Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

S obzirom da je Jehova spreman da na osnovu otkupne žrtve oprašta grehe, zašto je za hrišćane neophodno da ih priznaju skupštinskim starešinama?

Kao što se može videti u slučaju Davida i Vitsaveje, Jehova je Davidov greh, iako je bio veoma ozbiljan, oprostio zbog njegovog iskrenog pokajanja. Kada mu je prorok Natan pristupio, David je otvoreno priznao: „Sagreših Jehovi!“ (2. Samuilova 12:13).

Međutim, Jehova ne samo što prihvata grešnikovo iskreno ispovedanje greha i oprašta već takođe pravi i ljubazne pripreme kako bi grešniku pomogao da se duhovno oporavi. U Davidovom slučaju, pomoć je došla preko proroka Natana. Danas u hrišćanskoj skupštini postoje duhovno zreli stariji muškarci, to jest starešine. Učenik Jakov objašnjava: „Da li je neko među vama [duhovno] bolestan? Neka pozove k sebi starešine iz skupštine, i neka se oni mole nad njim, mažući ga uljem u Jehovino ime. I molitva vere ozdraviće onoga koji se loše oseća, i Jehova će ga podignuti. I ako je počinio grehe, biće mu oprošteno“ (Jakov 5:14, 15).

Iskusne starešine mogu mnogo toga učiniti da ublaže bol u srcu koji oseća pokajnički grešnik. Oni u svom ophođenju s njim teže da oponašaju Jehovu. Nikada ne žele da budu grubi, čak i ako je stroga disciplina opravdana. Umesto toga, oni saosećajno razmatraju trenutne potrebe pojedinca. Upotrebom Božje Reči strpljivo nastoje da isprave grešnikov način razmišljanja (Galatima 6:1). Čak i u slučaju da osoba sama ne prizna greh, ona još uvek može biti podstaknuta na pokajanje kada joj priđu starešine, kao što je David bio podstaknut kada mu je prišao Natan. Podrška koju tako pruže starešine pomaže grešniku da izbegne opasnost da ponovi greh i da izbegne ozbiljne posledice koje nastaju kada neko postane okoreli grešnik (Jevrejima 10:26-31).

Nekome sigurno nije lako da drugima prizna dela zbog kojih se stidi i da traži oproštaj. Za to je potrebna unutrašnja snaga. Pa ipak, za trenutak razmisli o alternativi. Jedan čovek koji je propustio da svoj ozbiljan greh otkrije starešinama u skupštini rekao je: „Osećao sam bol u srcu koji nije popuštao. Išao sam više u službu, ali osećaj griže savesti je i dalje bio tu.“ Mislio je da je priznanje Bogu u molitvi bilo dovoljno, ali očigledno da nije bilo, jer je iskusio slična osećanja kao i kralj David (Psalam 51:10, 13). Koliko je bolje prihvatiti ljubaznu pomoć koju Jehova pruža preko starešina.