Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Možeš dobiti svog brata

Možeš dobiti svog brata

Možeš dobiti svog brata

„Idi i razotkrij njegovu grešku samo između sebe i njega. Ako te posluša, dobio si svog brata“ (MATEJ 18:15).

1, 2. Koji je praktičan savet dao Isus o rešavanju prestupa?

 KADA mu je ostalo manje od godinu dana službe, Isus je imao vrlo važne pouke za svoje učenike. Možeš ih pročitati u 18. poglavlju Mateja. Jedna je bila o tome koliko je važno da poput dece budemo ponizni. Druga pouka je naglasila da moramo izbegavati da spotičemo „jednog od ovih malih“ i da treba da nastojimo da vratimo te ’male‘ koji su zalutali kako ne bi poginuli. Zatim je Isus dodao koristan, praktičan savet o rešavanju razmirica među hrišćanima.

2 Možda se sećaš njegovih reči: „Ako tvoj brat počini greh, idi i razotkrij njegovu grešku samo između sebe i njega. Ako te posluša, dobio si svog brata. Ali ako ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da se svaka stvar utvrdi ustima dva ili tri svedoka. Ako ne posluša ni njih, reci skupštini. A ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao čovek iz nacija i kao poreznik“ (Matej 18:15-17). Kada treba da primenimo ovaj savet i kakav stav treba da imamo pri tome?

3. Koji opšti pristup treba da imamo prema greškama drugih?

3 Prethodni članak je naglasio da pošto smo svi nesavršeni i skloni grešenju, treba da radimo na tome da opraštamo. To je naročito slučaj kada nas boli nešto što je suhrišćanin rekao ili uradio (1. Petrova 4:8). Često je najbolje jednostavno preći preko uvrede — oprostiti i zaboraviti. To možemo smatrati jednim doprinosom miru u hrišćanskoj skupštini (Psalam 133:1; Poslovice 19:11). Ipak, možda ima situacija kada smatraš da moraš rešiti tu stvar s bratom ili sestrom koji su te povredili. U tom slučaju Isusove reči koje smo već naveli pružaju vođstvo.

4. U načelu, kako možemo primeniti stih iz Mateja 18:15 kada se radi o greškama drugih?

4 Isus je savetovao da ’razotkriješ njegovu grešku samo između sebe i njega‘. To je mudro. Neki nemački prevodi izražavaju to rečima: iznesi njegovu grešku „u četiri oka“, što znači pred tvojim i njegovim. Obično je lakše rešiti problem kad ga ljubazno nasamo izneseš. Brat koji je uradio ili rekao nešto uvredljivo ili neljubazno spremnije će priznati grešku ako ste sami. Ako to drugi slušaju, nesavršena ljudska priroda ga može navesti da poriče krivicu ili da pokušava da opravdava svoje postupke. Ali ako problem izneseš „u četiri oka“, utvrdićeš da je to pre bio nesporazum nego greh ili namerna greška. Kada to oboje shvatite kao nesporazum, rešićete ga i tako sprečiti da neka obična stvar naraste i zatruje vaš odnos. Dakle, načelo iz Mateja 18:15 može se primeniti čak i na neznatne uvrede u svakodnevnom životu.

Na šta je mislio?

5, 6. Prema kontekstu, na koju vrstu greha ukazuje Matej 18:15, i na šta to aludira?

5 Striktno govoreći, ono što je Isus savetovao odnosi se na ozbiljnije stvari. Isus je rekao: „Ako tvoj brat počini greh.“ U širem smislu, „greh“ može biti bilo kakva greška ili propust (Jov 2:10; Poslovice 21:4; Jakov 4:17). Međutim, kontekst aludira na to da je Isus mislio na ozbiljan greh, na greh koji je dovoljno težak da bi mogao voditi do toga da se na prestupnika gleda kao na ’čoveka iz nacija i kao na poreznika‘. Šta ta fraza sadrži u sebi?

