Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Jehova priprema put

Jehova priprema put

Jehova priprema put

„Ovo jevanđelje o kraljevstvu propovedaće se“ (MATEJ 24:14).

1. Šta je postignuto delom propovedanja u prvom i u 20. veku?

 ZBOG toga što je Jehova Bog ljubavi, njegova volja je „da se svi ljudi [„sve vrste ljudi“, NW] spasu, i da dođu do poznanja istine“ (1. Timoteju 2:4). To iziskuje jednu međunarodnu akciju propovedanja i poučavanja. Propovedanje je u prvom veku obavljala hrišćanska skupština, „stub i oslonac istine“ (1. Timoteju 3:15). Posle toga nastupio je dug period otpada u kome se svetlo istine zamaglilo. U nedavnim vremenima, tokom ’dana kraja‘, „poznanje“ se ponovo umnožilo, donoseći milionima nadu u večno spasenje koja se zasniva na Bibliji (Danilo 12:4).

2. Šta je Jehova činio u vezi s propovedničkom aktivnošću?

2 Uprkos Sotoninim nesmanjenim naporima da spreči Božju nameru, propovednička aktivnost je i u prvom i u 20. veku naišla na zadivljujuć uspeh. To nas podseća na Isaijino proročanstvo. U vezi s povratkom jevrejskih izgnanika u Judu u šestom veku pre n. e., Isaija je pisao: „Sve doline neka se povise i slegnu se bregovi i gore, i doline nek postanu ravne i klisure nek postanu dole!“ (Isaija 40:4). Jehova je takođe pripremio i poravnao put za velike propovedničke akcije kako u prvom tako i u 20. veku.

3. Na koje načine je Jehova sposoban da ostvari svoju nameru?

3 To ne znači da je Jehova direktno uticao na svaki događaj na zemlji kako bi unapredio propovedanje dobre vesti; niti znači da je Jehova upotrebio svoju sposobnost predviđanja kako bi do preciznih detalja znao sve što će se dogoditi. Doduše, on može i da predvidi i da oblikuje buduće događaje (Isaija 46:9-11). Ali on takođe može i da reaguje na događaje dok se oni odvijaju. Kao iskusni pastir koji zna kako i da usmerava i da zaštiti svoje stado, Jehova vodi svoj narod. On ga vodi ka spasenju, štiteći njegovu duhovnost i navodeći ga da iskoristi situacije i događaje koji unapređuju uspešno propovedanje dobre vesti širom sveta (Psalam 23:1-4).

Težak zadatak

4, 5. Zašto je propovedanje dobre vesti izazovan zadatak?

4 Kao što je bilo s gradnjom arke u Nojevo vreme, delo propovedanja o Kraljevstvu bilo je ogroman projekat — kako u prvom veku tako i u naše savremeno doba. Zadatak dolaženja do ljudi s bilo kakvom porukom dovoljno je težak, a ovaj zadatak je bio posebno izazovan. U prvom veku je bilo relativno malo učenika. Njihov Vođa Isus bio je pogubljen kao navodni pobunjenik. Jevrejska religija je bila dobro utemeljena. U Jerusalimu je stajao veličanstveni hram. Nejevrejske religije na Mediteranu bile su takođe dobro utemeljene, s hramovima i sveštenstvom. Slično tome, kad je ’vreme kraja‘ počelo 1914, pomazanih hrišćana je bilo malo, a pripadnika drugih religija koji su tvrdili da služe Bogu bilo je mnogo (Danilo 12:9).

5 Isus je svoje sledbenike upozorio da će biti progonjeni. Rekao je: „Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će narodi omrznuti na vas zbog imena moga“ (Matej 24:9). Pored takvih problema, hrišćani će se naročito u ’poslednjim danima‘ naći u ’teškim vremenima‘ (2. Timoteju 3:1). Veličina dela propovedanja, izvesnost progonstva i teško vreme, učinili su da to delo bude izazovno i teško. Bila je potrebna velika vera.

6. Koje je zasiguranje u uspeh Jehova dao svom narodu?

6 Iako je Jehova znao da će biti teškoća, on je takođe znao da to delo ništa neće zaustaviti. Uspeh je bio prorečen u dobro poznatom proročanstvu koje je imalo značajno ispunjenje kako u prvom tako i u 20. veku: „Ovo jevanđelje o kraljevstvu propovedaće se po svemu svetu“ (Matej 24:14, kurziv naš).

