Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Sada je vreme za revnosnu službu

Sada je vreme za revnosnu službu

Sada je vreme za revnosnu službu

„Ko istraje do kraja, taj će biti spasen“ (Marko 13:13, NS).

1, 2. a) Koje prilike očigledno pokazuju da živimo na kraju ovog poretka? b) Na koja dva načina bi mogao da reaguješ?

 NEKI ljudi još uvek sumnjaju da žive na kraju ovog sadašnjeg poretka, mada je teško zamisliti zašto bi sumnjali u tu činjenicu. Moral popušta. Ekonomske prilike se pogoršavaju. Nasilje raste. Eksplozija stanovništva se nastavlja, zagađivanje sredine se širi, atomski otpaci rastu, atomsko oružje se nagomilava i nevernici se često pitaju da li će uopšte opstati život na Zemlji.

2 Međutim, još nije stigao kraj ovog starog poretka. Neki predani hrišćani su se možda umorili od vršenja službe Carstva. U stvari, ako je iko predao svoj život ne Bogu, nego nekom datumu, možda je bio prosejan. Ali oni koji su predali svoj život Jehovi Bogu, da uvek vrše njegovu volju i slede njegove puteve, jači su nego ikada pre i broj im stalno raste.

3. a) Zašto je pravdoljubivima mnogo stalo do toga da vide kraj ovog starog poretka? b) Šta treba da radimo do tada?

3 Ljudima koji ljube pravdu mnogo je stalo da vide kraj ovog starog poretka, jer će on biti zamenjen zemaljskim rajem, pravednim Novim uređenjem koje obećava Biblija (Isaija 9:6, 7; Matej 6:9, 10; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:1—4). Naravno, Jehovine sluge žele da dođe do te promene čim Bog hoće. Ali, pošto su se iskreno predali Bogu, strpljivo čekaju na njegovo vreme dok revnosno idu napred u uzbudljivom delu propovedanja Carstva, koje im je Bog dao da izvrše (Matej 24:14).

Inspirisani primeri

4. Koji su divan primer ostavili muškarci i žene od vere iz starih vremena?

4 Ne postoji ni za koga razlog da se povuče, popusti ili opusti ruke. Jehova Bog i Isus Hrist jesu radnici (Jovan 5:17). Štaviše, Biblija je puna izveštaja o vrednim, srećnim muževima i ženama od vere, koji nam služe kao primeri koji nadahnjuju i ohrabruju. Pa ipak, mnogi su od tih vernih muškaraca i žena znali da se obećanja, koja su čekali, neće ispuniti za vreme njihovog života. Generacije, u nekim slučajevima čak i hiljade godina, trebalo je da prođu pre no što bi se dogodilo ono što su očekivali. Međutim, oni ipak nisu popustili u svojoj aktivnosti. Mnogi su služili radosno do duboke starosti, čvrsti u veri, revnosni u poslušnosti Bogu, strpljivo očekujući odvijanje njegove namere. Osim toga, Bog je progresivno kroz vekove, davao svoje otkrivenje. Dakle, ti ljudi od vere iz starih vremena znali su daleko manje o tome kako će Bog da ispuni ono što je obećao nego ti danas.

5. Kakav je primer ostavio Avelj?

5 Pomisli, recimo, na Avelja — koliko je on malo imao informacija. Znao je samo da je Bog obećao „seme“ i da će u neko buduće vreme to „seme“ zdrobiti glavu zmijinu (1. Mojsijeva 3:15). Pa ipak, Isus je nazvao Avelja „pravednim“ i Pavle je prvo njega spomenuo kod nabrajanja izvanrednih ljudi od vere (Matej 23:35; Jevrejima 11:4). Da li bi i ti imao takvu veru sa šturim obaveštenjima koja su bila na raspolaganju u vreme Avelja?

6, 7. Kako nam je Avram ostavio divan primer, iako se izvesna obećanja, od Boga dana, nisu ispunila u njegove dane?