6 Isusovi učenici koji su čuli ove reči znali su da se njihovi zemljaci ne druže s paganima (Jovan 4:9; 18:28; Dela apostolska 10:28). Oni su sasvim sigurno izbegavali poreznike, ljude koji su po rođenju bili Jevreji ali su počeli da iskorišćavaju druge. Zato je strogo uzevši, stih iz Mateja 18:15-17 ukazivao na ozbiljne grehe, a ne na lične uvrede ili boli koje jednostavno možeš oprostiti i zaboraviti (Matej 18:21, 22). a

7, 8. (a) Koje vrste greha treba da rešavaju starešine? (b) Koje grehe bi dva hrišćanina mogla da reše među sobom, u skladu s Matejem 18:15-17?

7 Pod Zakonom, neki gresi su iziskivali više od toga da uvređena osoba oprosti. Huljenje, otpadništvo, idolopoklonstvo i grehe kao što su blud, preljuba i homoseksualnost trebalo je prijaviti starešinama (ili sveštenicima) koji bi ih dalje rešavali. Isto je i u hrišćanskoj skupštini (Levitska 5:1; 20:10-13; Brojevi 5:30; 35:12; Ponovljeni zakoni 17:9; 19:16-19; Poslovice 29:24). Međutim, zapazi da je Isus govorio o gresima koji bi se mogli rešiti između dve osobe. Primeri takvih situacija: pod uticajem gneva ili ljubomore jedna osoba kleveće drugu osobu. Jedan hrišćanin sklapa ugovor po kome će obaviti neki posao od određenih materijala i uraditi ga u određenom roku. Neko se nagodio da će vratiti novac o roku ili do nekog krajnjeg datuma. Jedna osoba daje reč da ukoliko je poslodavac obuči, ona se neće (čak i ako promeni posao) nadmetati niti će preuzimati klijente od svog poslodavca neko vreme ili na nekom određenom području. b Ako brat ne bi održao svoju reč i ne bi se pokajao zbog toga, to bi sigurno bilo ozbiljno (Otkrivenje 21:8). Ali takve nepravde bi se mogle rešiti između te dve osobe.

8 Međutim, kako ćeš postupiti u rešavanju problema? Isusove reči se često posmatraju kao tri koraka. Razmotrimo svaki ponaosob. Umesto da ih posmatraš kao fiksne, zakonske procedure, pokušaj da shvatiš njihov smisao, nikada ne gubeći iz vida svoj cilj pun ljubavi.

Potrudi se da dobiješ svog brata

9. Šta treba da imamo na umu u pogledu primenjivanja Mateja 18:15?

9 Isus je započeo sledećim rečima: „Ako tvoj brat počini greh, idi i razotkrij njegovu grešku samo između sebe i njega. Ako te posluša, dobio si svog brata.“ Očigledno je da se ovaj korak ne zasniva samo na pukim sumnjama. Treba da imaš dokaz ili konkretnu informaciju koju možeš iskoristiti da bi pomogao svom bratu da uvidi da je učinio nešto pogrešno i da to treba ispraviti. Dobro je odmah reagovati i ne dozvoliti da stvar postane ozbiljnija ili da se njegov stav ukoreni. I nemoj zaboraviti da prepuštanje sumornom razmišljanju o tome može i tebi štetiti. Pošto razgovor treba da bude samo između vas dvoje, uzdržavaj se od toga da prvo razgovaraš s drugima da bi zadobio naklonost ili da bi poboljšao mišljenje o samom sebi (Poslovice 12:25; 17:9). Zbog čega? Zbog tvog cilja.

10. Šta će nam pomoći da dobijemo svog brata?

