Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Spasavanje na ostrvu Robinson Kruso

Spasavanje na ostrvu Robinson Kruso

Spasavanje na ostrvu Robinson Kruso

ROBINSON KRUSO je jedno od tri ostrva u Tihom okeanu koja čine arhipelag Huan Fernandez na oko 640 kilometara od obale Čilea. a Ovo ostrvo, od 93 kvadratna kilometra, dobilo je ime po čuvenom romanu iz 18. veka Robinson Kruso, engleskog pisca Danijela Defoa. Roman je očigledno u glavnim crtama zasnovan na pustolovinama Škotlanđanina Aleksandra Selkirka koji je oko četiri godine sam živeo na ovom ostrvu.

Drveni natpis na ostrvu delimično kaže: „Na ovom mestu je dan za danom više od četiri godine škotski mornar Aleksandar Selkirk nespokojno tražio po horizontu neki brod koji bi ga spasao njegove izolovanosti.“ Na kraju je Selkirk spasen i vraćen u svoju domovinu, u svet u kome nije našao zadovoljstvo nakon što je sam živeo u svom malom raju. On je kasnije navodno rekao: „O, moje voljeno ostrvo! Eh, da te nikada nisam napustio!“

S vremenom je ostrvo postalo kažnjenička kolonija, pošto su ga naseljavali oni koji su počinili „krivoverstvo“ protiv Katoličke crkve. Koja razlika u odnosu na rajsko ostrvo koje je Selkirk nekada poznavao! Ipak, sadašnji stanovnici ostrva uživaju u spokojstvu koje je za mnoge delove sveta nepoznato. Ležeran način života, tipičan za mnoge ostrvske kulture, olakšava da se ama baš sa svakim započne razgovor.

Robinson Kruso zvanično ima oko 500 stanovnika, ali tokom većeg dela godine samo oko 400 njih boravi na ostrvu. Donekle je razlog to što neke majke s decom tokom školske godine žive na kopnu Čilea, a na ostrvo se vraćaju samo preko raspusta kada vreme provode sa ostatkom porodice.

Uprkos tome što je na Robinsonu Krusou okruženje prelepo, slično vrtu, neki ostrvljani osećaju duhovnu prazninu i tragaju za odgovorima. Drugi osećaju da im je potrebno duhovno spasavanje.

Duhovno spasavanje

Takvo delo duhovnog spasavanja otpočelo je otprilike 1979. Jedna žena koja je proučavala Bibliju s Jehovinim svedocima u Santjagu (Čile) preselila se na ostrvo i počela da poučava druge o onome što je naučila. Nešto kasnije, jedan skupštinski starešina koji je posetio ostrvo iz svetovnih razloga bio je iznenađen kada je pronašao malu grupu studenata Biblije koji su duhovno napredovali uz pomoć ove žene. Kada je ovaj starešina nakon tri meseca ponovo posetio ostrvo, izolovani učitelj Biblije i dve njene studentkinje bile su spremne za krštenje, tako da ih je ovaj starešina krstio. Kasnije se jedna od ovih novokrštenih hrišćanki udala i zajedno s mužem nastavila da traži druge kojima je trebalo duhovno spasavanje. Njen muž je preuzeo inicijativu da se izgradi jedna skromna Dvorana Kraljevstva, koja i dalje služi maloj grupi na ovom ostrvu. Kasnije su iz ekonomskih razloga napustili Robinson Kruso i preselili se u skupštinu u centralnom delu Čilea gde i dalje aktivno služe Jehovi.

Malo po malo, mala grupa na ostrvu je rasla, pošto su se i drugi spasavali iz krive religije. Međutim, pošto su studenti morali da se presele na kopno radi višeg obrazovanja, grupa se smanjila na dve krštene sestre i jednu devojčicu. Tokom raspusta grupa naraste kada se neke majke vrate na ostrvo. To oživi ove tri izolovane hrišćanke koje su tu tokom cele godine. Zahvaljujući marljivom radu ovih sestara, Jehovini svedoci su prilično poznati na Robinsonu Krusou. Istina, neki ostrvljani se protive njihovom delu i pokušavaju da vrše pritisak i na druge da odbace poruku o Kraljevstvu. Pa ipak, seme biblijske istine posejano u iskrenim srcima nastavlja da niče.

Jačanje onih koji su spaseni

Jednom godišnje putujući nadglednik poseti ostrvo. Kako izgleda poseta šačici Svedoka na jednom udaljenom ostrvu? Jedan pokrajinski nadglednik opisuje svoju prvu posetu Robinsonu Krusou:

„Ovo putovanje je bilo nešto poput sanjarenja. U 7.00 izjutra smo krenuli iz Valparaisa da bi se odvezli do aerodroma Seriljos u Santjagu. Ukrcali smo se u mali avion za sedam putnika. Nakon što smo leteli 2 sata i 45 minuta u daljini smo ugledali planinski vrh koji se izdizao iznad oblaka. Kada smo se približili, pojavilo se ostrvo — jedna impresivna stena usred okeana. Izgledalo je kao da plovi u vodenom prostranstvu, kao brod izgubljen na moru.

