne onaj koji se tuče, nego razuman, ne naklonjen svađi“ (1. Timoteju 3:3, NS).

9 Ovi zahtevi pokazuju da starešina mora da ima ličnost sličnu Hristovoj. To je svakako visoko merilo. Ali to merilo je isto za sve hrišćane! Svi mi moramo da podražavamo Hrista i to znači da moramo biti miroljubivi (1. Korinćanima 11:1). Kao što je to izrazio pisac Biblije Jakov: „A mudrost, koja dolazi odozgo, čista je pre svega, zatim miroljubiva, blaga, prilagodljiva, puna milosti i dobrih plodova, . . . A plod pravednosti seje se u miru onima koji čine mir“ (Jakov 3:17, 18, dr Čarnić).

10, 11. a) Kako bi mogao stav starešine da utiče na skupštinu? b) Koji stavovi treba da preovlađuju čak i onda kada postoje razlike u mišljenjima?

10 Činimo li mi, starešine, mir? Nijedan starešina neće poželeti da bude uzrok svađe i nesloge. Starešinstvo treba da daje u tome dobar primer. Dakle, skupštinu neće potresati prepirke među starešinama. Treba svi da se setimo Pavlovih reči: „Hoću, dakle, da se ljudi mole Bogu na svakom mestu podižući lojalne ruke bez gneva i prepirki“ (1. Timoteju 2:8, NS).

11 S vremena na vreme pojaviće se razlike u mišljenjima. Razuman čovek neće biti samovoljan i tvrdoglav, premda možda ima jaku ličnost. Biće voljan da popusti kada se ne radi o biblijskim načelima. A i kada su ona uključena, smatraće mudrim da se samosavladava. Setiće se načela iznetog u 1. Korinćanima 13:4, 5, da se ljubav ,ne da izazvati’ (Kološanima 3:12—14).

Držeći se pouzdane reči

12. Koji dalji važan zahtev naglašava Pavle?

12 Šta će pomoći starešini da dalje razvija važne kvalifikacije? Šta može da uradi u nekim slučajevima, da bi ih zadržao? Na to nalazimo odgovor u Pavlovim rečima:

 „Držeći se čvrsto pouzdane reči u pogledu njegove veštine učenja, da bude kadar i opominjati u zdravoj nauci i koriti one koji protivureče“ (Titu 1:9, NS).

 „Sposoban da uči“ (1. Timoteju 3:2, NS).

13. Kako treba starešina da posveti posebnu pažnju svom duhovnom zdravlju?

13 Šta može da učini starešina da bi se ’čvrsto držao pouzdane reči’ i bio ’sposoban da uči’? Najpre mora redovno da odvoji sebi vreme za lični studij Biblije. Tu spada priprema za hrišćanske sastanke i govore koje drži na njima. U korist njegovog ličnog duhovnog zdravlja je da se ne priprema površno. Na primer, mogao bi da za kratko vreme podvuče odgovore u Kuli stražari — ali da li to znači da je zaista prostudirao gradivo? Da li potpuno shvata razvoj teme? Da li je proverio citirane biblijske stavke da bi utvrdio njihovu primenu? Očigledno je to nemoguće ako samo na brzinu podvuče gradivo. Potrebno je vreme za lični i porodični studij (Isus Navin 1:8; Psalam 1:2; 77:6, 12).

14. Šta može starešina da učini da bi posvetio pažnju svojoj veštini učenja?

14 Kao drugo, usled potpuno raspoređenog plana rada starešina nema vremena za sve i zato mora da posveti naročitu pažnju hrišćanskim publikacijama i člancima koji stoje u direktnoj vezi sa njegovom ’veštinom učenja, opominjanja i davanja ukora’. Jednostavnu pomoć u tome predstavlja uredna i dobra lična biblioteka. Starešina treba naročito da bude u stanju da brzo raspolaže tačnim biblijskim informacijama i to znači da treba redovno da se koristi registrima publikacija izdatim od Kule stražare. Zašto je sve to važno? Apostol Pavle je pisao: „Pazi na samoga sebe i na nauku, istraj u tome. Jer čineći ovo spašćeš i samoga sebe i one koji te slušaju“ (1. Timoteju 4:16, dr Čarnić).

15. Zašto je opasan nebiblijski savet?

15 Da, savet starešine može da povuče sa sobom život i spasenje. Na primer, u pitanjima koja su vezana za abortuse, transfuziju krvi i hrišćansku neutralnost starešina može imati dubokog uticaja i delovati dobro ili zlo na svoju i tuđu savest, kao i na odnos ljudi prema Jehovi. Zato, uviđamo da nije mudro dati odgovor na pitanja kada nismo sasvim sigurni u pogledu biblijskih načela koja su tu uključena. Savet koji nema zdravu biblijsku osnovu može da prouzrokuje nepopravljivu štetu (Filipljanima 1:9, 10).

