Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Jovova besprekornost — zašto je toliko izuzetna?

Jovova besprekornost — zašto je toliko izuzetna?

Jovova besprekornost — zašto je toliko izuzetna?

„Sve dok ne izdahnem neću odbaciti svoju besprekornost!“ (JOV 27:5, NS).

1. Ko je bio Jov, i kako znamo da je bio stvarna osoba?

 U PROŠLOSTI je Jov bio izuzetan čovek. Ne samo zato što je posedovao veliko materijalno bogatstvo, nego i zato što je bio cenjen kao saosećajan sudija i vođa. Biblija kaže da je ’postao najugledniji među svim istočnjacima’ (Jov 1:3; 29:12—25). Zajedno s Nojem i Danilom je bio poznat kao veoma pravedan čovek (Jezekilj 14:14, 20). Biblija takođe, ističe Jova kao primer kojeg hrišćani treba da slede, pokazujući na taj način da je on bio stvarna istorijska ličnost (Jakov 5:11).

2. Kako možemo utvrditi kada je Jov bio podvrgnut sotoninim kušnjama?

2 Jov je živeo u zemlji Uz, na području današnje Arabije. Iako nije bio Izraelac, Jov je bio obožavalac Jehove, na šta je Jehova skrenuo sotoni pažnju. Božja izjava da ’na zemlji ne postoji niko njemu sličan, čovek besprekoran i pošten’, pokazuje da u to vreme nije bilo ni jednog drugog izuzetnog Božjeg sluge (Jov 1:8). Prema tome, sotonino iskušavanje Jova se je moralo odigrati za vreme dok su njegovi daljnji rođaci, Izraelci, bili u ropstvu u Egiptu — negde tokom godina koje su usledile posle smrti izvanrednog čuvara besprekornosti Josifa 1657. godine pre n.ere i pre nego što je Mojsije bio izložen kušnji svoje besprekornosti.

3. Ko je napisao knjigu o Jovu, i kako je bio u stanju prikupiti podatke?

3 Očigledno je Mojsije napisao knjigu o Jovu. Međutim, kako je saznao za Jovove kušnje? Pa, nakon što je Mojsije bio prisiljen da napusti Egipat, nastanio se je u zemlju Madijansku, nedaleko od zemlje Uz (2. Mojsijeva 2:15—25; Dela apostolska 7:23—30). U to vreme je Jov proživljavao poslednjih 140 godina s kojima ga je Jehova blagoslovio (Jov 42:16). Kada su kasnije Izraelci prolazili pored zemlje Uz na kraju svog putovanja divljom pustinjom, Mojsije je mogao da čuje o poslednjim godinama Jovovog života i njegovoj smrti.

Jovovo ograničeno spoznanje

4. a) Šta je očigledno bio izvor Jovovog spoznanja o Jehovi, te zašto nema sumnje da je bio u vezi sa potomcima Avrama i Isaka? b) Kako je Jov postao čovek izuzetne besprekornosti?

4 Kada je Jov bio iskušan, njegovo spoznanje o Bogu i njegovim namerama bilo je ograničeno, jer nije bio zapisan još ni jedan deo Biblije. Ipak, Jov je mogao nešto znati o Jehovinim postupcima sa Avramom, Isakom, Jakovom i Josifom. To je bilo zbog toga što je Jov očigledno bio potomak Avramovog brata Nahora, preko Nahorovog prvorođenog sina Uza. Osim toga, Uzov brat je bio Vatuilo, otac Isakove žene Rebeke i praded Josifov (1. Mojsijeva 22:20—23). Jov je, nema sumnje, cenio sve što je saznao o Jehovinom ophođenju s Avramom i njegovim potomcima, te je želeo ugađati Jehovi. Na taj način je Jov postao čovek izuzetne besprekornosti, čovek bez krivice i potpuno predan Jehovi.

5. Šta, naročito, čini Jovovu besprekornost toliko izuzetnom?

5 Nedugo nakon Josifove smrti u Egiptu, Jovova besprekornost je postala tema rasprave između Jehove Boga i sotone u nevidljivim nebesima. Jov, naravno, nije znao ništa o toj raspravi koja je bila usmerena na njegovu besprekornost. A naročito to njegovo neznanje o tome zašto je patio, je učinilo njegovu besprekornost toliko izuzetnom. Jehova je za dobrobit kasnijih Božjih slugu, dao Mojsiju da zabeleži pojedinosti rasprave o Jovovoj besprekornosti.

