Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li treba da proširiš svoje vidike?

Da li treba da proširiš svoje vidike?

Da li treba da proširiš svoje vidike?

KOBE, na zapadu Japana, pogodio je jedan razoran zemljotres, i požrtvovani dobrovoljci su pritrčali u pomoć pogođenim stanovnicima. Međutim, zahtev za medicinskim sredstvima, od jednog tima lekara koji je došao u posetu, odbio je neko iz gradskog Zdravstvenog zavoda. Taj zvaničnik, koji je takođe bio i direktor velike gradske bolnice, hteo je da se žrtve smeste u bolnice u Kobeu a ne da im lekari daju skupe injekcije i infuziju u centrima za pružanje pomoći. Najzad je zahtev lekara odobren, ali početni nepopustljivi stav i, kako izgleda, nedostatak saosećanja ovog zvaničnika, izazvali su veliku kritiku.

Možda si i ti iskusio sličnu krutost od nekog na položaju. Možda si se čak osećao krivim. Možeš li izvući koristi ako proširiš svoje vidike?

Steci potpunu sliku

Ljudima je svojstveno da na stvari gledaju samo iz jednog ugla, odnosno da imaju samo jedan vidik, i da tako ograničavaju svoje opažanje i razumevanje stvari. Obično je to zbog činioca kao što su obrazovanje, iskustvo u životu i poreklo. Kada osoba nastoji da stekne potpunu sliku ona može da donosi mudrije odluke. Primera radi, ako prelaziš neku prometnu raskrsnicu gde nema semafora, da li bi bilo mudro da gledaš samo napred? Nipošto! Slično tome, to što proširuješ svoje razmišljanje da bi stekao celokupan pregled stvari može biti veoma korisno u donošenju odluka i u postupanju na odgovoran način. Čak može spasti i život.

U ovome se verovatno svi možemo poboljšati. Zato se upitaj: ’Koja su neka područja na kojima bih mogao proširiti granice svog razmišljanja?‘

Tvoja slika o drugima

Šta zapažaš kad gledaš druge? Da li naginješ da ono što kažu ili urade vidiš crno-belo, kao da ne postoje druge boje ili nijanse? Da li nečiji komentar shvataš kao kompliment ili uvredu? Ili je osoba potpuno u pravu ili je totalno pogrešila? Imati takav stav bilo bi kao da se neki fotograf ne obazire na veliku šarolikost briljantnih nijansi i prelaza jesenjeg pejzaža, kao da postoje samo crni i beli obrisi. Ili da li si sklon da se usredsrediš na negativne strane ličnosti jedne osobe, što je u mnogome slično putniku koji dopusti da njegov užitak u prelepom prizoru pokvari malo otpadaka koje je za sobom ostavio neki bezobzirni posetilac. (Uporedi s Propovednikom 7:16.)

Možemo mnogo da naučimo ako uzmemo u obzir to kako Jehova gleda na ljudske greške. Iako je svestan mnogih ljudskih slabosti i grešaka, on odlučuje da se ne usredsređuje na njih niti da se zadržava na njima. Zahvalni psalmista je primetio: „Ako bi ti, Jehova, bezakonja pamtio [„gledao“, NW], Jehova, ko bi mogao opstojati?“ (Psalam 130:3). Jehova je voljan da greške gurne daleko od pokajničkih grešnika, da, da ih velikodušno izbriše, tako da ne ugrožavaju naš odnos s njim (Psalam 51:3; 103:12). Jehova je o kralju Davidu, koji je u jednom trenutku počinio ozbiljne grehe s Vitsavejom, mogao reći da je bio čovek „koji je držao zapovesti moje i hodio za mnom svim srcem svojim“ (1. Kraljevima 14:8). Zašto je to Bog mogao reći za Davida? Zato što je bio usredsređen na bolje osobine pokajničkog Davida. Uzeo je u obzir sve važne činioce i rešio da i dalje pokazuje milosrđe svom sluzi.

Hrist Isus je besprekorno odražavao ovo širokogrudo gledište o greškama drugih (Jovan 5:19). Kada se suočio s propustima svojih apostola, on je bio milosrdan i pun razumevanja. Uviđao je da je kod nesavršenih ljudi „duh spreman, ali je put slaba“ (Matej 26:41). Sa ovim na umu, mogao se strpljivo i s razumevanjem postaviti prema slabostima i propustima svojih učenika. On se nije usredsređivao na njihove propuste, već umesto toga, na njihova dobra svojstva.

Jednom prilikom nakon što je ispravio apostole jer su se prepirali oko toga ko je najveći, Isus je dodao: „Vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojim iskušenjima, i ja vama ostavljam kraljevstvo, kao što je Otac moj meni ostavio, da jedete i pijete za trpezom mojom u kraljevstvu mojemu, i da sedite na prestolima i sudite nad dvanaest kolena Izraelovih“ (Luka 22:24-30). Da, uprkos mnogim propustima apostola, Isus je upamtio njihovu vernost i ljubav prema njemu (Poslovice 17:17). Isus je imao poverenja u ono što bi oni mogli uraditi i što će i uraditi, i zato je s njima sklopio savez za Kraljevstvo. Da, ’Isus je ljubio svoje učenike do kraja‘ (Jovan 13:1).

