Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto savladati perfekcionizam?

Zašto savladati perfekcionizam?

Zašto savladati perfekcionizam?

Da li se uvek iz petnih žila trudiš da daš sve od sebe? Naravno, ako tako radiš imaćeš višestruke koristi i ti i oni oko tebe. S druge strane, neki odlaze u krajnost i postaju perfekcionisti. Šta to podrazumeva?

PREMA jednom od značenja, reč „perfekcionizam“ jeste „sklonost da se sve što nije savršeno smatra neprihvatljivim“. Verovatno nailaziš na ljude koji imaju takvu sklonost. Uviđaš da preterani zahtevi koje postavljaju pred druge mogu doneti mnoge probleme, i stvoriti atmosferu nezadovoljstva i obeshrabrenja. Većina uravnoteženih ljudi priznaje da perfekcionizam, u smislu preteranih i nerazumnih zahteva u svim stvarima u životu, nije baš poželjna osobina. To je nešto što treba savladati. Međutim, kada je reč o našim sopstvenim stavovima ili sklonostima, problem je u tome što je teško prepoznati težnju ka perfekcionizmu, pa je zato pravi izazov da se on prevaziđe.

Nelson ima velike odgovornosti i mnogo problema koje treba da reši. Redovno prati statistiku, a proizvodnja predstavlja prioritet. Perfekcionizam se često smatra neophodnim za uspeh na konkurentnom tržištu rada. Premda neki cene Nelsonovu efikasnost, perfekcionizam mu stvara zdravstvene probleme, kao što su glavobolje i stresovi. Da li se možeš poistovetiti s Nelsonom?

Mladi ljudi su takođe skloni perfekcionizmu. Kad je bila dete, Rita iz Rio de Žaneira je volela da ide u školu. Trudila se da ne izgleda ambiciozno, ali je bila očajna kad nije dobila najbolju ocenu. Rita kaže: „Od detinjstva sam se upoređivala s drugima koji su imali vremena na pretek, a ja sam uvek bila pod stresom i u žurbi da sve obavim. Stalno sam osećala da nemam vremena da se odmorim jer je uvek bilo stvari koje su se morale uraditi.“

Još kao devojčica, Marija je razočarano plakala kada nešto nije nacrtala tako dobro kao drugi. Nadalje, u potrazi za umetničkim savršenstvom u muzici, često je bila napeta i zabrinuta umesto da je uživala u sviranju ili pevanju. Tanja, još jedna Brazilka koja se trudila da bude diskretna i da izbegava takmičenje, priznala je da još uvek sebi postavlja preterano visoka merila, i u školi i kod kuće. Ona je smatrala da ukoliko njen rad nije savršen, ljudi je neće baš mnogo voleti. Sem toga, Tanja je ponekad očekivala previše od drugih, zbog čega je bila razočarana i tužna.

Premda su veštine, marljivost i osećaj ličnog zadovoljstva važni, negativna osećanja, kao što je strah od neuspeha, mogu voditi do toga da se postave nedostižni ciljevi. Što se tiče školskih zadataka ili nekog sporta, roditelji ili drugi mogu da postave previsoka merila kojima mladi teško mogu da udovolje. Primera radi, Rikardova majka je previše očekivala od njega, jer je želela da on postane doktor, da svira klavir i govori nekoliko jezika. Vidiš li da takav pristup, kada se ode u krajnost, stvara probleme ili dovodi do razočaranja?

Zašto se čuvati perfekcionizma?

Danas se traži rad vrhunskog kvaliteta, udovoljavanje visokim merilima preciznosti i savršenstva. Zato ljudi moraju da se nadmeću na tržištu rada. Još jedan razlog zbog koga se mnogi sve više i više trude leži u tome što se plaše da će izgubiti izvor prihoda. Neki radnici su poput atletičara koji se do krajnosti žrtvuje ne bi li postavio novi rekord. Zatim, kada se suoči sa žestokom konkurencijom, oseća se primoranim da još više trenira, možda čak i da uzima hemijske stimulanse da bi se poboljšao i — kako se nada — pobedio. Namesto zdrave težnje da se nešto uradi izuzetno dobro, perfekcionizam navodi ljude da budu „motivisani strahom od neuspeha“ ili ih „tera da budu broj jedan“ (The Feeling Good Handbook).

Doduše, neki smatraju da se u umetnosti i sportu uvek mogu poboljšavati. Ipak, prema rečima dr Roberta S. Eliota, „perfekcionizam je očekivanje koje nikada nije u skladu s realnošću“. On još kaže: „Ono se sastoji od krivice, odbrane i straha od izrugivanja.“ Dakle, koliko su samo istinite reči mudrog kralja Solomona: „Video sam da je svaki rad i svaka vrsnoća u radu samo zavist čoveka prema bližnjemu svome. I to je opet taština i lovljenje vetra“ (Propovednik 4:4).

Šta možeš da uradiš ako si sklon perfekcionizmu? Da li je istina da što se više trudiš to si više razočaran? Da li bi voleo da si manje zahtevan, a više opušten? Šta u stvari znači biti savršen? Da li želiš da u potpunosti koristiš svoj potencijal, a da ipak ne budeš perfekcionista? Ako nesavršeni ljudi mogu da koriste svoje Bogom dane sposobnosti kako bi otkrivali stvari koje će drugima koristiti, zamisli šta bi sve čovečanstvo moglo postići pod savršenim uslovima i pod Božjim vođstvom!

[Slika na 4. strani]

Roditelji ili drugi mogu zahtevati savršenstvo koje mladi ne mogu postići