6 Noje, Avram, Isak i Jakov — svi su oni živeli pre nego što je Jehova pokazao svoju čudesnu silu u vreme Izraelovog izlaska iz Egipta. Oni nisu ništa znali o događajima vezanim za izdavanje Zakona na Sinaju, koji su ulili veliko strahopoštovanje. Kada su živeli, nije još bila napisana ni prva knjiga Biblije.

7 Avram se nije nadao da će raj biti obnovljen na Zemlji za vreme njegovog života. Umesto toga, bilo mu je rečeno da će njegovo potomstvo patiti 400 godina. Samo u dalekoj budućnosti je trebalo da se ispuni Božje obećanje da ’će se blagosloviti sigurno svi narodi na Zemlji preko Avramovog semena’ (1. Mojsijeva 15:13; 22:18; Galatima 3:8). Avram je „očekivao grad koji ima čvrste temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog“ (Jevrejima 11:10, NS). Na Avramovu veru, poslušnost i revnost u službi Bogu nije negativno uticala činjenica da on to neće videti u svoje dane, nego samo u vreme vaskrsenja. Možemo da se pitamo: Imam li ja takvu veru, poslušnost i revnost kakvu je Avram imao?

8. Šta učimo od Mojsija o strpljivosti i istrajnosti?

8 Mojsije je mislio da ne može da izvrši zadatak koji mu je Bog dao. Rekao je da nije dobar govornik i smatrao je da ga neće poslušati ni njegov narod ni faraon (2. Mojsijeva 4:1, 10; 6:12). Uprkos tome je Mojsije bio poslušan, Učinio je ono što mu je rekao Jehova, i to je činio dugo vremena. U pustinji je Mojsije znao da će proći još 40 godina pre no što će njegov narod, ući u Obećanu zemlju, a njemu, je bilo rečeno da čak ni tada neće ući u tu zemlju zbog greha koji je kasnije učinio. Pa ipak, iz godine u godinu nastavljao je da hodi putem Jehovinim (4. Mojsijeva 14:33, 34; 20:9—12; 5. Mojsijeva 3:23—28; 34:1—6). Da li bi tvoja ljubav prema Bogu podstakla takvu strpljivost i marljivost u njegovoj službi? Da li bi verno vodio druge ka cilju za koji bi znao da ga ti lično nećeš postići?

9, 10. Kako su pokazali istrajnost Isaija i Jeremija, iako nisu imali nadu da će dobiti željenu nagradu za vreme svog života?

9 Kada je Jehova pitao ko bi išao i govorio za njega, Isaija je rekao: „Evo mene! Pošlji mene“ (Isaija 6:8—11). Više od 40 godina služio je kao Jehovin prorok. Između ostalog, Isaija je preneo Božje obećanje o ’novim nebesima i novoj zemlji’, iako nije bilo nade da će se za vreme njegovog života uspostaviti pravedan novi poredak (Isaija 65:17—25). Da li bi bio veran jednostavno zato što bi očuvanje vernosti bilo pravo i u skladu sa tvojom dubokom ljubavi prema Bogu?

10 Jeremija je bio upotrebljen da objavi nepopularna upozorenja nevernom narodu. Nije se očekivao nikakav pravedan zemaljski raj na kraju njegovog propovedanja. Umesto toga, njegov voljeni Jerusalim morao je da postane ’opustošeno mesto, predmet čuđenja’, da bude uništen zbog nedostataka vere njegovih stanovnika. Jeremija je znao da će doći do obnove, ali tek nakon 70 godina — toliko dugo koliko traje još jedan ljudski život! (Jeremija 26:8—11; 29:10). Jeremija nije prestao da propoveda zato što je znao da neće doživeti da vidi prorečenu obnovu. Čak i kada je pokušao da prekine, Jehovina reč je bila kao ’rasplamteli oganj’ u njegovim kostima. Upravo je morao da govori i Jehova je bio sa njim ’kao strašan junak’ (Jeremija 20:7—11, NS).