16. Zašto su neke starešine zapale u težak greh i da li je to mala stvar?

16 Iz još jednog razloga treba da obraćaš pažnju na sebe kao starešinu, a to je iz potrebe da gajiš i podržavaš blizak odnos prema Jehovi. Žalosno je reći da su neke starešine zanemarile taj odnos do te mere da su zapali u takve grehe kao što je preljuba. Kako je to bilo moguće? Jednostavno tako što su dopustili da se Jehova i njegova obećanja izgube U pozadini. Zamaglio im se duhovni vid i prevladale su sebične telesne želje. Nekoliko starešina se ogrešilo o bračni zavet; bili su ravnodušni prema sramoti koju su naneli time na Jehovino ime i prema boli koju su naneli svojim dragima. Sigurno da su takvi ljudi bili uzroci spoticanja. Njihov greh se ne može lako opravdati ili odbaciti, jer mi živimo u doba seksualne slobode (Matej 13:41; 18:7—9; Jevrejima 13:4).

Verne starešine i njihove žene

17. Koji izvanredan primer daje većina starešina?

17 S druge strane, mora se priznati da starešine, sa malim izuzecima, stoje čvrsto širom sveta za čistoću i istinu. Njihov izvrstan primer u više od 45 000 skupština predstavlja izvor ohrabrenja za Božji narod. U ovim ’kritičnim vremenima sa kojima se teško izlazi na kraj’, marljivi nadglednici su, kao apostol Pavle, dan i noć zaposleni (2. Timoteju 3:1; Dela apostolska 20:31). Te su starešine voljne da posete duhovno bolesnu osobu u njenom stanu, bez obzira na udaljenost ili vremenske prilike. I kako je divno kada vidimo da ti ’stariji ljudi’ redovno preuzimaju vođstvo u službi propovedanja!

18. Koju izvanrednu ulogu igraju u skupštini žene starešina?

18 Takođe mnogo cenimo žrtve koje ponekad podnose žene od starešina! Katkad ostaju te žene kod kuće dok njihovi muževi posećuju posebne sastanke ili vrše pastirske posete. Tu i tamo se događa da moraju odustati od brižljivo načinjenih planova usled nekog hitnog problema u skupštini. Da, mi pohvaljujemo te vrsne sestre i zato što su obazrive i izbegavaju da izvlače od muževa poverljive stvari. Ukazuju poštovanje starešinama i od koristi su skupštini (uporedi sa Rimljanima 16:12; Titu 2:3—5).

19. a) Šta znači biti starešina? b) Koje pitanje mogu da postave sebi predani muškarci koji nisu starešine?

19 Kada ponovo razmotrimo ulogu starešina u hrišćanskoj skupštini danas i vidimo kako je velika većina samopožrtvovana i preuzima vođstvo na izvanredan način, srce nam zaigra iz zahvalnosti prema Jehovi što je uveo to ljubazno uređenje. Sposobni ljudi, koji cene duhovne vrednosti, stavljaju se na raspolaganje za službu u skupštini! Zato je Pavle mogao da kaže Timoteju: „Ko teži za nadgledničkom službom, čezne za izvanrednim poslom.“ Taj ’izvanredni posao’ ne sadrži u sebi položaj, moć i prestiž. kao što je to slučaj u hrišćanstvu. Već zahteva nesebičnost, žrtve i služenje. Ako si predan i kršten muškarac, a još nisi starešina — da li si voljan iz čistih poticaja da težiš za tom odgovornošću (1. Timoteju 3:1, NS; Luka 17:10).

20, 21. a) Kako treba da gledamo na verne starešine u skupštini? b) Šta još pokazujemo ako to činimo?

20 U skupštini se poštuju oni koji verno preuzimaju vođstvo. Lojalni članovi skupštine odazivaju se voljno na njihov ljubazni primer i slede Pavlov savet: „Sećajte se onih koji preuzimaju vođstvo među vama, koji su vam propovedali Božju reč; i dok promatrate tačno ishod njihovog življenja, podražavajte njihovu veru. Budite poslušni onima koji preuzimaju vođstvo među vama i pokoravajte se, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji imaju o tome položiti račun, da mogu to činiti s radošću a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu“ (Jevrejima 13:7, 17, NS).

21 Da se pokoravamo svi mi teokratskom uređenju i poštujemo starešine koji iskreno preuzimaju vođstvo, tako da to mogu činiti s radošću a ne uzdišući. Čineći to, pokazujemo da poštujemo i vrhovnog nadglednika Jehovu i njegovog nadglednika—pomoćnika, Isusa Hrista (1. Petrova 2:25; Otkrivenje 1:1; 2:1—3:22).

Da li se sećaš?

□ Koje visoko merilo se zahtevalo od ’izglasanih starešina’?

□ Koji koraci su, od 1919. do 1938, učinjeni u pravcu obnavljanja teokratskog reda u hrišćanskoj organizaciji?

□ Koju ravnotežu mora da sačuva starešina da bi ispunio svoje odgovornosti prema porodici i skupštini?

□ Koje izvanredne osobine treba da pokažu starešine u ophođenju sa drugima?

□ Zašto je važno da se starešina ’čvrsto drži pouzdane reči’?

□ Zašto treba da budemo zahvalni što postoji starešinsko uređenje u skupštini?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 24. strani]

Starešina je mudar i provodi vreme sa porodicom u službi propovedanja

[Slika na 25. strani]

Takođe raspoređuje sebi vreme tako da može da uživa u zdravoj rekreaciji sa svojim voljenima