Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Možeš nadvladati obeshrabrenje!

Možeš nadvladati obeshrabrenje!

Možeš nadvladati obeshrabrenje!

JEDAN mudar čovek je jednom napisao: „Jesi li se pokazao obeshrabrenim u dan nevolje? Tvoja će snaga biti oskudna“ (Poslovice 24:10NW). Ako si ikada bio obeshrabren, verovatno ćeš se složiti sa ovom izjavom.

Niko nije imun na posledice obeshrabrenja. Jedan blaži napad obeshrabrenja može trajati dan-dva i zatim popustiti. Ali kada su u pitanju povređena osećanja ili ogorčenost, problem može trajati mnogo duže. Neki hrišćani koji su godinama bili verni postali su toliko obeshrabreni da su čak prestali da posećuju skupštinske sastanke i da učestvuju u službi na terenu.

Ako se osećaš obeshrabreno, glavu gore! Verne sluge u prošlosti uspešno su se borile sa obeshrabrenjem a uz Božju pomoć možeš i ti.

Kada drugi povrede tvoja osećanja

Ne možeš očekivati da budeš zaštićen od svake bezobzirne reči i nepromišljenog postupka. Međutim, ne moraš da dozvoliš da nesavršenost drugih ometa tvoju službu Jehovi. Ako je neko povredio tvoja osećanja, možda će ti pomoći ako razmotriš kako je Ana, Samuilova majka, postupila u jednoj obeshrabrujućoj situaciji.

Ana je očajnički želela decu, ali bila je nerotkinja. Druga žena njenog muža, Fenina, već mu je rodila sinove i kćeri. Umesto da ima osećaja prema Ani zbog njene nesreće, Fenina ju je smatrala suparnicom i ponašala se prema njoj tako da je Ana ’plakala i ništa nije jela‘ (1. Samuilova 1:2, 4-7).

Jednoga dana, Ana je otišla u šator od sastanka da se moli. Izraelski prvosveštenik Ilije je zapazio da su joj se usne micale. Ne shvatajući da se Ana moli, Ilije je zaključio da je sigurno pijana. „Dokle ćeš biti pijana?“, pitao je. ’Otrezni se od vina svoga‘ (1. Samuilova 1:12-14DK). Možeš li zamisliti kako se Ana osećala? Došla je u šator od sastanka da nađe ohrabrenje. Sigurno nije očekivala da će je nepravedno optužiti jedan od najuticajnijih ljudi u Izraelu!

To je Anu moglo još više obeshrabriti. Mogla je smesta da napusti šator od sastanka i da se zakune da više neće doći sve dok Ilije služi tamo kao prvosveštenik. Međutim, Ana je očigledno cenila svoj odnos s Jehovom. Znala je da kada bi tako nešto uradila ne bi ugodila Jehovi. Šator od sastanka je bio centar pravog obožavanja. Na tom mestu se prizivalo Jehovino ime. A Ilije, iako nesavršen, bio je Jehovin izabrani predstavnik.

Ana je s dužnim poštovanjem odgovorila na Ilijevu optužbu pružajući pravi primer nama danas. Nije dozvolila da bude nepravedno optužena, već je reagovala na način pun poštovanja. „Ne, gospodaru“, odgovorila je, „ja sam žena s tugom u srcu; nisam ja pila ni vina, ni žestokoga pića; nego izlivam dušu svoju pred Jehovom! Nemoj uzeti sluškinju svoju za nevaljalu ženu, jer je samo prevelika tuga i žalost moja koja učini da sam do sada govorila“ (1. Samuilova 1:15, 16).

Da li je Ana iznela svoje mišljenje? Sasvim sigurno. Ipak, ona je na taktičan način pričala sa Ilijem, ne dajući sebi za pravo da ga kritikuje zbog njegove lažne optužbe. On je pak ljubazno reagovao, govoreći: ’Idi s mirom, a Bog Izraelov da ti usliši molitvu kojom si ga molila.‘ Kada je nesporazum bio rešen, Ana ’otide, jede, i lice joj ne beše više kao pre‘ (1. Samuilova 1:17, 18).

