Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Ne odustajmo od toga da činimo ono što je vrsno

Ne odustajmo od toga da činimo ono što je vrsno

Ne odustajmo od toga da činimo ono što je vrsno

„Ne odustajmo od toga da činimo ono što je vrsno, jer ćemo kad bude vreme požnjeti ako se ne umorimo“ (GALATIMA 6:9).

1, 2. (a) Zašto je potrebna istrajnost da bi se služilo Bogu? (b) Kako je Avraham pokazao istrajnost, i šta mu je u tome pomoglo?

 KAO Jehovini svedoci mi sa uživanjem vršimo Božju volju. Takođe nam predstavlja okrepu to što smo kao učenici uzeli „jaram“ (Matej 11:29). Pa ipak, nije uvek lako služiti Jehovi i Hristu. Apostol Pavle je to razjasnio kada je podsticao suhrišćane: „Jer vam je istrajnost potrebna, da biste, kad izvršite Božju volju, primili ispunjenje obećanja“ (Jevrejima 10:36). Istrajnost je potrebna zato što služenje Bogu može biti izazovno.

2 Avrahamov život sigurno svedoči u prilog tome. Avraham se mnogo puta suočavao s teškim odlukama i stresnim situacijama. To što je dobio zapovest da napusti udoban život u Uru predstavljalo je samo početak. Nedugo zatim suočio se s glađu, neprijateljstvom suseda, mržnjom nekih rođaka, brutalnošću rata i malo je falilo da izgubi ženu. Veće kušnje su tek predstojale. Ali Avraham nikada nije odustao od toga da čini ono što je vrsno. To je stvarno izuzetno kad uzmeš u obzir da nije imao kompletnu Božju Reč kao što je mi danas imamo. Pa ipak, on je sigurno znao za prvo proročanstvo, u kome je Bog rekao: „Metnuću neprijateljstvo između tebe i žene, i između potomstva tvoga i potomstva [’semena‘, DK] njezina“ (Postanje 3:15). Pošto je Avraham bio onaj preko koga je trebalo da dođe Seme, svakako je bio meta Sataninog neprijateljstva. Shvatanje te činjenice sigurno je pomoglo Avrahamu da s radošću istraje u tim kušnjama.

3. (a) Zašto Jehovin današnji narod treba da očekuje probleme? (b) Kakvo ohrabrenje imamo u Galatima 6:9?

3 I Jehovin današnji narod treba da očekuje probleme (1. Petrova 1:6, 7). Na kraju krajeva, Otkrivenje 12:17 nas upozorava da Satana „vodi rat“ s pomazanim ostatkom. Pošto se blisko druže s pomazanicima i „druge ovce“ su isto tako meta Sataninog gneva (Jovan 10:16). Osim što se suočavaju s protivljenjem u službi, možda doživljavaju velike neprilike u svom ličnom životu. Pavle nas podstiče: „Ne odustajmo od toga da činimo ono što je vrsno, jer ćemo kad bude vreme požnjeti ako se ne umorimo“ (Galatima 6:9). Da, iako Satana ima nameru da nam uništi veru, moramo zauzeti stav protiv njega, čvrsti u veri (1. Petrova 5:8, 9). Šta može proisteći iz naše vernosti? Jakov 1:2, 3 objašnjava to ovako: „Smatrajte svom radošću, braćo moja, kad se suočavate s raznim kušnjama, znajući da ispitani kvalitet vaše vere razvija istrajnost.“

Direktan napad

4. Kako je Satana koristio direktne napade u pokušaju da slomi besprekornost Božjeg naroda?

4 Avrahamov život sigurno pokazuje s kakvim se „raznim kušnjama“ hrišćanin danas može suočiti. Primera radi, on je morao da reaguje na napad osvajača iz Sinara (Postanje 14:11-16). Uopšte ne treba da nas iznenađuje što Satana i dalje koristi direktne napade u obliku progonstva. Od završetka Drugog svetskog rata, desetine zemalja su stavile vladine zabrane na hrišćansko obrazovno delo Jehovinih svedoka. Godišnjak Jehovinih svedoka za 2001. govori o nasilju koje su hrišćani u Angoli podnosili od strane neprijatelja. Oslanjajući se na Jehovu naša braća u takvim zemljama su nepokolebljivo odbila da se povuku! Oni nisu odgovorili nasiljem ili pobunom već su oprezno nastavili dalje s delom propovedanja (Matej 24:14).