7. Koliko je obimna bila propovednička aktivnost u prvom veku?

7 Puni vere i svetog duha, Božje sluge su se u prvom veku dale na izvršavanje svog zadatka. Zato što se pokazalo da je Jehova s njima, postigli su uspeh daleko iznad onoga što su očekivali. U vreme kada je Pavle pisao Kološanima, oko 27 godina posle Isusove smrti, on je o dobroj vesti mogao da kaže da je ’propovedana svakom stvorenju pod nebom‘ (Kološanima 1:23). Slično tome, na kraju 20. veka, ta dobra vest se propoveda u 233 zemlje.

8. Pod kakvim okolnostima su mnogi prihvatili dobru vest? Navedi primere.

8 Milioni su prigrlili dobru vest, u nedavnim decenijama. Mnogi su to učinili pod nepovoljnim okolnostima – tokom ratnog stanja, pod zabranama, i pod žestokim progonstvom. To je bio slučaj i u prvom veku. Jednom prilikom su Pavle i Sila bili brutalno išibani i bačeni u zatvor. Kakva neverovatna situacija za stvaranje učenika! Pa ipak, Jehova je tu situaciju upotrebio baš za to. Pavle i Sila su oslobođeni, a tamničar je zajedno sa svojom porodicom postao vernik (Dela apostolska 16:19-33). Takva iskustva pokazuju da protivnici ne mogu da ućutkaju dobru vest (Isaija 54:17). Ipak, istorija hrišćanstva nije bila istorija neumoljivog neprijateljstva i progonstva. Usredsredimo se sad na neke povoljne razvoje događaja koji su doprineli da se poravna put za uspešno propovedanje dobre vesti kako u prvom tako i u 20. veku.

Religiozno okruženje

9, 10. Kako je Jehova izazvao očekivanje za propovedanje dobre vesti u prvom i u 20. veku?

9 Osmotri odabiranje vremena za velike propovedničke akcije. Što se tiče okvira radnje u prvom veku proročanstvo o 70 godišnjih nedelja, koje se nalazi u Danilu 9:24-27, tačno je ukazalo na 29. n. e. — godinu kada je trebalo da se pojavi Mesija. Iako Jevreji iz prvog veka nisu razumeli tačan vremenski raspored stvari, oni su bili u iščekivanju, čekali su Mesiju (Luka 3:15). Francusko delo Manuel Biblique kaže: „Ljudi su znali da su se sedamdeset godišnjih nedelja koje je Danilo jasno utvrdio približavale kraju; niko nije bio iznenađen kada je čuo kako Jovan Krstitelj objavljuje da se kraljevstvo Božje približilo.“

10 Kako je s okvirom radnje u savremeno doba? Jedan monumentalan događaj bilo je ustoličenje Isusa na nebu, što je označilo početak njegove prisutnosti u kraljevskoj sili. Biblijsko proročanstvo pokazuje da se to odigralo 1914. (Danilo 4:13-17). Iščekivanje tog događaja je takođe prouzrokovalo da neki religiozni ljudi u savremeno doba budu ispunjeni očekivanjem. Očekivanje je bilo očigledno i među iskrenim Istraživačima Biblije koji su počeli da objavljuju ovaj časopis 1879. kao Sionsku Kulu stražaru i glasnika Hristove prisutnosti. Tako je i u prvom veku i u savremeno doba, religiozno očekivanje pripremilo teren za propovedanje dobre vesti. a

11. Koji su religiozni temelji položeni kao pomoć u propovedanju dobre vesti?

11 Jedan drugi faktor koji je doprineo hrišćanskom delu u obe ere bio je taj što su mnogi bili upoznati sa Svetim spisima. U prvom veku, jevrejske zajednice su bile razbacane širom okolnih paganskih nacija. Te zajednice su imale sinagoge u kojima su se ljudi redovno sastajali da bi slušali čitanje i razmatranje Pisma. Tako su rani hrišćani mogli da grade na religioznom spoznanju koje su ljudi već imali (Dela apostolska 8:28-36; 17:1, 2). Početkom našeg doba, Jehovin narod je bio u sličnom okruženju u mnogim zemljama. Biblija je bila lako dostupna širom hrišćanskog sveta, naročito u protestantskim zemljama. Čitala se u mnogim crkvama; milioni su imali svoj primerak. Ljudi su već imali Bibliju u rukama, ali trebala im je pomoć da razumeju ono što su posedovali.