Sporno pitanje u vezi Jovove besprekornosti

6. a) Kako je jedan skup na nebu otkrio da postoji sporno pitanje između Boga i sotone? b) Od kada postoji sporno pitanje i šta ono uključuje?

6 Knjiga o Jovu skida veo nevidljivosti, što nam omogućava pogled na sastanak anđela koji se održao na nebu pred Jehovom. Tamo je Jehova podsetio sotonu, takođe prisutnog na tom sastanku, da na zemlji ne postoji niko njemu (Jovu) sličan, čovek besprekoran i pošten, koji se boji Boga i uklanja se od zla“ (Jov 1:8, NS). Svakako, postojalo je sporno pitanje koje se ticalo Jovove besprekornosti. Međutim, ono nije bilo potpuno novo. Sporno pitanje je nastalo kada je sotona odvratio Adama i Evu od Boga, kada je zapravo rekao: ’Daj mi samo priliku i svakog ću odvratiti da ti ne služi’ (1. Mojsijeva 3:1—6).

7. U vezi čega je sotona bio prinuđen da se izjasni obzirom na Jovovu besprekornost, te kako je đavo izazvao Boga?

7 Tada, za vreme službenog sastanka, sotona je bio prinuđen da se izjasni u vezi poticaja Jovove besprekornosti. „Zar se Jov uzalud Boga boji?“ upitao je. „Zar nisi ti sam podigao ogradu oko njega, oko njegove kuće, te oko svega što ima unaokolo? . . . Ali, za promenu, digni svoju ruku“, izazivao je sotona, „i dirni mu u sve što ima i vidi da li te neće prokleti u lice“ (Jov 1:9—11, NS).

8. a) Kako je Jehova odgovorio na sotonin izazov? b) Kakve strašne nesreće je sotona sručio na Jova?

8 Jehova je prihvatio sotonin izazov. On je imao potpuno poverenje u Jovovu besprekornost kada je odgovorio sotoni: „Evo! U tvojoj je ruci sve što ima. Samo ne diži svoju ruku na njega!“ (Jov 1:12). Sotona je ubrzo napao Jova. Saveji su opljačkali Jovovih 1000 volova i 500 magarica, poubijavši sve čuvare osim jednoga. Kao sledeće, sotona je poslao vatru s neba da spali 7000 Jovovih ovaca zajedno sa čuvarima, poštedevši samo jednoga. Nakon toga je sotona prouzrokovao da tri grupe Haldejaca otmu 3000 Jovovih kamila, ubivši sve čuvare osim jednoga. Na kraju je sotona podigao veliki vetar koji je srušio kuću u kojoj se je gostilo desetoro Jovove dece, te su svi poginuli. Nakon toga su oni koji su preživeli te katastrofe, jedan za drugim obavestili Jova o tim strašnim događajima (Jov 1:13—19).

9. Šta je Jovove nesreće učinilo naročito teško podnošljivim i kakav je bio Jovov odgovor na njih?

9 Kakve li velike nesreće! Čak i da je Jov razumeo ko ih je prouzrokovao, bilo bi ih teško podneti. Međutim, on to nije znao. On nije znao da je bio u središtu rasprave na nebu, te da ga Jehova upotrebljava da bi pokazao da postoje ljudi koji će ostati besprekorni uprkos svim nepravednim patnjama koje bi na njih mogao nametnuti sotona. Pogođen nesrećama, te čak misleći da je Jehova na neki način odgovoran za njegove gubitke, Jov je ipak rekao: „Jehova je dao i Jehova je oduzeo. Neka je nadalje blagoslovljeno ime Jehovino.“ Da, „uz sve to, Jov nije sagrešio niti je Bogu pripisao nešto nedolično“ (Jov 1:20—22, NS).

10. a) Za koju je daljnju dozvolu s obzirom na Jova molio sotona, i zašto je Jehova bio spreman da mu to dopusti? b) Koje su bile posledice Jovovog bednog stanja u koje je bio doveden?

