Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Može li spiritizam stvarno zadovoljiti naše duhovne potrebe?

Može li spiritizam stvarno zadovoljiti naše duhovne potrebe?

Može li spiritizam stvarno zadovoljiti naše duhovne potrebe?

SVI mi imamo duhovne potrebe, baš kao što imamo i materijalne. Zato toliko ljudi postavlja pitanja poput: šta je svrha života? zašto ljudi pate? i šta se dešava s nama kada umremo? Mnogi iskreni ljudi na ova i slična pitanja traže odgovore na seansama, gde konsultuju medije (koji se zovu i posrednici) u nadi da će komunicirati s mrtvim osobama, za koje neki veruju da su se preobrazile u duhove. Ovakvo konsultovanje se zove spiritizam.

Pristalica spiritizma ima u mnogim zemljama i okupljaju se po zajednicama i crkvama. U Brazilu je na primer procenjeno da 4 000 000 spiritista sledi učenja koja je sistematizovao Ipolit Leon Denizar Rivaj, francuski učitelj i filozof koji je pisao pod pseudonimom Alen Kardek. Kardek se prvi put zainteresovao za spiritističke fenomene 1854. godine. Kasnije je po mnogim mestima postavljao medijima pitanja i odgovore zapisivao u publikaciji The Book of Spirits (Knjiga o duhovima), koja je objavljena 1857. Druga dva dela koja je on napisao su The Mediums’ Book (Knjiga za medije) i The Gospel According to Spiritism (Jevanđelje prema spiritizmu).

Spiritizam je povezan s religioznim postupcima kao što su vudu, vračanje, magija ili satanizam. Međutim, oni koji slede učenja Alena Kardeka kažu da su njihova verovanja drugačija. Njihove publikacije često citiraju Bibliju, a na Isusa ukazuju kao na „vodiča i primer za celo čovečanstvo“. U njima se kaže da su Isusova učenja „najčistiji izraz božanskog zakona“. Alen Kardek je spiritističke spise smatrao trećim otkrivenjem Božjeg zakona čovečanstvu; prva dva su učenja Mojsija i Isusa.

Spiritizam privlači mnoge jer stavlja naglasak na ljubav prema bližnjem i na milosrdna dela. Jedno spiritističko učenje glasi: „Bez milosrđa nema spasenja.“ Mnogi spiritisti su aktivni u društvenom životu, podupiranju bolnica, škola i drugih institucija. Takav trud je vredan pohvale. Ali ipak, po onome što je zapisano u Bibliji, kako se verovanja spiritista slažu sa Isusovim učenjima? Uzmimo dva primera: nadu za mrtve i razlog za patnju.

Kakva je nada za mrtve?

Mnogi spiritisti veruju u reinkarnaciju. Jedna spiritistička publikacija navodi: „Reinkarnacija je jedina doktrina koja zadovoljava našu ideju o božanskoj pravdi; to je jedina doktrina koja može da objasni budućnost i koja može da ojača naše nade.“ Spiritisti objašnjavaju da kada ljudi umru, oni postaju duhovi koji žive odvojeno od tela. Oni veruju da se ovi duhovi kasnije reinkarniraju kao ljudi da bi oprali grehe koje su počinili u ranijem životu. Ali sećanje na ove pređašnje grehe ne postoji. „Bog je smatrao da je korisno da preko prošlosti bude bačen veo“ kaže Jevanđelje prema spiritizmu.

„Poricati reinkarnaciju isto je kao i poricati Hristove reči“, pisao je Alen Kardek. Međutim, Isus nikada nije izustio reč „reinkarnacija“ i nikada nije ni spomenuo neki takav pojam. (Vidi „Da li Biblija naučava reinkarnaciju?“ na 22. strani.) Umesto toga, Isus je poučavao o uskrsenju mrtvih. Tokom svoje zemaljske službe on je uskrsnuo tri osobe — sina udovice iz Naina, ćerku starešine sinagoge i svog bliskog prijatelja Lazara (Marko 5:22-24, 35-43; Luka 7:11-15; Jovan 11:1-44). Razmotrimo jedan od ovih izvanrednih događaja i pogledajmo šta je Isus podrazumevao pod „uskrsenjem“.

