Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Jehovi su dragoceni oni koji ga vole

Jehovi su dragoceni oni koji ga vole

Izveštaj objavitelja Kraljevstva

Jehovi su dragoceni oni koji ga vole

LIBAN je po svojim prirodnim bogatstvima poznat još iz biblijskih vremena (Psalam 72:16; Isaija 60:13). Naročito su se cenili njegovi veličanstveni kedri, koji su zbog svoje lepote, mirisa i trajnosti bili vrlo traženi kao građevinski materijal. U prvom veku je nešto dragocenije došlo iz Libana. Jevanđelje po Marku izveštava da je iz Tira i Sidona, na drevnoj teritoriji Libana, „mnoštvo naroda... dolazilo k njemu [Isusu] kad su čuli šta sve čini“ (Marko 3:8).

Tako i danas, Liban nastavlja da donosi plod koji je vrlo dragocen u Jehovinim očima. Sledeća iskustva to ističu.

• Mladi Svedok po imenu Visam zamoljen je da pred svojim školskim odeljenjem održi 30-minutni govor. Visam je zaključio da bi to bila dobra prilika da dâ svedočanstvo. Zato je iskoristio knjigu Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? i pripremio govor o stvaranju. Međutim, kada je Visamov profesor video materijal, rekao je da pošto je to važna tema, Visam može da produži svoj govor na 45 minuta.

Nakon što je Visam započeo svoj govor, profesor ga je prekinuo i poslao po direktorku. Ubrzo je direktorka došla i Visam je svoj govor počeo iz početka. Dok je slušala pitanja koja je Visam postavljao u uvodu svog govora, direktorka se oduševila i rekla da svi učenici treba da dobiju fotokopiju ovog govora.

Nešto kasnije, jedan drugi profesor koji je tu prolazio zapazio je komešanje u odeljenju i zapitao se šta li se tu događa. Kad su mu rekli, pitao je da li Visam pokušava da dokaže stvaranje ili evoluciju. „Stvaranje“, došao je odgovor. Saznavši da je Visam Jehovin svedok, ovaj profesor je rekao razredu: „Iz njegovog govora ćete videti da nauka podupire stvaranje, a ne evoluciju.“

Ispostavilo se da ovaj profesor ima primerak knjige Stvaranje i da je koristi za svoja predavanja na fakultetu! Pre nego što je otišao, pitao je da li može da dođe sledećeg dana sa svojim studentima da bi Visam i njima održao govor. To je dovelo do pružanja još jednog lepog svedočanstva za Jehovu.

• Dvadesetdvogodišnja Nina bila je žedna vode istine. Jednog dana njen rođak joj je dao Bibliju i uveo je u pentekostalnu crkvu. Nina je sa zadovoljstvom čitala Bibliju iz koje je saznala da hrišćani treba da propovedaju, pa je počela da priča svojim poznanicima. Svako kome je govorila pitao ju je: „Jesi li ti Jehovin svedok?“ To ju je zbunjivalo.

Šest godina kasnije, Jehovini svedoci su došli na Ninina vrata i pričali joj o Božjem Kraljevstvu. Isprva je pokušavala da pronađe nešto pogrešno u njihovim učenjima. Međutim, otkrila je da su svi odgovori bili logični i zasnovani na Bibliji.

Ono što je Nina na kraju naučila — o Božjem imenu Jehova, blagoslovima Kraljevstva, i tako dalje — uverilo ju je da je pronašla istinu. Predala je svoj život Bogu i krstila se. Nina već sedam godina služi kao punovremeni objavitelj. Zaista, Jehova blagosilja one koji ga zaista vole (1. Korinćanima 2:9).