10 Kako je samo ponižavajuće bilo za sotonu kada ga je Jehova na sledećem sastanku anđela podsetio na Jova: „On uprkos tome čvrsto održava svoju besprekornost!“ Međutim, sotona nije odustao. On je sada izazivao da će, ako mu se da prilika da napadne Jova telesno, Jov prokleti Boga u lice. Imajući poverenja u Jovovu besprekornost čak i do te mere, Jehova je to dopustio, jedino upozoravajući sotonu da Jovu ne oduzme život. Tako je sotona ’udario Jova opakim gnojnim čirevima od stopala do temena’ (Jov 2:1—8, NS). Jov je doveden u takvo odvratno i bedno stanje, da su ga njegovi rođaci i prijatelji izbegavali, a nekadašnji poznanici mu se izrugivali (Jov 12:4; 17:6; 19:13—19; 30:1, 10—12).

11. Koji je sledeći udarac Jov morao pretrpeti, i šta je učinilo njegovo čuvanje besprekornosti toliko izuzetnim, pored svih tih poteškoća?

11 Tada je usledio sledeći udarac! Vera Jovove žene je oslabila. Ona mu je rekla: „Zar još čvrsto održavaš svoju besprekornost? Prokuni Boga i umri!“ Međutim, on joj je odgovorio: „Govoriš kao nerazumna žena. Zar ćemo od istinitog Boga prihvatiti samo ono što je dobro, a nećemo takođe prihvatiti ono što je zlo?“ U izveštaju se kaže: „U svemu tome Jov nije sagrešio svojim usnama“ (Jov 2:9, 10, NS).Kako li je samo zaista izuzetna bila njegova besprekornost kada samo pomisliš da Jov nije znao za razlog njegovih patnji!

Drugi oblik napada

12. a) Ko su bili ljudi koji su došli da teše Jova? b) Kako je sotona iskoristio te ljude za daljnje iskušavanje Jova?

12 Međutim, sotona nije odustao. Potakao je tri čoveka, nazovi mudrace, koji su ili lično poznavali Jova ili su čuli o njegovom dobrom glasu kao o „najuglednijem među svim istočnjacima“. Oni su očigledno bili dosta stariji od Jova (Jov 1:3; 15:10; 32:6). Dvojica od njih su bili njegovi daljnji rođaci. Elifas Temanac je bio potomak Avrama preko Temana, Isavovog praunuka, a Vildad Sušanin je bio potomak Avramovog sina Suje (Jov 2:11; 1. Mojsijeva 36:15; 25:2). Sofarovo poreklo je neizvesno. Naizgled su ova trojica došla da teše Jova, ali ih je sotona iskoristio u svom nastojanju da potkopa Jovovu besprekornost. Isto kao što su politički islednici, pretvarajući se kao prijatelji, potkopavali lojalnost zatvorenika i okrenuli ih protiv njihovih vladavina, tako se i sotona nadao da će njegovi „tešioci“ okrenuti Jova protiv Boga (Jov 16:2, 3).

13. a) Šta su Jovovi posetioci uradili po svom dolasku? b) Kada je počeo razgovor, kojim pravcem je krenuo?

13 Kada su stigla, tri posetioca su ćutke provela sedam dana i sedam noći posmatrajući Jovove mučne patnje i krajnje poniženje (Jov 2:12, 13). Konačno je Elifas, očigledno najstariji, počeo da govori, stvarajući atmosveru i postavljajući glavnu temu razgovora, koji se razvio u debatu u tri kruga. Elifasov govor, kao i govori njegovih prijatelja koji su usledili, bio je pretežno sastavljen od optužbi. Posle svakog optužujućeg govora Jov je naizmenično odgovarao, pobijajući njihove argumente. Sofar nije uzeo učešća u trećem krugu razgovora, verovatno osećajući da ništa više ne može da doda. Prema tome, Sofar je imao samo dva govora, dok su Elifas i Vildad imali po tri.

14. Kakve su vrste argumenata ta trojica upotrebljavala protiv Jova, te kako je sotona upotrebio sličnu taktiku protiv Isusa?

