Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Dopunite svoju ustrajnost odanošću Bogu

Dopunite svoju ustrajnost odanošću Bogu

Dopunite svoju ustrajnost odanošću Bogu

„Dopunite svoju veru... ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu“ (2. PETROVA 1:5, 6NW).

1, 2. (a) Počevši 1930-ih, šta se događalo Jehovinim svedocima u zemljama pod nacističkom kontrolom, i zašto? (b) Kako je Jehovin narod prošao pod tim grubim tretmanom?

 BIO je to mračan period u istoriji 20. veka. Počevši 1930-ih, hiljade Jehovinih svedoka u zemljama pod nacističkom kontrolom bilo je nepravedno uhapšeno i bačeno u koncentracione logore. Zašto? Zato što su se usudili da ostanu neutralni i što su odbijali da kažu hajl Hitler. Kako se postupalo prema njima? „Nijedna druga grupa zatvorenika... nije bila izložena sadizmu SS-soldateske u takvom obliku kao što su bili Istraživači Biblije [Jehovini svedoci]. To je bio sadizam obeležen beskrajnim lancem fizičkih i mentalnih tortura, kakve ne može izraziti nijedan jezik na svetu“ (Karl Vitig, bivši nemački državni činovnik).

2 Kako su Svedoci prošli? U svojoj knjizi The Nazi State and the New Religions: Five Case Studies in Non-Conformity (Nacistička država i nove religije: Pet studija slučajeva nonkonformizma), Dr Kristina E. King (Christine E. King) primetila je: „Vlada je bila neuspešna samo protiv Jehovinih svedoka [za razliku od drugih religioznih grupa].“ Da, Jehovini svedoci su kao celina zadržali svoj stav, iako je to za stotine njih značilo da ustraju do same smrti.

3. Šta je omogućilo Jehovinim svedocima da podnesu teške kušnje?

3 Šta je Jehovinim svedocima omogućilo da podnesu takve kušnje ne samo u nacističkoj Nemačkoj već širom sveta? Njihov nebeski Otac pomogao im je da ustraju zbog njihove odanosti Bogu. „Jehova zna kako da izbavi ljude odanosti Bogu iz kušnje“, objašnjava apostol Petar (2. Petrova 2:9NW). Ranije u tom istom pismu, Petar je savetovao hrišćane: „Dopunite svoju veru... ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu“ (2. Petrova 1:5, 6NW). Tako je ustrajnost tesno povezana s odanošću Bogu. U stvari, da bismo ustrajali do kraja, mi moramo ’težiti za odanošću Bogu‘ i ispoljavati je (1. Timoteju 6:11NW). Ali, šta je u stvari odanost Bogu?

Šta je odanost Bogu

4, 5. Šta je odanost Bogu?

4 Grčka imenica za „odanost Bogu“ (eusebija) može se doslovno prevesti „ispravno poštovanje“ a (2. Petrova 1:6, Kingdom Interlinear). Ona označava toplo srdačno osećanje prema Bogu. Prema V. E. Vajnu (W. E. Vine), pridev eusebés, koji doslovno znači „s ispravnim poštovanjem“, označava „energiju koja, vođena svetim strahopoštovanjem prema Bogu, nalazi izraz u odanoj aktivnosti“ (2. Petrova 2:9, Int).

5 Zato izraz „odanost Bogu“ ukazuje na poštovanje ili odanost prema Jehovi koja nas pokreće da činimo ono što se njemu sviđa. To se čini čak uprkos teškim kušnjama zato što od srca volimo Boga. To je lojalna, lična privrženost Jehovi koja nalazi izraz u našem načinu života. Pravi hrišćani su podstaknuti da mole da mogu voditi ’tihi i miran život u svakoj pobožnosti [’odanosti Bogu‘, NW]‘ (1. Timoteju 2:1, 2). Prema leksikografima J. P. Lou (J. P. Louw) i E. A. Najdi (E. A. Nida), „u mnogim jezicima [eusebija] u 1. Tm 2.2 može odgovarajuće da se prevede ’živeti kako bi Bog želeo da živimo‘ ili ’živeti kako nam je Bog rekao da treba da živimo‘“.

