Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Koju odgovornost imaju hrišćani u sprečavanju zagađenja naše okoline — zemlje, mora i vazduha?

Kao Jehovini svedoci, mi smo istinski zabrinuti za mnoge ekološke probleme koji danas pogađaju naš zemaljski dom. Više od većine ljudi, mi smo svesni da je Zemlja stvorena da bude čist, zdrav dom za savršenu ljudsku porodicu (Postanje 1:31; 2:15-17; Isaija 45:18). Takođe imamo Božje jemstvo da će on ’uništiti one koji zemlju uništuju‘ (Otkrivenje 11:18). Zato je ispravno preduzimati uravnotežene, razumne napore da se izbegne nepotrebno doprinošenje sve većem ljudskom kvarenju naše planete. Ipak, zapazi reč „razumne“. I s biblijskog stanovišta je dobro da pazimo da ekološka pitanja i postupci ne postanu naša glavna briga.

Čak se i u normalnom ljudskom životu stvaraju otpaci. Na primer, uzgajanje, prerada i jedenje prehrambenih proizvoda često prouzrokuje otpatke, iako se većina njih raspada bez zagađenja okoline (Psalam 1:4; Luka 3:17). Obrok od pečene ribe koji je Isus pripremio za svoje učenike verovatno je doveo do nešto dima, pepela i otpadaka ribljih kostiju (Jovan 21:9-13). Ali, živi i neživi sistemi ili ciklusi Zemlje oblikovani su tako da se tome prilagode.

Božji narod ne bi trebalo da bude zaboravan što se tiče ekoloških pitanja. Jehova je od svog drevnog naroda zahtevao da preduzimaju određene mere da otklone otpatke, mere koje su bile važne kako s ekološkog tako i sa zdravstvenog gledišta (Deuteronom 23:9-14). A pošto znamo kako on gleda na one koji uništavaju Zemlju, sigurno ne bi trebalo da zanemarimo ono što možemo učiniti da okolinu održimo čistom. To možemo pokazati ako ispravno uklanjamo smeće ili otpatke, posebno otrovne materije. Mi savesno sarađujemo s planovima za preradu otpadaka, imajući dodatni razlog da to radimo ako tim planovima upravlja Cezar (Rimljanima 13:1, 5). A neki pojedinci nalaze zadovoljstvo u preduzimanju dodatnih mera, kao što je izbor da koriste proizvode koji se raspadaju bez zagađenja umesto onih koji će povećati planine otpada na zemlji i pod morem.

Međutim, svaki hrišćanin lično odlučuje dokle će ići u tim pitanjima, ukoliko ne postoje zakonski propisi. Iz sredstava javnog informisanja je očigledno da nesavršeni ljudi lako mogu upasti u zamku krajnosti. Isusov savet je zaista na mestu: „Ne sudite, da se vama ne sudi... Zašto vidiš trun u oku brata svoga, a brvna u oku svome ne primećuješ?“ (Matej 7:1, 3). Ako to zadržimo na umu, to će nam pomoći da ne izgubimo iz vida druge važne faktore.

Prorok Jeremija je pisao: „Znam Gospode! Put čoveka nije njemu u vlasti, ne može čovek kada hodi da upravlja koracima svojim“ (Jeremija 10:23). Zanemarivanje ovog principa suočilo je čovečanstvo s ’kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj‘, kao što je zabeleženo u 2. Timoteju 3:1-5 (NW). A ono što je Bog zapisao u Otkrivenju 11:18 dokazuje da ljudska nastojanja da očisti Zemlju od njenih velikih ekoloških problema, uključujući zagađenje, neće u potpunosti uspeti. Možda će tu i tamo biti izvesnog napretka, ali jedino trajno rešenje zahteva Božju intervenciju.

Zbog toga svoja nastojanja i sredstva koncentrišemo na božansko rešenje, umesto na pokušaje da olakšamo površne simptome. U tome sledimo Isusov primer, koji je veći deo svoje službe proveo ’svedočeći za istinu‘ (Jovan 18:37). Umesto ishranjivanja sveta ili oslobađanja od svetom raširenih socijalnih nevolja — uključujući zagađenje — Isus je ukazivao na kompletno rešenje problema koji pogađaju čovečanstvo (Jovan 6:10-15; 18:36).

Dok nas ljubav prema bližnjemu podstiče da izbegavamo nepotrebno zagađivanje zemljišta, atmosfere ili zaliha vode, mi nastavljamo svedočiti za istinu. To uključuje poučavanje ljudi da primenjuju biblijsku istinu i da tako izbegavaju uništavanje svog tela duvanom, prekomernim alkoholom ili štetnim drogama. Dok milioni novih postaju učenici, oni uče o navikama čistoće i obzira prema drugima. Tako je delo propovedanja doslovno doprinelo smanjenju današnjeg opšteg problema zagađenja. Ali, što je još važnije, hrišćanski učenici nastoje da obnove svoju ličnost i navike da bi bili podesni za čistu rajsku Zemlju koju će Bog uskoro obezbediti za svoje prave obožavaoce.