Šta učimo iz ovog izveštaja? Ana je brzo postupila kako bi rešila nesporazum, ali učinila je to s dubokim poštovanjem. Tako je sačuvala dobar odnos s Jehovom i sa Ilijem. Koliko često dobra komunikacija i malo taktičnosti mogu sprečiti da mali problemi prerastu u velike!

Mora se priznati da je potrebna poniznost i fleksibilnost i jedne i druge strane da bi se izmirile međusobne nesuglasice. Ako suvernik ne uzvrati na tvoja nastojanja da rešiš neku nesuglasicu, možda ćeš tu stvar morati da prepustiš u Jehovine ruke, verujući da će on to rešiti u svoje vreme i na svoj način.

Da li si izgubio neku službenu prednost?

Neki su postali depresivni zato što su morali da napuste neku cenjenu prednost u Božjoj službi. Oni su uživali u služenju svojoj braći i kada su izgubili tu prednost osećali su kao da nisu više korisni Jehovi ili njegovoj organizaciji. Ako se i ti tako osećaš, možda ćeš steći dublje razumevanje ako razmotriš primer biblijskog pisca Marka, koga su još zvali Jovan Marko (Dela apostolska 12:12).

Marko je pratio Pavla i Varnavu na njihovom prvom misionarskom putovanju, ali ih je na nekom delu puta ostavio i vratio se u Jerusalim (Dela apostolska 13:13). Kasnije je Varnava hteo da sa sobom povedu i Marka na drugo putovanje. Međutim, Biblija kaže: „Pavle je smatrao da nije u redu da ga povedu pošto je u Pamfiliji otišao od njih i nije s njima pošao na delo.“ Varnava se nije složio s tim. „Tada“, nastavlja izveštaj, „dođe do žestokog izliva gneva, tako da se [Pavle i Varnava] razdvojiše; i Varnava povede Marka i otplovi na Kipar. Pavle izabra Silu i ode“ (Dela apostolska 15:36-40).

Mora da je Marko bio očajan kada je saznao da uvaženi apostol Pavle nije hteo da sarađuje s njim i da je rasprava oko njegovih sposobnosti dovela do raskola između Pavla i Varnave. Ali to još nije kraj priče.

Pavlu i Sili je još uvek bio potreban pratilac na putovanju. Kada su stigli u Listru našli su nekog ko će zameniti Marka, jednog mladića po imenu Timotej. Timotej je tada kad su ga izabrali bio možda tek dve ili tri godine kršten. S druge strane, Marko je bio povezan s hrišćanskom skupštinom još od njenog početka — u stvari, duže i od samog Pavla. Pa ipak, Timotej je dobio tu privilegovanu dodelu (Dela apostolska 16:1-3).

Kako je Marko reagovao kada je saznao da ga je zamenio mlađi, neiskusniji čovek? Biblija ne govori o tome. Ipak, ona ukazuje na to da je Marko ostao aktivan u Jehovinoj službi. On je iskoristio prednosti koje su mu bile na raspolaganju. Iako nije mogao da služi s Pavlom i Silom, mogao je da putuje s Varnavom na Kipar, u Varnavin rodni kraj. Marko je takođe služio s Petrom u Vavilonu. Na kraju je imao i priliku da sarađuje s Pavlom — i Timotejem — u Rimu (Kološanima 1:1; 4:10; 1. Petrova 5:13). Kasnije je čak bio nadahnut da zapiše jedno od četiri Jevanđelja!

Iz svega ovoga možemo izvući jednu dragocenu pouku. Marko nije postao toliko zabrinut što je izgubio jednu prednost da bi propustio da ceni prednosti koje su mu još uvek bile na raspolaganju. Ostao je zaposlen u Jehovinoj službi i Jehova ga je blagoslovio.

Zato, ako si izgubio neku prednost, ne budi obeshrabren. Ako zadržiš pozitivan stav i ostaneš aktivan, na tvom putu se mogu pojaviti druge prednosti. Ima mnogo toga da se radi u Gospodovom delu (1. Korinćanima 15:58).

Verni sluga postaje obeshrabren

Nije jednostavno voditi tešku borbu za veru. Ponekad možda postaneš obeshrabren. Tada možda čak osećaš krivicu zbog toga što si obeshrabren, jer smatraš da nikad ne bi trebalo da se jedan verni Božji sluga tako oseća. Razmisli o Iliji, jednom od istaknutih izraelskih proroka.

