Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Radujte se u nadi Kraljevstva!

Radujte se u nadi Kraljevstva!

Radujte se u nadi Kraljevstva!

„Radujte se u nadi. Istrajte u nevolji“ (RIMLJANIMA 12:12„New World Translation“).

1. Zašto možemo pronaći radost u povezanosti s Jehovom, i na šta je apostol Pavle podstakao hrišćane?

 ’SREĆAN Bog‘ (1. Timoteju 1:11, NW). Kako to samo dobro opisuje Jehovu! Zašto? Zato što mu sva njegova dela donose veliku sreću. Pošto je Jehova izvor svih dobrih i usrećujućih stvari, sva njegova razumna stvorenja mogu pronaći sreću u svojoj povezanosti s njim. Apostol Pavle je odgovarajuće podsticao hrišćane da cene svoju radosnu prednost poznavanja Jehove Boga, da budu zahvalni za sve Njegove divne darove stvaranja i da se raduju u ljubaznoj dobrohotnosti koju On pokazuje prema njima. Pavle je pisao: „Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se!“ (Filipljanima 4:4; Psalam 104:31).

2. Koja nada donosi veliku radost, i na šta su hrišćani ohrabreni s obzirom na tu nadu?

2 Slede li hrišćani ovu Pavlovu pobudu? Zaista slede! Duhovna braća Isusa Hrista raduju se u slavnoj nadi koju im je omogućio Bog (Rimljanima 8:19-21; Filipljanima 3:20, 21). Da, oni znaju da će učestvovati u ispunjavanju velike nade za budućnost čovečanstva, kako za žive tako i za umrle, služeći sa Hristom u njegovoj nebeskoj vladavini Kraljevstva. Zamisli samo koliko će se radovati svojim prednostima kao sunaslednici, služeći kao kraljevi i sveštenici! (Otkrivenje 20:6). Kako će samo biti srećni dok budu pomagali vernom čovečanstvu da postigne savršenstvo i dok budu pomagali u vođenju obnove Raja na Zemlji! Zaista, sve Božje sluge imaju ’nadu večnoga života, koji od vremena najiskonijih obeća Bog koji ne laže‘ (Titu 1:2). S obzirom na tu veličanstvenu nadu, apostol Pavle ohrabruje sve hrišćane: „Radujte se u nadi“ (Rimljanima 12:12NW). a

Prava radost — osobina srca

3, 4. (a) Šta znači izraz „radovati se“, i koliko često hrišćani treba da se raduju? (b) Šta je prava radost, i od čega ona zavisi?

3 „Radovati se“ znači osećati i izražavati radost; to ne znači stalno stanje euforije, ili veselja. Glagoli koji odgovaraju hebrejskim i grčkim rečima koje su u Bibliji upotrebljene za „radost“, „klicanje“ i „radovanje“ izražavaju i unutrašnji osećaj i spoljašnje ispoljavanje radosti. Hrišćani se podstiču da se ’raduju‘, da se ’svagda raduju‘ (2. Korinćanima 13:11; 1. Solunjanima 5:16).

4 Ali, kako se neko može uvek radovati? To je moguće zato što je prava radost osobina srca, duboka unutrašnja osobina, duhovna osobina (Deuteronom 28:47; Poslovice 15:13; 17:22). Ona je plod Božjeg duha, koju je Pavle naveo odmah iza ljubavi (Galatima 5:22). Kao unutrašnja osobina, ona ne zavisi od spoljnih stvari, čak ni od naše braće. Međutim, ona zavisi od Božjeg svetog duha. A proizilazi iz dubokog unutrašnjeg zadovoljstva zbog spoznanja da poseduješ istinu, nadu Kraljevstva i da činiš ono što je ugodno Jehovi. Dakle, radost nije jednostavno obeležje ličnosti s kojim smo rođeni; ona je deo ’nove ličnosti‘, niza osobina po kojima se isticao Isus Hrist (Efescima 4:24NW; Kološanima 3:10).

