Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

◼ U čemu je razlika između besmrtnosti i večnog života?

Beskrajnom životu radovaće se i pomazanici koji dobijaju duhovni život na nebu i ljudi koje Bog proglasi pravednim za život u raju na Zemlji. Dakle, ako misliš na ishod: besmrtnost na nebu i večni život na Zemlji u osnovi znače jedno te isto — živeti zauvek. Pa ipak, mogu se dati neki komentari na besmrtnost.

Grčka reč prevedena sa „besmrtnost“ (athanasia sastavljena je iz negativnog a i thanatos, što znači „smrt“. Na latinskom imor talitet znači besmrtnost ili neumrlost. Razumljivo je da je Jehova apsolutni izvor svega života i besmrtan (Psalam 36:9; 90:1, 2). To je potvrđeno činjenicom što je proslavljeni Sin, koji je sada „odsjaj njegove (Božje) slave i tačan odraz njegovog bića“, opisan kao „kralj onih (ljudi) koji vladaju kao kraljevi i gospodar onih koji vladaju kao gospodari, koji jedini ima besmrtnost“ (Jevrejima 1:3, NS; 1. Timoteju 6:15, 16, NS). Nijedno stvorenje ne može da oduzme život Isusu pošto je besmrtan i po tome se razlikuje od ljudi ili duhovnih stvorenja koji mogu umreti. Dalje čitamo: „Da Hrist, sada vaskrsnut iz mrtvih, više ne umire, smrt ne gospodari više nad njim“ (Rimljanima 6:9, NS).

Mada je besmrtnost u nekom smislu večni život, ipak ona obuhvata više nego samo beskrajan život. Izgleda da ukazuje na posebnu osobinu života i vezana je za neraspadljivost. U Bibliji piše za duhom pomazane hrišćane koji primaju nebesku nagradu: „Jer ovo raspadljivo (u svom ljudskom telu) treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnosti, tada će se ispuniti napisana reč: „Smrt je zauvek progutana“ (1. Korinćanima 15:53, 54, NS).

Ali, Biblija ne pruža mnogo detalja o osobini života obeleženom besmrtnošću. Mi znamo da smrtni ljudi — čak i savršeni ljudi koji imaju izgleda da žive beskrajno na zemlji — moraju da jedu i piju da bi podržali život, ili umiru i njihova tela podležu propadljivosti (1. Mojsijeva 2:9, 15, 16). Besmrtnost obuhvata, nema sumnje, kvalitet života koji ne treba na taj način da se podržava. Otuda bi se moglo reći da svi koji postaju besmrtni nisu podložni smrti ili ’smrt ne gospodari više nad njima’. To bi bilo u skladu i sa time što primaju neraspadljivost, a to ukazuje da je njihovo duhovno telo ili duhovni organizam nerazdvojivo izvan truljenja, propadanja ili raspadanja (uporedi sa 2. Korinćanima 5:1; Otkrivanjem 20:6). Na taj se način može videti razlika između besmrtnosti i večnog ljudskog života.

Jehova Bog je savršeni sudija koji nagrađuje pomazanike besmrtnošću. Kada on u svojoj neograničenoj mudrosti i pronicljivosti utvrdi da su takvi potpuno ispitani i savršeno odgovaraju za besmrtnost, možemo biti sigurni da će zauvek biti verni. Svi koje Jehova smatra dostojnima da žive beskrajno, bilo besmrtni duhovi ili savršeni ljudi, biće kadri da ga zauvek obožavaju. Dakle, konačna analiza pokazuje da i ljudski večni život i besmrtnost na nebu rezultuju beskrajnim životom (Jovan 17:3).

◼ Da li je ispravno zaključiti iz Jovana 20:25 da je Isus bio prikovan posebnim ekserom kroz svaku ruku?

Enciklopedija za biblijsku, teološku i crkvenu literaturu od MekKlintoka i Stronga komentariše:

’Mnogo vremena i truda je bilo izgubljeno raspravljajući o tome da li je Gospod prikovan sa tri ili četiri eksera. Nonus tvrdi da je bilo samo tri eksera, i u tome ga sledi Gregori Nazianzen. Više prošireno verovanje je da je bilo četiri eksera — mišljenje koje se najduže zastupa i koje podupire Kurcius čudnim argumentima. Drugi su došli čak i do četrnaest eksera’ II svezak, str. 580.

U Mateju 27:35 samo piše: „A kad ga prikovaše, podeliše njegove gornje haljine bacajući kocku“ (NS). Malo detalja je dato, isto tako i u Marku, Luki i Jovanu. Posle Isusovog vaskrsenja, Toma je rekao: „Dok ne vidim na rukama njegovim znak od eksera i ne stavim prst svoj u mesto od eksera i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću verovati“ (Jovan 20:25, NS). Dakle, iako su ponekad zločinci bili vezivani konopcima za stub, Isus je bio prikovan. Neki su došli do zaključka na osnovu Jovana 20:25 da su upotrebljena dva eksera — kroz svaku ruku po jedan. Ali, da li se treba razumeti Tomina upotreba plurala (ekseri) kao precizan opis koji ukazuje da su Isusu probili svaku ruku posebnim ekserom?

U Luki 24:39 piše da je vaskrsnuli Isus rekao: „Pogledajte moje ruke i moje noge — ja sam glavom“ (NS). To nam sugeriše da su i Hristove noge bile prikovane. Pošto Toma nije pomenuo znakove eksera na Isusovim nogama, time što je upotrebio (množinu) plural od „eksera“, moglo je da bude da se uopšteno osvrnuo na višestruki broj eksera upotrebljen kod prikucavanja Isusa na stub.

Otuda je u ovom trenutku nemoguće reći sa sigurnošću koliko je eksera bilo upotrebljeno. Zato treba gledati na sve crteže Isusa na stubu kao na dela umetnika koja pružaju samo sliku zasnovanu na ograničenim činjenicama kojima raspolažemo. Ne bi trebalo da dozvolimo da rasprave o takvom beznačajnom detalju pomrače najvažniju istinu da smo „izmireni s Bogom smrću njegovoga Sina“ (Rimljanima 5:10, NS).