Pomoći za našu istrajnost

11, 12. Šta pokazuje Biblija da treba da nas podstaknu primeri vere iz prošlosti?

11 Apostol Pavle je ukazao na efekat koji treba da imaju ti primeri za nas. Pisao je: „Zato, dakle, pošto imamo oko sebi toliki oblak svedoka, odbacimo svaki teret i greh (nedostatak vere) koji nas lako zapliće i sa istrajnošću trčimo trku koja nam predstoji“ (Jevrejima 12:1, NS).

12 Pavle je takođe pisao: „Sve što je unapred napisano, napisano je nama za pouku, da istrajnošću i utehom iz Pisma imamo nadu. A Bog koji daje izdržljivost i utehu, nek vam da da imate isti duševni stav među sobom kao Isus Hrist, da jednodušno jednim ustima slavite Boga i Oca našeg Gospoda Isusa Hrista“ (Rimljanima 15:4—6; NS). Dakle, ti primeri vere iz prošlosti treba da nas inspirišu da istrajemo, da se čvrsto držimo svog zadatka propovedanja i poučavanja, te tako da revnosno slavimo Jehovu, Boga i Oca našeg Gospoda Isusa Hrista.

13. Šta mi znamo, a o čemu nisu bili u prilici da saznaju ljudi od vere iz prošlosti?

13 Pomisli samo na nama poznate stvari koje jačaju veru, a o kojima nisu mogli da znaju ti verni proroci iz prošlosti. Kada su živeli, ni jedan još nije znao ko će biti Mesija. A mi ne samo što znamo ko je on, nego znamo i o rođenju, učenju smrti i vaskrsenju toga Isusa Hrista. Štaviše, još znamo i o otkupnini, Kraljevstvu i „semenu“ koje su verno očekivali ti ljudi. Pored toga, posedujemo sva Hrišćanska grčka spisa — od Mateja do Otkrivenja. I u prilici smo da razumemo tu čudesnu knjigu Otkrivenje, sa svim njenim proročanstvima koja jačaju veru i koja se ispunjavaju u naše vreme i još treba da se ispune u budućnosti. Zaista, mi živimo u uzbudljivo i presudno vreme — u vreme koje su nestrpljivo očekivali ti ljudi iz prošlosti.

Primeri za revnosnu službu

14, 15. Da li je obeshrabrila hrišćane u prvom veku činjenica da je Kraljevstvo pripadalo budućnosti? Objasni to.

14 Isusovi prvi sledbenici bili su nestrpljivi da vide obećano Kraljevstvo. Pitali su Isusa: „Gospode, hoćeš li u ovo vreme ponovo uspostaviti kraljevstvo Izraelovo?“ Ti učenici nisu tada shvatili da se tu radi o nebeskom Kraljevstvu. To je trebalo kasnije da razumeju pod uticajem Božjeg duha, Isus im je samo dao do znanja da treba da obave veliko delo. Rekao im je da će biti ’njegovi svedoci kako u Jerusalimu tako i po svoj Judeji, i Samariji, i sve do najudaljenijeg kraja zemlje’ (Dela apostolska 1:6—8, NS). Taj zadatak im nije izgledao prevelik da ga se prihvate. O Duhovima 33. godine počelo je oko 120 učenika, pod vođstvom svetog duha, da propoveda dobru vest. Toga dana je prihvatilo reč oko 3000 ljudi! I za kratko vreme mogao je reći jevrejski prvosveštenik: „A gle vi ste napunili Jerusalim svojom naukom“ (Dela apostolska 2:41; 5:28, NS).