5. Kako mladi hrišćani mogu biti žrtve progonstva u školi?

5 Međutim, progonstvo ne mora uvek da podrazumeva nasilje. Avraham je na kraju bio blagoslovljen sa dva sina — Ismailom i Isakom. Postanje 21:8-12 nam kaže da se jednom prilikom Ismail ’podsmevao‘ Isaku. U svom pismu Galatima, Pavle pokazuje da to nije bila neka dečja igra, već kaže da je Ismail progonio Isaka! (Galatima 4:29). Zato se ruganje školskih drugova i verbalni napadi protivnika mogu s pravom nazvati progonstvom. Jedan mladi hrišćanin koji se zove Rajan priseća se kako su ga maltretirali drugovi iz razreda: „Tih 15 minuta koliko sam se vozio autobusom do škole i nazad ličilo mi je na sate dok su me verbalno zlostavljali. Bockali su me i spajalicama koje su užarili na plamenu upaljača.“ Zašto su ga tako surovo mučili? „Zbog teokratskog obrazovanja bio sam drugačiji od druge dece u školi.“ Ali uz roditeljsku podršku Rajan je verno istrajao. Mladi, da li ste i vi obeshrabreni jer vas vršnjaci ismevaju? Nemojte odustati! Ako budete verno istrajali osetićete istinitost Isusovih reči: „Srećni ste kad vas zbog mene grde i progone i lažući govore svakakvo zlo protiv vas“ (Matej 5:11).

Svakodnevni problemi

6. Šta danas može dovesti do zategnutih odnosa među suhrišćanima?

6 Većina kušnji s kojima se danas suočavamo odnosi se na uobičajene svakodnevne probleme. I Avraham je morao da podnosi zategnute odnose koji su nastali između njegovih pastira i pastira njegovog bratanca Lota (Postanje 13:5-7). Na sličan način i danas razlike u ličnostima i sitne ljubomore mogu dovesti do zategnutih odnosa, pa čak mogu ugroziti i mir u skupštini. „Gde su ljubomora i svadljivost, tamo je nered i svaka zla stvar“ (Jakov 3:16). Koliko je zato važno za nas da ne odustanemo već da nam mir bude važniji od ponosa, kao što je bilo kod Avrahama, i da tražimo koristi drugih! (1. Korinćanima 13:5; Jakov 3:17).

7. (a) Šta neko treba da uradi ako ga je suhrišćanin povredio? (b) Kako je Avraham ostavio dobar primer što se tiče održavanja dobrih odnosa s drugima?

7 Pravi je izazov da budemo smireni onda kad smatramo da je neki suvernik bio nepravedan prema nama. Poslovice 12:18 kažu: „Neko koji lakomisleno govori kao mač probada.“ Nepromišljene reči, čak i kada su nenamerno izrečene, mogu naneti veliki bol. Bol može biti još veći ako smatramo da smo oklevetani ili da smo žrtve okrutnog ogovaranja (Psalam 6:7, 8). Ali jedan hrišćanin ne sme dozvoliti da povređena osećanja dovedu do toga da odustane! Ako si lično ti u takvoj situaciji preuzmi inicijativu da ispraviš stvari tako što ćeš ljubazno razgovarati sa onim ko te uvredio (Matej 5:23, 24; Efešanima 4:26). Budi spreman da oprostiš toj osobi (Kološanima 3:13). Ako ne gajimo ozlojeđenost moći ćemo da zalečimo svoje emocije i odnos s našim bratom. Avraham nije gajio nikakvu ozlojeđenost koju je mogao osećati prema Lotu. On je čak požurio da zaštiti Lota i njegovu porodicu! (Postanje 14:12-16).

Kušnje koje sami sebi namećemo

8. (a) Kako bi hrišćani mogli ’probosti sebe mnogim bolima‘? (b) Zašto je Avraham mogao imati uravnoteženo gledište o materijalnim stvarima?

8 Mora se priznati da neke kušnje sami sebi namećemo. Primera radi, Isus je zapovedio svojim sledbenicima: „Ne skupljajte sebi blago na zemlji, gde moljac i rđa nagrizaju, i gde lopovi provaljuju i kradu“ (Matej 6:19). Ali ipak, neka braća su ’probola sebe mnogim bolima‘ zato što su materijalne stvari stavili ispred interesa Kraljevstva (1. Timoteju 6:9, 10). Avraham je bio spreman da žrtvuje materijalne udobnosti da bi ugodio Bogu. „Verom je kao stranac živeo u zemlji obećanja kao u stranoj zemlji, i prebivao pod šatorima s Isakom i Jakovom, koji su, kao i on, bili naslednici tog istog obećanja. Jer je očekivao grad koji ima prave temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog“ (Jevrejima 11:9, 10). Avrahamova vera u budući „grad“, to jest Božju vladavinu, pomogla mu je da se ne oslanja na bogatstvo. Zar ne bi bilo mudro da se i mi tako postavimo?

