Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Izgubljeno carstvo koje zbunjuje kritičare Biblije

Izgubljeno carstvo koje zbunjuje kritičare Biblije

Izgubljeno carstvo koje zbunjuje kritičare Biblije

„Ranije je istorija Asirskog carstva bila jedno od najnejasnijih poglavlja u analima sveta.“ „Sve što se znalo o drevnoj Ninivi sastojalo se od raspršenih aluzija i proročanstava iz Biblije koja ukazaju na nju, te površnih i nepotpunih beležaka asirske istorije kod Diodora Sicilijanskog... i drugih.“ — Cyclopædia of Biblical Literature, tomovi 1 i 3, 1862.

GRČKI istoričar Diodor Sicilijanski živeo je pre 2 000 godina. Niniva je, tvrdio je on, bila četvorougaoni grad; četiri strane ukupno su bile dugačke 480 stadija. To je obim od 96 kilometara! Biblija pruža sličnu sliku, opisujući Ninivu kao veliki grad od „tri dana hoda“ (Jona 3:3).

Kritičari Biblije iz 19. veka odbijali su da veruju da je neki nepoznat grad starog sveta mogao biti tako velik. Takođe su rekli da je Niniva, ako je ikad postojala, sigurno bila deo stare civilizacije koja je prethodila Vavilonu.

To je gledište bilo suprotno 10. poglavlju Postanja, koje navodi da je praunuk Noja, Nimrod, osnovao prvu političku državu u području Vavela, ili Vavilona. „Iz te zemlje“, nastavlja Biblija, „iziđe Asur [„on iziđe u Asiriju“, NW]; on sazida Ninivu, Rehobot-Hir i Kalah, i, između Ninive i Kalaha, Resen, veliki grad“ (Postanje 10:8-12). Zapazi da ovi stihovi opisuju četiri nova asirska grada kao jedan „veliki grad“.

Godine 1843. francuski arheolog, Pol Emil Bota (Paul-Émile Botta), otkrio je ruševine palate koje su se pokazale kao deo jednog asirskog grada. Kad su novosti o tom otkriću došle do javnosti, to je prouzrokovalo veliko uzbuđenje. „Interes javnosti je porastao“, objašnjava Alan Milar (Alan Millard) u svojoj knjizi Treasures From Bible Times, „kad je dokazano da je palata pripadala Sargonu, kralju Asirije imenovanom u Isaiji 20:1, u čije se postojanje sumnjalo zato što je inače bio nepoznat.“

U međuvremenu, još jedan arheolog, Ostin Henri Lejard (Austen Henry Layard), počeo je da iskopava ruševine u mestu nazvanom Nimrud oko 42 kilometra jugozapadno od Korsabada. Pokazalo se da su te ruševine Kalah — jedan od četiri asirska grada spomenuta u Postanju 10:11. Zatim je, 1849, Lejard iskopao ruševine masivne palate u mestu nazvanom Kujundžik, između Kalaha i Korsabada. Pokazalo se da je ta palata deo Ninive. Između Korsabada i Kalaha leže ruševine drugih naselja, uključujući nasip nazvan Karamles. „Ako uzmemo četiri velika nasipa Nimrud [Kalah], Kujundžik [Niniva], Korsabad i Karamles, kao uglove kvadrata“, primetio je Lejard, „pokazaće se da njegove četiri strane prilično tačno odgovaraju 480 stadija ili 96 kilometara geografa, što sačinjava trodnevno putovanje proroka [Jone].“

Dakle, izgleda da je Jona uključio sva ta naselja kao jedan „veliki grad“, nazivajući ga po imenu grada koji je prvi nabrojan u Postanju 10:11, naime Niniva. Isto se radi i danas. Na primer, postoji razlika između prvobitnog grada Londona i njegovih predgrađa, koja sačinjavaju ono što se ponekad naziva „šire područje Londona“.

Arogantan asirski kralj

Palata u Ninivi imala je više od 70 soba i skoro 3 kilometra zidova. Na tim zidovima bili su spaljeni ostaci skulptura koje su slavile uspomenu na vojne pobede i druge uspehe. Većina je bila veoma oštećena. Međutim, Lejard je pri kraju svog boravka otkrio jednu dvoranu koja je bila izuzetno sačuvana. Na zidovima se nalazio eksponat koji pokazuje osvajanje jednog dobro utvrđenog grada, sa zarobljenicima koji idu ispred napadačkog kralja koji sedi na jednom prestolu izvan grada. Iznad kralja nalazi se napis koji su stručnjaci za asirsko pismo preveli na sledeći način: „Senaherib, kralj sveta, kralj Asirije, sedi na nimedu -prestolju i pregledava plen (uzet) iz Lahiša (La-ki-su).“

Danas se taj eksponat i napis mogu videti u Britanskom muzeju. To se slaže s istorijskim događajem zapisanim u Bibliji u 2. Kraljevima 18:13, 14: „Četrnaeste godine kraljevanja Ezehijina Senaherib, kralj Asirski, krenu se na sve gradove Judine i uze ih. Ezehija, kralj Judin, posla glasnike kralju Asirskom u Lakis i poruči mu: Pogrešio sam! Udalji se od mene, što mi god nametneš primiću. I kralj Asirski nametnu na Ezehiju, kralja Judina, trista talanti srebra i trideset talanti zlata.“

