Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li neizmerno voliš Jehovine opomene?

Da li neizmerno voliš Jehovine opomene?

Da li neizmerno voliš Jehovine opomene?

„Duša moja čuva naredbe [„opomene“, NW] tvoje i veoma [„neizmerno“, NW] ih ja ljubim“ (PSALAM 119:167).

1. Gde uvek iznova možemo pronaći ukazivanja na Jehovine opomene?

 JEHOVA želi da njegov narod bude srećan. Naravno, da bismo uživali u pravoj sreći moramo hoditi po Božjem zakonu i držati njegove zapovesti. Zbog toga nam on daje opomene. One se uvek iznova spominju u Pismu, naročito u 119. Psalmu, koji je najverovatnije komponovao mladi judejski princ Jezekija. Ova divna pesma počinje rečima: „Blago onima koji su čisti na svom putu, koji hode po zakonu Jehovinom! Blago onima koji čuvaju naredbe njegove i svim srcem ga traže“ (Psalam 119:1, 2).

2. Kako su Božje opomene povezane sa srećom?

2 Mi ’hodimo po zakonu Jehovinom‘ tako što usvajamo tačno spoznanje o njegovoj Reči i tako što ga primenjujemo u životu. Međutim, pošto smo nesavršeni, potrebne su nam opomene. Hebrejska reč koja se prevodi kao „opomene“ pokazuje da Bog uvek iznova vraća u naš um svoje zakone, naredbe, propise, zapovesti i uredbe (Matej 10:18-20). Ostaćemo srećni samo ako i dalje slušamo takve opomene, jer nam one pomažu da izbegavamo duhovne zamke koje vode do nesreće i žalosti.

Prioni uz Jehovine opomene

3. U šta smo uvereni na temelju Psalama 119:60, 61?

3 Božje opomene su bile drage psalmisti koji je pevao: „Hitam, ne zatežem se u čuvanju zapovesti tvojih. Mreže me bezdušnika dohvataju, ali zakona tvog ne zaboravljam“ (Psalam 119:60, 61). Jehovine opomene nam pomažu da izdržimo progonstva jer postajemo uvereni da naš nebeski Otac može preseći mreže koje neprijatelj baca na nas. U odgovarajuće vreme, on nas oslobađa takvih prepreka tako da možemo obavljati delo propovedanja o Kraljevstvu (Marko 13:10).

4. Kako treba da reagujemo na Božje opomene?

4 Ponekad nas Jehova ispravlja svojim opomenama. Cenimo uvek takve ispravke, baš kao što ih je cenio i psalmista. On je u molitvi rekao Bogu: „Naređenja [„opomene“, NW] tvoja uteha su moja... ja naredbe [„opomene“, NW] tvoje ljubim“ (Psalam 119:24, 119). Mi imamo više Božjih opomena nego što ih je psalmista imao. Stotine citata iz Hebrejskih spisa koji se pojavljuju u Grčkim spisima ne podsećaju nas samo na Jehovine smernice date njegovom narodu koji je bio pod Zakonom već i na njegove namere s hrišćanskom skupštinom. Kada Bog smatra podesnim da nas podseti na stvari koje imaju veze s njegovim zakonima, mi smo zahvalni za takvo uputstvo. I time što ’prianjamo uz Jehovine naredbe [„opomene“, NW]‘, mi izbegavamo navođenja na greh koja se ne dopadaju našem Stvoritelju i lišavaju nas sreće (Psalam 119:31).

5. Kako možemo neizmerno voleti Jehovine opomene?

5 Koliko treba da volimo Jehovine opomene? „Duša moja čuva naredbe [„opomene“, NW] tvoje i veoma [„neizmerno“, NW] ih ja ljubim“, pevao je psalmista (Psalam 119:167). I mi ćemo neizmerno voleti Jehovine opomene ako na njih gledamo kao na upozorenja od Oca kojem je zaista stalo do nas, i ako ih prihvatimo kao takve (1. Petrova 5:6, 7). Njegove opomene su nam potrebne, a naša ljubav prema njima će rasti dok posmatramo na koji nam način koriste.

Zašto su nam potrebne Božje opomene

6. Koji je jedan od razloga zbog čega su nam potrebne Jehovine opomene, i šta će nam pomoći da ih se setimo?

6 Jedan od razloga zbog čega su nam potrebne Jehovine opomene jeste taj što smo zaboravni. The World Book Encyclopedia kaže: „Uopšte uzev, kako vreme prolazi ljudi sve više i više zaboravljaju... Verovatno ste i vi doživeli to da niste mogli da se setite nekog imena ili neke druge informacije koja vam je bila na vrh jezika... Takav privremeni gubitak pamćenja koji se često javlja, opisuje se kao neuspeh u skladištenju informacija. Naučnici ga upoređuju s nastojanjem da se pronađe neki zatureni predmet u sobi u kojoj je nered... Dobar način da se sigurno zapamti neka informacija jeste da je dugo proučavate i nakon što mislite da je savršeno poznajete.“ Marljivo proučavanje i ponavljanje pomoći će nam da se setimo Božjih opomena i da im se povinujemo za naše dobro.