Lazarevo uskrsenje

Isus je čuo da je njegov prijatelj Lazar bolestan. Dva dana kasnije je rekao svojim učenicima: „Naš prijatelj Lazar otišao je na počinak, ali idem da ga probudim iz sna.“ Učenici nisu razumeli šta je Isus mislio, pa je on otvoreno rekao: „Lazar je umro.“ Kada je Isus konačno došao do Lazarevog groba, čovek je već četiri dana bio mrtav. Pa ipak, Isus je naredio da se skloni kamen koji je zatvarao ulaz u grob. Zatim je viknuo: „Lazare, izađi!“ I tada se dogodilo nešto predivno. „Umrli izađe, nogu i ruku obavijenih zavojima, a lice mu beše uvijeno u platno. Isus im reče: ’Odmotajte ga i pustite nek ide‘“ (Jovan 11:5, 6, 11-14, 43, 44).

Jasno je da ovde nije reč o reinkarnaciji. Isus je rekao da je mrtvi Lazar spavao, bez svesti. Kako to Biblija izražava: ’Propale su pomisli njegove.‘ On ’nije bio svestan ničega‘ (Psalam 146:4; Propovednik 9:5NW). Uskrsnuli Lazar nije bio neka druga osoba s reinkarniranim duhom. On je imao istu ličnost, bio je istih godina i imao je ista sećanja. Produžio je svoj život tamo gde ga je pre vremena napustio i vratio se voljenim osobama koje su žalile zbog njegove smrti (Jovan 12:1, 2).

Kasnije je Lazar ponovo umro. Pa onda, koja je bila svrha njegovog uskrsenja? Zajedno s drugim uskrsenjima koje je Isus izvršio, ono je ojačalo naše poverenje u Božje obećanje da će Njegove verne sluge biti podignute iz mrtvih u vreme koje je On odredio. Ova Isusova čuda dodala su veliku težinu njegovim rečima: „Ja sam uskrsenje i život. Ko iskazuje veru u mene, ako i umre, oživeće“ (Jovan 11:25).

S obzirom na to buduće uskrsenje Isus je rekao: „Dolazi čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti njegov glas i izaći će, oni koji su činili dobro na uskrsenje života, a oni koji su činili zlo na uskrsenje suda“ (Jovan 5:28, 29). Uskrsenje mrtvih osoba biće kao što je bilo i u slučaju Lazara. To neće biti ponovno sjedinjavanje svesnih duhova sa uskrsnulim telima koja su se pre toga raspala i koja su možda čak apsorbovali neki drugi živi organizmi. Stvoritelj neba i zemlje, koji je beskrajan u mudrosti i moći, sasvim je sposoban da uskrsne mrtve.

Zar doktrina o uskrsenju, koju je naučavao Isus Hrist, ne otkriva Božju duboku ljubav za ljude kao osobe? Ali šta je s drugim pitanjem spomenutim ranije?

Zbog čega postoji patnja?

Dosta ljudske patnje dolazi zbog onoga što čine nemudri, neiskusni i čak zli ljudi. A šta je s tragičnim događajima za koje se ne može direktno svaliti krivica na ljude? Na primer, zašto postoje nesreće i prirodne katastrofe? Zašto se neka deca rađaju s manama? Alen Kardek je na te stvari gledao kao na kazne. Pisao je: „Ako smo kažnjeni, onda mora da je učinjeno zlo. Ako to zlo nije iz sadašnjeg života, onda mora da je iz prošlog.“ Spiritisti se uče da se mole: „Gospode, Ti si svepravedan. Bolest koju Si smatrao pogodnom da mi pošalješ mora da je zaslužena... Prihvatam je kao ispaštanje zbog moje prošlosti i kao ispit moje vere i podložnosti Tvojoj blagoslovljenoj volji“ (Jevanđelje prema spiritizmu).

