Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li hrišćani treba da se pridržavaju dana odmora?

Da li hrišćani treba da se pridržavaju dana odmora?

Da li hrišćani treba da se pridržavaju dana odmora?

JUNI je bio izuzetno kišovit. Zbog toga je tokom vimbldonskog teniskog šampionata 1991. bila prekršena jedna drevna svetovna tradicija. Prvi put u istoriji mečevi su održani u nedelju da bi se nadoknadilo izgubljeno vreme. Osim ovakvih povremenih izuzetaka od pravila, nedelja ostaje sveti dan odmora u Engleskoj, kao i u mnogim drugim zemljama.

Neki ljudi se pridržavaju različitih dana odmora. Jevreji širom sveta striktno se pridržavaju sabata od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu. Tokom sabata avioni izraelske aviokompanije ne lete, a u nekim gradovima ne radi javni transport. U Jerusalimu tradicionalisti zatvaraju neke ulice kako bi sprečili saobraćaj koji oni smatraju nezakonitim.

Činjenica da se mnogi religionisti još uvek pridržavaju nedeljnog dana odmora ili sabata pokreće nekoliko pitanja. Da li je držanje sabata samo za Jevreje? Zašto su mnoge religije hrišćanstva prihvatile različit dan odmora? Da li držanje nedeljnog dana odmora ostaje biblijski zahtev do danas?

Da li je sabat oduvek postojao?

Prvo spominjanje sabata u Pismu nalazimo u knjizi Izlaska. Dok su Izraelci bili u pustinji, primili su manu, čudesnu hranu od Jehove. Svakog šestog dana u nedelji, trebalo je da sakupe dupli deo jer je trebalo da sedmi dan bude „subota [Jehovi]“, tokom koje su svi poslovi bili zabranjeni (Izlazak 16:4, 5, 22-25).

Osim toga Izraelcima je bio dat sabat da ih podseća da su bili robovi u zemlji Egiptu. Taj podsetnik bio bi od malog značaja da su oni pre toga sledili takav zakon. Prema tome, odredbe koje su upravljale sabatom bile su date samo Izraelcima (Deutoronom 5:2, 3, 12-15).

Sitničava i tegobna pravila

Zato što Mojsijev zakon nije bio jako detaljan s obzirom na sabat, rabini su tokom vekova sastavili mnoge zabrane, koje su uglavnom zabranjivale sve oblike posla na sabat. Prema Mišni, zabranjen posao bio je grupisan u 39 glavnih kategorija, kao što su sejanje, pisanje i posao na poljoprivredi. Mnoge od tih odredaba nemaju biblijski temelj. Navodeći Mišnu, Encyclopædia Judaica priznaje da su one kao „planine koje vise na vlaknu, jer malo je toga na tu temu u Pismu a pravila je ipak mnogo“.

Da bi primenili zapovest da čovek ne treba da „izlazi sa svog mesta u sedmi dan“, bila je određena maksimalna razdaljina, i nazvana je „sabatnom granicom“. Prema nekim izvorima, ona je odgovarala dužini od 2 000 lakata, ili 900 metara (Izlazak 16:29, King James Version). Međutim, ova odredba mogla je domišljato biti zaobiđena: Veče pre toga, sabatni obroci mogli su biti ostavljeni na udaljenosti od 2 000 lakata od kuće. Ta lokacija se zatim mogla smatrati proširenim porodičnim domom, i moglo se računati drugih 2 000 lakata od te tačke.

Mnoge takve od ljudi sastavljene restrikcije bile su na snazi u Isusovo vreme. Tako su religiozne vođe ukorile njegove učenike zato što su kidali klasje pšenice da bi jeli kada su prolazili kroz žitna polja. Bili su optuženi da krše sabat — kidanje žita smatralo se žetvom, a na trljanje se gledalo kao na mlevenje. Isus je javno ukorio njihova ekstremna gledišta u nekoliko prilika, jer su pogrešno prikazivali duh Jehovinog zakona (Matej 12:1-8; Luka 13:10-17; 14:1-6; Jovan 5:1-16; 9:1-16).

Od subotnjeg do nedeljnog sabata

„Nedelje će se držati za odano služenje Bogu.“ Tako katolička crkva prezentira četvrtu zapovest u vezi sa sabatom. Nedavno objavljeni francuski Catéchisme pour adultes (Katekizam za odrasle) objašnjava: „Hrišćanska nedelja slavi se dan nakon sabata: osmog dana, to jest, prvog dana novog stvaranja. Ona prihvata bitne elemente sabata ali se usredsređuje na Hristovu Pashu.“ Kako je došlo do te promene od subotnjeg na nedeljni sabat?

Mada je nedelja bila dan kada je Isus uskrsnuo, za rane hrišćane ona je bila radni dan kao i svaki drugi. Ali odluka Laodikejskog crkvenog sabora (druga polovina četvrtog veka n. e.) otkriva da je tokom vremena, jevrejski sabat u subotu bio zamenjen „hrišćanskim“ sabatom u nedelju. Taj kanon „zabranio je hrišćanima da poprimaju jevrejske običaje i da budu besposleni na dan [jevrejskog] sabata, a Gospodov dan [dan u sedmici kada je on bio uskrsnut] trebalo je poštovati na hrišćanski način“. Od tada su hrišćanski sledbenici morali da rade subotom a da se uzdržavaju od rada nedeljom. Kasnije, od njih se zahtevalo da nedeljom posećuju misu.