5. Kada i kako može doći do spoljne manifestacije radosti?

5 Iako je radost osobina srca, ona se ipak može ponekad pokazati spoljašnošću. Koje su to povremene, spoljne manifestacije radosti? To može biti bilo šta, od vedrine na licu do doslovnog poskakivanja od radosti (1. Kraljevima 1:40; Luka 1:44; Dela 3:8; 6:15). Da li to znači da ljudi koji nisu pričljivi ili koji se stalno ne smeju nisu radosni? Ne! Prava radost ne ispoljava se u stalnom čavrljanju, smejanju, nasmešenosti ili smeškanju. Okolnosti dovode do ispoljavanja radosti na različite načine. U Kraljevskoj dvorani nas duhovno srodnima ne čini samo radost, već pre naša bratska naklonost i ljubav.

6. Zašto se hrišćani mogu uvek radovati, čak i kada se susreću sa neugodnim okolnostima?

6 Stalno obeležje radosti je njena unutrašnja trajnost kao jedne srdačne crte nove hrišćanske ličnosti. To omogućuje da budemo uvek radosni. Naravno, povremeno nas nešto može uznemiriti, ili se možemo suočiti sa neugodnim okolnostima. Ali mi još uvek možemo imati radost u srcu. Neki rani hrišćani su bili robovi koji su imali gospodare kojima je bilo teško ugoditi. Da li su se takvi hrišćani mogli stalno radovati? Jesu, zbog svoje nade Kraljevstva i radosti u srcu (Jovan 15:11; 16:24; 17:13).

7. (a) Šta je Isus rekao o radosti u nevolji? (b) Šta nam pomaže da istrajemo u nevolji, i ko je u tom pogledu pružio najbolji primer?

7 Odmah nakon što je rekao: „Radujte se u nadi“, apostol Pavle je dodao: „Istrajte u nevolji“ (Rimljanima 12:12NW). Isus je takođe govorio o radosti u nevolji kada je rekao u Mateju 5:11, 12: „Srećni ste kad vas ljudi kude i progone... Radujte se i poskakujte od radosti, jer je velika vaša nagrada na nebesima“ (NW). Radovanje i poskakivanje od radosti u ovom slučaju ne mora biti doslovna spoljna manifestacija; to je jednostavno duboko unutrašnje zadovoljstvo koje neko ima zbog ugađanja Jehovi i Isusu Hristu kada ne popusti u kušnji (Dela 5:41). U stvari, radost je ono što nam pomaže da istrajemo kada smo u nevolji (1. Solunjanima 1:6). Isus je ostavio najbolji primer. Biblija nam kaže: „Zbog radosti koja je bila postavljena pred njega podneo je mučenički stub“ (Hebrejima 12:2NW).

Radovati se u nadi uprkos problemima

8. Sa kojim se problemima mogu suočiti hrišćani, ali zašto problemi ne oduzimaju hrišćansku radost?

8 Ako je neko Jehovin sluga, to ga ne oslobađa problema. Možda su tu porodični problemi, ekonomske poteškoće, narušeno zdravlje ili smrt voljene osobe. Iako takve stvari mogu izazvati žalost, one nam ne oduzimaju temelj za radovanje u nadi Kraljevstva, unutrašnju radost koju imamo u srcu (1. Solunjanima 4:13).

9. Koje je probleme imao Avraham, i kako znamo da je imao radost u srcu?

9 Uzmimo, na primer, Avrahama. Život mu nije uvek bio ugodan. Imao je porodičnih problema. Njegova konkubina, Agara, i njegova žena, Sara, nisu se slagale. Bilo je prepirki (Postanje 16:4, 5). Ismael je ismejavao Isaka, progoneći ga (Postanje 21:8, 9; Galatima 4:29). Konačno, Avrahamova voljena supruga Sara je umrla (Postanje 23:2). Uprkos tim problemima, Avraham se radovao u nadi u Seme Kraljevstva, Avrahamovo Seme, kroz koje će se blagosloviti sve porodice na Zemlji (Postanje 22:15-18). S radošću u srcu, on je istrajao u Jehovinoj službi stotinu godina nakon što je napustio svoj rodni grad Ur. Zato je o njemu zapisano: „Očekivao [je] grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog.“ Zbog Avrahamove vere u dolazeće Mesijansko Kraljevstvo, Gospod Isus je, kada je već bio imenovan od Boga da bude Kralj, mogao reći: „Avraham... vrlo se radovao izgledu da će videti moj dan, i video ga je i obradovao se“ (Jevrejima 11:10; Jovan 8:56NW).