7. Zašto su nam Božje opomene danas potrebnije nego ikada pre?

7 Danas su nam Jehovine opomene potrebnije nego ikada pre, jer je zloća dostigla najveće razmere u ljudskoj istoriji. Ako obratimo pažnju na Božje opomene, tada ćemo steći uvid koji je potreban da ne bismo bili namamljeni na zle puteve ovog sveta. „Razumniji postah od svih učitelja svojih“, rekao je psalmista, „jer naredbe [„opomene“, NW] tvoje predmet su misli mojih. Mudriji sam od staraca, jer ja tvoje zapovesti čuvam. Od svakoga zloga puta uklanjam ja noge svoje, da bih tvoju reč čuvao“ (Psalam 119:99-101). Time što se držimo Božjih opomena stajaćemo podalje od „svakoga zloga puta“, i izbeći ćemo da postanemo poput masa čovečanstva koje su „misaono u tami, i otuđeni od života koji pripada Bogu“ (Efešanima 4:17-19).

8. Kako možemo biti opremljeniji da se uspešno suočimo sa ispitima vere?

8 Božje opomene su potrebne još i zbog toga što nas jačaju da istrajemo u mnogim kušnjama koje imamo u ovim ’danima kraja‘ (Danilo 12:4). Bez takvih opomena postali bismo ’zaboravni slušači‘ (Jakov 1:25). Međutim, marljiv lični i skupštinski studij Pisma pomoću publikacija ’vernog i razboritog roba‘ pomoći će nam da uspešno savladamo ispite naše vere (Matej 24:45-47). Takve duhovne pripreme nam omogućuju da uvidimo šta moramo raditi da bismo udovoljili Jehovi kada se nalazimo u iskušavajućim okolnostima.

Glavna uloga naših sastanaka

9. Ko su ’darovi [u obliku] ljudi‘, i kako oni pomažu suhrišćanima?

9 Naša potreba za Božjim opomenama delom je zadovoljena na hrišćanskim sastancima, gde naimenovana braća pružaju smernice. Apostol Pavle je napisao da je Isus kada se ’popeo na visinu odveo zarobljenike; dao darove [u obliku] ljudi‘. Pavle je još dodao: ’[Hrist] je dao neke kao apostole, neke kao proroke, neke kao jevanđelizatore, neke kao pastire i učitelje, s ciljem da ispravlja svete, za delo služenja, za izgradnju Hristovog tela‘ (Efešanima 4:8, 11, 12). Koliko samo možemo biti zahvalni što kada se sastajemo za obožavanje ovi ’darovi [u obliku] ljudi‘ — imenovane starešine — skreću našu pažnju na Jehovine opomene!

10. Koja je glavna poruka u Jevrejima 10:24, 25?

10 Zahvalnost za Božje pripreme pokrenuće nas da svake sedmice budemo na naših pet skupštinskih sastanaka. Pavle je naglasio potrebu da se redovno sastajemo. On je napisao: „Pazimo jedni na druge podstičući se na ljubav i dobra dela, ne ostavljajući svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, već ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan“ (Jevrejima 10:24, 25).

11. Kako nam pomaže svaki od sedmičnih sastanaka?

11 Da li shvataš koliko nam sastanci znače? Sedmični studij Kule stražare jača našu veru, pomaže nam da se povinujemo Jehovinim opomenama i utvrđuje nas protiv ’duha sveta‘ (1. Korinćanima 2:12; Dela apostolska 15:31). Na Sastanku za javnost govornici iznose smernice iz Božje Reči, uključujući i Jehovine opomene i Isusove divne „reči večnog života“ (Jovan 6:68; 7:46; Matej 5:1–7:29). Naše veštine poučavanja se usavršavaju u Teokratskoj školi službe. Sastanak službe je od neprocenjive vrednosti zato što nam pomaže da poboljšamo način na koji prenosimo dobru vest od kuće do kuće, na naknadnim posetama, kućnim biblijskim studijima i u drugim vidovima službe. Manja grupa na Skupštinskom studiju knjige pruža nam veće mogućnosti da komentarišemo, u šta su često uključene Božje opomene.