14 Elifasovi govori su bili duži, i njegov govor je bio nešto blaži. Vildadov govor je bio mnogo oštriji, a Sofarov najoštriji. Njihovi argumenti su baš lukavo sastavljeni da bi mogli izvršiti sotonine namere u rušenju Jovove besprekornosti. Oni su najčešće navodili stvarne činjenice, ali su ih postavljali i primenjivali na krivi način. Sotona je koristio istu taktiku protiv Isusa. Citirajući stavak koji kaže da će Božji anđeli zaštititi njegove sluge od zla, sotona je izazivao Isusa da dokaže sa je on Božji sin bacajući se s hrama (Matej 4:5—7; Psalam 91:11, 12). Jov se je jedno poduže vreme suočavao sa sličnim sotonskim zaključivanjem.

15. Šta je Elifas dokazivao kao izvor Jovovih nevolja?

15 U svom uvodnom govoru Elifas je dokazivao da su Jovove nevolje Božja kazna za njegove grehe. „Da li je nevin ikada postradao?“ upitao je on. „Prema onome što sam ja video, oni koji smišljaju zlo i seju nevolju, to će i požnjeti“ (Jov 4:7, 8). Nastavljajući, Elifas je tvrdio da Bog nema poverenja u svoje sluge. „U svoje sluge nema poverenja“, rekao je Elifas, „i svoje (anđele) optužuje za neispravnost. Koliko li će još više one koje stanuju u kućama od gline“ (Jov 4:18, 19, NS).

16. Kako je Elifasovo vređanje nastavio Vildad, i koje je nepravedno poređenje upotrebio?

16 Vildad je nastavio s verbalnim napadom. „Da si čist i pošten“, rekao je on, „dosad bi (Bog) bdeo nad tobom i sigurno obnovio tvoje pravedničko mesto prebivanja.“ Vildad je naglasio da se papirus i trska bez vode osuše i uvenu, te je s pravom zaključio da će se „svima koji zaboravljaju Boga“ desiti isto. Ali, kako neispravno je postupio kad je primenio to poređenje na Jova i dodao: „Tako će propasti poslednja otpadnikova nada!“ (Jov 8:6, 11—13, NS).

17. Koje je oštre primedbe izrekao Sofar?

17 Sofarove primedbe su bile još oštrije. ’O kad bi Bog hteo progovoriti i kazati ti šta misli!’ rekao je on ustvari. ’Bog zna šta si učinio. On te kažnjava daleko manje nego što zaslužuješ. Oslobodi se tvojih greha i ostavi nevaljalost, i tada ćeš imati sigurnost i mnoge prijatelje’ (Jov 11:4—6, 14—20, NS).

18. U drugom krugu rasprave, kako su ta trojica nastavila napadati Jova?

18 U drugom krugu rasprave je Elifas nastavio da napada Jovovu besprekornost. ’Gle, Bog čak ne veruje anđelima, a kamoli će nekome poput tebe verovati! Bezbožan čovek je uvek u nevolji’ (Jov 15:14—16, 20, NS). Vildad je, razljućen na Jovovo odolevanje njihovim argumentima, ustvari rekao: ’Tvoje svetlo će se ugasiti. Svaki će se spomen na tvoje postojanje zatrti. Ovo se događa s onima koji zaboravljaju Boga’ (Jov 18:5, 12, 13, 17—21, NS). Sofar je, ciljajući na Jovovo blagostanje u prošlosti, upitao: ’Zar tebi nije poznato da je kratkog veka radosno klicanje opakoga, te da je radovanje otpadnika kao tren? Nebo razotkriva krivice opakoga’ (Jov 20:4, 5, 26—29, NS).

19. a) Kakvu korist, prema Elifasovom mišljenju, Bog ima od ljudske besprekornosti? b) Na koji način je Vildad završio s verbalnim napadanjima Jova?

19 Otvarajući raspravu u trećem krugu Elifas je upitao: ’Može li Bogu biti koristan ikoji čovek? Čak i ako si bio bez krivice, hoće li mu to biti na korist? Vrati se Bogu’, rekao je, ’i ispravi svoje nepravde. Tada će ti se oprostiti’ (Jov 22:2, 3, 21—23). Vildad je završio verbalne napade sa pitanjem: ’Ko se na zemlji može pohvaliti da je pravedan? Bog je toliko veličanstven da su čak mesec i zvezde pred njim ništavne. Koliko li je još manje čovek, koji nije ništa drugo nego crv u njegovim očima! ’ (Jov 25:2—6).