10, 11. (a) Koju borbu moramo voditi kao hrišćani, i kako smo izbavljeni? (b) Šta nadoknađuje našu nesposobnost da se savršeno borimo protiv svog grešnog tela?

10 Kao nesavršeni ljudi, i mi se moramo boriti sa svojim grešnim telom, a ta borba da činimo što je ispravno može biti vrlo bolna. Ipak, naša borba protiv svojih slabosti ne znači da nemamo nadu. Pavle se osećao nesrećnim zbog tog sukoba, i rekao je: „Ko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu!“ (Rimljanima 7:24, 25St). Izbavljeni smo preko Isusa Hrista i otkupnine koju je pružio (Rimljanima 5:19-21).

11 Hristova otkupna žrtva nadoknađuje našu nemoć da savršeno vodimo tu borbu. Možemo se radovati toj otkupnini zato što omogućuje očišćenu savest i oproštenje naših greha. Pavle u Jevrejima 9:14 govori o ’krvi Hristovoj‘ koja ima moć da ’čisti savest našu od mrtvih dela‘. Dakle, hrišćani ne treba da opterećuju svoju savest osuđivanjem i osećanjima krivice. To, zajedno s nadom koju imamo, predstavlja veliku snagu za radosnu sreću (Psalam 103:8-14; Rimljanima 8:1, 2, 32). Duboko razmišljajući o svojoj nadi, svi ćemo biti ohrabreni da uspešno vodimo tu borbu.

Čvrsto zadržati u mislima svoju nadu

12. Koju nadu mogu imati pred očima pomazani hrišćani?

12 Važno je da i duhom pomazani ostatak i druge ovce zadrže u mislima svoju ’nadu spasenja‘, noseći je kao zaštitnu kacigu (1. Solunjanima 5:8). Pomazani hrišćani mogu imati pred očima svoju divnu prednost postizanja besmrtnosti na nebu, gde će imati pristup Jehovi Bogu i radovati se ličnom druženju sa proslavljenim Isusom Hristom, apostolima i svima ostalima od 144 000, koji su sačuvali svoju besprekornost kroz vekove. Kakvo neopisivo bogatstvo druženja!

13. Šta pomazanici koji su još uvek na Zemlji osećaju u vezi svoje nade?

13 Šta ono malo pomazanika koji su još na Zemlji oseća u vezi svoje nade Kraljevstva? Ta osećanja bi se mogla sažeti u rečima F. V. Franca, predsednika Watcht Tower Society, koji je kršten 1913: „Naša nada je sigurna stvar, a u potpunosti će biti ispunjena na svakom preostalom od 144 000 članova malog stada u obimu u kom nismo ni zamišljali. Mi preostali koji smo bili prisutni godine 1914. kada smo očekivali da ćemo svi poći na nebo, nismo izgubili osećaj za vrednost te nade. Zbog nje smo jaki kao što smo uvek bili i cenimo je sve više što duže moramo čekati na nju. To je nešto što se isplati čekati, čak ako zahteva i milion godina. Našu nadu cenim više nego ikada pre, i ne želim nikada izgubiti svoje cenjenje za nju. Nada malog stada pruža i garanciju da će očekivanje velikog mnoštva drugih ovaca, bez i najmanje mogućnosti promašaja, biti ispunjeno sjajnije nego što to možemo zamisliti. Zbog toga smo istrajali sve do sada i nastavićemo biti istrajni sve dok Bog zaista ne dokaže da je veran svojim ’časnim i prevelikim obećanjima‘“ (2. Petrova 1:4; Brojevi 23:19; Rimljanima 5:5).

Radovati se sada u nadi Raja

14. Koju nadu veliko mnoštvo treba zadržati u mislima?

14 Takvo ispoljavanje radosne vere ispunjava one koji pripadaju velikom mnoštvu drugih ovaca veličanstvenim razlozima za radovanje (Otkrivenje 7:15, 16). Takvi treba da zadrže u mislima nadu preživljavanja Harmagedona. Da, željno iščekuj da vidiš kako Božje Kraljevstvo opravdava univerzalnu suverenost Jehove Boga i posvećuje njegovo slavno ime kroz veliku nevolju, koja će očistiti Zemlju od zlih ljudi čiji je bog Đavo. Kakva će samo radost biti preživeti tu veliku nevolju! (Danijel 2:44; Otkrivenje 7:14).

