Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Progonstvo podstrekava porast u Antiohiji

Progonstvo podstrekava porast u Antiohiji

Progonstvo podstrekava porast u Antiohiji

KADA je nakon Stefanove mučeničke smrti buknulo progonstvo, mnogi od Isusovih učenika su pobegli iz Jerusalima. Jedno od mesta gde su potražili utočište bila je Antiohija u Siriji, oko 550 kilometara severno od Jerusalima (Dela apostolska 11:19). Događaji koji će nakon toga uslediti uticaće na ceo tok hrišćanske istorije. Da bismo shvatili šta se desilo, bilo bi korisno da nešto saznamo o Antiohiji.

Što se tiče gradova Rimskog carstva, Antiohija je po veličini, napretku i važnosti bila odmah iza Rima i Aleksandrije. Glavni grad Sirije je upravljao severoistočnim krajem mediteranske kotline. Antiohija (današnja Antakija u Turskoj) stajala je na plovnoj reci Oront, koja ju je povezivala s morskom lukom Seleukija Pijerija koja je od nje bila 32 kilometra. Antiohija je imala kontrolu nad jednim od najvažnijih trgovačkih puteva između Rima i kotline Tigra i Eufrata. Kao trgovački centar, poslovala je s celim carstvom i u nju su dolazili i odlazili razni ljudi koji su donosili novosti o verskim pokretima iz svih krajeva rimskog sveta.

U Antiohiji su cvetale helenistička religija i filozofija. Ali, „u vreme Hrista“, kaže istoričar Glenvil Dauni, „stari verski kultovi i filozofije naginjale su da postanu stvar ličnog nazora, budući da su ljudi samostalno tražili religioznu satisfakciju za sopstvene probleme i težnje“ (A History of Antioch in Syria). Mnogi su tu satisfakciju pronašli u monoteizmu, ceremonijama i u etici judaizma.

U Antiohiji je od samog njenog osnivanja 300. pre n. e., prebivala jedna velika grupa Jevreja. Procenjuje se da je brojala od 20 000 do 60 000 ljudi, što je bilo preko 10 posto od ukupne populacije grada. Istoričar Josif kaže da je seleukidska dinastija kraljeva podsticala Jevreje da se nastane u ovom gradu dajući im sva građanska prava. Do tada su celi Hebrejski spisi bili dostupni na grčkom jeziku. To je podstaklo interesovanje simpatizera jevrejsko-mesijanskih nastojanja. Tako su među Grcima nastali mnogi prozeliti. Svi ovi činioci doprineli su da Antiohija bude plodno tle za pravljenje hrišćanskih učenika.

Svedočenje paganima

Većina Isusovih progonjenih sledbenika, koji su pobegli iz Jerusalima, prenosila je svoju veru isključivo Jevrejima. Međutim, u Antiohiji su neki učenici s Kipra i iz Kirene razgovarali sa „ljudima koji su govorili grčki“ (Dela apostolska 11:20). Premda je propovedanje Jevrejima koji govore grčki i prozelitima trajalo od Pentekosta 33. n. e., propovedanje u Antiohiji je izgleda bilo nešto novo. Nije bilo usmereno samo na Jevreje. Istina, paganin Kornelije i njegova porodica su već bili učenici. Ali, bila je potrebna vizija od Jehove kako bi se apostol Petar uverio da je ispravno propovedati paganima, odnosno ljudima iz nacija (Dela apostolska 10:1-48).

U gradu u kom se nalazila velika i drevna jevrejska zajednica, i u kom nije postojalo tako veliko neprijateljstvo između Jevreja i pagana, nejevreji su dobili svedočanstvo i povoljno se odazvali na dobru vest. Antiohija je, kako se čini, pružala pravu atmosferu za takav razvoj situacije te je ’postao velik broj vernika‘ (Dela apostolska 11:21). A kad su prozeliti, koji su nekada obožavali paganske bogove, postali hrišćani, oni su bili na jedinstven način opremljeni da svedoče drugim paganima koji su i dalje obožavali paganske bogove.

Kada je čula za događaje u Antiohiji, skupština u Jerusalimu je poslala Varnavu da to izvidi. Taj izbor je bio mudar i pun ljubavi. Varnava je bio Kipranin, poput onih koji su počeli da propovedaju nejevrejima. Zato bi se on osećao opušteno među antiohijskim paganima. A oni bi na njega gledali kao na nekoga iz slične sredine. a On bi imao razumevanja za delo koje se obavlja. Zato, „kad on stiže i vide Božju nezasluženu dobrotu, obradova se i sve ih ohrabri da odlučnim srcem ostanu u Gospodu“ i „silan narod pridruži se Gospodu“ (Dela apostolska 11:22-24).

