Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Razmišljaj svojstveno duhu i živi!

Razmišljaj svojstveno duhu i živi!

Razmišljaj svojstveno duhu i živi!

’Razmišljanje svojstveno duhu znači život‘ (RIMLJANIMA 8:6).

1, 2. Kako Biblija pravi razliku između „tela“ i „duha“?

 NIJE makar kakav izazov ostati moralno čist pred Bogom usred izopačenog društva koje veliča zadovoljavanje telesnih želja. Međutim, u Pismu se pravi razlika između „tela“ i „duha“, i povlači se jasna granica između strašnih posledica do kojih dolazi kada osoba dozvoli da njome upravlja grešno telo i blagoslova koji proizlaze iz dopuštanja da utiče Božji sveti duh.

2 Na primer, Isus Hrist je rekao: „Duh je taj koji daje život; telo ne koristi ništa. Reči koje sam vam ja govorio duh su i život su“ (Jovan 6:63). Hrišćanima u Galatiji, apostol Pavle je pisao: „Jer je telo, u svojoj želji, protiv duha, a duh protiv tela; jer oni se protive jedno drugome“ (Galatima 5:17). Pavle je takođe rekao: „Ko seje u svoje telo, od tela će požnjeti raspadljivost, a ko seje u duh, od duha će požnjeti večni život“ (Galatima 6:8).

3. Šta je potrebno da bismo se oslobodili neispravnih želja i naginjanja?

3 Jehovin sveti duh — njegova aktivna sila — može efikasno iskoreniti nečiste ’telesne želje‘ i razornu dominaciju našeg grešnog tela (1. Petrova 2:11). Da bismo se oslobodili robovanja neispravnim naginjanjima, neophodno je da imamo pomoć Božjeg duha, jer je Pavle pisao: „Razmišljanje svojstveno telu znači smrt, a razmišljanje svojstveno duhu znači život i mir“ (Rimljanima 8:6). Šta znači razmišljati svojstveno duhu?

„Razmišljanje svojstveno duhu“

4. Šta znači „razmišljanje svojstveno duhu“?

4 Kada je Pavle pisao o ’razmišljanju svojstvenom duhu‘, on je upotrebio grčku reč koja označava „način razmišljanja, (skup) misli... nameravanje, težnju, stremljenje“. Jedan srodan glagol znači „razmišljati, misliti na izvestan način“. Prema tome, razmišljati svojstveno duhu znači biti pod kontrolom, dominacijom i podstrekom Jehovine aktivne sile. To znači da mi spremno dajemo da naše razmišljanje, naginjanje i težnje dođu pod potpuni uticaj Božjeg svetog duha.

5. Do koje mere treba da se podložimo uticaju svetog duha?

5 Do kojeg stepena treba da se podložimo uticaju svetog duha naglasio je Pavle kada je govorio o tome da smo ’robovi po duhu‘ (Rimljanima 7:6). Na temelju vere u Isusovu otkupnu žrtvu hrišćani su oslobođeni dominacije greha te su „umrli“ u pogledu robovanja grehu (Rimljanima 6:2, 11). Oni koji su figurativno umrli na takav način još uvek su fizički živi i sada su slobodni da slede Hrista kao ’robovi pravednosti‘ (Rimljanima 6:18-20).

Drastična promena

6. Koju promenu doživljavaju oni koji postaju ’robovi pravednosti‘?

6 Promena iz stanja ’robovanja grehu‘ do stanja služenja Bogu kao ’robovi pravednosti‘ zaista je drastična. S obzirom na neke koji su doživeli takvu promenu, Pavle je napisao: ’Oprani ste, posvećeni ste, proglašeni ste pravednima u imenu našeg Gospoda Isusa Hrista i duhom našeg Boga‘ (Rimljanima 6:17, 18; 1. Korinćanima 6:11).

7. Zašto je važno da imamo Jehovino gledište na stvari?

7 Da bismo doživeli tako upadljivu promenu, najpre treba da naučimo kako Jehova gleda na stvari. Vekovima ranije, psalmista David je gorljivo molio Boga: „Pokaži mi, Jehova, puteve svoje... Uputi me istini svojoj, nauči me“ (Psalam 25:4, 5). Jehova je uslišio Davida, i može odgovoriti na takvu molitvu svojih današnjih slugu. Pošto su Božji putevi i njegova istina čisti i sveti, biće korisno da razmišljamo o njima ako smo pod kušnjom da zadovoljimo nečiste telesne želje.