15. (a) Koje delo lečenja je vršio Isus dok je bio na Zemlji, i zašto? (b) Kakve će biti zdravstvene potrebe preživelih iz Harmagedona, i zašto se one razlikuju od potreba onih koji će uskrsnuti?

15 S obzirom na veliko mnoštvo, u Otkrivenju 7:17 stoji: „Jagnje... vodiće ih na izvore vodâ života. I Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju“ (NW). Iako ovo proročanstvo ima sada duhovno ispunjenje, preživeli iz Harmagedona doživeće doslovno ispunjenje. Kako to? Pa, šta je Isus činio dok je bio na Zemlji? Lečio je sakate, činio da hromi hodaju, otvarao uši gluvima i oči slepima, a lečio je i gubave, uzete i „svaku bolest i svaku nemoć“ (Matej 9:35; 15:30, 31). Zar to nije ono što je potrebno današnjim hrišćanima? Veliko mnoštvo preneće sa sobom slabosti i nemoći starog sveta u novi svet. Šta očekujemo da će Jagnje učiniti u vezi toga? Potrebe preživelih iz Harmagedona biće sasvim drugačije od potreba onih koji će uskrsnuti. Uskrsnuli će verovatno biti ponovo stvoreni sa potpunim, čilim, zdravim telom, iako još neće imati ljudsko savršenstvo. Zbog čuda uskrsenja, njima nakon toga očigledno neće biti potrebno ispravljanje bilo koje ranije slabosti kroz čudo lečenja. S druge strane, zbog njihovog jedinstvenog iskustva preživljavanja Harmagedona, čudotvorna izlečenja trebaće mnogima iz velikog mnoštva, a oni će to i doživeti. Zaista, glavna namera Isusovih lečenja bila je da zorno prikažu, velikom mnoštvu za ohrabrenje, radostan izgled da će, ne samo preživeti, nego i biti izlečeni nakon toga.

16. (a) Kada može započeti čudotvorno lečenje preživelih iz Harmagedona, i do čega će to dovesti? (b) U kojoj nadi ćemo nastaviti da se radujemo za vreme Milenijuma?

16 Takva čudotvorna izlečenja među preživelima iz Harmagedona logično će se odigrati relativno brzo posle Harmagedona i dosta pre početka uskrsenja (Isaija 33:24; 35:5, 6; Otkrivenje 21:4; uporedi Marko 5:25-29). Tada će ljudi odbaciti naočare, štapove, štake, invalidska kolica, veštačke vilice, slušne aparate i slično. Kakav razlog za radovanje! Kako samo dobro takva Isusova rana obnoviteljska aktivnost pristaje uz ulogu preživelih iz Harmagedona kao temelja nove zemlje! Onesposobljavajuće bolesti biće otklonjene s puta kako bi preživeli mogli s veseljem krenuti dalje, željno iščekujući divnu aktivnost Milenijuma koji će ležati pred njima, neopterećeni patnjama koje im je stari svet možda nanosio. I tokom čitavog Milenijuma, oni će se radovati u nadi dostizanja punine savršenog ljudskog života na kraju tih hiljadu godina.

17. Kakva će biti radost dok bude napredovalo delo obnavljanja Raja?

17 Ako je to i tvoja nada, promisli i o radosti učestvovanja u obnavljanju Raja na Zemlji (Luka 23:42, 43). Nema sumnje da će preživeli iz Harmagedona pomoći da se očisti Zemlja i time se pripreme ugodna mesta gde će uskrsnuti umrli. Pogrebi će moći da budu zamenjeni programima dobrodošlice onima koji budu podignuti u uskrsenju, uključujući i naše drage umrle. Razmisli i o obilnom druženju sa vernim ljudima i ženama iz prošlih vekova. S kim bi posebno želeo da razgovaraš? Da li je to Abel, Enoh, Noje, Job, Avraham, Sara, Isak, Jakov, Josif, Mojsije, Jošua, Rahab, Debora, Samson, David, Ilija, Elisej, Jeremija, Ezekjel, Danijel ili Jovan Krstitelj? U tom slučaju je i taj prekrasni izgled deo tvoje nade. Bićeš u stanju da razgovaraš s njima, da učiš od njih i da zajedno s njima radiš na pretvaranju cele Zemlje u raj.