6. Kakva veza postoji između ustrajnosti i odanosti Bogu?

6 Sada možemo bolje uvideti vezu između ustrajnosti i odanosti Bogu. Zato što živimo onako kako bi Bog želeo da živimo — s odanošću Bogu — mi sebe izlažemo mržnji sveta, što neizbežno dovodi do kušnji vere (2. Timoteju 3:12). Ali, ne postoji način na koji bismo bili motivisani da podnesemo takve kušnje da nema naše lične privrženosti našem nebeskom Ocu punom ljubavi. Osim toga, Jehova odgovara na takvu srdačnu odanost. Pomisli samo kako se on sigurno oseća kad pogleda s neba i primeti one koji, zbog svoje odanosti prema njemu, nastoje da mu ugode uprkos svim vrstama protivljenja. Nije čudo što je spreman da „izbavi ljude odanosti Bogu iz kušnje“!

7. Zašto se odanost Bogu mora razvijati?

7 Međutim, mi se nismo rodili s odanošću Bogu, niti je automatski dobijamo od naših bogobojaznih roditelja (Postanje 8:21). Umesto toga, ona se mora razvijati (1. Timoteju 4:7, 10). Moramo raditi na tome da našu ustrajnost i našu veru dopunimo odanošću Bogu. To, kaže Petar, zahteva ’ulaganje svih napora‘ (2. Petrova 1:5). Kako, dakle, možemo steći odanost Bogu?

Kako stičemo odanost Bogu?

8. Prema apostolu Petru, šta je ključ za sticanje odanosti Bogu?

8 Apostol Petar je objasnio ključ za sticanje odanosti Bogu. On je rekao: „Da vam se umnoži milost i mir poznavanjem [„tačnim spoznanjem“, NW] Boga i Isusa Hrista, Gospoda našega! Kako nam je božanstvena sila njegova darovala sve stvari koje trebaju životu i pobožnosti [„odanosti Bogu“, NW], poznanjem [„kroz tačno spoznanje“, NW] onoga koji nas pozva slavom svojom i krepošću svojom“ (2. Petrova 1:2, 3). Dakle, da bismo svoju veru i ustrajnost dopunili odanošću Bogu, moramo rasti u tačnom, to jest, potpunom, ili kompletnom, spoznanju o Jehovi Bogu i Isusu Hristu.

9. Kako se može prikazati da posedovanje tačnog spoznanja o Bogu i Hristu uključuje više od toga da samo znamo ko su oni?

9 Šta znači imati tačno spoznanje o Bogu i Hristu? To očigledno uključuje više nego da samo znamo ko su oni. Da to prikažemo: Ti možda znaš ko je tvoj prvi komšija i možda ga čak pozdravljaš po imenu. Ali, da li bi mu pozajmio veliku sumu novca? Ne bi dok zaista ne saznaš kakva je on osoba. (Uporedi Poslovice 11:15.) Slično tome, poznavati Jehovu i Isusa tačno, ili potpuno, znači više od pukog verovanja da oni postoje i od toga da znamo njihova imena. Da bismo bili spremni da zbog njih podnesemo kušnje čak do same smrti, zaista ih moramo prisno poznavati (Jovan 17:3). Šta to uključuje?

10. Koje dve stvari uključuje posedovanje tačnog spoznanja o Jehovi i Isusu, i zašto?

10 Posedovanje tačnog, ili kompletnog, spoznanja o Jehovi i Isusu uključuje dve stvari: (1) upoznati ih kao osobe — njihove osobine, osećanja i puteve — i (2) oponašati njihov primer. Odanost Bogu uključuje srdačnu, ličnu privrženost Jehovi i pokazuje se našim načinom života. Prema tome, da bismo je stekli moramo lično upoznati Jehovu i postati temeljno upoznati s njegovom voljom i njegovim putevima koliko god nam je to kao ljudima moguće. Da bismo istinski upoznali Jehovu, po čijem smo obličju stvoreni, moramo koristiti takvo spoznanje i nastojati da budemo kao on (Postanje 1:26-28; Kološanima 3:10). A pošto je Isus savršeno oponašao Jehovu u onome što je govorio i činio, tačno upoznati Isusa je vredna pomoć u razvijanju odanosti Bogu (Jevrejima 1:3).

