Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Religiozna sloboda potvrđena u Japanu

Religiozna sloboda potvrđena u Japanu

Religiozna sloboda potvrđena u Japanu

MLADI učenici koji su Jehovini svedoci, u Japanu su se godinama suočavali s jednom dilemom: da li treba da slede svoju biblijski školovanu savest, ili treba da se drže nastavnog plana škole koji povređuje njihovu savest. Zašto ta dilema? Zato što su vežbe borilačkih veština deo fizičkog obrazovanja u njihovim školama. Mladi Svedoci su smatrali da takve vežbe nisu u skladu s biblijskim načelima, kao što je ono koje se nalazi u 2. poglavlju Isaije, u 4. stihu. Ono glasi: „Od mačeva svojih kovaće raonike i srpove od kopalja svojih; neće više narod mač na narod vaditi niti će se više boju učiti.“

Ne želeći da se uče ratnim veštinama, koje uključuju povređivanje druge osobe, mladi hrišćanski Svedoci objasnili su svojim nastavnicima da ne bi mogli mirne savesti učestvovati u borilačkim veštinama. Nakon što su pokušali da ubede ove učenike da prihvate nastavni plan škole, mnogi susretljivi nastavnici konačno su pristali da poštuju savest učenika i pobrinuli su se za alternativnu aktivnost.

Međutim, neki nastavnici su počeli da otvoreno izražavaju svoja osećanja, i neke škole su odbile da mladim Svedocima daju ocene iz fizičkog obrazovanja. Godine 1993, najmanje devet Svedoka nisu bili pušteni u sledeći razred i bili su prisiljeni da prekinu školovanje ili su bili isterani zato što nisu učestvovali u borilačkim veštinama.

Očigledno, bilo je to vreme da se odbrani pravo mladih hrišćana da se školuju a da ne moraju da kompromituju svoju savest. Pet učenika kojima je bilo uskraćeno da pređu u drugi razred na Gradskom industrijsko-tehničkom koledžu u Kobeu (skraćeno nazvan Kobe Tek) odlučili su da pokrenu zakonski postupak.

Šta je bilo na kocki?

U proleće 1990, kada su se tih pet učenika upisali na Kobe Tek, objasnili su nastavnicima da ne mogu učestvovati u vežbama kenda (japanskog mačevanja) zbog svojih gledišta temeljenih na Bibliji. Nastavnici iz fizičkog obrazovanja snažno su se protivili i uskratili su im bilo koje alternativno sredstvo da zasluže ocenu iz fizičkog obrazovanja. Konačno, ti učenici su propuštali časove fizičkog obrazovanja i kao posledica toga morali su da ponavljaju prvi razred (prvu godinu koledža). Aprila 1991. oni su poveli parnicu na Okružnom sudu u Kobeu, tvrdeći da je postupak škole bio protiv ustavne garancije religiozne slobode. a

Škola je tvrdila da bi se obezbeđivanje alternativne aktivnosti svelo na pokazivanje naklonosti prema određenoj religiji i da bi to narušilo neutralnost javnog obrazovanja. Osim toga, oni su tvrdili da nemaju ni sredstava ni radne snage da bi obezbedili neki program alternativnog fizičkog obrazovanja.

Odluka Okružnog suda uznemiruje upućene

Dok je slučaj bio u pretresu, dvoje od petoro učenika ponovo nisu dobili prolaznu ocenu iz fizičkog obrazovanja, dok su ostali troje jedva prošli i prešli u sledeći razred. Pravila škole su navodila da bi učenici koji imaju slab uspeh i koji dve godine uzastopno ponavljaju isti razred mogli biti izbačeni. S obzirom na to, jedan od dvoje učenika odlučio je da napusti školu pre nego što bude izbačen, ali drugi, Kunihito Kobajaši, odbio je da napusti školu. Zato je bio izbačen. Interesantno je da je Kunihitov prosek iz svih predmeta uključujući i fizičko obrazovanje, iz koga je pao sa 48 poena, bio 90,2 poena od mogućih 100. Bio je najbolji u svom razredu od 42 učenika.