18. O kojim daljnjim radostima možemo razmisliti?

18 Zamisli takođe zdravu hranu, čistu vodu i čisti vazduh, a Zemlju obnovljenu u svojoj savršenoj ekološkoj ravnoteži na način na koji je to Jehova stvorio. Život tada neće biti samo pasivno uživanje savršenstva, već aktivno i smisaono učestvovanje u radosnim aktivnostima. Razmisli o svetskoj zajednici ljudi oslobođenih od zločina, sebičnosti, zavisti i svađe — bratstvu u kome svi razvijaju i donose plod duha. Kako uzbudljivo! (Galatima 5:22, 23).

Nada zbog koje se isplati živeti

19. (a) Kada se treba doživeti radovanje spomenuto u Rimljanima 12:12? (b) Zašto treba da budemo odlučni da nam pritisci života ne udalje našu nadu?

19 Ostvareno očekivanje više nije nada, pa se zato radovanje na koje je podstakao Pavle u Rimljanima 12:12 mora doživeti sada (Rimljanima 8:24). Sama pomisao na buduće blagoslove koje će doneti Božje Kraljevstvo razlog je da se radujemo u toj nadi sada. Zato budi odlučan da ne dozvoliš životnim pritiscima pokvarenog sveta da udalje od tebe tvoju slavnu nadu. Nemoj se umoriti i predati, gubeći iz vida nadu koja je pred tobom (Jevrejima 12:3). Napuštanje hrišćanskog načina života neće rešiti tvoje probleme. Upamti, ako neko prestane da služi Bogu zbog sadašnjih životnih pritisaka, on je još uvek opterećen tim pritiscima, ali gubi nadu i mogućnost radovanja divnim izgledima koji su pred njim.

20. Kakav učinak ima nada Kraljevstva na one koji je prihvate, i zašto?

20 Jehovin narod ima sve razloge za srećan život. Njihova svetla, nadahnjujuća nada čini život vrednim življenja. A oni ne zadržavaju tu srećnu nadu za sebe. Ne, oni su željni da je podele s drugima (2. Korinćanima 3:12). Zbog toga su oni koji prihvataju nadu Kraljevstva narod pun poverenja, a nastoje da ohrabre i druge tako što im govore dobru vest od Boga. To život onih koji prihvate tu poruku ispunjava najdivnijom nadom koja je ikada bila pružena čovečanstvu uopšte — nadom da će Kraljevstvo obnoviti Raj na Zemlji. Ako ljudi i ne prihvate tu vest, mi ipak nastavljamo da se radujemo zato što imamo nadu. Oni koji zatvore uši gube; mi ne (2. Korinćanima 4:3, 4).

21. Šta je veoma blizu, i kako bi trebalo da procenimo svoju nadu?

21 Božje obećanje glasi: „Gle! Sve novo tvorim“ (Otkrivenje 21:5NW). Blizu je novi svet sa svim svojim oduševljavajućim i beskrajnim blagoslovima. Naša nada — za život na nebu ili na rajskoj Zemlji — dragocena je; čvrsto se drži nje. U ovim kritičnim poslednjim danima, više nego ikada pre, gledaj na nju kao na „jako i pouzdano sidro duše“. Sa našom nadom usidrenom u Jehovi, ’Steni večnoj‘, zaista imamo jak i podsticajan razlog da se upravo sada ’radujemo u nadi‘ koja je postavljena pred nas (Jevrejima 6:19; Isaija 26:4).

[Fusnota]

a Tokom 1992, godišnji citat Jehovinih svedoka širom sveta biće: „Radujte se u nadi... Istrajte u molitvi“ (Rimljanima 12:12NW).

Pitanja za ponavljanje

◻ Koja je najveća nada čovečanstva?

◻ Šta je prava radost?

◻ Kada će se verovatno odigrati čudotvorno izlečenje preživelih iz Harmagedona?

◻ Zašto ne treba da dozvolimo pritiscima života da udalje od nas našu nadu?

◻ Koje radosti željno očekuješ u novom svetu?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 9. strani]

Da si bio svedok lečenja koja je vršio Isus, zar to ne bi ispunilo tvoje srce radošću?

[Slika na 10. strani]

Oni koji se raduju Kraljevstvu ohrabruju druge prenoseći im svoju nadu