11. (a) Kako možemo steći tačno spoznanje o Bogu i Hristu? (b) Zašto je važno da meditiramo o onome što čitamo?

11 Ipak, kako možemo steći takvo tačno spoznanje o Bogu i Hristu? Marljivo proučavajući Bibliju i publikacije koje se temelje na Bibliji. b Međutim, da bi naš lični biblijski studij doveo do toga da steknemo odanost Bogu, bitno je da uzmemo vreme da meditiramo, to jest, da promišljamo, ili duboko razmišljamo, o onome što čitamo. (Uporedi Jošua 1:8.) Zašto je to važno? Seti se da je odanost Bogu toplo, srdačno osećanje prema Bogu. U Pismu je meditiranje više puta povezano sa simboličnim srcem — unutrašnjom osobom (Psalam 19:15 [19:14, DK]; 49:4 [49:3, DK]; Poslovice 15:28). Kad s cenjenjem promišljamo o onome što čitamo, to prodire u unutrašnju osobu, podstičući tako naša osećanja, dirajući naše emocije, i utičući na naše razmišljanje. Tek tada studij može ojačati našu ličnu privrženost Jehovi i pokrenuti nas da živimo na način koji se sviđa Bogu čak uprkos izazovnim okolnostima ili teškim kušnjama.

Praktikovati odanost Bogu u domu

12. (a) Prema Pavlu, kako hrišćanin može praktikovati odanost Bogu u domu? (b) Zašto pravi hrišćani brinu za ostarele roditelje?

12 Odanost Bogu najpre treba praktikovati u domu. Apostol Pavle kaže: „Ako koja udovica ima dece ili unučadi, neka se ovi nauče najpre svoj dom poštovati [„da praktikuju odanost Bogu u vlastitom domaćinstvu“, NW] i vraćati roditeljima ono što su od njih primili, jer je to pred Bogom ugodno“ (1. Timoteju 5:4). Kao što Pavle beleži, briga za ostarele roditelje je izraz odanosti Bogu. Pravi hrišćani pružaju takvu brigu ne samo iz osećanja dužnosti već zbog ljubavi prema svojim roditeljima. Više od toga, ipak, oni uviđaju važnost koju Jehova pridaje brizi za porodicu. Oni su veoma svesni da ako bi okrenuli leđa svojim roditeljima u vreme nevolje, to bi bilo jednako kao da se ’odreknu hrišćanske vere‘ (1. Timoteju 5:8).

13. Zašto praktikovanje odanosti Bogu u domu može biti pravi izazov, ali kakvo zadovoljstvo rezultira iz brige za svoje roditelje?

13 Mora se priznati da nije uvek lako praktikovati odanost Bogu u domu. Članovi porodice mogu živeti dosta daleko jedni od drugih. Odrasla deca možda podižu vlastitu porodicu i možda se bore u ekonomskom pogledu. Priroda ili stepen brige koja je potrebna roditelju može opteretiti fizičko, mentalno i emocionalno zdravlje onih koji pružaju tu brigu. Međutim, može biti zaista zadovoljavajuće znati da briga za roditelje ne samo da odgovara ’vraćanju onoga što smo primili‘ već i raduje Onoga „kome svaka porodica na nebu i na zemlji duguje svoje ime“ (Efešanima 3:14, 15NW).

14, 15. Navedi jedan primer božanske brige prema roditelju od strane dece.