9, 10. (a) Kako želja za isticanjem može stvoriti kušnju? (b) Kako se danas neki brat može ponašati kao „manji“?

9 Razmotrimo još jednu pojavu. Biblija daje sledeći snažan savet: „Ako neko misli da je nešto a nije ništa, on obmanjuje svoj sopstveni um“ (Galatima 6:3). Sem toga, podstaknuti smo da ’ništa ne radimo iz svadljivosti niti iz sebičnosti, nego da budemo ponizni‘ (Filipljanima 2:3). Neki sebi stvaraju kušnje jer ne primenjuju taj savet. Vođeni željom da se ističu umesto željom da čine ’vrstan posao‘, postaju obeshrabreni i nezadovoljni kad ne dobiju prednosti u skupštini (1. Timoteju 3:1).

10 Avraham je ostavio izvrstan primer u tome što ’nije o sebi mislio više nego što treba‘ (Rimljanima 12:3). Kada se susreo s Melhisedekom, Avraham se nije postavio tako kao da je bolji od njega zato što je u povlašćenom položaju pred Bogom. Naprotiv, time što je dao desetak priznao je da Melhisedek kao sveštenik ima viši položaj (Jevrejima 7:4-7). Današnji hrišćani treba da isto tako budu spremni da se ponašaju „kao manji“ i da ne traže slavu (Luka 9:48). Ako izgleda da ti oni koji predvode u skupštini uskraćuju izvesne prednosti, pošteno se preispitaj kako možeš da poboljšaš svoju ličnost ili način na koji rešavaš stvari. Umesto da budeš ogorčen zbog toga što neke prednosti nemaš, potpuno iskoristi prednost koju imaš — prednost da pomažeš drugima da upoznaju Jehovu. Da, „ponizite se... pod moćnu Božju ruku, da vas uzvisi u pravo vreme“ (1. Petrova 5:6).

Vera u ono što se ne vidi

11, 12. (a) Zašto su neki u skupštini možda izgubili osećaj hitnosti? (b) Kako je Avraham ostavio odličan primer u tome što se njegov život okretao oko vere u Božja obećanja?

11 Još jednu kušnju može predstavljati to što kraj ovog zlog sistema stvari na izgled kasni. Prema 2. Petrovoj 3:12 hrišćani treba da ’očekuju i čvrsto drže u mislima prisutnost Jehovinog dana‘. Međutim, neki već godinama, pa čak i decenijama, očekuju taj ’dan‘. Zbog toga su se možda obeshrabrili i izgubili osećaj hitnosti.

12 Pogledajmo još jednom Avrahamov primer. Ceo njegov život se okretao oko vere u Božja obećanja, iako nije bilo šanse da se sva ona ispune za njegovog života. Istini za volju, živeo je dovoljno dugo da vidi kako raste njegov sin Isak. Ali trebalo je da prođu još mnogi vekovi pre nego što Avrahamovo potomstvo bude moglo da se uporedi sa ’zvezdama na nebu‘ ili ’peskom na obali morskoj‘ (Postanje 22:17). Međutim, Avraham nije bio ogorčen ili obeshrabren. Zato je apostol Pavle za Avrahama i druge patrijarhe rekao sledeće: „Svi su oni umrli u veri, a da nisu primili ispunjenje obećanjâ, nego su ih videli izdaleka i pozdravili ih i javno su izjavljivali da su stranci i privremeni stanovnici u toj zemlji“ (Jevrejima 11:13).

13. (a) Kako su današnji hrišćani kao ’privremeni stanovnici‘? (b) Zašto će Jehova okončati ovaj sistem stvari?

13 Ako je Avraham mogao da svoj život usredsredi na obećanja čija su ispunjenja bila ’daleko‘, onda to sigurno možemo i mi danas kada je ispunjenje tih stvari tako blizu! Kao i Avraham, sebe treba da smatramo ’privremenim stanovnicima‘ u Sataninom sistemu, i da ne dozvolimo sebi da se nastanimo u samodopadljivom načinu života. Naravno, mi bismo voleli da je ’kraj svemu‘ već ovde, a ne da je jednostavno blizu (1. Petrova 4:7). Možda imamo ozbiljnih zdravstvenih problema. Ili nas možda mnogo pritiskaju ekonomski problemi. Međutim, moramo zapamtiti da će Jehova učiniti kraj ne samo da bi nas izbavio iz teških okolnosti već da bi posvetio svoje ime (Jezekilj 36:23; Matej 6:9, 10). Kraj će doći, ali ne u vreme koje lično nama odgovara već u vreme koje je najbolje za ostvarenje Jehovinih namera.