Dana 22. februara 1993, Okružni sud u Kobeu dosudio je u korist Kobe Teka i rekao: „Postupci koje je preduzela škola nisu povredili ustav“, iako je priznao da se „ne može poreći da je tužiocima na neki način bila ograničena sloboda obožavanja zahtevom škole da učestvuju u vežbama kenda.“

Poput apostola Pavla u prvom veku, tužioci su odlučili da se žale višim zakonskim vlastima (Dela apostolska 25:11, 12). Slučaj je otišao na Viši sud u Osaku.

Nesebičan stav tužilaca

Jedan ugledan naučnik, profesor Tecuo Šimomura sa Univerziteta Cukuba, pristao je da svedoči kao svedok stručnjak na Višem sudu u Osaki. Kao stručnjak za obrazovanje i zakon, on je naglasio koliko je škola bila bezobzirna u postupanju sa učenicima. Kunihito Kobajaši je na sudu izrazio svoja osećanja, i njegov iskren stav dirnuo je srca onih u sudnici. Nadalje, 22. februara 1994, advokatska komora u Kobeu, objavljujući da su postupci škole pogazili Kunihitovu slobodu obožavanja i njegovo pravo na obrazovanje, preporučila je da ga škola ponovo primi.

Kako se približavalo vreme da na Višem sudu u Osaki odluka bude izrečena, svi mladi hrišćani koji su bili uključeni bili su gorljivi da budu deo ove bitke do samoga kraja. Smatrali su da vode zakonsku bitku u korist hiljada mladih Svedoka koji se suočavaju sa istim spornim pitanjem u školama širom Japana. Ali pošto oni nisu bili izbačeni iz škole, bilo je vrlo verovatno da će sud obustaviti njihov postupak. I, oni su mogli videti da ako povuku svoj zahtev, biće istaknuta nerazumnost škole u tome što je isterala Kunihita. Stoga su svi učenici osim Kunihita odlučili da napuste slučaj.

Dana 22. decembra 1994, viši sudija Rasuki Šimada s Višeg suda u Osaki izrekao je odluku da se ukida odluka Okružnog suda u Kobeu. Sud je ustanovio da je Kunihitov razlog za odbijanje vežbi kenda bio iskren i da je šteta po njega radi njegovog postupka temeljenog na njegovim religioznim verovanjima bila izuzetno velika. Škola, rekao je viši sudija Šimada, treba da obezbedi alternativnu aktivnost. Ova izvrsna odluka pogodila je pravu žicu u srcima onih koji su bili zabrinuti za ljudska prava. Međutim, škola je podnela slučaj Vrhovnom sudu Japana, lišavajući Kunihita obrazovanja još više od godinu dana.

Na Vrhovnom sudu

Jedan uvodničar u novinama Kobe Shimbun, kasnije je izjavio: „Odbor gradske škole u Kobeu i škola trebalo je da prime g. Kobajašija u školu tog trenutka [nakon odluke Višeg suda u Osaki]... Njihov nepotreban konfrontacijski stav lišio je ovog čoveka jednog važnog perioda njegove mladosti.“ Ipak, Kobe Tek je zauzeo čvrst stav u ovom slučaju. Kao rezultat toga, on je postao tema novinskih izveštaja u celoj zemlji. Nastavnici i školske vlasti širom zemlje obratili su pažnju, a odluka najvišeg suda u zemlji predstavljaće snažniji zakonski presedan za slične slučajeve u budućnosti.

