Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li je bila „Reč“ Bog?

Da li je bila „Reč“ Bog?

Da li je bila „Reč“ Bog?

LJUDI koji veruju u trojednog Boga i da je Isus Bog, kao dokaz za svoje verovanje navode stavke iz Jovana 1:1 i Jovana 20:28.

U mnogim prevodima Jovan 1:1 glasi: „U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ“. Međutim, savesni prevodioci smatrali su za nužno da priznaju da postoji razlika u ovom stavku između prve i druge upotrebe reči „Bog“.

Evo nekoliko primera iz engleskih prevoda Biblije: „Što je Bog bio, bila je i Reč“ D Nju Ingliš Bajbl. „Bila je ista kao i Bog Tudeis Ingliš Veržen. „Reč je bila božanska“ En Ameriken Trensleišen.

Zašto u ovim prevodima ne piše jednostavno da je Reč „bila Bog“? Zato što u grčkom, na jeziku na kome je napisan originalni tekst, druga primena reči „Bog“ nije istovetna sa prvom. Određeni član „ho“ pojavljuje se ispred prve primene reči Boga, ali ne i ispred druge. Zato u Ankor Bajbl piše: „Da bi zadržali na engleskom različitu nijansu reči theos (bog) sa i bez člana, neki (Mofat) prevode ’Reč je bila božanska’“.

Ovde možemo bolje razumeti Jovanove reči ako tačno analiziramo šta je rekao. Zapazi još jednom da je napisao: „U početku bješe riječ“. Tu nije bilo, naravno, govora o Božjem početku, jer Bog nema početka (Psalam 90:1, 2). To je bio početak onoga o čemu je Jovan tu govorio, a što uključuje i stvaranje svega pomoću „Reči“. Jedan koji je kod nekoga očigledno nije isti sa onim kod koga je.

Naravno, važno je šta je Jovan mislio kada je pisao taj odlomak. Predstavlja li to problem? Da ako hoćeš da kažeš da je Isus „BOG“, jer je sasvim očigledno iz Jovanovih spisa da Jovan nije razumeo da je Isus „Bog“ u onom smislu u kojem je Otac Bog. Na primer, u toj istoj glavi je Jovan pisao: „Boga niko nikada nije video; jedini Sin, koji je najbliži srcu Očevom, on ga javi“ (Jovan 1:18). D Džerusalem Bajbl. Je li neko video Boga? Nije. Je li video Isusa? Naravno da jeste!

U hrišćanskom atanasijskom verovanju koje definiše trojstvo, uči se da „nijedan nije veći ili manji od drugoga“. Ali Jovan u više navrata beleži Isusove reči iz kojih je jasna njegova podložnost Ocu. Isusa je „poslao“ Otac, dobio je od Oca zadatak, Otac mu je rekao šta da radi i govori, i Isus je rekao da nije došao dovrši svoju volju „već volju onoga koji ga je poslao“ (Jovan 6:38; 3:17; 5:36; 8:28; 12:49, 50).

Jovan je, takođe, zabeležio Isusovu izjavu da je Otac „jedini istiniti Bog“ i da je ’Otac veći od njega (Isusa)’ (Jovan 17:3; 14:28). Zabeležio je šest slučajeva u kojima je Isus nazvao Oca ’svojim Bogom.’ Pet puta je Isus govorio o ’svom Bogu’ posle vaskrsenja i uzašašća na nebo (Jovan 20:17; Otkrivenje 3:2, 12). Jovan je brižljivo; bar još pet puta, zabeležio ne samo razliku između Oca i Jagnjeta, nego i između Boga i Jagnjeta Isusa Hrista (Otkrivenje 1:1; 7:10; 21:22; 22:1—3). Jovan izjavljuje da nije pisao da bi pokazao da je Isus Bog ili čak „Bog Sin“, nego da „vi verujete da je Isus Hrist, Sin Božiji“ (Jovan 20:31, NS).

Ove izjave pokazuju šta je Jovan znao o odnosu između, Isusa i onoga za koga Jovan kaže da ga je Isus zvao „Bogom“. Stavak iz Jovana 1:1 ne protivureči tim izjavama. Ispravan prevod tog stavka glasi: „U početku beše Reč, i Reč beše kod Boga i Reč beše neki bog“ (NS). To je ista konstrukcija reči koju nalazimo i u Delima apostolskim 28:6, gde piše da su ljudi sa Malte mislili da je Pavle „neki bog“ (NS; dr Čarnić).

Ali, šta je sa izjavom zapanjenog Tome kada je video vaskrsnulog Isusa: „Gospod moj i Bog moj“ (Jovan 20:24—29). Toma je bio snažno dirnut kada je došao do izvanrednog razumevanja da je Isus Hrist zaista vaskrsao i da je on bio lice u lice sa Isusom. Međutim, u izveštaju nema nikakvih nagoveštaja da je Toma mislio da je Isus jednak Ocu; Jovan, koji je zabeležio Tomine reči, citirao je Isusa kada je rekao da su čak i ljudi nazvani ’bogovima’. Vaskrsnuli Gospod Isus Hrist je, svakako, veći od bilo kojeg čoveka (Jovan 10:34, 35). I u samoj toj glavi gde čitamo Tomine reči, Jovan je zabeležio Isusovu izjavu da je Otac Isusov Bog (Jovan 20:17).

Pavle je pokazao kako su hrišćani u prvom veku pravilno razumeli odnos između Isusa i njegovog nebeskog Oca kada je pisao: „Ali mi imamo jednoga Boga Oca. . . i jednoga Gospoda Isusa Hrista“ (1. Korinćanima 8:6, dr Čarnić).