12, 13. Kako je Božji narod u jednoj azijskoj zemlji pokazao cenjenje za hrišćanske sastanke?

12 Redovnim prisustvovanjem skupštinskim sastancima mi se podsećamo na Božje zapovesti, što nam pomaže da ostanemo duhovno jaki uprkos ratovima, ekonomskim teškoćama i drugim ispitima naše vere. Tu važnost sastanaka snažno je osetilo oko 70 hrišćana u jednoj azijskoj zemlji koji su bili proterani iz svojih domova i prisiljeni da žive duboko u šumi. Odlučni da nastave da se redovno sastaju, vratili su se u svoj ratom razoren gradić, razmontirali ono što je ostalo od Dvorane Kraljevstva i ponovo je izgradili u džungli.

13 Jehovin narod još uvek revnosno služi nakon što je izdržao godine ratovanja u drugom delu te iste zemlje. Jednom starešini iz tog područja bilo je postavljeno pitanje: „Koja je bila najveća korist od toga što su se braća držala zajedno?“ Šta je on odgovorio? „Za 19 godina nikada nismo izostali sa sastanka. Ponekad zbog bombardovanja ili drugih poteškoća, neka braća nisu mogla da dođu do mesta sastajanja ali nikada nismo otkazali sastanak.“ Ova draga braća i sestre sasvim sigurno shvataju koliko je važno da ’ne ostavljaju svoje sastanke‘.

14. Šta možemo naučiti iz običaja koji je imala ostarela Ana?

14 Ana, 84-godišnja udovica, ’nikad nije izostajala iz hrama‘. Kao rezultat toga, bila je prisutna kada su ubrzo nakon rođenja tamo doneli bebu Isusa (Luka 2:36-38). Da li si odlučan da ne izostaješ sa sastanaka? Činiš li sve što možeš da bi prisustvovao svakom delu programa na većim skupovima i kongresima? Duhovno korisne smernice koje se dobijaju na tim skupovima pružaju nam jasan dokaz o tome da se naš nebeski Otac brine o svom narodu (Isaija 40:11). Takve prilike takođe unapređuju radost, a naše prisustvo pokazuje da cenimo Jehovine opomene (Nemija 8:5-8, 12).

Odvojeni pomoću Jehovinih opomena

15, 16. Kako držanje Božjih opomena utiče na naše ponašanje?

15 Držanje Božjih opomena pomaže nam da se odvojimo od ovog zlog sveta. Na primer, ako pazimo na Božje opomene to će nas sprečiti da se upustimo u seksualni nemoral (Ponovljeni zakoni 5:18; Poslovice 6:29-35; Jevrejima 13:4). Iskušenje da se laže, bude nepošten ili krade, može uspešno da se savlada ako se povinujemo Božjim opomenama (Izlazak 20:15, 16; Levitska 19:11; Poslovice 30:7-9; Efešanima 4:25, 28; Jevrejima 13:18). To što se držimo Jehovinih opomena takođe nas sprečava u tome da se svetimo, budemo kivni ili da bilo koga ogovaramo (Levitska 19:16, 18; Psalam 15:1, 3).

16 Ako pazimo na Božje opomene, tada ostajemo posvećeni, to jest izdvojeni za njegovu službu. I kako je važno da budemo odvojeni od ovog sveta! U molitvi Jehovi tokom poslednje večeri svog zemaljskog života, Isus je uputio ovu molbu za svoje učenike: „Ja sam im dao tvoju reč, a svet ih je zamrzeo, jer nisu deo sveta, kao što ni ja nisam deo sveta. Ne molim te da ih uzmeš sa sveta, nego da ih čuvaš zbog zloga. Oni nisu deo sveta, kao što ni ja nisam deo sveta. Posveti ih istinom; tvoja reč je istina“ (Jovan 17:14-17). Prionimo i nadalje uz Božju Reč, koja nas izdvaja za njegovu svetu službu.

17. Šta može da se desi ako ignorišemo Božje opomene, i šta treba da radimo?

17 Kao Jehovine sluge, želimo ostati prihvatljivi za njegovu službu. Međutim, ako ignorišemo Božje opomene, može nas savladati duh ovoga sveta, koji se u velikoj meri unapređuje njemu svojstvenim govorom, literaturom, zabavom i načinom ponašanja. I sigurno ne želimo da budemo ljubitelji novca, umišljeni, oholi, nezahvalni, nelojalni, brutalni, tvrdoglavi, naduti od ponosa, koji više vole uživanja nego Boga — da spomenemo samo neka od obeležja koja karakterišu one što su se otuđili od Boga (2. Timoteju 3:1-5). Pošto živimo duboko u poslednjim danima ovog zlog sistema stvari, molimo se za božansku pomoć kako bismo mogli da se i dalje držimo Jehovinih opomena i da se ’vladamo po njegovim riječima‘ (Psalam 119:9DK).