Ako te nečije karakterne crte i nedostaci nerviraju, budi poput Jehove i Isusa. Proširi svoje razmišljanje i trudi se da uzmeš u obzir sve činioce. Time što stvari stavljaš u ispravnu perspektivu, ustanovićeš da ti je lakše da ceniš i voliš svoju braću.

U materijalnom davanju

Prednost davanja je jedna od radosti koja je hrišćanima na raspolaganju. Ali, da li treba da naše davanje ograničimo na samo jednu aktivnost, recimo, učestvovanje u službi na terenu? (Matej 24:14; 28:19, 20). Ili svoje razmišljanje možeš proširiti tako da obuhvata i materijalne potrebe i dobrobit drugih? Naravno, svi hrišćani shvataju da je duhovno davanje od najveće važnosti (Jovan 6:26, 27; Dela apostolska 1:8). Međutim, ma koliko da je važno duhovno davanje, sigurno ne treba zanemariti ni materijalno davanje (Jakov 2:15, 16).

Dok razmišljamo o hitnim potrebama svoje duhovne braće u našoj skupštini i širom sveta, možemo potpunije uvideti kako da im pomognemo. Kada oni koji imaju mogućnosti, velikodušno dele s drugima, tada dolazi do izjednačavanja. Na taj način su potrebe sve naše braće podmirene. Jedan hrišćanski starešina je to izrazio na ovaj način: „Ako za nečim iznikne potreba u jednom kraju sveta, braća iz drugog kraja sveta priskočiće u pomoć. Ako ni oni nisu u stanju da pomognu, onda će to učiniti braća iz nekog drugog mesta. Tako su širom sveta zadovoljene potrebe naše braće. Svetsko bratstvo je zasigurno veličanstveno“ (2. Korinćanima 8:13-15; 1. Petrova 2:17).

Jedna sestra koja je iskreno želela da prisustvuje jednom od međunarodnih kongresa koji su se održavali u Istočnoj Evropi jednostavno nije bila u poziciji da to i ostvari. Načula je da su tamošnjoj braći veoma potrebne Biblije, tako da je dala prilog za Biblije preko nekoga ko je tamo išao. Na taj način je doživela sreću koja proizlazi iz davanja, to jest, sreću što je nešto podelila sa svojom braćom u jednoj stranoj zemlji (Dela apostolska 20:35).

Time što proširuješ svoje razmišljanje možda ćeš moći još i više da priložiš za svetsko biblijsko obrazovno delo koje se sve više širi, a to će obradovati kako tebe tako i druge (Ponovljeni zakoni 15:7; Poslovice 11:24; Filipljanima 4:14-19).

Kada daješ savet

Prilikom davanja saveta ili opomene, uviđavno i uravnoteženo rezonovanje pomoći će nam da zadobijemo poštovanje svoje duhovne braće i da pružimo zaista delotvornu pomoć. Tako je lako usredsrediti se na nekoliko činjenica i na prečac doći do brzopletog, jednostranog zaključka. To stvara utisak da smo uskogrudi, ako ne i zadrti, poput verskih vođa Isusovih dana koji su bili skloni da druge opterete svojim bezbrojnim pravilima (Matej 23:2-4). S druge strane, ako izbegavamo krajnosti i pružamo dobar savet zasnovan na načelima iz Pisma, odražavajući Jehovino pravedno ali ipak uravnoteženo i milosrdno razmišljanje, drugima će biti mnogo lakše da prihvate i primene naše predloge.

Pre nekoliko godina, mlada braća iz nekoliko skupština okupila su se da bi igrali neku sportsku igru. Nažalost, među njima se razvio takmičarski duh, koji je doveo do oštrih verbalnih sukoba. Kako su lokalne starešine rešile taj problem? Zato što su uvideli da je mladima potrebna rekreacija, nisu ih savetovali da sasvim prestanu s rekreacijom (Efescima 5:17; 1. Timoteju 4:8). Umesto toga, pružili su im čvrsta ali razumna upozorenja o tome do čega takmičarski duh može dovesti. Takođe su ponudili korisne predloge, kao recimo da budu prisutne i starije, odgovorne osobe. Omladinci su cenili mudrost i uravnoteženost tog saveta i povoljno su reagovali. Štaviše, poraslo im je poštovanje i naklonost prema starešinama.

Radi na tome da se proširiš

Iako ne moraš hotimično to jest svesno imati predrasude, još uvek će biti potrebni odlučni napori da bi proširio svoje razmišljanje. Dok proučavaš Božju Reč, meditiraj o njoj tako da shvataš i ceniš Jehovin način razmišljanja (Psalam 139:17). Nastoj da razumeš razloge za izjave koje se nalaze u Bibliji i načela koja su u to uključena, i trudi se da stvari procenjuješ onako kako ih Jehova procenjuje. To će biti u skladu s Davidovom molitvom: „Pokaži mi, Jehova, puteve svoje, nauči me stazama svojim! Uputi me istini svojoj, nauči me“ (Psalam 25:4, 5).

Bićeš blagoslovljen dok usvajaš širi pogled na stvari. Jedan blagoslov šireg vidika jeste taj da ćeš steći reputaciju razumne i uravnotežene osobe. Kad pružaš pomoć u različitim situacijama, moći ćeš razumnije i uviđavnije da reaguješ. To će za uzvrat doprineti veličanstvenom jedinstvu i harmoniji hrišćanskog bratstva.

[Slike na 12. strani]

Velikodušno davanje pomaže drugima, donosi radost davaocu i dopada se našem nebeskom Ocu