Koristi od zakona

12. Kako je rimski zakon obično bio zaštita u prvom veku?

12 Hrišćansko propovedanje je često imalo koristi od vladinih zakona. Rimsko carstvo je u prvom veku dominiralo svetom, a njegovi pisani zakoni su imali snažan uticaj na svakodnevni život. Ti zakoni su pružali zaštitu, a i rani hrišćani su od njih imali koristi. Na primer, Pavlovo pozivanje na rimski zakon vodilo je do njegovog oslobađanja iz zatvora i sačuvalo ga od bičevanja (Dela apostolska 16:37-39; 22:25, 29). Ukazivanje na pripremu Rimskog pravnog sistema pomoglo je da se umiri ljutita svetina u Efesu (Dela apostolska 19:35-41). Jednom je Pavle bio pošteđen nasilja u Jerusalimu zato što je bio rimski građanin (Dela apostolska 23:27). Kasnije mu je rimski zakon omogućio da svoju veru zakonski brani pred cezarom (Dela apostolska 25:11). Premda su neki cezari vladali kao tirani, zakoni u prvom veku su obično omogućavali ’odbranu i zakonsko utvrđivanje dobre vesti‘ (Filipljanima 1:7NW).

13. Kako je u naše vreme delo propovedanja često imalo koristi od zakona?

13 Isti je slučaj i u mnogim zemljama danas. Iako ima onih koji bi da „protiv zakona nasilja izmišljaju“, pisani zakoni u većini zemalja gledaju na versku slobodu kao na jedno od osnovnih prava (Psalam 94:20). Shvatajući da Jehovini svedoci ne predstavljaju nikakvu pretnju za društveni poredak, mnoge vlade su nam dodelile zakonsko priznanje. U Sjedinjenim Državama, gde Svedoci obavljaju veliki deo štampanja, postojeći zakoni omogućuju da se Kula stražara bez prestanka izdaje već 120 godina i da se čita širom sveta.

Periodi mira i tolerancije

14, 15. Kako je relativna društvena stabilnost koristila propovedničkoj aktivnosti u prvom veku?

14 Propovednička aktivnost je takođe imala koristi od perioda relativnog mira. Iako je Isus tačno prorekao da će u vremenima o kojima je reč „ustati narod na narod“, bilo je intervala stabilnosti koji su omogućili intenzivno propovedanje o Kraljevstvu (Matej 24:7). Hrišćani u prvom veku živeli su pod Pax Romana, to jest Rimskim mirom. Jedan istoričar je pisao: „Rim je tako kompletno pokorio narode sredozemlja da je za njih okončao vekove skoro neprestanog ratovanja.“ Ta stabilnost je ranim hrišćanima otvorila put da relativno bezbedno putuju širom rimskog sveta.

15 Rimsko carstvo je nastojalo da ujedini ljude pod svojom snažnom rukom. Ta politika je unapređivala ne samo putovanja, toleranciju i razmenu ideja već i koncept o međunarodnom bratstvu. Knjiga On the Road to Civilization kaže: „Jedinstvo [Rimskog] carstva pripremilo je [za hrišćansko propovedanje] povoljno područje. Nacionalne barijere su srušene. Rimski građanin je bio građanin sveta... Osim toga, religija koja je naučavala bratstvo među ljudima mogla bi da se razume u državi koja je razvila ideju o svetskom građanstvu.“ (Uporedi s Delima apostolskim 10:34, 35; 1. Petrova 2:17.)

16, 17. Šta je motivisalo napore ka unapređivanju mira u savremeno doba, i do kakvog zaključka su mnogi došli?

16 Kako je u naše vreme? Dvadeseti vek je doživeo najdestruktivnije ratove u istoriji, a regionalni ratovi u nekim zemljama nastavljaju da besne (Otkrivenje 6:4). Pa ipak, bilo je i perioda relativnog mira. Velike svetske sile nisu se međusobno borile u nekom totalnom ratu već više od 50 godina. Ta situacija je uveliko doprinela propovedanju dobre vesti u tim zemljama.

17 Ratne strahote 20. veka navele su mnoge ljude da priznaju potrebu za jednom svetskom vladavinom. Strah od svetskog rata vodio je do formiranja kako Društva naroda tako i Ujedinjenih nacija (Otkrivenje 13:14). Proklamovani cilj obe organizacije bio je da unapređuju međunarodnu saradnju i međunarodni mir. Ljudi koji imaju takvu potrebu često reaguju povoljno na dobru vest o svetskoj vladavini koja će doneti istinski i trajni mir — vest o Božjem Kraljevstvu.