15 U Jerusalimu su tada bili ljudi iz raznih delova Evrope, Azije i Afrike, i svaki je, verovatno, poneo u svoju zemlju tu dobru vest (Dela apostolska 2:5—11). Uskoro je Pavle revnosno propovedao i pomagao da se uspostave hrišćanske skupštine u rimskoj provinciji Aziji i Grčkoj. Došao je do Rima, a možda čak i do Španije. Petar je išao u drugom pravcu, došao je do Vavilona. Posle manje od 30 godina aktivnosti, koju su sprovodili ti prvi hrišćani i mnoštvo onih koje su poučili, Pavle je mogao da kaže da se ta dobra vest ’propovedala svakom stvorenju pod nebom’(Kološanima 1:23). Kakvo su delo obavili, revnosno slušajući Isusovu zapovest da poučavaju druge! (Matej 28:19, 20; Titu 2:13, 14).

Kraj poretka

16. Koji su događaj očekivali prvi hrišćani?

16 Ali, u prvom veku je bio vremenski period od naročite važnosti za tadašnje hrišćane. Isus je rekao: „A kad vidite da je vojska opkolila Jerusalim, onda znajte da je blizu njegovo opustošenje. Tada stanovnici Judeje neka beže u gore, koji budu u gradu neka izađu napolje, a koji budu u polju neka ne ulaze u grad, jer su ovo dani osvete, da se ispuni sve što je napisano“ (Luka 21:20—22, dr Čarnić).

17, 18. a) Kad i kako su hrišćani postupili po Isusovim rečima zapisanim u Luki 21:20—22? b) Sa kojim su daljim ispitom možda bili suočeni?

17 Prošlo je više od 30 godina. Zatim, godine 66. n.e, opsele su rimske vojske Jerusalim. Kada su bile blizu pobede, povukle su se. Ushićeni na pomisao da su pobedili, Jevreji su gonili Rimljane. a Ali, šta je trebalo da urade hrišćani? Euzebije, koji je živeo u prvoj polovini četvrtog veka, izveštava da su se „oni koji su verovali u Hrista odselili iz Jerusalima“ u jedan grad u Pereji, po imenu Pela. b

18 Vreme je prolazilo. Prošla je 66. godina, pa i 67. Došla je i prošla 68. Tako je bilo i sa  69. Da li su hrišćani bili stavljeni na ispit time što je vreme prolazilo? Da li se za neke sve to odužilo? Da li su bili u zabludi? Isus nije rekao koliko dugo treba da čekaju. Ali ako se iko od njih vratio u Jerusalim, bilo je to na njegovu štetu, jer su se Rimljani vratili 70. godine, zauzeli grad i pobili njegove stanovnike. Istoričar Josif kaže da je umrlo 1,1 milion ljudi jer je Jerusalim bio „prepun stanovnika“, gomile ljudi su došle „iz cele zemlje“ u Jerusalim na Pashu. c

19. a) Na koja zaista značajna pitanja treba danas da odgovore predani hrišćani? b) Šta bi trebalo da nas motiviše da učestvujemo u svetoj službi?

19 Da li te to navodi da pomisliš na današnju situaciju? Pitanje ne glasi: kada će se završiti ovaj stari poredak? To će doći u od Boga određeno vreme. Mi treba da razmišljamo o tome: šta mi radimo. Treba da se pitamo: da li sam marljivo proučavao Božju reč i bezuslovno predao svoj život njemu? Da li zaista živim po tom predanju? Ne bi trebalo da naše učestvovanje u svetoj službi zavisi od toga gde se nalazimo u strujanju vremena. Kao Avelja, Avrama, Mojsija, Isaiju i druge, treba i nas da podstiče na to ljubav prema Jehovi Bogu. Moramo da služimo Jehovi dobrovoljno, bez obzira na to kada će kraj doći. Ipak, sada imamo posebnu motivaciju za to. Zašli smo u završni deo „poslednjih dana“ ovog sadašnjeg poretka (2. Timoteju 3:1). Ta činjenica treba da nas pobudi na izuzetnu službu.

