Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Donošenje svetla u udaljena područja Bolivije

Donošenje svetla u udaljena područja Bolivije

Donošenje svetla u udaljena područja Bolivije

SEVERNO i istočno od bolivijskih visokih planina leže tropske ravnice sa bujnom vegetacijom. One su ispresecane uzburkanim rekama koje krivudaju kroz džungle i pampe. Postoji li nešto slično propovedanju dobre vesti Kraljevstva u tako udaljenim područjima?

Zamisli sebe u velikom kanuu u obliku izdubljenog debla sa motorom na krmi. To su doživela šestorica stalnih propovednika iz Trinidada, grada koji leži u bolivijskoj regiji El Beni. Oni su planirali to putovanje da bi mogli da svedoče u naseljima uz reku, koja nikad pre nisu došla u doticaj sa ’dobrom vešću o kraljevstvu‘ (Matej 24:14NW). Nakon prolaska kroz duga područja uzburkane vode, njihov čamac počeo je da plovi uskom rečicom prema reci Mamore.

Jedan iz te grupe priča: „Skoro smo došli do Mamore kad smo otkrili da je poslednji deo rečice presušio. Izišavši iz čamca upali smo u blato sve do bedara! Moja supruga je ostala bez cipela pokušavajući da se izvuče. Ali, uz pomoć prolaznika bili smo u stanju da izvučemo teški kanu iz blata na čvršće tlo. Nakon dva naporna sata stigli smo do reke Mamore.

Polako smo išli uz reku koja je imala visoke obale obilne tropskom vegetacijom. Na zvuk motora, velike kornjače skliznule su sa plutajućih trupaca, dok su se prekrasni delfini povremeno izvijali iz vode. Naše prvo zaustavljanje usledilo je zbog dima od vatre sa obale koji je trebalo da otera insekte. Nakon što smo pristali među zamršene grane, razgovarali smo sa prijateljski nastrojenim ljudima o blagoslovima dolazećeg Kraljevstva. Iz zahvalnosti su nas natovarili voćem i jajima.

Kako je dan prolazio, i dalje smo se zaustavljali da bismo posejali još semena istine. Bio je mrak kad smo stigli u San Antonio. Meštani su već otišli na spavanje. Ipak, kako se širio glas da će biti prikazan film, počele su da se pale svetiljke. Dovedena je zaprega da bi se naša oprema prebacila u grad. Mnogi ljudi bili su upoznati sa Jehovinim svedocima, bilo preko filma ili lično.

Narednog dana nastavili smo da posećujemo nova mesta. Na visokoj obali žene su prale svoju odeću, čak i jedno dete, u ogromnim oklopima od kornjača. Nikad pre nisu čuli našu biblijsku vest. Na jednom mestu jedna je mala riba iskočila visoko iznad vode pored čamca, dok su mnoge upale u čamac. Tako smo posle prikazivanja filma pre odlaska na spavanje jeli pržene ribe. Na kraju putovanja bilo je ostavljeno mnogo literature u tom udaljenom području, a mi smo bili zadovoljni što smo mnogima pomogli da po prvi put čuju dobru vest.“ (Uporedi Rimljanima 15:20, 21.)

Dokaz vođstva anđela

Zamisli sada sebe na zadatku da pronađeš jednu osobu u gradu od 12 000 stanovnika i u koji dolaziš prvi put. Ne znaš mnogo o njoj osim njenog imena. To je bio izazov s kojim su se suočila dva stalna propovednika koji su stigli u Guajaramerin, nadajući se da će pronaći osobu koja je već proučavala Bibliju i prisustvovala sastancima u drugom gradu, ali se zatim preselila u ovaj grad. Nakon što su se smestili, par pionira odlučio je da se prošeta do pijace gde je bilo mnoštvo ljudi koji su ili jeli za stolovima ili su samo pričali. Skoro odmah, jedan čovek im je prišao i započeo razgovor. Pitali su ga da li poznaje ženu koju su oni tražili. „Ne“, rekao je, „ali moja tašta je Jehovin svedok“. Pošto su znali da u gradu nema Svedoka, mislili su da je posredi zabuna.

Ipak, narednog dana posetili su tu stariju ženu, koja je zbog slomljene noge ležala u postelji. „Ja sam Jehovin svedok ali nisam još krštena“, rekla je. Upitana ko ju je poučavao istini, pokazala je sliku svoje unuke na zidu i rekla: „Ona“. Nisu mogli da veruju svojim očima! To je bila mlada žena koju su tražili! „Zašto je vaš zet rekao da je ne poznaje?“, upitali su je. „Oh, ona je sada udata, a on zna samo njeno venčano prezime“, odgovorila je. Unuka je tada bila odsutna, ali je biblijski studij nastavljen dopisivanjem. I kakav je bio rezultat? I ona i njena baka napredovale su do krštenja. Njihova kuća služila je kao Kraljevska dvorana rastućoj skupštini. Kao stalni propovednik, mlada žena je mnoge uputila na Jehovinu organizaciju.

Propovedanje u srcu tropa

Dalje, zamisli kako tvoj avion sleće na travnatu pistu San Hoakina, duboko u srcu bolivijskih tropa. Neugodno se osećaš razmišljajući o tajanstvenoj epidemiji koja je dve godine ranije odnela živote petine stanovnika tog grada.