Jovova odbrana i ukoravanje

20. a) Kako je Jov odgovorio na argument da su patnje Božja kazna za grehe? b) Koja je bila Jovova čvrsta odluka, te kako znamo da je njegova besprekornost zaista bila važna Bogu?

20 Uprkos njegovih užasnih patnji, Jov nikada nije ni za trenutak popustio prevarnim argumentima svojih mučitelja. Ako su patnje Božja kazna za grehe, pitao je on, „zašto onda opaki žive, stare, i postaju bogatiji?“ (Jov 21:7—13). Uprkos onome što su Jovovi tužioci utvrdili, Jehova ceni čuvare besprekornosti koji time daju odgovor na sotonino izrugivanje da može svakoga da odvrati od služenja Bogu (Priče Solomunove 27:11; Psalam 41:12). Jov je imao puno pouzdanje u svoju besprekornost kada je rekao: „Sve dok ne izdahnem neću odbaciti svoju besprekornost!“ (Jov 27:5). Ne, on nije učinio ništa čime bi zaslužio ono što ga je zadesilo.

21. Šta je Elijuj rekao Jovovim lažnim tešiocima, i na koju potrebnu ispravku je ukazao Jovu?

21 Mladi Elijuj je pažljivo saslušao svaku reč te dugačke rasprave. Tada je progovorio, govoreći da Jovovi lažni tešioci nisu ništa rekli što bi dozakalo da je Jov bio grešnik (Jov 32:11, 12). Tada je, obraćajući se Jovu, Elijuj rekao: „Čuo sam tvoje reči, ’Ja sam čist bez prestupa; pravedan sam, i nemam grešaka. Evo! Pronalazi prilike da mi se suprotstavi, smatra me za svog neprijatelja’ . . . U tome nisi bio u pravu“ (Jov 33:8—13; 6:29; 13:24, 27; 19:6—8). Da, Jov je pokazivao preveliku zabrinutost za opravdanje samoga sebe. Ipak, u isto vreme, on nikada nije osuđivao Boga ili izgubio poverenje da će Bog uraditi ono što je ispravno.

22. a) Šta je Jov odgovorio nakon što je saslušao Jehovu? b) Šta je Bog zahtevao od Jovovih lažnih tešioca, i kako je na kraju završio Jov?

22 Kada je Elijuj završio svoj govor izbila je oluja, i sam Jehova je progovorio iz olujnog vetra: „Ko je taj koji zamračuje savet nerazboritim rečima? Opaši svoje bokove... Ja ću te pitati, a ti mi kazuj.“ Nakon što je saslušao Jehovu, Jov je priznao da je govorio nepromišljeno, bez potpunog spoznanja te se je pokajao „u prahu i pepelu“. Tada je Jehova ukorio Elifasa i njegova dva druga, upućujući Jova da se zauzme za njih. Posle toga je Jov ozdravio, i bio blagoslovljen sedmoricom sinova i trima prekrasnim kćerkama i sa duplo više stoke nego što je imao pre. Poživevši još 140 godina, Jov je umro „star i sit života“ (Jov 38:1—4; 42:1—17, NS).

23. Kako može na nas uticati Jovova besprekornost?

23 Zaista, Jov je bio čovek izuzetne beoprekornosti! On uopšte nije znao da je bio meta sotoninih zlih izazova. To još više ističe njegovu besprekornost, pa makar je verovao da je sve njegove patnje prouzrokovao Bog, nikada se nije hteo odreći Boga ili ga prokleti. Kakve li pouke za nas, budući da mi znamo izvor iskušavanja naše besprekornosti! Mi svakako treba da budemo potaknuti da oponašamo Jovov primer i napredujemo u Jehovinom delu bez obzira na sve što protiv nas može preduzeti Božji neprijatelj.

Možeš li odgovoriti?

Koji činioci čine Jovovu besprekornost toliko izuzetnom?

Ko je posetio Jova, i šta se nadao sotona da će oni postići?

Koje su argumente upotrebili trojica protiv Jova?

Na koji način se Jov branio, međutim, kako je bio ukoren?

Kakav je bio ishod, i kako to treba da utiče na nas?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 9. strani]

Sotona je poslao tri „tešioca“ da odvrate Jova od Boga