18. Koji stav prema religiji je bio povoljan za delo propovedanja?

18 Premda su hrišćani povremeno bili okrutno progonjeni, ipak je i u prvom i u 20. veku bilo perioda religiozne tolerancije (Jovan 15:20; Dela apostolska 9:31). Rimljani se nisu libili da prihvate bogove i boginje naroda koje su osvajali i prilagođavali ih. Profesor Rodni Stark je pisao: „U mnogim pogledima Rim je pružio nivo religiozne slobode veći nego što je više ikada viđen sve do vremena nakon Američke revolucije.“ U savremeno doba, ljudi u mnogim zemljama postali su otvoreniji za druga gledišta, tako da su voljni da saslušaju biblijsku poruku koju im nose Jehovini svedoci.

Uloga tehnologije

19. Kako su rani hrišćani koristili kodeks?

19 Na kraju, osmotrimo kako je Jehova osposobio svoj narod da izvuče koristi od tehnoloških napredaka. Iako rani hrišćani nisu živeli u eri brzog tehnološkog napretka, jedna stvar te vrste koju su iskoristili bila je kodeks, ili knjiga s listovima. Kodeks je zamenio nezgrapan svitak. Knjiga The Birth of the Codex kaže: „Za razliku od sporog i parcijalnog procesa kojim je kodeks proterao svitak iz svetovne literature, hrišćansko prihvatanje kodeksa izgleda da je bilo trenutno i univerzalno.“ Ovo referalno delo takođe kaže: „Hrišćansko korišćenje kodeksa bilo je toliko univerzalno u drugom veku da njegovo uvođenje mora da datira dosta pre 100. A.D.“ Kodeks je bio lakši za korišćenje nego svitak. Stihovi su mogli brže da se pronađu. To je sigurno pomoglo ranim hrišćanima koji su, poput Pavla, ne samo objašnjavali Pismo nego i ’navodima dokazivali‘ stvari koje su naučavali (Dela apostolska 17:2, 3NW).

20. Kako je Božji narod koristio savremenu tehnologiju u sveopštoj propovedničkoj aktivnosti, i zašto?

20 Tehnološki napreci u našem veku su zadivljujući. Štamparske mašine velikih brzina pomogle su da se biblijska literatura izdaje simultano na mnoštvu jezika. Savremena tehnologija ubrzala je delo prevođenja Biblije. Kamioni, vozovi, brodovi i avioni omogućili su da se biblijska literatura brzo prevozi širom planete. Telefoni i telefaksi učinili su da trenutna komunikacija postane realnost. Putem svog duha, Jehova pokreće svoje sluge da praktično upotrebe takvu tehnologiju kako bi unapredili širenje dobre vesti po celom svetu. Oni ne koriste takve napretke iz želje da znaju i primene svaku novinu u ovom svetu. Umesto toga, njihov prvi i najvažniji interes je ono što će im pomoći da na najefikasniji način izvršavaju svoj propovednički zadatak.

21. U šta možemo biti uvereni?

21 „Ovo jevanđelje o kraljevstvu propovedaće se po svemu svetu“, prorekao je Isus (Matej 24:14). Baš kao što su rani hrišćani doživeli ispunjenje tog proročanstva, i mi danas to doživljavamo u ogromnoj razmeri. Uprkos enormnosti i težini tog dela, tokom povoljnog i nepovoljnog vremena, usred promene zakona i stavova, u ratu i u miru, i usred svakojakih tehnoloških napredaka, dobra vest se propovedala, a i dalje se propoveda. Zar te to ne ispunjava strahopoštovanjem u pogledu Jehovine mudrosti i zapanjujuće moći predviđanja? Možemo biti apsolutno sigurni da će delo propovedanja biti završeno prema Jehovinom vremenskom rasporedu i da će njegova namera puna ljubavi biti ispunjena na blagoslov pravednika. Oni će posedovati zemlju i živeće na njoj doveka (Psalam 37:29; Avakum 2:3). Ako svoj život uskladimo s Jehovinom namerom, i mi ćemo biti među njima (1. Timoteju 4:16).

[Fusnota]

a Za detaljnije objašnjenje ova dva mesijanska proročanstva, vidi knjigu Spoznanje koje vodi do večnog života, strane 36, 97 i 98-107, koju su objavili Jehovini svedoci — hrišćanska verska zajednica.

Tačke za ponavljanje

◻ Zašto je propovedanje dobre vesti izazovan zadatak?

◻ Na koje načine je hrišćansko delo imalo koristi od vladinih priprema i relativne društvene stabilnosti?

◻ Šta nam Jehovin blagoslov nad delom propovedanja zasigurava u vezi s budućim događajima?

[Pitanja za razmatranje]