Da li je Isus naučavao tako nešto? Ne. On je dobro znao biblijsku izjavu: „Sve zavisi od vremena i od prilika“ (Propovednik 9:11). On je znao da se ponekad loše stvari jednostavno dogode. One ne moraju biti kazna za grehe.

Razmotri ovaj događaj iz Isusovog života: „Dok je prolazio [Isus] vide čoveka slepog od rođenja. A njegovi učenici ga upitaše: ’Rabi, ko je sagrešio, ovaj čovek ili njegovi roditelji, te se rodio slep?‘“ Odgovor koji im je Isus dao bio je vrlo prosvetljujuć: „Niti je ovaj čovek sagrešio niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu pokažu Božja dela. Nakon što je to rekao, pljunu na zemlju i od pljuvačke napravi blato, pa to blato stavi čoveku na oči i reče mu: ’Idi operi se u jezercetu Siloamu‘... I on ode te se opra, i vrati se gledajući“ (Jovan 9:1-3, 6, 7).

Isusove reči su pokazale da ni čovek ni njegovi roditelji nisu bili odgovorni za to što se rodio slep. Tako Isus nije podržao ideju da je čovek kažnjen zbog greha počinjenih u prethodnom životu. Istina, Isus je znao da svi ljudi nasleđuju greh. Ali oni nasleđuju greh od Adama, ne grehe koje su počinili pre nego što su se rodili. Zbog Adamovog greha su svi ljudi rođeni fizički nesavršeni i podložni su bolestima i smrti (Jov 14:4; Psalam 51:7; Rimljanima 5:12; 9:11). U stvari, to je situacija zbog koje je Isus poslat da je popravi. Jovan Krstitelj je rekao da je Isus bio „Jagnje Božje koje odnosi greh sveta!“ (Jovan 1:29). a

Zapazi takođe da Isus nije rekao da je Bog promišljeno učinio da se onaj čovek rodi slep da bi Isus mogao jednog dana da dođe i izleči ga. Kako bi to surovo, cinično bilo! Da li bi to donelo hvalu Bogu? Ne bi. Zapravo je čudesno izlečenje slepog čoveka poslužilo „da se pokažu Božja dela“. Poput mnogih drugih izlečenja koje je Isus izvršio i ovo je odrazilo Božju iskrenu ljubav prema čovečanstvu koje pati i potvrdilo verodostojnost Njegovog obećanja da će odstraniti sve ljudske bolesti i patnje u vreme koje On odredi (Isaija 33:24).

Zar nije utešno kada se otkrije da umesto da prouzrokuje patnju, naš nebeski Otac daje ’dobre stvari onima koji ga mole‘? (Matej 7:11). Kakvu će to slavu Svevišnjem doneti kada se oči slepih i uši gluvih otvore, a hrom bude hodao, skakao i trčao! (Isaija 35:5, 6).

Zadovoljiti naše duhovne potrebe

Isus je objavio: „Neće čovek živeti samo od hleba, nego od svake reči koja izlazi iz Jehovinih usta“ (Matej 4:4). Da, naše duhovne potrebe su zadovoljene kada čitamo Božju Reč Bibliju i kada naš život uskladimo s njom. Konsultovanje duhovnih medija ne zadovoljava stvarno naše duhovne potrebe. U stvari, takva praksa se izričito osuđuje u onome na šta se Alen Kardek osvrnuo kao na prvo otkrivenje Božjeg zakona (Ponovljeni zakoni 18:10-13).

Mnogi, uključujući i spiritiste, priznaju da je Bog Vrhovno biće, večni, neizmerno savršen, ljubazan, dobar i pravedan. Ali Biblija otkriva mnogo više. Ona otkriva da je njegovo ime Jehova kojem moramo odavati čast kao što je Isus to radio (Matej 6:9; Jovan 17:6). Ona prikazuje Boga kao stvarnu osobu s kojom ljudi mogu da budu blisko povezani (Rimljanima 8:38, 39). Čitajući Bibliju saznajemo da je Bog milosrdan i da on „ne postupa s nama po gresima našim, niti vraća po nepravdama našim“ (Psalam 103:10). Kroz svoju pisanu Reč Suvereni Gospod Jehova otkriva svoju ljubav, nadmoćnost i razumnost. On je onaj koji vodi i štiti poslušne ljude. Upoznati Jehovu i njegovog Sina Isusa Hrista „znači večni život“ (Jovan 17:3).