Kada je izraelska kraljica Jezavelja, fanatični unapređivač obožavanja Vala, saznala da je Ilija poubijao Valove proroke zaklela se da će ga ubiti. Ilija se ranije suočavao s još većim neprijateljima od Jezavelje, ali sada je odjednom postao toliko obeshrabren da je želeo da umre (1. Kraljevima 19:1-4). Kako se to moglo desiti? On je nešto zaboravio.

Ilija je zaboravio da gleda na Jehovu kao na Izvor svoje snage. Ko mu je dao moć da uskrsne mrtvog i da se suoči s Valovim prorocima? Jehova. Jehova mu je zasigurno mogao dati snagu da se suoči i s besnom kraljicom Jezaveljom (1. Kraljevima 17:17-24; 18:21-40; 2. Korinćanima 4:7).

Svako može načas izgubiti poverenje u Jehovu. Poput Ilije, ponekad možda gledaš ljudskim očima na neki problem umesto da koristiš „mudrost odozgo“ da bi izašao na kraj s tim (Jakov 3:17). Međutim, Jehova nije napustio Iliju zbog njegovog trenutnog propusta.

Ilija je pobegao u Virsaveju, a zatim u pustinju pošto je mislio da ga tamo niko neće naći. Ali Jehova ga je našao. On je poslao anđela da ga uteši. Anđeo se postarao za to da Ilija ima da pojede sveže pečen hleb i da popije osvežavajuću vodu. Nakon što se Ilija odmorio, anđeo ga je uputio da ide skoro 300 kilometara do gore Horiv gde ga je Jehova još ojačao (1. Kraljevima 19:5-8).

Na gori Horiv Ilija je bio svedok manifestacije Jehovine moći, što je ojačalo njegovu veru. Tada ga je Jehova tihim, tankim glasom uverio da nije sam. Jehova je bio s njim i još 7 000 njegove braće, iako ih on nije poznavao. Na kraju mu je Jehova poverio da obavi jedno delo. On nije odbacio Iliju kao svog proroka! (1. Kraljevima 19:11-18).

Pomoć je na raspolaganju

Ako povremeno imaš blaži napad obeshrabrenja, možda ćeš se bolje osećati ako se malo više odmoriš ili pojedeš neki hranljivi obrok. Natan H. Nor, koji je služio kao član Vodećeg tela Jehovinih svedoka sve do svoje smrti 1977, primetio je da veliki problemi često izgledaju mnogo manji nakon dobro prospavane noći. Međutim, kada problem traje duže, onda takav lek možda nije dovoljan — potrebna ti je pomoć da se boriš sa obeshrabrenjem.

Jehova je poslao anđela da ojača Iliju. Danas, Bog pruža ohrabrenje preko starešina i drugih zrelih hrišćana. Starešine stvarno mogu biti „zaklon od vetra“ (Isaija 32:1, 2). Ali da bi dobio ohrabrenje od njih možda moraš da preuzmeš inicijativu. Tako obeshrabren, Ilija je otišao na goru Horiv da bi dobio smernice od Jehove. Mi primamo ohrabrujuće smernice preko hrišćanske skupštine.

Kada prihvatamo pomoć i odvažno se suočavamo s kušnjama, kao što su povređena osećanja ili gubitak prednosti, mi smo na Jehovinoj strani u jednom važnom spornom pitanju. Kom pitanju? Satana je tvrdio da ljudi služe Jehovi samo iz sebičnih interesa. On ne poriče činjenicu da ćemo služiti Bogu kada nam u životu sve ide glatko, ali on tvrdi da ćemo prestati da služimo Bogu kada naiđemo na probleme (Jov, 1. i 2. poglavlje). Ali ako nepokolebljivo nastavimo da služimo Jehovi uprkos obeshrabrenju, možemo pomoći da se odgovori na Đavolovu klevetničku optužbu (Poslovice 27:11).

Ana, Marko i Ilija su imali probleme koji su im nakratko oduzeli radost. Međutim, oni su ih nadvladali i nastavili da vode jedan uspešan život. Uz Jehovinu pomoć i ti možeš nadvladati obeshrabrenje!