10 Tvoj cilj treba da bude da dobiješ svog brata, a ne da ga kazniš, poniziš ili upropastiš. Ako je stvarno učinio nešto pogrešno, u opasnosti je njegov odnos s Jehovom. Sigurno želiš da ga zadržiš kao svog hrišćanskog brata. Veća je verovatnoća da ćeš u tome i uspeti ako u privatnom razgovoru ostaneš smiren i ako izbegavaš grube reči ili da ga optužuješ. U tom ljubaznom suočavanju upamti da ste oboje nesavršeni, grešni ljudi (Rimljanima 3:23, 24). Ako shvata da ga nisi ogovarao i ako vidi da iskreno želiš da pomogneš, do rešenja se može lako doći. Ovaj ljubazan, otvoren pristup naročito će odražavati mudrost ako se ispostavi da ste oboje donekle krivi ili da je stvarno bio po sredi nesporazum (Poslovice 25:9, 10; 26:20; Jakov 3:5, 6).

11. Šta možemo uraditi čak i ako nas prestupnik ne sluša?

11 Ako mu pomogneš da shvati da se desilo nešto loše i da je to ozbiljno, možda će ga to podstaći da se pokaje. Međutim, realno gledano ponos može biti jedna prepreka u tome (Poslovice 16:18; 17:19). Zato čak i ako u početku ne prizna krivicu i ne pokaje se, sačekaj pre nego što preduzmeš daljnje korake. Isus nije rekao ’idi samo jednom i razotkrij njegovu grešku‘. Pošto je to greh koji ti možeš rešiti, razmisli o tome da mu ponovo priđeš u duhu stiha iz Galatima 6:1 i to „u četiri oka“. Možda ćeš uspeti. (Uporedi s Judom 22, 23.) Ipak, šta ako si ubeđen da je počinjen greh, i da osoba neće reagovati?

Pomoć zrelih osoba

12, 13. (a) Prema Isusovim rečima koji je drugi korak u rešavanju propusta? (b) Na šta treba paziti kada se primenjuje ovaj korak?

12 Da li bi voleo da drugi brzo dignu ruke od tebe ako si kriv za neki ozbiljan prestup? Teško. Shodno tome, Isus je pokazao da posle prvog koraka ne treba da digneš ruke od pokušaja da dobiješ svog brata, da ga zadržiš u jedinstvu s tobom i drugima u prihvatljivom obožavanju Boga. Isus je opisao drugi korak: „Ako ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, da se svaka stvar utvrdi ustima dva ili tri svedoka.“

13 On je rekao da uzmeš sa sobom „još jednoga ili dvojicu“. Nije rekao da posle preduzimanja prvog koraka možeš da diskutuješ o tom problemu s mnogim drugim osobama, da kontaktiraš s putujućim nadglednikom ili da pišeš braći o tom problemu. Koliko god da si ubeđen da je u pitanju neispravno ponašanje, to još uvek nije potpuno utvrđena činjenica. Sigurno ne bi želeo da širiš pogrešne informacije, pa da se posle još ispostavi da si klevetao tu osobu (Poslovice 16:28; 18:8). Ali Isus je zato rekao da uzmeš sa sobom još jednoga ili dvojicu. Zašto? I ko bi to mogao biti?

14. Koga možemo povesti sa sobom kad preduzimamo drugi korak?

14 Ti nastojiš da dobiješ svog brata time što ga uveravaš da je počinjen greh i time što ga podstičeš da se pokaje kako bi imao mir s tobom i s Bogom. U tom cilju, idealna situacija bi bila ako bi ’jedan ili dvojica‘ bili oni koji su bili svedoci tog neispravnog ponašanja. Možda su bili prisutni kad se to desilo, ili imaju valjane informacije o onome što se desilo (ili se nije desilo) u nekoj poslovnoj stvari. Ako nema takvih svedoka, oni koje uzimaš možda imaju iskustva u toj spornoj stvari pa su zato u mogućnosti da utvrde da li je ono što se desilo stvarno neispravno ponašanje. Štaviše, ako to kasnije bude potrebno oni mogu posvedočiti šta je rečeno i tako potvrditi iznesene činjenice i trud koji je uložen (Brojevi 35:30; Ponovljeni zakoni 17:6). Zato oni nisu jednostavno neutralne strane, sudije; to što su prisutni treba da pomogne da dobiješ svog i njihovog brata.