Uz podršku svetovnih vlasti, rad nedeljom uskoro je zabranjen širom hrišćanstva. Od šestog veka nadalje, prestupnici su bili kažnjavani novčanom globom ili bičevani, a njihova goveda konfiskovana. Ponekad su nepokajnički grešnici mogli biti prisiljeni da budu sluge.

U određenom smislu, zakoni koji su se odnosili na posao koji je prihvatljiv nedeljom bili su isto tako složeni kao i tradicije koje su upravljale jevrejskim sabatom. Dictionnaire de théologie catholique (Rečnik katoličke teologije) daje podugačka objašnjenja s obzirom na razvoj crkvene veštine rešavanja raznih pitanja savesti i, među zabranjenim stvarima, spominje ropski posao, poljoprivredni posao, sudske procese, trgovinu i lov.

Paradoksalno je što se na jevrejski sabat ukazuje kao na opravdanje za te zabrane. New Catholic Encyclopedia spominje zakone cara Karla Velikog s obzirom na nedelje: „Ideja o sabatu, izrazito odbačena od strane sv. Jeronima i osuđena od strane Orleanskog sabora 538. kao jevrejska i nehrišćanska, bila je jasno utvrđena u Karlovom dekretu iz 789, koji zabranjuje svaki rad nedeljom kao kršenje [deset zapovesti].“ Prema tome, mada je crkva bila zadovoljna da vidi kako civilne vlasti uspostavljaju dan odmora, to je tim civilnim vlastima dozvolilo da opravdaju te restrikcije na osnovu zakonskog temelja koji je crkva odbacivala, naime, na osnovu Mojsijevog zakona s obzirom na sabat.

Nebiblijsko stanovište

Vekovima pre toga, nekoliko crkvenih otaca, a posebno Avgustin, ispravno su tumačili da je sabat bio privremeno uređenje rezervisano za Jevreje. Čineći to, ti hrišćanski oci su jednostavno prihvatili ono što Hrišćanska grčka pisma objašnjavaju, naime, da je sabat sastavni deo saveza Zakona koji je bio stavljen izvan snage Isusovom žrtvom (Rimljanima 6:14; 7:6; 10:4, Galatima 3:10-14, 24, 25).

U savremenom Vocabulaire biblique (Biblijskom rečniku) protestantski teolog Oskar Kulman (Oscar Cullmann) citiran je kako dodaje da „zbog toga što je Isus došao, umro i uskrsnuo, praznici S[tarog] Z[aveta] sada su ispunjeni, i držati ih ’znači vraćati se starom savezu kao da Hrist nikad nije došao‘“. Nakon osmatranja ove vredne tačke, da li je moguće opravdati prinudno držanje sabata?

Danas katolički autori uglavnom traže podršku u Delima apostola 20:7, gde se govori o ’prvom danu sedmice‘ (nedelja), kada se Pavle sastao sa svojim drugovima da učestvuje u obroku sa njima. Međutim, to je jednostavno bio samo detalj. Ništa u tom tekstu ili u drugim biblijskim stihovima ne ukazuje da je ovaj izveštaj bio primer koji je trebalo da hrišćani slede, posebno ne nekakva obaveza. Da, držanju sabatne nedelje nedostaje biblijski temelj.

Kakav odmor postoji za hrišćane?

Mada hrišćani nisu obavezni da drže nedeljni dan odmora, oni su, međutim, pozvani da drže odmor druge vrste. Pavle objašnjava to svojim jevrejskim suhrišćanima govoreći: „Ostala je dakle narodu Božjemu još jedna subota za počivanje... Postarajmo se, dakle, da uđemo u taj pokoj“ (Jevrejima 4:4-11). Ovi Jevreji, pre nego što su postali hrišćani, sledili su Mojsijev zakon što su tačnije mogli. Sada ih Pavle nije više ohrabrivao na traženje spasenja kroz dela već umesto toga na „počivanje“ od svojih mrtvih dela. Nadalje, morali su imati veru u Isusovu žrtvu, koja je jedino sredstvo pomoću koga čovečanstvo može biti pravedno u Božjim očima.

Kako mi danas možemo pokazati isti obzir prema Božjem gledištu? Kao njihovi bližnji, Jehovini svedoci, kao razumni ljudi, cene nedeljni dan odmora od svetovnog posla koji je na snazi u mnogim zemljama. To im dozvoljava vreme za porodično druženje i osveženje. Ali što je još važnije, to se pokazalo kao period za druge hrišćanske ciljeve (Efescima 5:15, 16). To uključuje sastanke i učestvovanje u javnoj službi, posećujući svoje susede da bi s njima podelili biblijske informacije o vremenu koje se približava kada će se čovečanstvo koje veruje radovati miru širom sveta. Ako bi želeo da saznaš o tome, Jehovini svedoci biće srećni da ti pomognu, bilo to u subotu, nedelju ili nekog drugog dana u sedmici.

[Slika na 28. strani]

Isus je savršeno držao sabatni zakon, umesto jevrejskih tradicija

[Slika na 29. strani]

Hrišćanski ciljevi pružaju osveženje u danima odmora od svetovnog posla