„Praktični razlozi za uspeh ove rane misije u Antiohiji“, navodi istoričar Dauni, „možda su bili ti što u tom gradu misionari nisu strahovali od jevrejskih fanatika s kojima su se suočavali u Jerusalimu; nadalje, grad je kao prestonicu Sirije, nadgledao jedan legat i tako je grad uživao veću meru javnog reda što je predstavljalo manju verovatnoću za napade rulje kao što se to dogodilo u Jerusalimu, gde judejski upravitelji izgleda (barem u tom periodu) nisu mogli da obuzdaju jevrejske fanatike.“

U ovako povoljnim uslovima gde je bilo pune ruke posla, Varnava je verovatno shvatio da mu treba pomoć i mislio je na svog prijatelja Savla. Zašto Savla, to jest Pavla? Očigledno zato što je Pavle, iako nije bio jedan od 12 apostola, primio apostolstvo za nacije (Dela apostolska 9:15, 27; Rimljanima 1:5; Otkrivenje 21:14). Otuda je Pavle bio prilično pogodan saradnik za objavljivanje dobre vesti paganskom gradu Antiohiji (Galatima 1:16). Zato je Varnava otišao u Tars, pronašao Savla i doveo ga u Antiohiju (Dela apostolska 11:25, 26; vidi okvir na stranama 26-7).

Božanskim proviđenjem nazvani hrišćanima

Varnava i Savle su celu jednu godinu „poučavali prilično mnogo naroda, te su božanskim proviđenjem baš u Antiohiji učenici prvi put nazvani hrišćanima“. Malo je verovatno da su Jevreji bili ti koji su Isusove sledbenike nazvali hrišćanima (grčke) ili mesijanistima (hebrejske), budući da su odbacili Isusa kao Mesiju, to jest Hrista; jer ukoliko bi njegove učenike nazivali hrišćanima onda bi ga time prećutno priznali. Neki misle da je neznabožačko stanovništvo možda u znak podrugivanja ili iz prezira dalo hrišćanima takav nadimak. Međutim, Biblija pokazuje da su hrišćani svoje ime dobili od Boga (Dela apostolska 11:26).

Glagol koji stoji uz ovo novo ime, a najčešće je preveden kao „nazvani“, u Hrišćanskim grčkim spisima se uvek povezuje s nečim natprirodnim, proročkim ili božanskim. Zato ga izučavaoci prevode sa „izgovoriti proročanstvo“, „božanski nagovestiti“ ili „dati božansku zapovest ili opomenu, poučiti s neba“. Budući da su Isusovi sledbenici „božanskim proviđenjem“ nazvani hrišćanima, nije isključeno da je Jehova Savla i Varnavu uputio da daju to ime.

To novo ime je zaživelo. Isusovi učenici više nisu pogrešno zamenjivani s nekakvom sektom judaizma, od kog su se prilično razlikovali. Oko 58. n. e., rimski zvaničnici su veoma dobro znali ko su hrišćani (Dela apostolska 26:28). Prema istoričaru Tacitu, to ime je do 64. n. e. bilo aktuelno i u širokim društvenim slojevima Rima.

Jehova koristi verne pojedince

U Antiohiji je dobra vest veoma lepo napredovala. Jehovin blagoslov i rešenost Isusovih sledbenika da nastave s propovedanjem doveli su do toga da Antiohija postane jedan od centara hrišćanstva prvog veka. Bog je tamošnju skupštinu koristio kao odskočnu dasku za širenje dobre vesti u daleke zemlje. Na primer, Antiohija je bila polazna tačka za sva misionarska putovanja apostola Pavla koja su utrla put za to delo.

Na sličan način i današnja revnost i odlučnost uprkos protivljenju podstiču širenje pravog hrišćanstva, omogućujući tako da mnogi čuju dobru vest i pokažu cenjenje za nju. b Zato ako doživljavaš progonstvo jer podržavaš čisto obožavanje, zadrži na umu da Jehova ima svoje razloge zbog čega to dopušta. Isto kao i u prvom veku, ljudima se danas mora pružiti prilika da čuju o Božjem Kraljevstvu i da zauzmu stav za njega. Tvoja odlučnost da verno služiš Jehovi možda je baš ono što je potrebno da bi nekome pomogao da dođe do tačnog spoznanja istine.