14 Razmotrimo jedan zaista dirljiv primer. Elis i petoro njegove braće i sestara suočili su se sa zaista teškim zadatkom kad je trebalo da se kod kuće brinu za njihovog oca. „Moj otac je 1986. pretrpeo moždanu kap, nakon čega je ostao potpuno paralizovan“, objašnjava Elis. Šestoro dece učestvuje u staranju oko potreba svog oca, koje se protežu od kupanja do osiguravanja da se redovno okreće kako se ne bi razvio dekubitus. „Mi mu čitamo, govorimo, sviramo muziku. Nismo sigurni da li je on svestan šta se događa oko njega, ali prema njemu postupamo kao da je potpuno svestan svega.“

15 Zašto se ta deca na takav način brinu za svog oca? Elis nastavlja: „Nakon smrti naše majke 1964, tata nas je sam podizao. Tada smo imali od 5 do 14 godina. Onda se on žrtvovao za nas; mi se danas žrtvujemo za njega.“ Zaista, nije lako pružati takvu brigu, i deca se ponekad obeshrabre. „Ali, mi smo svesni da je stanje našeg oca privremeni problem“, kaže Elis. „Željno očekujemo vreme kad će našem ocu biti obnovljeno dobro zdravlje i kad ćemo moći da ponovo budemo s našom majkom“ (Isaija 33:24; Jovan 5:28, 29). Nesumnjivo, takva odana briga za roditelja sigurno dira srce Onoga ko zapoveda deci da iskazuju čast svojim roditeljima! c (Efescima 6:1, 2).

Odanost Bogu i služba

16. Šta treba da bude glavni razlog za ono što činimo u službi?

16 Kad prihvatimo Isusov poziv da ’idemo za njim‘, mi dolazimo pod božansko ovlašćenje da propovedamo dobru vest o Kraljevstvu i da stvaramo učenike (Matej 16:24; 24:14; 28:19, 20). Zaista, imati učešće u službi je hrišćanska obaveza u ovim ’poslednjim danima‘ (2. Timoteju 3:1). Međutim, naš motiv za propovedanje i poučavanje mora ići iza pukog osećanja dužnosti ili obaveze. Duboka ljubav prema Jehovi mora biti glavni razlog za ono što činimo i koliko činimo u službi. „Usta govore ono što u srcu izobiluje“, rekao je Isus (Matej 12:34). Da, kad se naše srce preliva ljubavlju prema Jehovi, osećamo se navedenima da svedočimo drugima o njemu. Kad je naš motiv ljubav prema Bogu, naša služba je smisaon izraz naše odanosti Bogu.

17. Kako možemo razvijati ispravan motiv za službu?

17 Kako možemo razvijati ispravan motiv za službu? S cenjenjem promišljaj o tri razloga koja nam je Jehova dao da ga volimo. (1) Mi volimo Jehovu zbog onoga što je on već učinio za nas. On nije mogao pokazati veću ljubav od obezbeđivanja otkupnine (Matej 20:28; Jovan 15:13). (2) Mi volimo Jehovu zbog onoga što on sada čini za nas. Imamo slobodu govora s Jehovom, koji odgovara na naše molitve (Psalam 65:3 [65:2, DK]; Jevrejima 4:14-16). Dok dajemo prioritet interesima Kraljevstva, mi se radujemo osnovnim stvarima za život (Matej 6:25-33). Dobijamo stalnu zalihu duhovne hrane koja nam pomaže da izlazimo na kraj s problemima s kojima se suočavamo (Matej 24:45). I imamo blagoslov što smo deo svetskog hrišćanskog bratstva koje nas zaista odvaja od ostalog sveta (1. Petrova 2:17). (3) Mi volimo Jehovu i zbog onoga što će on još učiniti za nas. Zbog njegove ljubavi, mi ’stičemo pravi život‘ — večni život u budućnosti (1. Timoteju 6:12, 19). Kad razmislimo o Jehovinoj ljubavi u našu korist, naša srca će nas sigurno podstaći da imamo odano učešće u govorenju drugima o njemu i njegovim dragocenim namerama! Neće drugi morati da nam govore šta da uradimo ili koliko da uradimo u službi. Naša srca će nas podstaći da učinimo ono što možemo.

18, 19. Koju je prepreku savladala jedna sestra da bi učestvovala u službi?