Biblija nam pruža sve potrebne informacija o Božjim namerama i govori nam šta moramo činiti ako želimo da mu se dopadnemo. Pažljivo ispitivanje Biblije pruža prave i zadovoljavajuće odgovore na naša pitanja. Biblija takođe upućuje na to šta je ispravno a šta pogrešno, i pruža čvrstu nadu. Zasigurava nam da će u bliskoj budućnosti Bog ’obrisati svaku suzu s očiju [čovečanstva], i smrti više neće biti, niti će više biti tuge, ni vike, ni boli. Pređašnje stvari će proći‘ (Otkrivenje 21:3, 4). Jehova će preko Isusa Hrista osloboditi čovečanstvo od nasleđenog greha i nesavršenosti, a poslušni ljudi će naslediti večni život na rajskoj zemlji. Tada će njihove i fizičke i duhovne potrebe biti potpuno zadovoljene (Psalam 37:10, 11, 29; Poslovice 2:21, 22; Matej 5:5).

[Fusnote]

a Za diskusiju o tome kako su nastali greh i smrt vidi 6. poglavlje u knjizi Spoznanje koje vodi do večnog života koju su objavili Jehovini svedoci.

[Okvir na 22. strani]

DA LI BIBLIJA NAUČAVA REINKARNACIJU?

Da li neki biblijski citati podupiru doktrinu o reinkarnaciji? Razmotri neke od citata koje koriste oni koji veruju u ovu doktrinu:

„Jer su svi, Proroci i Zakon, proricali do Jovana... upravo je on ’Ilija koji je određen da dođe‘“ (Matej 11:13, 14).

Da li je Jovan Krstitelj bio ponovo rođeni Ilija? Kada su ga pitali: „Jesi li Ilija?“, Jovan je jasno odgovorio: „Nisam“ (Jovan 1:21). Međutim, bilo je prorečeno da će Jovan prethoditi Mesiji „s Ilijinim duhom i silom“ (Luka 1:17; Malahija 4:5, 6). Drugim rečima, Jovan Krstitelj je bio Ilija u tom smislu što je izvršavao delo slično Ilijinom.

„Ako se ko ponovo ne rodi, ne može videti Božje kraljevstvo. Ne čudi se što sam ti rekao: morate ponovo da se rodite“ (Jovan 3:3, 7).

Jedan od apostola je kasnije napisao: „Neka je blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je po svojoj velikoj milosti — uskrsom Isusa Hrista iz mrtvih — ponovo rodio za živu nadu“ (1. Petrova 1:3, 4Ča; Jovan 1:12, 13). Jasno je da je ponovno rođenje na koje je Isus uputio bio duhovni doživljaj koji će se odigrati dok su njegovi sledbenici još uvek živi; to nije neka buduća reinkarnacija.

„Kada je čovek mrtav, on živi zauvek: kada se moji dani postojanja na Zemlji završe, čekaću, jer ću se ponovo vratiti“ („grčki prevod“ Jova 14:14 citiran u delu The Gospel According to Spiritism/Jevanđelje prema spiritizmu).

Prevod Daničić-Karadžić prevodi ovaj stih ovako: „Kad umre čovjek, hoće li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promjena [„oslobođenje“, Revised Standard Version].“ Pročitaj kontekst ovog stiha. Videćeš da mrtvi u grobu čekaju na ’promenu‘, odnosno na ’oslobođenje‘ prema prevodu Revised Standard Version (stih 13). Dok čekaju oni ne postoje. „Čovek koji je umro je potpuno nestao; i kada smrtnik padne, nema ga više“ (Jov 14:10, Bagster’s Septuagint version).

[Slika na 21. strani]

Nada u uskrsenje otkriva da je Bog duboko zainteresovan za nas kao pojedince

[Slike na 23. strani]

Bog će okončati sve ljudske patnje