[Fusnote]

a Ostrvo Kipar se po vedrom vremenu može videti s planine Kasijus, jugozapadno od Antiohije.

[Okvir/Slike na stranama 26, 27]

Savlove godine o kojima se ništa ne zna

PRE svog preseljenja u Antiohiju oko 45. n. e., Savle se u knjizi Dela apostolskih poslednji put pominje kada je u Jerusalimu osujećena zavera da se on ubije i kad su ga suvernici poslali u Tars (Dela apostolska 9:28-30; 11:25). Ali to je bilo devet godina ranije, oko 36. n. e. Šta je radio u međuvremenu — u periodu u kojem o njemu ništa ne znamo?

Iz Jerusalima je Savle otišao na područje Sirije i Kilikije, a skupštine u Judeji su čule: „Onaj koji nas je ranije progonio sada objavljuje dobru vest o veri koju je ranije pustošio“ (Galatima 1:21-23). Taj izveštaj možda ukazuje na aktivnost s Varnavom u Antiohiji, ali čak i pre toga Savle sigurno nije bio dokon. Do 49. n. e. u Siriji i Kilikiji je bilo prilično mnogo skupština. Jedna je bila u Antiohiji, međutim, neki misle da su druge nastale prilikom Savlove delatnosti tokom godina o kojima se ništa ne zna (Dela apostolska 11:26; 15:23, 41).

Neki izučavaoci veruju da su se baš u tom periodu u Savlovom životu odigravali dramatični događaji. U protivnom, teško je tačno utvrditi mnoge poteškoće koje je doživeo kao ’Hristov sluga‘ u svom životnom pozivu misionara (2. Korinćanima 11:23-27). Kada je dobio pet puta po 39 udaraca od Jevreja? Gde je bio tri puta išiban? Gde je doživeo ’više‘ pritvora? Zatočeništvo u Rimu došlo je kasnije. Imamo izveštaj o jednom događaju kada je bio pretučen i strpan u zatvor — u Filipima. Ali šta je s ostalima? (Dela apostolska 16:22, 23). Jedan pisac navodi da je Savle tokom tog perioda „svedočio o Hristu po sinagogama u dijaspori na takav način da je to dovelo do progonstva i od religioznih i od građanskih vlasti“.

Savle je doživeo četiri brodoloma, a Pismo pruža detalje o samo jednom koji se desio nakon što je naveo svoje poteškoće pišući Korinćanima (Dela apostolska 27:27-44). Stoga su se ostala tri verovatno zbila tokom njegovih putovanja o kojima ništa ne znamo. Svi, ili samo neki od ovih događaja, možda pripadaju godinama o kojima se ništa ne zna.

Još jedan događaj koji izgleda datira iz tog perioda opisan je u 2. Korinćanima 12:2-5. Savle je rekao: ’Znam čoveka u Hristu, koji je pre četrnaest godina bio odnesen do trećega neba, u raj, i čuo je neizrecive reči koje čovek ne sme da govori.‘ Izgleda da je Savle govorio o sebi. Budući da je ovo napisao oko 55. n. e., onda 14 godina pre toga pada na 41. n. e., na period o kojem se ništa ne zna.

Ta vizija je Savlu nesumnjivo pružila jedinstveni uvid. Da li je trebalo da ga opremi kao ’apostola nacijama‘? (Rimljanima 11:13). Da li je uticala na njegova kasnija razmišljanja, pisanje i govor? Da li su godine između njegovog preobraćenja i poziva u Antiohiju služile da se on obuči i sazri za buduće odgovornosti? Kakvi god da su odgovori, možemo biti sigurni da je revni Savle bio u potpunosti opremljen da ispuni svoj zadatak u vreme kada ga je Varnava pozvao da pomogne u širenju dela propovedanja u Antiohiji (Dela apostolska 11:19-26).

[Mapa na 25. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

SIRIJA

Oront

Antiohija

Seleukija

KIPAR

SREDOZEMNO MORE

Jerusalim

[Izvor]

Mountain High Maps® Copyright © 1997 Digital Wisdom, Inc.

[Slike na 24. strani]

Gore: Današnja Antiohija

U sredini: Pogled na južni deo Seleukije

Dole: Zaštitni zid Seleukije