18. Koje ćemo pozitivne korake preduzeti ako držimo Božje zapovesti?

18 Jehovine opomene čine više od toga da nas samo drže na oprezu s obzirom na stvari koje ne smemo uraditi. Ako držimo njegove opomene to će nas podsticati na preduzimanje pozitivnih koraka, pokrenuće nas da se bezuslovno uzdamo u Jehovu i da ga volimo svim svojim srcem, dušom, umom i snagom (Ponovljeni zakoni 6:5; Psalam 4:6; Poslovice 3:5, 6; Matej 22:37; Marko 12:30). Božje opomene nas takođe motivišu da volimo svoje bližnje (Levitska 19:18; Matej 22:39). Ljubav prema Bogu i bližnjem pokazujemo tako što vršimo Božju volju i prenosimo drugima životodajno ’poznanje o Bogu‘ (Poslovice 2:1-5).

Držanje Jehovinih opomena znači život!

19. Kako drugima možemo pokazati da je praktično i korisno da pazimo na Jehovine opomene?

19 Ako držimo Jehovine opomene i pomažemo drugima da to isto čine, tada ćemo spasti i sebe i one koji nas slušaju (1. Timoteju 4:16). Kako drugima možemo pokazati da je zaista praktično i korisno da pazimo na Jehovine opomene? Tako što primenjujemo biblijska načela u svom životu. Oni koji imaju „ispravan stav prema večnom životu“ imaće tako dokaz da je način života koji je izložen u Božjoj Reči zaista najbolji i za kojim treba težiti (Dela apostolska 13:48). Oni će takođe videti da je ’Bog stvarno među nama‘ i biće podstaknuti da nam se pridruže u obožavanju Suverenog Gospoda Jehove (1. Korinćanima 14:24, 25).

20, 21. Za šta će nas osposobiti Božje opomene i njegov duh?

20 Ako nastavimo da proučavamo Pismo, primenjujemo ono što učimo i u potpunosti koristimo Jehovine duhovne pripreme, tada ćemo puno voleti njegove opomene. Ako pazimo na ove opomene, one će nam pomoći da obučemo „novu ličnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i lojalnosti“ (Efešanima 4:20-24). Jehovine opomene i njegov sveti duh osposobiće nas da pokazujemo ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, ljubaznost, dobrotu, veru, blagost, samokontrolu — osobine koje se toliko razlikuju od osobina ovoga sveta koji leži u vlasti Satane! (Galatima 5:22, 23; 1. Jovanova 5:19). Dakle, možemo biti zahvalni kad nas na Jehovine zahteve podseti naš lični biblijski studij, imenovane starešine, i kada se to desi na našim sastancima, većim skupovima i kongresima.

21 Pošto držimo Jehovine opomene, mi možemo da se radujemo čak i kada patimo zbog pravednosti (Luka 6:22, 23). Mi se na Boga oslanjamo da će nas izbaviti i iz situacija kada smo najviše ugroženi. To je naročito važno sada, jer su se svi narodi sakupili za „rat velikog dana Boga Svemoćnog“ kod Har-Magedona (Otkrivenje 16:14-16).

22. Na šta treba da budemo odlučni s obzirom na Jehovine opomene?

22 Ako želimo da primimo nezasluženi dar večnog života, tada moramo neizmerno voleti Jehovine opomene i držati ih celim srcem. Imajmo stoga duh psalmiste koji je pevao: „Naredbe [„opomene“, NW] tvoje večna su istina; daj mi razum da bih živeo!“ (Psalam 119:144). Pokazujmo dakle odlučnost kakva se videla i iz ovih psalmistinih reči: „Prizivam te [Jehova]; pomozi mi, da naredbe [„opomene“, NW] tvoje ispunim“ (Psalam 119:146). Da, rečju i delom dokažimo da zaista neizmerno volimo Jehovine opomene.

Kako bi odgovorio?

• Kako je psalmista gledao na Jehovine opomene?

• Zašto su nam potrebne Jehovine opomene?

• S obzirom na Božje opomene, kakvu ulogu igraju naši sastanci?

• Kako nas Jehovine opomene odvajaju od ovog sveta?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 15. strani]

Psalmista je neizmerno voleo Jehovine opomene

[Slike na stranama 16, 17]

Da li slediš Anin primer tako što je i tvoj cilj da ne izostaješ sa sastanaka?

[Slika na 18. strani]

Ako pazimo na Jehovine opomene, odvojeni smo kao čisti i prihvatljivi za njegovu službu