Dana 17. januara 1995, otprilike nedelju dana nakon što je škola podnela slučaj Vrhovnom sudu, zemljotres u Kobeu pogodio je grad Ašijo u kome su živeli Kunihito i njegova porodica. Otprilike u pola šest tog jutra, nekoliko minuta pre nego što je potres pogodio to područje, Kunihito je izašao iz svoje kuće zbog posla sa skraćenim radnim vremenom. On je vozio bicikl duž puta ispod autoputa Hanšin, i kada je udario potres on se upravo približavao delu koji se srušio. Odmah se vratio kući i ustanovio da je prvi sprat njegove kuće potpuno smrvljen. Kunihito je shvatio da je lako mogao izgubiti život u potresu i zahvalio je Jehovi što mu je dozvolio da preživi. Da je poginuo, slučaj kenda verovatno bi se okončao bez odluke Vrhovnog suda.

Vrhovni sud u Japanu obično razmatra molbe samo u pisanom obliku i procenjuje da li su odluke nižeg suda ispravne ili nisu. Osim ako ne postoji neki ozbiljan razlog da se ukine odluka nižeg suda, ne vrši se nikakav pretres. Sud ne obaveštava uključene strane kada treba dati mišljenje. Stoga je Kunihito bio iznenađen ujutru 8. marta 1996, kada mu je bilo rečeno da će odluka biti izrečena tog jutra. Na njegovu radost i oduševljenje, saznao je da je Vrhovni sud podržao odluku Višeg suda u Osaki.

Četiri sudije, kojima je predsedavao sudija Šiniči Kavai, jednoglasno su dosudili da „treba smatrati da su sporni postupci izuzetno neprikladni sa stanovišta društveno prihvaćenih normi, da odstupaju od oblasti diskrecionih prava, i da su stoga nezakoniti“. Sud je priznao iskrenost Kunihitovog odbijanja da vežba kendo i rekao: „Razlog zbog koga je okrivljeni odbio da učestvuje u vežbama kenda bio je iskren i tesno povezan s jezgrom njegove vere.“ Vrhovni sud je dosudio da škola može i treba da obezbedi alternativno sredstvo tako da se mogu poštovati religiozna verovanja okrivljenog.

Dalekosežan učinak

Ova odluka će bez sumnje postaviti izvrstan presedan u korist slobode obožavanja u školama. The Japan Times je rekao: „Vrhovni sud prvi put sudi po pitanju obrazovanja i religiozne slobode.“ Međutim, ova odluka ne uklanja odgovornost svakog mladog učenika da zauzme svoj vlastiti savestan stav kada se suočava sa ispitima vere.

Profesor Masajuki Učino sa Univerziteta Cukuba komentarisao je da je jedan od faktora koji su podstakli sudije da dodele pobedu Kunihitu bio taj što je on bio „jedan iskreni učenik čiji je uspeh u školi bio izvanredan“. Biblija daje sledeći savet hrišćanima koji se suočavaju sa ispitima svoje vere: „Vladajte se dobro među pagancima, da bi i u onome zbog čega vas opadaju kao zločince, primetili vaša dobra dela i hvalili Boga u dan pohođenja“ (1. Petrova 2:12). Verni mladi hrišćani mogu pokazati da je njihov biblijski stav vredan poštovanja drugih time što u čitavom svom životu žive prema biblijskim merilima.

Nakon odluke Vrhovnog suda, Kunihito Kobajaši je ponovo primljen na Kobe Tek. Većina učenika koji su se upisali u školu s Kunihitom već su diplomirali. Kunihito sada uči sa učenicima koji su pet godina mlađi od njega. U očima mnogih ljudi sveta, pet dragocenih godina njegove mladosti izgleda da je protraćeno. Međutim, Kunihitov integritet je dragocen u očima Jehove Boga, i njegova žrtva sigurno nije uzaludna.

[Fusnota]

a Radi detalja, molimo pogledaj strane 10 do 14 u izdanju Probudite se! od 8. oktobra 1995. (engl.), koje je izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.

[Slike na 20. strani]

Levo: Kunihitova kuća nakon zemljotresa

Dole: Kunihito danas