20. Kako se događaji koje ti vidiš mogu uporediti sa onim koje su videli hrišćani u prvom veku?

20 Hrišćani su pobegli iz Jerusalima zato što su videli da su se ispunili mnogi aspekti Isusovog „znaka“ i pošto su videli ispunjenje njegove izjave o vojskama koje će opkoliti grad. Od značajne 1914. godine zapažamo ispunjenje mnogih proročanstava o vremenu kraja (Matej, glave 24, 25, Otkrivenje 6:1—8; 2. Timoteju 3:1—5). Ti prorečeni događaji počeli su da se odigravaju pre oko 70 godina. Isus je rekao da će se svi ti događaji odigrati za života jedne generacije (Matej 24:32—34). Očigledno je da je ta generacija sada već daleko odmakla.

Revnosni u veri

21. Zašto ima hitan karakter revnosna služba Bogu?

21 Delo spasavanja života mora se često obavljati u žurbi. Sada je vreme za izuzetnu aktivnost, pojačanu službu i povećanu veru i revnost. Treba da zapamtimo da će jedan dan biti naš poslednji dan u ovom starom poretku. Ili ćemo preživeti kraj ovog poretka, ili će se najpre ugasiti naš život. Život je sada kratak, prolazan. Niko ne zna da li će sutra još živeti. Imamo samo ograničeno vreme u koje treba da dokažemo svoju vernost i čistoću prema Bogu (Psalam 39:5; Propovednik 12:1; Luka 12:18—21). Dakle, bilo bi prikladno da se pitamo: jesam li zadovoljan time što sam danas uradio?

22. Šta piše u Pismu o nagradi?

22 Važno je da ne zaboraviš na nagradu. Isus je rekao: „Ko istraje do kraja, taj će biti spasen“. Pavle je pisao da će’svako primiti svoju nagradu prema svom trudu’. Takođe je rekao: „Vama je potrebna istrajnost, da izvršite volju Božju i primite ispunjenje obećanja“ (Marko 13:13, NS; 1. Korinćanima 3:8; Jevrejima 10:36, NS).

23, 24. S obzirom na savete date u gore navedenim biblijskim stavcima, šta si rešen da uradiš u pogledu svoje vere i službe Kraljevstva?

23 Pismo nas opominje: „Budući da će se sve ovo tako raspasti, kakvi sve onda morate biti u svetim postupcima vladanja i delima pobožnosti vi koji očekujete i čvrsto držite na umu prisutnost Jehovinog dana“. Dalje nam je rečeno: „A u pogledu vremena i vremenskih razdoblja, braćo nemate potrebe da vam se piše, jer sami dobro znate da će dan Jehovin doći tačno kao lupež u noći, . . . Prema tome, ne spavajmo dalje kao ostali, nego bdijmo i budimo trezni“ (2. Petrova 3:11, 12, NS; 1. Solunjanima 5:1—6, NS).

24 Očuvajmo, zato solidnu veru i ostanimo revnosni u službi Kraljevstva, uopšte ne sumnjajući. Ako to radimo, možemo reći zajedno sa apostolom: „A mi nismo od onih koji se povlače na propast, nego od onih koji veruju da sačuvaju dušu“ (Jevrejima 10:39, NS).

[Fusnote]

a Josif Flavije, Jevrejski rat, II, 19:5—7

b Euzebije, Crkvena istorija, III, 5:3

c Josif Flavije, Jevrejski rat, VI, 9:3, 4.

Razmisli o ovome:

◻ Kako nas uveliko ohrabruju danas primeri Avelja, Avrama, Mojsija i Jeremije?

◻ Kako je uticala na hrišćane u prvom veku činjenica da Kraljevstvo još nije trebalo da dođe?

◻ Sa kakvim ispitom su mogli da budu suočeni prvi hrišćani posle bekstva iz Jerusalima?

◻ Šta treba sada uglavnom da nas zanima?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 13. strani]

Oni nisu prestali!

Avelj

Avraham

David

Jeremija

Pavle