Vitalna uloga Božje Reči

8. Zašto je imperativ da proučavamo Bibliju?

8 Božja Reč Biblija proizvod je njegovog duha. Prema tome, dosta je važno da dozvolimo da duh deluje na nas tako što ćemo čitati i proučavati Bibliju — ako je moguće svakog dana (1. Korinćanima 2:10, 11; Efešanima 5:18). Ako svoj um i srce punimo biblijskim istinama i načelima, to će nam pomoći da izdržimo napade na našu duhovnost. Da, kada se pojave nemoralna iskušenja, Božji duh nas može podsetiti na duhovne opomene i načela za vođstvo koja mogu osnažiti našu odluku da postupamo u skladu s Božjom voljom (Psalam 119:1, 2, 99; Jovan 14:26). Na taj način nećemo biti zavedeni na neispravan put (2. Korinćanima 11:3).

9. Kako proučavanje Biblije jača našu odluku da sačuvamo svoj odnos s Jehovom?

9 Dok i dalje nastavljamo da iskreno i marljivo proučavamo Pismo uz pomoć publikacija temeljenih na Bibliji, Božji duh utiče na naš um i srce i prouzrokuje da naše poštovanje prema Jehovinim merilima bude još dublje. Naš odnos s Bogom postaje najvažnija stvar u našem životu. Kada se suočimo sa iskušenjem, tada ne razmišljamo o tome koliko je možda lepo da se upustimo u neispravno postupanje. Umesto toga, naša prvenstvena briga je da sačuvamo integritet prema Jehovi. Veliko cenjenje našeg odnosa s njim podstiče nas da se borimo protiv bilo kog naginjanja koje bi ga moglo narušiti ili uništiti.

„Kako ljubim zakon tvoj!“

10. Zašto je za razmišljanje svojstveno duhu neophodno slušati Jehovin zakon?

10 Ako želimo da razmišljamo svojstveno duhu, nije dovoljno samo da poznajemo Božju Reč. Kralj Solomon je veoma dobro shvatao Jehovina merila, ali je pod stare dane propustio da živi po njima (1. Kraljevima 4:29, 30; 11:1-6). Ako smo duhovno nastrojeni, uviđaćemo da je pored poznavanja toga šta Biblija kaže potrebno i da celim srcem budemo poslušni Božjem zakonu. To znači da savesno istražujemo Jehovina merila i da marljivo nastojimo da ih sledimo. Psalmista je imao takav stav. On je pevao: „Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu“ (Psalam 119:97DK). Kada nam je zaista stalo do toga da sledimo Božji zakon, mi počinjemo da pokazujemo Božje osobine (Efešanima 5:1, 2). Umesto da nas, kao da smo bespomoćni, privlači neispravno postupanje, mi pokazujemo plod duha, i želja da ugodimo Jehovi odvraća nas od rđavih „dela tela“ (Galatima 5:16, 19-23; Psalam 15:1, 2).

11. Kako bi objasnio da je za nas zaštita to što Jehovin zakon zabranjuje blud?

11 Kako možemo razviti duboko poštovanje i ljubav prema Jehovinom zakonu? Jedan način je pažljivim ispitivanjem njegove vrednosti. Osmotri Božji zakon koji ograničava polne odnose na brak i zabranjuje blud i preljubu (Jevrejima 13:4). Da li nam se poslušnošću ovom zakonu uskraćuje išta dobro? Da li bi nebeski Otac koji je pun ljubavi doneo neki zakon koji nas lišava nečeg korisnog? Sigurno da ne bi! Pogledaj šta se dešava s mnogima koji ne žive prema Jehovinim moralnim merilima. Oni prerano i bez radosti uđu u brak ili devojke često zbog neželjene trudnoće izvrše abortus. Mnogi moraju podizati dete bez muža ili žene. Osim toga, oni koji vrše blud izlažu se seksualno prenosivim bolestima (1. Korinćanima 6:18). I u slučaju da Jehovin sluga počini blud, emocionalne posledice mogu biti razorne. Nastojanje da se uguši grižnja savesti može dovesti do besanih noći i duševne patnje (Psalam 32:3, 4; 51:5). Prema tome, zar nije očigledno da je Jehovin zakon koji zabranjuje blud donesen da bi nas zaštitio? Da, zaista imamo velike koristi od čuvanja moralne čistoće!

Moli se za Jehovinu pomoć

12, 13. Zašto je na mestu da se molimo kada nas obuzmu grešne želje?