Par pionira koji je stigao avionom iz Trininada već se uverio u gostoljubivost ljudi. Suprug priča: „Biblijski razgovor vođen tokom leta doveo je do poziva da ostanemo u privatnoj kući besplatno. Naši domaćini takođe su se pobrinuli za našu prehranu uz malu nadoknadu, omogućivši nam tako da sve svoje vreme provedemo u službi propovedanja. Ubrzo posle dolaska rečenom nam je da se smesta javimo u vojno zapovedništvo. Kad je službenik čuo da nismo revolucionari već Jehovini svedoci, pokazao je neobično zanimanje i uzeo Bibliju, biblijsku literaturu i pretplatio se na časopise Probudite se! i Kula stražara. Nakon toga, skoro svako u gradu pažljivo je slušao biblijsko obećanje o savršenom zdravlju u skoroj budućnosti“ (Otkrivenje 21:4).

Četiri stalna propovednika želela su iz San Hoakina otići u San Ramon, ali jedino raspoloživo prevozno sredstvo bila je volovska zaprega. Upotrebili su kutije od literature kao sedišta. One su uskoro bile zgnječene zbog poskakivanja i jakog truskanja pokrivenih kola sa visokim drvenim točkovima. Čak su i pilići koji su bili na kolima postali vidljivo opijeni od takvog truskanja.

Nakon deset sati štropotanja kroz šikaru, stigli su do mesta gde se čak ni tragovi točkova nisu videli na putu i tu ih je zatekao mrak. Vozač je uznemirio grupu rekavši: „Mislim da smo se izgubili.“ Počeli su da se pitaju: „Kako možemo ostati u šikari koja vrvi od zmija i ostalih divljih zveri?“, kada je vozač dodao: „Ali, ne brinite, životinje su već otišle.“ Tako je i bilo. Za jedan sat izašli su iz šikare pravo u San Ramon.

Tu su takođe proveli mnoge dane najavljujući dolazak Raja onima koji nikad pre nisu slušali o tome. Niko od Svedoka tu nije živeo ali se ipak dogodilo nešto što je to promenilo.

Katolička misionarka sledila je Svedoke dok su ovi išli od vrata do vrata. Nekako su im se ukrstili putevi i pronašli su je u sledećoj kući do koje su došli. Iznenađeni njenom prijaznošću, ostavili su joj knjigu Istina koja vodi do večnog života. Iako ona sama nije bila istinski zainteresovana, dala je knjigu svojoj snahi koja je pročitala u jednom danu, nastavila da proučava i kasnije postala kršteni Svedok.

Uzbuđenja na tropskim rekama

Sada zamisli sebe na kormilu rečnog broda koji plovi opasnim i uzburkanim vodama. Skrivene stene, sprudovi od blata, trupci stabala, i iznenadna pojavljivanja ogromnih virova, samo su neke od opasnosti. Pirane, elektirične jegulje i raže vrve tim vodama. Takvi su bili izazovi sa kojima su se suočila braća u Riberalti koja su svedočila stanovništvu uz reku u tom području.

Da bi stigli u ta udaljena mesta, sagradili su brodić imenom Luz de la Rios (svetlost reka). Tokom posete oblasnog i pokrajinskog nadglednika odlučeno je da brod krene na probnu plovidbu. Sve je bilo dobro dok brod nije zapeo za granu koja je strčala. Snažna struja okrenula je brod prema oborenom drvetu. Poput mača, grana o koju su zapeli probila je stranu broda — skoro probovši i ženu pokrajinskog nadglednika! Voda je navrla tako da se brod prevrnuo, a putnici su se našli u virovitoj vodi. Uz to, pokrajinski nadglednik i njegova žena nisu znali da plivaju! Uz pomoć onih koji su to znali, stigli su sigurno do obale. Međutim, brod je potpuno nestao. Nakon mnogo dana pronađen je 5 km nizvodno. Sav sadržaj, uključujući 20 paketa knjiga, bio je izgubljen.

Bolivijska mornarica pomogla je da se brod izvuče tako da je, nakon što je sedmicama bio popravljan, ponovo bio spreman da završi svoje prvo putovanje. Uzbudljivo putovanje počelo je lošim vremenom i problemom sa motorom.

Na prvom mestu pristajanja braća su se suočila sa grupom Evanđelista koji su se rugali: „Vaš mali brod nije dorastao ovoj reci.“ Pokušaj da se otisne od obale bio je osujećen kvarom na generatoru. Vrativši se opet na reku, Svedoci su čuli da su ostali brodovi bili preko ozvučenja upozoreni na dolazak „lažnih proroka“. Jasno, to je bilo delo Evanđelista. Ipak, to je samo povećalo radoznalost ljudi.

Iako je ta poseta okončala lažnu propagandu zaista lažnih proroka, braća su osećala uzbuđenje jer je pred njima stajao 21-dnevni put do Fortaleze.

Putem su svedočili poglavici jednog udaljenog plemena; pažljivo je slušao. Kroz biblijsko izlaganje jednog pionira, grupa ljudi koja je tugovala na jednoj odvojenoj čistini bila je utešena istinskom nadom za mrtve. Jedan stariji čovek sa dugom belom bradom pokazao je iskreno cenjenje, zatraživši pretplatu na naše časopise na deset godina! U Fortalezi, 120 osoba je izvuklo koristi iz programa Društva sa dijapozitivima.

Kakvo su samo zadovoljstvo osećali ti pioniri zato što su doneli svetlost istine u udaljena područja! Zaista, nema sigurnijeg i zadovoljnijeg načina da neko upotrebi svoj život od službe Stvoritelju samog života, Jehovi Bogu! (Psalam 63:3, 4).

[Mapa/Slike na 26. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

BOLIVIJA

Gvajaramerin

Riberalta

Fortaleza

San Hoakin

San Ramon

Trinidad

San Antonio