18 Čak i uprkos izazovnim okolnostima, srce koje je pokrenuto odanošću Bogu biće navedeno da govori. (Uporedi Jeremija 20:9.) To pokazuje slučaj Stele, izuzetno stidljive hrišćanke. Kad je počela da proučava Bibliju, mislila je: ’Nikada ne bih mogla da idem od kuće do kuće!‘ Ona objašnjava: „Uvek sam bila vrlo tiha. Nikada nisam mogla da priđem drugima da započnem razgovor.“ Dok je nastavljala da proučava, rasla je njena ljubav prema Jehovi i razvila je gorljivu želju da o njemu govori drugima. „Sećam se kako sam govorila svojoj učiteljici Biblije: ’Tako želim da govorim, ali jednostavno ne mogu, i to me zaista muči.‘ Nikada neću zaboraviti šta mi je ona rekla: ’Stela, budi zahvalna što želiš da govoriš.‘“

19 Uskoro se Stela našla u situaciji da svedoči svojoj komšinici. Zatim je napravila ono što je za nju bio ogroman korak — po prvi put je učestvovala u službi od kuće do kuće (Dela apostola 20:20, 21). Ona se priseća: „Svoju ponudu sam imala napisanu. Ali, bila sam tako uplašena da iako sam je imala ispred sebe, bila sam previše nervozna da pogledam u svoje beleške!“ Danas, nakon više od 35 godina, Stela je još uvek po prirodi vrlo stidljiva. Ipak, ona voli službu propovedanja i nastavlja da ima značajan udeo u njoj.

20. Koji primer pokazuje da čak ni progonstvo ili zatvor ne mogu zatvoriti usta predanim Svedocima Jehove?

20 Čak ni progonstvo ili zatvor ne može zatvoriti usta predanim Svedocima Jehove. Razmotrimo primer Ernsta i Hildegard Zeliger iz Nemačke. Njih dvoje je zbog svoje vere provelo ukupno više od 40 godina u nacističkim koncentracionim logorima i komunističkim zatvorima. Čak i u zatvoru, oni nisu prestajali da svedoče drugim zatvorenicima. Hildegard se prisećala: „Zatvorski čuvari su me klasifikovali kao posebno opasnu, zato što sam, kako je rekla jedna čuvarka, govorila o Bibliji po celi dan. Zato sam stavljena u jednu ćeliju u podrumu.“ Nakon što su konačno dobili slobodu, i brat i sestra Zeliger su sve svoje vreme posvetili hrišćanskoj službi. Oboje je služilo verno do svoje smrti, brat Zeliger do 1985. a njegova žena do 1992.

21. Šta moramo raditi da bismo našu ustrajnost dopunili odanošću Bogu?

21 Marljivo proučavajući Božju reč i uzimajući vremena da s cenjenjem meditiramo o onome što učimo, mi ćemo rasti u tačnom spoznanju o Jehovi Bogu i Isusu Hristu. To će, opet, dovesti do toga da steknemo potpuniju meru te dragocene osobine — odanosti Bogu. Bez odanosti Bogu ne postoji način da podnesemo različite kušnje koje dolaze na nas kao hrišćane. Zato sledimo savet apostola Petra, nastavljajući da ’dopunjujemo našu veru ustrajnošću i našu ustrajnost odanošću Bogu‘ (2. Petrova 1:5, 6NW).

[Fusnote]

a S obzirom na eusebiju, Vilijam Barkli primećuje: „To je seb– deo [koren] od reči koja znači poštovanje ili obožavanje. Eu je grčka reč za ispravno; prema tome, eusebija je obožavanje, poštovanje koje se iskazuje ispravno i kako treba“ (New Testament Words).

b Za razmatranje o tome kako da proučavamo da bismo produbili naše spoznanje Božje reči, vidi Kulu stražaru od 15. avgusta 1993, strane 12-17.

c Za potpunu diskusiju o tome kako praktikovati odanost Bogu prema ostarelim roditeljima, vidi Kulu stražaru od 1. oktobra 1987, strane 12-17.

Kakav je tvoj odgovor?

◻ Šta je odanost Bogu?

◻ Kakva veza postoji između ustrajnosti i odanosti Bogu?

◻ Šta je ključ za sticanje odanosti Bogu?

◻ Kako hrišćanin može praktikovati odanost Bogu u domu?

◻ Šta mora biti glavni razlog za ono što činimo u službi?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 18. strani]

Svedoci Jehove zatvoreni u nacističkom koncentracionom logoru u Ravensbriku ispoljili su ustrajnost i odanost Bogu