Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Ključ za uspešan porodični život

Ključ za uspešan porodični život

Ključ za uspešan porodični život

„NAŠA porodična jedinica se sve više pogoršava“, primetio je jedan kandidat za predsednika SAD prošle godine. Zaista, stepen pogoršavanja porodice je šokantan. „Promene slične veličine u ekonomskim ili industrijskim podacima kroz isti period“, izvestio je časopis Fortune, „naveo bi nas da se uhvatimo za glavu.“

Često su tragično pogođene čak i porodice koje nastoje da se drže biblijskih načela. Pre nekoliko godina, jedan dobronameran hrišćanin je rekao suhrišćaninu koji je bio otac šestoro dece predtinejdžerskog uzrasta: „Možeš očekivati da četvoro tvoje dece ode u svet.“ Ipak, taj otac nije verovao da to mora da se dogodi ma kom njegovom detetu. On je objasnio zašto.

„Naša deca u stvari nisu naša“, rekao je. „Ona su mojoj ženi i meni poverena od Jehove Boga, ’nasleđe‘, ili dar, od njega. A on je rekao da ako ih odgajamo ispravnom putu, ’ona neće odstupiti od njega‘. Zato uvek nastojimo da se brinemo za njih kao da pripadaju Jehovi“ (Psalam 127:3; Poslovice 22:6).

Taj otac je ovde identifikovao ključ za uspešan porodični život — roditelji treba da brinu za svoju decu kao da brinu za Božje vlasništvo. Premda to ne znači da će deca u svakom slučaju slediti tvoja dobra uputstva, ti si odgovoran da brineš za decu koju ti je Bog poverio.

Ozbiljna odgovornost

Ti ispravno obezbeđuješ tu brigu s poštovanjem i istinskim interesom, a ne nemarno ili ravnodušno. Ti radiš na tome svestan da ćeš odgovarati Bogu za njegovo nasleđe, ili dar, što ti je dao. Nema potrebe za eksperimentisanjem različitim metodama odgajanja dece. Roditeljima su potrebna samo Božja uputstva koja su pružena u njegovoj Reči, Bibliji, i treba da ih pažljivo slede.

Uputstvo Jehove Boga glasi: „Objasnićeš ih [moje reči] sinovima svojim, i govorićeš o njima kad sediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad ležiš i kad ustaješ. Vezaćeš ih sebi na ruku, i biće ti kao počeonik među očima. Napisaćeš ih na stubove kuće svoje i na vrata svoja.“ Biblija takođe podstiče: „Vi ocevi... odgajite [svoju decu] u nauci i strahu od [Jehove]“ (Deuteronom 6:7-9; Efescima 6:4).

Zato briga za decu zahteva svakodnevnu pažnju; da, to znači da im neograničeno pružaš svoje vreme i posebno svoju ljubav i duboku brigu. Roditelji koji svojoj deci pružaju te osnovne potrebe čine ono što Bog kaže da je neophodno da bi se radovali uspešnom porodičnom životu.

Da li veruješ da se time zahteva previše? Mnogi roditelji svojim postupcima ukazuju da smatraju da je tako. Ipak, ti darovi od Boga — tvoja deca — zaista zaslužuju posebnu pažnju.

Kako brinuti za njih

Mudro je da razmotriš primere onih koji se raduju uspehu u odgajanju dece. Jedan časopis je, u priči s naslovne strane „Čudesne porodice“, zabeležio četiri stvari koje su važne u uspešnom odgajanju mladih: „[1] Razgovor za vreme obroka koji izaziva intelektualno ispitivanje, [2] društvo velikih knjiga, [3] inspiracija kreativnih uzora, [4] spoznanje da postoji porodična tradicija koju treba održavati“ (U.S.News & World Report, 12. decembar 1988).

S obzirom na „razgovor za vreme obroka“, priseti se da Bog upućuje roditelje da poučavaju svoju decu kad sede u kući. Da li je tvoja porodica redovno zajedno za vreme obrokâ, čime se stvaraju svakodnevne prilike za druženje i stimulativan razgovor? Takve prilike su za decu bitne i vredne spomena, pružajući im osećanje stabilnosti i sigurnosti. Jedan šestogodišnjak je rekao da voli obroke „zato što ne moraš da brineš za drugoga“, pošto su svi na okupu.

Šta je s kvalitetom vašeg razgovora za vreme obroka? Da li se on često koncentriše na sadržaj „velikih knjiga“, uključujući Bibliju i literaturu koja se temelji na Bibliji koja obrađuje našu službu Bogu ili pitanja koja se odnose na Božje stvaranje? Pored takvog razgovora za vreme obroka, pomoću redovnog programa proučavanja, roditelji treba da u svojoj deci razvijaju ljubav prema Jehovi i njegovim pravednim zakonima.

„Nismo imali problema da redovno budemo zajedno za obrokom“, objasnio je otac šestoro dece spomenutih ranije. „To je dolazilo automatski i služilo je da nas ujedini. Ali, bilo je teško da imamo redovan program proučavanja Biblije.“ Zbog velike iscrpljenosti nakon teškog dnevnog rada, ponekad je tokom studija zaspao. Ipak, nikada nije prestao da vodi redovan biblijski studij sa svojom decom i redovno je razgovarao s njima pojedinačno i dugo ih je slušao.

Osim preuzimanja vođstva u smisaonom razgovoru za vreme obroka i obezbeđivanja društva velikih knjiga, da li vodiš računa o tome da tvoja deca budu ’inspirisana kreativnim uzorima‘? Istina je da, ako želiš da tvoja deca postanu uspešne odrasle osobe, bitno je da stvari organizuješ tako da se redovno druže s onima koji oponašaju najvećeg čoveka koji je ikada živeo, Isusa Hrista.

Konačno, šta je sa ’spoznanjem da postoji porodična tradicija koju treba održavati‘? Tvoja deca treba da razumeju da postoje porodična merila za koja se od njih očekuje da ih podržavaju — da su izvesno ponašanje, govor, oblačenje, maniri i tako dalje neprihvatljivi i da narušavaju porodičnu tradiciju. Ona treba da shvate da je narušavanje porodične tradicije ozbiljna stvar — da bi te to strašno povredilo, kao što je bio slučaj s drevnim patrijarhom Jakovom, čiji dečaci su svojim sramnim ponašanjem prouzrokovali da ga ’omrazi narod zemlje‘ (Postanje 34:30).

Otac koji je svoje šestoro dece smatrao Božjim vlasništvom posebno je naglašavao „porodičnu tradiciju“. On je sa svojom decom stalno diskutovao o tome kako je porodično merilo oblačenja, doterivanja i odvojenosti od puteva sveta bilo u skladu s duhom i vođstvom Stvoritelja, Jehove Boga. Kao rezultat velike količine vremena, ljubavi i istinske brige koja im je bila pružena — čime su poučena putu kojim treba da idu — sve šestoro dece reagovalo je tako što ’nije odstupilo od njega‘ (Poslovice 22:6).

Širom sveta postoje hiljade takvih snažnih porodičnih jedinica. Kakva su oni hvala za svog Stvoritelja i kakva su samo nagrada nesebičnim roditeljima punim ljubavi! Kako godine prolaze, takvi roditelji su sve više i više cenjeni od dece koja su izvukla korist iz njihovih napora. Molimo da kao sledeće razmotriš priču o jednoj ženi koju su odgajali bogobojazni roditelji i zapazi vredne pouke koje mogu da se izvuku iz toga.