Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Jehova je jako dobar prema meni!“

„Jehova je jako dobar prema meni!“

„Jehova je jako dobar prema meni!“

JEDNE vrlo prijatne večeri, marta 1985, muškarci i žene iz Odeljenja za pisanje u centrali Jehovinih svedoka u Njujorku (SAD) obeležili su jedan značajan događaj. Karl F. Klajn je tada navršio 60 godina punovremene službe. Brat Klajn je tada sa oduševljenjem rekao: „Jehova je jako dobar prema meni!“ Izjavio je da je Psalam 37:4 njegov omiljeni biblijski stih. Kasnije je sve oduševio sviranjem na violončelu.

Narednih 15 godina brat Klajn je i dalje radio kao član osoblja za pisanje i služio je u Vodećem telu Jehovinih svedoka. Zatim je 3. januara 2001, u starosti od 95 godina verno okončao svoj zemaljski put.

Karl je rođen u Nemačkoj. Njegova porodica se preselila u Sjedinjene Države, tako da je on odrastao u jednom predgrađu Čikaga (Ilinois). On i njegov mlađi brat Ted su se još kao mlade osobe jako zainteresovali za Bibliju. Karl se krstio 1918, a na kongresu Istraživača Biblije 1922. čuo je oduševljavajuće stvari koje su u njemu prouzrokovale da postane doživotno naklonjen službi na terenu. Nastojao je da ne prođe sedmica, a da ne učestvuje u delu propovedanja, a tako je činio čak i u zadnjim sedmicama svog života.

Karl je 1925. postao član osoblja centrale i najpre je radio u štampariji. Bio je zaista strastveni ljubitelj muzike i nekoliko godina je svirao violončelo u jednom orkestru koji je bio nezaobilazan kada je u pitanju hrišćanska radio-stanica. Nakon toga je radio u Službenom odeljenju, gde je naročito uživao u saradnji s nadglednikom tog odeljenja T. Dž. Salivanom. U međuvremenu se Ted oženio i sa svojom ženom Doris je bio u misionarskoj službi u Portoriku.

Karl Klajn je pola veka služio u Odeljenju za pisanje, čijem je radu doprineo na istaknut način jer je voleo da istražuje i vrlo temeljno je poznavao Bibliju. Godine 1963. oženio se Margaretom, misionarkom iz Nemačke koja je služila u Boliviji. Uz njenu podršku punu ljubavi, naročito kada je doživljavao zdravstvene probleme, bio je u stanju da radi još dugo nakon što je doživeo godine u kojima se mnogi povlače. Karl je po prirodi bio otvoren, što je zajedno s njegovim entuzijazmom za muziku doprinelo da održi nezaboravne govore u skupštinama i na kongresima. Kratko pre svoje smrti predsedavao je jutarnjem razmatranju dnevnog stiha u velikoj betelskoj porodici u Njujorku, što je bilo na radost i korist svih.

Mnogi koji redovno čitaju Kulu stražaru setiće se životne priče brata Klajna, jednog privlačnog izveštaja o njegovim iskustvima koji je objavljen u izdanju od 1. oktobra 1984. (engl.). Uživaćeš u čitanju ili u ponovnom čitanju tog izveštaja, imajući na umu da je njegov pisac nakon toga još deceniju i po bio veran i predan hrišćanin.

Kao jedan od Gospodovih pomazanika, brat Klajn je svim srcem želeo da vlada s Hristom na nebu. Imamo sve razloge da verujemo da mu je Jehova sada ispunio tu želju (Luka 22:28-30).

[Slika na 31. strani]

Karl sa T. Dž. Salivanom i Tedom i Doris, 1943. godine

[Slika na 31. strani]

Karl i Margareta, oktobra 2000. godine