14. Kako Božje strpljenje koristi današnjim hrišćanima?

14 Takođe zapamti da „Jehova nije spor što se tiče svog obećanja, što neki smatraju sporošću, nego je strpljiv s vama jer ne želi da iko bude uništen nego da svi dođu do pokajanja“ (2. Petrova 3:9). Zapazi da je Bog „strpljiv s vama“ — članovima hrišćanske skupštine. Očigledno nekima od nas treba više vremena da se promenimo i ispravimo kako bi nas ’na kraju našao bez mrlje i bez mane i u miru‘ (2. Petrova 3:14). Zar onda ne bi trebalo da budemo zahvalni što Bog pokazuje takvo strpljenje?

Naći radost uprkos preprekama

15. Kako je Isus sačuvao radost uprkos kušnjama, i kako današnjim hrišćanima koristi ako se ugledaju na njega?

15 U Avrahamovom životu ima mnogo pouka za današnje hrišćane. Avraham je pokazao ne samo veru već i strpljenje, oštroumnost, hrabrost i nesebičnu ljubav. U životu je prednost dao obožavanju Jehove. Međutim, moramo se setiti da je najbolji primer na koji treba da se ugledamo ostavio Isus Hrist. I on se suočio s mnogim kušnjama i ispitima, ali kroz sve to nikada nije izgubio radost. Zašto? Zato što je usmerio misli na nadu koju je imao pred sobom (Jevrejima 12:2, 3). Pavle se zato molio: „Bog koji daje istrajnost i utehu neka vam dâ da među sobom imate isti misaoni stav kakav je imao Hrist Isus“ (Rimljanima 15:5). Ako imamo ispravan misaoni stav možemo naći radost uprkos preprekama koje nam Satana postavlja na putu.

16. Šta možemo uraditi kad izgleda da posrćemo pod problemima?

16 Kad izgleda da posrćeš pod problemima, seti se da Jehova i tebe voli baš kao što je voleo Avrahama. On želi da uspeš (Filipljanima 1:6). Potpuno se uzdaj u Jehovu i budi siguran da on ’neće dozvoliti da budeš iskušan iznad onoga što možeš podneti, nego će s kušnjom stvoriti i izlaz kako bi mogao da je podneseš‘ (1. Korinćanima 10:13). Stiči naviku da svaki dan čitaš Božju Reč (Psalam 1:2). Ustraj u molitvi i traži od Jehove da ti pomogne da istraješ (Filipljanima 4:6). On će „dati svetog duha onima koji ga mole“ (Luka 11:13). Iskoristi ono što Jehova priprema da bi te u duhovnom smislu podržavao, kao što su naše publikacije zasnovane na Bibliji. Takođe traži podršku bratstva (1. Petrova 2:17). Savesno posećuj hrišćanske sastanke, jer ćeš tamo dobiti ohrabrenje koje ti je neophodno da bi istrajao (Jevrejima 10:24, 25). Budi radostan zbog uverenja da te istrajnost vodi do toga da budeš priznat pred Bogom i da mu tvoja vernost raduje srce! (Poslovice 27:11; Rimljanima 5:3-5).

17. Zašto hrišćani ne padaju u očaj?

17 Bog je voleo Avrahama kao svog ’prijatelja‘ (Jakov 2:23). Pa ipak, Avrahamov život je bio jedan niz stresnih iskušenja i nevolja. I hrišćani treba isto to da očekuju u ovim zlim ’poslednjim danima‘. U stvari, Biblija nas upozorava da će ’zli ljudi i varalice napredovati od zla na gore‘ (2. Timoteju 3:1, 13). Umesto da padamo u očaj, shvatimo da su pritisci s kojima se suočavamo dokaz da je blizu kraj Sataninog zlog sistema. Ali Isus nas podseća da „ko istraje do kraja, taj će biti spasen“ (Matej 24:13). Zato „ne odustajmo od toga da činimo ono što je vrsno“! Ugledajmo se na Avrahama, i budimo među onima koji „verom i strpljenjem nasleđuju obećanja“ (Jevrejima 6:12).

Da li si zapazio?

• Zašto Jehovin narod danas treba da očekuje kušnje i nevolje?

• Na koje bi načine Satana mogao koristiti direktne napade?

• Kako se mogu rešiti lične razmirice među hrišćanima?

• Kako ponos i sebičnost mogu stvoriti kušnje?

• Kako je Avraham dobar primer u pogledu čekanja na ispunjenje Božjih obećanja?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 26. strani]

Mnogi mladi hrišćani trpe progonstvo jer im se vršnjaci rugaju

[Slika na 29. strani]

U Avrahamovo vreme ispunjenje Božjih obećanja je bilo ’daleko‘, ali se njegov život ipak okretao oko njih