15. Zašto hrišćanske starešine mogu biti od koristi ako moramo da preduzmemo drugi korak?

15 Ne treba da misliš da oni koje uzimaš moraju biti skupštinske starešine. Međutim, zreli muškarci koji su starešine mogu dati svoj doprinos zbog svojih duhovnih kvalifikacija. Takve starešine su „kao zaklon od vetra, kao utočište od poplave, kao potoci žive vode u presuhoj zemlji, kao senka od velike stene u zemlji zažarenoj“ (Isaija 32:1, 2). Oni imaju iskustva u tome da rezonuju s braćom i sestrama i da ih ispravljaju. A prestupnici imaju dobar razlog da pokažu pouzdanje u takve „darove u obliku ljudi“ c (Efešanima 4:8, 11, 12). Razgovor o toj stvari u prisustvu takvih zrelih osoba i zajednička molitva mogu stvoriti novu atmosferu i rešiti ono što je izgledalo nerešivo. (Uporedi s Jakovom 5:14, 15.)

Poslednji pokušaj da ga dobiješ

16. Koji je treći korak prema Isusovim rečima?

16 Ako stvar nije rešena u drugom koraku, skupštinske starešine su sasvim sigurno uključene u treći korak. „Ako ne posluša ni [još jednoga ili dvojicu], reci skupštini. A ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao čovek iz nacija i kao poreznik.“ Šta to sve iziskuje?

17, 18. (a) Koji nam primer pomaže da razumemo šta znači izraz „reci skupštini“? (b) Kako danas primenjujemo ovaj korak?

17 Ovo ne treba da shvatimo kao direktivu da greh ili prestup iznesemo na nekom redovnom ili posebnom sastanku cele skupštine. Božja Reč nam pomaže da odredimo koja je to podesna procedura. Pogledajmo šta se u drevnom Izraelu preduzimalo u slučaju pobune, proždrljivosti i pijanstva: „Ko bi imao sina neposlušnog i nepokornog, koji ne sluša oca svoga ni matere svoje, a koga oni i kazniše, pa opet ne sluša, neka ga uzmu otac i mati i dovedu k starešinama grada svoga, i neka kažu starešinama grada svoga; Evo sina našega koji je neposlušan i nepokoran, koji ne sluša glasa našega i pravi nerede i opija se. I svi će ga ljudi grada njegova kamenovati“ (Ponovljeni zakoni 21:18-21, kurziv naš).

18 Grehe tog čoveka nije trebalo da sasluša niti da prosuđuje ni cela nacija ni celo njegovo pleme. Umesto toga, priznate ’starešine‘ su se bavile time kao predstavnici skupštine. (Uporedi s Ponovljenim zakonima 19:16, 17 o slučaju koji su rešavali ’sveštenici i sudije koji su u to vreme bili na vlasti‘.) Slično je i danas, kada je neophodno da se preduzme treći korak, tu stvar rešavaju starešine koje predstavljaju skupštinu. Njihov cilj je isti, da na sve moguće načine dobiju hrišćanskog brata. Oni to odražavaju time što pokazuju poštenje, što ne sude unapred niti su pristrani.

19. Šta će se truditi da urade starešine koje su određene da saslušaju stvar?

19 Oni će se truditi da odvagnu činjenice i da saslušaju svedočanstva koja su potrebna da bi se utvrdilo da li je stvarno počinjen greh (ili da li se i dalje čini). Oni žele da zaštite skupštinu od prljanja i ne dozvoljavaju da duh sveta prodre u nju (1. Korinćanima 2:12; 5:7). U skladu sa svojim biblijskim kvalifikacijama, oni će se truditi da ’podstaknu naukom koja je zdrava i da ukore one koji protivreče‘ (Titu 1:9). Nadamo se da prestupnik neće biti poput Izraelaca o kojima je Jehovin prorok napisao: „Ja [sam] vas zvao, a vi se ne odazvaste, govorih vam, a vi se ne odazvaste, govorih vam, a vi ne slušaste, no činiste što je zlo preda mnom, izabraste što mi nije po volji“ (Isaija 65:12).