12 Za razmišljanje svojstveno duhu sigurno je potrebna iskrena molitva. Na mestu je da molimo za pomoć Božjeg duha, jer je Isus rekao: „Ako vi... znate da dajete svojoj deci dobre darove, koliko će više Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole!“ (Luka 11:13). U molitvi možemo izraziti da u pogledu naših slabosti zavisimo od pomoći duha (Rimljanima 8:26, 27). Ako shvatamo da naše grešne želje ili stavovi utiču na nas, ili ako nam neki dobronamerni suvernik skrene pažnju na to, bilo bi mudro da u svojim molitvama budemo konkretni u vezi s tim problemom i da zatražimo da nam Bog pomogne da savladamo te sklonosti.

13 Jehova nam može pomoći da se usredsredimo na stvari koje su istinite, čestite, kreposne i vredne hvale. I koliko je samo na mestu da ga usrdno molimo da „Božji mir“ čuva naša srca i naše misli! (Filipljanima 4:6-8). Molimo se zato za Jehovinu pomoć da ’težimo za pravednošću, odanošću Bogu, verom, ljubavlju, istrajnošću, blagom naravi‘ (1. Timoteju 6:11-14). Uz pomoć našeg nebeskog Oca punog ljubavi, brige i iskušenja neće narasti do te tačke da izmaknu kontroli. Umesto toga, naš život će biti ispunjen spokojem koji dolazi od Boga.

Nemoj žalostiti duh

14. Zašto je Božji duh sila za čistoću?

14 Zrele Jehovine sluge lično primenjuju savet apostola Pavla: „Ne gasite vatru duha“ (1. Solunjanima 5:19). Pošto je Božji duh ’duh svetosti‘, on je čist, besprekoran, svet (Rimljanima 1:4). Kada deluje na nama, tada je taj duh sila za svetost, to jest čistoću. On nam pomaže da nastavimo voditi čist život čija je odlika poslušnost Bogu (1. Petrova 1:2). Bilo koja nečista navika predstavlja nepoštovanje tog duha, a to može imati katastrofalne posledice. Kako?

15, 16. (a) Kako bismo mogli da žalostimo Božji duh? (b) Kako možemo izbeći da žalostimo Jehovin duh?

15 Pa, apostol Pavle je napisao: „Ne žalostite Božji sveti duh, kojim ste zapečaćeni za dan oslobođenja otkupninom“ (Efešanima 4:30). Biblija kaže da je Jehovin duh pečat, to jest ’zalog onoga što je trebalo da dođe‘ za verne pomazane hrišćane. To je besmrtni život na nebu (2. Korinćanima 1:22; 1. Korinćanima 15:50-57; Otkrivenje 2:10). Božji duh može voditi pomazanike i njihove drugove koji imaju zemaljsku nadu u život ispunjen vernošću, i može im pomoći da izbegavaju grešna dela.

16 Pavle je upozorio na sklonosti prema laganju, krađi, sramnom ponašanju i tako dalje. Ako bismo dozvolili da nas privuku takve stvari, išli bismo protiv duhom nadahnutog saveta iz Božje Reči (Efešanima 4:17-29; 5:1-5). U izvesnoj meri bismo žalostili Božji duh, a to je sigurno nešto što želimo da izbegavamo. Zato, ako je bilo ko od nas počeo da ignoriše savet iz Jehovine Reči, mogao bi početi da razvija stavove ili osobine koje mogu dovesti do namernog greha i potpunog gubitka Božje naklonosti (Jevrejima 6:4-6). Iako trenutno možda ne činimo neki greh, može nam se desiti da krenemo u tom smeru. Ako bismo išli protivno vođstvu duha, tada bismo ga žalostili. Takođe bismo se odupirali Jehovi, izvoru svetog duha, i žalostili ga. Kao oni koji vole Boga, nikada ne želimo da to uradimo. Umesto toga, dobro je da se molimo da nam Jehova pomogne da ne žalostimo njegov duh, već da možemo donositi slavu njegovom svetom imenu tako što ćemo i dalje razmišljati svojstveno duhu.

Nastavi da razmišljaš svojstveno duhu

17. Koji su neki duhovni ciljevi koje bismo mogli da postavimo, i zašto bi to bilo mudro?

17 Jedan pažnje vredan način kako da i dalje razmišljamo svojstveno duhu jeste da postavimo duhovne ciljeve i da radimo na tome da ih ostvarimo. U zavisnosti od naših potreba i okolnosti, ciljevi mogu biti da poboljšamo navike proučavanja, da povećamo učešće u delu propovedanja ili da posegnemo za nekom konkretnom prednošću službe, kao što je punovremena pionirska služba, betelska ili misionarska služba. Tako će nam um ostati zaokupljen duhovnim interesima i to će nam pomoći da se odupiremo da ne podlegnemo našoj ljudskoj slabosti ili da ne budemo vođeni materijalističkim ciljevima i nebiblijskim željama koje su uobičajene za ovaj sistem stvari. To je svakako mudar put, jer je Isus preporučio: „Ne skupljajte sebi blago na zemlji, gde moljac i rđa nagrizaju, i gde lopovi provaljuju i kradu. Nego skupljajte sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rđa ne nagrizaju, i gde lopovi ne provaljuju i ne kradu. Jer gde je tvoje blago, tamo će biti i tvoje srce“ (Matej 6:19-21).

