Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Mi svetlost preko tvoje svetlosti vidimo“

„Mi svetlost preko tvoje svetlosti vidimo“

„Mi svetlost preko tvoje svetlosti vidimo“

SVETLOST je nešto što često uzimamo zdravo za gotovo sve dok ne nestane struje i naš komšiluk ne utone u mrak. Na svu sreću, naša nebeska „centrala“ — Sunce — apsolutno je pouzdana. A zahvaljujući svetlosti sa Sunca, mi možemo videti, jesti, disati i živeti.

Pošto je svetlost neophodna za život, ne treba da nas iznenadi što u Postanju čitamo da se svetlost pojavila prvog stvaralačkog dana. „Bog reče: Neka bude svetlost. I bi svetlost“ (Postanje 1:3). Bogobojazni ljudi poput kralja Davida uvek su priznavali da je Jehova izvor života i svetlosti. „Jer u tebi izvor je života“, pisao je David. „Mi svetlost preko tvoje svetlosti vidimo“ (Psalam 36:10).

Davidove reči se primenjuju i doslovno i simbolično. Encyclopædia Britannica ističe: „Svetlost je svakako odgovorna za čulo vida.“ Zatim dodaje: „Do ljudskog mozga dolazi više informacija preko očiju nego preko bilo kog drugog receptora.“ Pošto veliki deo onoga što učimo zavisi od dara vida — kojem je potrebna svetlost da bi ispravno funkcionisao — svetlost se u Pismu koristi i na simboličan način.

Tako je Isus svojim učenicima rekao sledeće: „Ja sam svetlo sveta. Ko mene sledi, nipošto neće hoditi u tami, nego će imati svetlo života“ (Jovan 8:12). Simbolično svetlo na koje je Isus ukazao bila je poruka istine koju je propovedao, koja je mogla da osvetli um i srce onih koji su ga slušali. Nakon mnogo godina duhovne tame, Isusovi učenici su najzad mogli da razumeju koja je Božja namera za čovečanstvo, kao i nadu Kraljevstva. To je zaista bilo „svetlo života“, pošto to spoznanje može dovesti do večnog života. „Ovo znači večni život“, rekao je Isus u molitvi nebeskom Ocu, „da usvajaju spoznanje o tebi, jedinom istinitom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Hristu“ (Jovan 17:3). Nikada nemojmo to duhovno svetlo uzeti zdravo za gotovo!