20. Šta se prema Isusovim rečima mora desiti ako grešnik ne želi da sluša i da se pokaje?

20 Međutim, u relativno malom broju slučajeva grešnik odražava takav stav. Ako odražava takav stav Isusovo uputstvo je jasno: „Neka ti bude kao čovek iz nacija i kao poreznik.“ Isus nije preporučio da budu nečovečni niti da bilo kako namerno povrede. Međutim, nema dvosmislenosti u uputstvu koje je dao apostol Pavle da se nepokajnički grešnici isključe iz skupštine (1. Korinćanima 5:11-13). Čak i to na kraju može dovesti do cilja, to jest do toga da dobijemo grešnika.

21. Koja mogućnost ostaje otvorena za onoga ko je isključen iz skupštine?

21 Tu mogućnost možemo videti iz Isusovog poređenja o rasipnom sinu. Kao što je tamo prikazano, nakon što je neko vreme živeo van očeve kuće, taj grešnik „dođe k sebi“ (Luka 15:11-18). Pavle je spomenuo Timoteju da će se neki prestupnici s vremenom pokajati, ’urazumiti i izvući iz Đavolove zamke‘ (2. Timoteju 2:24-26). Sigurno se nadamo da će svako ko nepokajnički greši i ko zbog toga mora biti isključen iz skupštine, shvatiti šta je izgubio — i Božje odobravanje i srdačno društvo i kontakt s lojalnim hrišćanima — i da će potom doći k pameti.

22. Kako možda još uvek možemo dobiti našeg brata?

22 Isus nije smatrao da su ljudi iz nacija i poreznici van domašaja otkupa. Jedan od njih, Matej Levije, pokajao se, iskreno ’išao za Isusom‘ i čak je bio izabran za apostola (Marko 2:15; Luka 15:1). Sledstveno tome, ako danas neki grešnik „ne posluša ni skupštinu“ i bude isključen iz nje, možemo čekati da vidimo da li će se s vremenom pokajati i ispraviti svoje puteve. Kad to uradi i ponovo postane član skupštine, bićemo srećni što smo ponovo dobili našeg brata u zajednicu pravog obožavanja.

[Fusnote]

a Cyclopedia od Maklintoka i Stronga kaže: „Uterivači poreza [poreznici] iz Novog zaveta smatrani su spremnim oruđem tlačitelja, izdajnicima i otpadnicima, koji su bili uprljani učestalim druženjem s paganima. Bili su svrstavani u grešnike... Pristojni ljudi su se držali podalje od njih, a oni budući da su bili prepušteni sami sebi družili su se samo sa onima koji su bili, kao i oni, izbačeni iz društva.“

b Poslovne ili finansijske stvari koje su u nekoj meri obmana, prevara ili lukavstvo spadaju u rang greha na koji je Isus mislio. Na to ukazuje činjenica da je posle uputstva zapisanog u Mateju 18:15-17 Isus dao poređenje o robovima (službenicima) koji su dugovali novac i nisu hteli da ga vrate.

c Jedan bibličar je komentarisao: „Ponekad se dešava da prestupnik pre prihvata savet od dvojice ili trojice (naročito ako su to ljudi dostojni poštovanja) nego od jedne osobe, pogotovo ako je to osoba s kojom se razilazi u mišljenju.“

Da li se sećaš?

◻ Na koju se vrstu greha prvenstveno primenjuju stihovi iz Mateja 18:15-17?

◻ Šta treba da upamtimo ako moramo preduzeti prvi korak?

◻ Ko može biti od pomoći ako moramo preduzeti drugi korak?

◻ Ko je uključen u preduzimanje trećeg koraka, i kako možda još možemo dobiti našeg brata?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 18. strani]

Jevreji su izbegavali poreznike. Matej se promenio i išao za Isusom

[Slika na 20. strani]

Problem često možemo rešiti „u četiri oka“