Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Jehova pruža pomoć

Jehova pruža pomoć

Objavitelji Kraljevstva izveštavaju

Jehova pruža pomoć

NEDAVNO su Jehovini svedoci u Južnoj Africi primili vest o gotovo beznadežnom stanju svoje duhovne braće u obližnjoj zemlji, gde je njihovo delo propovedanja bilo zabranjeno. Rečeno im je da se zbog velike suše njihova braća održavaju na životu jedući određeno korenje. Takođe im je nedostajala odgovarajuća odeća, zbog koje su neki Svedoci nerado išli u službu propovedanja.

Braća u Južnoj Africi odmah su reagovala. Skupštinama na području Johanesburga upućen je poziv u vezi potrebe za odećom. Za nekoliko dana bilo je poklonjeno tri tone odeće. Dobrovoljni radnici su zatim sortirali tu odeću. Učinjene su pripreme da se pošalju tri tone pasulja, tona ulja, tona sapuna i 17 tona kukuruznog brašna. Kad su u kompaniji koja je isporučila kukuruzno brašno čuli za loše stanje Svedoka u sušom pogođenoj zemlji, priložili su još jednu tonu te toliko potrebne hrane.

U ponedeljak, 16. aprila 1990, kamion sa 25 tona tereta zaliha za pomoć krenuo je iz Južne Afrike na svoj 5 500 kilometara dugi put. Međutim, sada je trebalo dobiti dozvolu od vlasti da pomoć prođe kroz njihovu ratom pogođenu zemlju.

Vlasti u konzulatu su rekle da vrlo dobro znaju Jehovine svedoke, iako oni nisu priznati u njihovoj zemlji, i da neće imati ništa protiv da se našoj braći pošalje pribavljena pomoć. Dobijena je dozvola. Bile su izdate potrebne isprave, i u petak, 20. aprila, Svedoci su bez poteškoća prešli granicu. Ipak, naišli su na više od 30 barikada na putu, gde je često trebalo da pokažu svoje dokumente. Tek tada su shvatili koliko su bili potrebni ti dokumenti.

Nakon što su prešli oko 140 kilometara u unutrašnjost zemlje, njihovo daljnje napredovanje je bilo zaustavljeno nabujalom velikom rekom. Prvobitni most je bio uništen, a privremena konstrukcija na njegovom mestu bila je nepodesna da preko nje pređe veliki kamion. Međutim, otkrili su da manje vozilo, koje je bilo u pratnji konvoja, može sigurno da pređe most nad izlivenom rekom. Odlučeno je da se podele u dve grupe. Za jednu grupu je postavljen logor uz nabujalu reku, dok je druga grupa nastavila put kako bi se sastala sa braćom oko 260 kilometara severnije. Kako su samo bili srećni što su konačno mogli da uspostave vezu sa braćom! Nisu mogli prestati da se smeju, grle i pozdravljaju. Ubrzo su dva mesna kamiona bila na putu kako bi se sastali sa drugom grupom braće koja je čekala kod reke. Tu je pribavljena pomoć bila prebačena iz velikog kamiona u dva manja.

Primljeni izveštaji pokazuju veliku zahvalnost Jehovi za pripreme materijalne pomoći. Ipak, uprkos fizičkoj nevolji, vapaj braće za duhovnom hranom bio je još ozbiljniji. Jedna skupština je dobila samo jednu Kulu stražaru koju su morali da kopiraju za svaku porodicu. Zahvaljajući Jehovi, učinjene su daljnje pripreme da se obezbedi stalni doticaj duhovne hrane braći u toj zemlji.