„Pošto smo sleteli, čamac nas je odvezao do sela. Tu i tamo, stene koje štrče iz mora formiraju ostrvca koja služe za odmor fokama krznašicama Huan Fernandeza. Foke krznašice su zaštićena vrsta pošto se njihov broj veoma smanjio. Iznenada, nešto je proletelo pored broda i opet nestalo u moru. Bila je to riba poletuša čija naborana peraja podsećaju na krila. Izgleda da uživa da iskače iz vode i hvata insekte. Naravno, ponekad i sam lovac bude ulovljen; njegovi skokovi mogu da privuku pažnju drugih grabljivica koje su spremne da ga progutaju dok on sleće u vodu.

„Konačno smo stigli u selo San Huan Bautista (Sv. Jovan Krstitelj). Na doku je bilo dosta ostrvljana koji su ili čekali neke posetioce ili su jednostavno bili radoznali da vide ko to sada dolazi. Bili smo impresionirani prelepom panoramom — veličanstvena i klisurasta planina El Junke (Nakovanj), kao da je pokrivena tamnozelenim somotom, a u pozadini čisto, plavo nebo dotiče je belim oblacima.

„Ubrzo smo zapazili grupu naših hrišćanskih sestara kako nas sa svojom decom čekaju na doku. Bio je raspust zato je grupa bila veća nego obično. Nakon srdačnog pozdrava, odveli su nas do privlačne kućice koju ćemo narednih nedelju dana zvati domom.

„To je bila vrlo posebna nedelja, i shvatili smo da će brzo proći. Trebalo je da dobro iskoristimo vreme. Odmah tog dana nakon ručka posetili smo jednu studentkinju Biblije koja je uskoro trebala da postane naša duhovna sestra i deo Božjeg duhovnog raja. Blistala je od radosti ali je bila i pomalo nervozna. Njen dugoočekivani cilj da bude krštena bio je blizu. Razmotrili smo s njom neke neophodne informacije da bi mogla da se kvalifikuje za objavitelja dobre vesti. Sledećeg dana je prvi put učestvovala u delu propovedanja. Trećeg dana smo s njom počeli da razmatramo zahteve za krštenje. Pre nego što se sedmica završila, ona se krstila.

„Sastanci održani tokom ove sedmice bili su dobro posećeni, s najvećim brojem od njih 14. Svakoga dana su bile pripreme za službu na terenu, za naknadne posete, biblijske studije i pastirske posete. Kakvo ohrabrenje za sestre koje tokom cele godine same obavljaju svoje aktivnosti!“

Na ovom ostrvu je za muškarce mnogo teže da se odazovu na istinu, možda zbog napornog svetovnog posla. Glavni posao je lovljenje jastoga koji iziskuje priličnu predanost. Predrasude takođe igraju ulogu u negativnoj reakciji mnogih. Pa ipak, postoji nada da će se mnogi ostrvljani, i muškarci i žene, odazvati u budućnosti.

Do sada je deset osoba spaseno na ostrvu, tako što su spoznali istinu i namere Jehove Boga. Neke od njih su otada napustile ostrvo iz različitih razloga. Ali, bez obzira ostali ili ne, njihovo duhovno spasavanje pokazalo se mnogo značajnijim nego spasavanje Aleksandra Selkirka. Oni sada uživaju u duhovnom raju gde god da žive. Sestre koje sa svojom decom još uvek žive na ostrvu uživaju u okolini sličnoj vrtu, ali i više od toga, one imaju nadu da će živeti kada cela zemlja bude pravi raj u svakom smislu te reči.

Posao spasavanja se nastavlja

Geografski gledano, ova mala grupa Jehovinih svedoka na Robinsonu Krusou živi daleko od svoje duhovne braće i sestara. Ipak, oni se ne osećaju napušteno, kao što se osećao Škotlanđanin Selkirk. Pomoću stalnog priliva teokratske literature, video-snimaka s većih skupova i kongresa koje im tri puta godišnje šalje Čileanska podružnica Watch Tower Societyja, i godišnjih poseta pokrajinskog nadglednika, oni ostaju u bliskom kontaktu s Jehovinom organizacijom. Tako su oni i dalje aktivni deo ’cele zajednice braće po svetu‘ (1. Petrova 5:9).

[Fusnota]

a Ostrvo zvanično nosi naziv Mas a Tijera.

[Mape/Slika na 9. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

ČILE

Santjago

OSTRVO ROBINSON KRUSO

San Huan Bautista

El Junke

TIHI OKEAN

OSTRVO SANTA KLARA

[Slika]

Kako se ostrvo pojavljuje čovek može da vidi impresivnu stenu usred okeana

[Izvor]

Mapa Čilea: Mountain High Maps® Copyright © 1997 Digital Wisdom, Inc.

[Slika na stranama 8, 9]

Veličanstvena klisurasta planina El Junke (Nakovanj)

[Slika na 9. strani]

Selo San Huan Bautista (Sv. Jovan Krstitelj)

[Slika na 9. strani]

Mala ostrvca služe za odmor fokama krznašicama i morskim lavovima

[Slika na 10. strani]

Iz Santjaga (Čile) smo leteli u malom avionu

[Slika na 10. strani]

Krševita obala ostrva Robinson Kruso

[Slika na 10. strani]

Skromna ostrvska Dvorana Kraljevstva