Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Čuvaj svoja usta!

Čuvaj svoja usta!

Čuvaj svoja usta!

MOŽE biti oštar i poguban kao oružje u ratu. Ali, isto tako može biti sladak kao med i mekan kao melem. Može značiti život, a može biti i uzrok smrti. Na taj način Biblija opisuje ljudski govor (Priče Solomunove 12:18; 16:24; 18:21).

Zato nije čudno što je Solomun rekao ovako: „Ko čuva svoja usta čuva svoju dušu. Ko otvara široko svoje usne — propašće“ (Priče Solomunove 13:3, NS). Narušen ugled, povređeni osećaji, napeti odnosi, čak i fizičke povrede — sve su to moguće posledice nepromišljenog govora. Međutim, ti bez sumnje želiš da ’čuvaš svoju dušu’. Kako možeš naučiti da čuvaš svoja usta i izbegneš moguću štetu?

„U mnogim rečima ...“

Jedan način je da jednostavno ne govoriš previše! Verovatno si već sreo nekoga ko je na svaku stvar imao nešto da kaže. Kako samo takva osoba može da ide na živce! „Usta bezumnih prosipaju ludost“, a „ludi mnogo govori“, kaže Biblija (Priče Solomunove 15:2, ST; Propovednik 10:14). Naravno, to ne znači da je svaka pričljiva osoba luda, ili da je mudar svako ko govori malo. Ali, opasno je neprestano govoriti. U Pričama Solomunovim 10:19 stoji ovako: „U mnogim rečima ne biva bez grijeha; ali ko zadržava usne svoje, razuman je“.

Promisli pre nego što odgovoriš

Još jedan način da čuvaš svoja usta je da promisliš pre nego što progovoriš. Ako se ne promisli o onome što se želi reći, i govornik i slušač mogu biti povređeni. Nadahnuti pisac kaže: „Ima ko govori kao da mač probada“ (Priče Solomunove 12:18).

Pokazujući kako nepromišljeni govor može biti loš, biblijska knjiga Jakova kaže: „Gle, mala vatra, i koliko velike šume sažeže. I jezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako i jezik živi među našim udima, poganeći sve tijelo, i paleći vrijeme života našega, i zapaljujući se od pakla (gehene, NS)“ (Jakov 3:5, 6).

Gehena je naziv izveden od naziva dolina Hinom koja se nalazi na jugu i jugozapadu Jerusalima. Nekad je u izraelskoj istoriji vatra tamo neprestano gorela i tu se bacalo gradsko smeće, pa je Gehena na taj način postala prikladan simbol potpunog uništenja. Kako se, međutim, neobuzdani jezik može ’zapaljivati od Gehene’? Onaj ko govori laži, unapređuje učenja koja obešćašćuju Boga ili na neki drugi način zloupotrebljava jezik, može prouzrokovati da i on i drugi izgube Božju naklonost. A kakva je posledica toga? Večno uništenje! Na primer, Isus Hrist je rekao farisejima: „Jao vama pismoznanci i fariseji, licemeri, koji prohodite more i kopno da bi načinili jednog proselita, a kada taj to postane, činite ga podložnim Geheni, dvostruko više nego što ste to sami“ (Matej 23:15).

Biblija nam zato daje praktičan savet: „Srce pravednikovo premišlja što će govoriti“ (Priče Solomunove 15:28). Mnogo je bolje promisliti o onome što ćeš reći, nego bubnuti nešto što bi moglo naneti štetu!

Reč u pravo vreme“

Govoriti u pravo vreme je još jedan način čuvanja naših usta. Solomun je rekao: „Za sve ima određeno vreme... vreme za ćutanje i vreme za govorenje“ (Propovednik 3:1, 7, NS). Kad je tvoj bračni drug iscrpljen nakon dugog dana provedenog na svetskom poslu ili izmoren kućanskim poslovima, da li bi to bilo prikladno vreme da ga opterećuješ beznačajnim problemima ili zahtevima? To je verovatno „vreme za ćutanje“.

S druge strane, postoji „vreme za govorenje“. U Pričama Solomunovim 15:23, NS, čitamo: „Reč u pravo vreme — O, kako je dobra!“ Znaš li nekoga ko je opterećen problemima i neprilikama? Zar ne bi pravovremena reč ohrabrenja bila upravo ono što je toj osobi potrebno?

Isus Hrist nikad nije propustio priliku da ohrabri druge. Jednom je rekao svojim učenicima: „Dođite vi sami nasamo, i počinite malo“. Dalje izveštaj govori ovako: „I otidoše na lađi u pusto mjesto sami. I vidješe ih ljudi kad iđahu i poznaše ih mnogi, i pješice iz mnogih gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.“ Za mnoštvo je to sigurno bilo pravo vreme za reči utehe. Iz perspektive Isusa i njegovih učenika, međutim, to je vreme bilo sve samo ne prikladno. „I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo“ (Marko 6:31—34). Da, Isus je čuvao svoja usta. Znao je kad treba govoriti a kad ćutati (Uporedi Matej 26:63; 27:12—14).

I ti možeš naučiti da čuvaš svoja usta. Trudi se da ne govoriš previše. Izbegavaj nepromišljeni govor koji može naneti štetu tvom ugledu i ugledu drugih. I pazi na mogućnost da s drugima razmenjuješ korisnu „riječ u pravo vrijeme“. Sve će ti to pomoći u tome da ’čuvaš svoju dušu’ (Priče Solomunove 13:3).