18. Zašto je važno da u ovim poslednjim danima nastavimo razmišljati svojstveno duhu?

18 Razmišljati svojstveno duhu i ugušiti svetske želje sigurno je mudar izbor u ovim ’poslednjim danima‘ (2. Timoteju 3:1-5). Na kraju krajeva, „svet prolazi, a i njegova želja, ali onaj ko vrši Božju volju ostaje zauvek“ (1. Jovanova 2:15-17). Ako neki mladi hrišćanin teži recimo za ciljem punovremene službe, to mu može biti svetlo koje će ga voditi tokom izazovnih godina puberteta i mladosti. Kada se nađe pod pritiskom da napravi kompromis, takva osoba će imati jasnu predstavu o tome šta želi da postigne u Jehovinoj službi. Takva duhovna osoba će smatrati nemudrim, čak suludim da prokocka postizanje duhovnih ciljeva zarad materijalnih težnji ili bilo kog zadovoljstva koje greh obećava. Seti se da je duhovno orijentisani Mojsije ’izabrao da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom umesto da ima privremeni užitak greha‘ (Jevrejima 11:24, 25). Bilo da smo mladi ili stari, mi pravimo sličan izbor kada nastavljamo da razmišljamo svojstveno duhu umesto palom telu.

19. Koje ćemo koristi imati ako nastavimo da razmišljamo svojstveno duhu?

19 „Razmišljanje svojstveno telu znači neprijateljstvo s Bogom“, dok „razmišljanje svojstveno duhu znači život i mir“ (Rimljanima 8:6, 7). Ako nastavimo da razmišljamo svojstveno duhu, iskusićemo dragoceni mir. Naše srce i um biće potpunije zaštićeni od uticaja našeg grešnog stanja. Bićemo u boljoj poziciji da se odupiremo iskušenjima da uradimo nešto neispravno. I imaćemo Božju pomoć da izađemo na kraj s borbom koju vodimo između tela i duha.

20. Zašto možemo biti sigurni da je iz borbe između tela i duha moguće izaći kao pobednik?

20 Time što i dalje razmišljamo svojstveno duhu, mi održavamo jako bitnu vezu s Jehovom, koji je izvor i života i svetog duha (Psalam 36:10; 51:13). Satana Đavo i njegovi zastupnici čine sve što mogu kako bi uništili naš odnos s Jehovom Bogom. Oni nastoje da preuzmu kontrolu nad našim umom, znajući da će, ako se predamo, to na kraju dovesti do neprijateljstva s Bogom i do smrti. Ali, iz te bitke između tela i duha mi možemo izaći kao pobednici. Pavle je uspeo u tome, jer je pišući o svojoj borbi, najpre pitao: „Ko će me izbaviti od tela koje je podvrgnuto ovoj smrti?“ Zatim je pokazujući da je izbavljenje moguće, rekao: „Neka je hvala Bogu preko Isusa Hrista, našeg Gospoda!“ (Rimljanima 7:21-25). I mi možemo preko Hrista zahvaliti Bogu što nam pruža sredstva da se borimo protiv ljudske slabosti i da nastavimo razmišljati svojstveno duhu s divnom nadom u večni život (Rimljanima 6:23).

Da li se sećaš?

• Šta znači razmišljati svojstveno duhu?

• Kako možemo dozvoliti da Jehovin duh deluje na nas?

• Objasni zašto je u borbi protiv greha neophodno da proučavamo Bibliju, da slušamo Jehovin zakon i da mu se molimo.

• Kako nas postavljanje duhovnih ciljeva može sačuvati na putu života?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 16. strani]

Biblijski studij nam pomaže da se odupremo napadima na našu duhovnost

[Slika na 17. strani]

Na mestu je da se molimo da nam Jehova pomogne da nadvladamo grešne želje

[Slike na 18. strani]

Duhovni ciljevi nam mogu pomoći da nastavimo da razmišljamo svojstveno duhu