Drugi napisi nađeni među ruševinama Ninive pružaju dodatne detalje o Senaheribovoj invaziji Jude i danku koji je plaćao Ezehija. „Možda jedna od najznačajnijih zabeleženih koincidencija istorijskog svedočanstva, iznos blaga u zlatu koji je uzet od Ezehije, trideset talenata, slaže se u dva savršeno nezavisna izveštaja“, napisao je Lejard. Ser Henri Rolinson (Henry Rawlinson), koji je pomogao da se odgonetne asirsko pismo, objavio je da su ti napisi „neosporno dokazali [Senaheribov] istorijski identitet“. Nadalje, Lejard u svojoj knjizi Nineveh and Babylon pita: „Ko bi, pre ovih otkrića, verovao da je verovatno ili moguće da će se ispod gomile zemlje i otpadaka koji su obeležavali lokaciju Ninive pronaći istorija ratova između Ezehije i Senaheriba, zapisana upravo u vreme kad ih je sâm Senaherib vodio, a koja čak u sitne detalje potvrđuje biblijski izveštaj?“

Naravno, neki detalji Senaheribovog zapisa ne slažu se s Biblijom. Na primer, arheolog Alan Milar primećuje: „Najuzbudljivija činjenica pojavljuje se na kraju [Senaheribovog zapisa]. Ezehija je poslao svog glasnika, i sav danak, Senaheribu ’kasnije, u Ninivu‘. Asirska vojska nije kao i obično pobednički odnela taj danak kući.“ Biblija navodi da je danak plaćen pre nego što se kralj Asirije vratio u Ninivu (2. Kraljevima 18:15-17). Zašto ta razlika? I zašto se Senaherib nije mogao hvaliti da je osvojio judejski glavni grad, Jerusalim, na način kako se hvalio svojim osvajanjem judejske tvrđave Lahiša? Tri pisca Biblije daju odgovor. Jedan od njih, očevidac, napisao je: „Anđeo Gospodnji iziđe i pobi u logoru Asirskom sto i osamdest i pet hiljada ljudi. I kad ustaše u jutru, a tu behu sve sama mrtva telesa. Tad Senaherib, kralj Asirski, diže svoju vojsku i otide, i vrati se; i osta u Ninivi“ (Isaija 37:36, 37; 2. Kraljevima 19:35; 2. Letopisa 32:21).

U svojoj knjizi Treasures From Bible Times, Milar zaključuje: „Nema dobrog razloga za sumnju u ovaj izveštaj... Razumljivo je da Senaherib ne bi zabeležio takvu katastrofu o kojoj bi čitali njegovi naslednici, jer bi ga to osramotilo.“ Umesto toga, Senaherib je pokušao da stvori utisak da je njegova invazija Jude bila uspešna i da mu je Ezehija ostao u potčinjenosti, šaljući danak u Ninivu.

Potvrđeno poreklo Asirije

U Ninivi su otkrivene i biblioteke sa desetinama hiljada glinenih pločica. Ti dokumenti dokazuju da je Asirsko carstvo imalo svoje korene na jugu u Vavilonu, baš kao što ukazuje Postanje 10:11. Koristeći te informacije, arheolozi počinju koncentrisati svoje napore dalje prema jugu. Encyclopædia Biblica objašnjava: „Sve što ostaje od Asiraca otkriva njihovo vavilonsko poreklo. Njihov jezik i način pisanja, njihova literatura, njihova religija i njihova nauka preuzeti su od njihovih južnih suseda sa samo malom modifikacijom.“

Otkrića kao što su gore navedena prisilila su kritičare Biblije da ublaže svoja gledišta. Zaista, iskreno istraživanje Biblije otkriva da su je pisali brižljivi, pošteni pisci. Bivši predsednik Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, Salmon P. Čejz (Salmon P. Chase), rekao je nakon što je istražio Bibliju: „Bilo je to dugo, ozbiljno i duboko proučavanje: i koristeći ista dokazna načela u toj religioznoj stvari kako ih uvek koristim u svetovnim stvarima, došao sam do presude da je Biblija natprirodna knjiga, da dolazi od Boga“ (The Book of Books: An Introduction).

Zaista, Biblija je mnogo više od tačne istorije. Ona je Božja nadahnuta Reč, dar za korist čovečanstva (2. Timoteju 3:16). Dokaz toga može se videti istraživanjem biblijske geografije. To će biti razmotreno u sledećem izdanju.

[Izvor slike na 4. strani]

Ljubaznošću uprave Britanskog muzeja

[Slike na stranama 6, 7]

Iznad: Tri detalja uzeta sa zidnog reljefa

Ispod: Crtež asirskog zidnog reljefa koji prikazuje opsadu Lahiša

[Izvori]

(Ljubaznošću Britanskog muzeja)

(Ljubaznošću uprave Britanskog muzeja)

(Iz The Bible in the British Museum, objavljeno od British Museum Press)