Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Tvoje pravo na verovanje

Tvoje pravo na verovanje

Tvoje pravo na verovanje

Verovatno ceniš to što imaš pravo da veruješ u šta god želiš. Skoro svako drugi to takođe ceni. Živeći u skladu s tim svojim pravom, šest milijardi stanovnika Zemlje proizvelo je ogromnu raznovrsnost verovanja. Poput varijacija u boji, obliku, strukturi, ukusu, mirisu i zvucima koje nalazimo u stvarstvu, razna verovanja često čine život interesantnim, uzbudljivim i uživanja vrednim. Takva raznolikost zaista može biti začin života (Psalam 104:24).

ALI, treba biti oprezan. Neka verovanja ne samo što su drugačija već su i opasna. Na primer, početkom 20. veka neki ljudi su počeli da veruju da Jevreji i Slobodni zidari planiraju da „potkopaju hrišćansku civilizaciju i stvore svetsku državu pod svojom zajedničkom upravom“. Izvor za ovakvo verovanje bio je jedan antisemitski traktat Protocols of the Learned Elders of Zion (Protokoli učenih sionskih starešina). Ovaj traktat je naveo da se tim planovima tobože zagovara preveliko oporezivanje, unapređivanje proizvodnje naoružanja, formiranje gigantskih monopola kako bi se ’jednim udarcem uništilo bogatstvo neznabožaca‘. Zagovaranje je takođe uključivalo i manipulisanje sistemom obrazovanja kako bi se ’neznabošci pretvorili u nerazumne životinje‘, pa čak i izgradnju podzemnih železnica koje bi spajale prestonice kako bi jevrejske starešine mogle ’sve svoje neprijatelje da savladaju uništavajući ih u potpunosti‘.

To su naravno bile laži — oblikovane da pobude antisemitska osećanja. ’Ova puka izmišljotina‘, kaže Mark Džouns službenik u Britanskom muzeju, ’stigla je iz Rusije‘ gde se najpre pojavila u jednom novinskom članku1903. U londonski časopis The Times dospela je 8. maja 1920. Više od godinu dana kasnije The Times je razotkrio da je ovaj dokument lažan. U međuvremenu šteta je već učinjena. ’Laži poput ovih‘, kaže Džouns, ’teško je zataškati‘. Kada ih ljudi jednom prihvate, one stvaraju neka veoma zajedljiva, otrovna i opasna verovanja — često s katastrofalnim posledicama, kao što pokazuje istorija 20. veka (Poslovice 6:16-19).

Verovanje naspram istine

Naravno, nisu potrebne namerne laži da bi nastalo pogrešno verovanje. Ponekad samo pogrešno protumačimo stvari. Koliko je ljudi prevremeno izgubilo život čineći ono što su verovali da je ispravno? Takođe i mi često verujemo u nešto samo zato što želimo da verujemo u to. Jedan profesor kaže da se čak i naučnici „često zaljube u sopstvene teorije i zaključke“. Njihova verovanja zamagljuju njihovo kritičko prosuđivanje. Zatim mogu ceo život da provedu uzalud pokušavajući da podupru svoja pogrešna verovanja (Jeremija 17:9).

Nešto slično se desilo i s religioznim verovanjima, gde postoje ogromne protivrečnosti (1. Timoteju 4:1; 2. Timoteju 4:3, 4). Neko ima duboku veru u Boga. Drugi će reći da ljudi nemaju dokaze kojima bi pružili podršku svojoj veri u Boga. Neko opet veruje da čovek ima besmrtnu dušu koja preživljava smrt, dok druga osoba veruje da nakon smrti sasvim i u potpunosti prestaje da postoji. Očigledno je da oprečna mišljenja poput ovih ne mogu biti istinita. Zar nije mudro da proveriš da li je ono u šta veruješ istina ili je samo nešto u šta želiš da veruješ? (Poslovice 1:5). Kako možeš da se uveriš? Sledeći članak će razmotriti ovu temu.

[Slika na 3. strani]

Članak iz 1921. koji razotkriva laž traktata „Protokoli učenih sionskih starešina“