Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li je besklasno društvo zaista moguće?

Da li je besklasno društvo zaista moguće?

Da li je besklasno društvo zaista moguće?

DŽON ADAMS, koji je bio i drugi predsednik Sjedinjenih Država, bio je jedan od potpisnika istorijske Deklaracije o nezavisnosti, u kojoj stoje sledeće uzvišene reči: „Smatramo da je očigledno da su svi ljudi stvoreni kao jednaki.“ Međutim, Džon Adams je očigledno sumnjao da su svi zaista jednaki, jer je napisao: „Nejednakost uma i tela Svemogući Bog je toliko utemeljio u sklop ljudske prirode da ih nikakav vešti plan niti politika nikada ne mogu izjednačiti.“ S druge strane, britanski istoričar H. Dž. Vels je mogao da zamisli ravnopravno društvo temeljeno na tri stvari: na zajedničkoj ali čistoj i neokaljanoj svetskoj religiji, jednakom obrazovanju za sve i nepostojanju vojske.

Istorija do sada nije proizvela ravnopravno društvo koje je Vels zamislio. Daleko od toga da su ljudi jednaki, a i u ljudskom društvu još uvek preovladavaju klasne razlike. Da li te klase donose bilo šta dobro društvu kao celini? Ne. Sistemi zasnovani na socijalnim klasama dele ljude, dovode do zavisti, mržnje, tuge i mnogo krvoprolića. Nekadašnje gledište o superiornosti belaca u Africi, Australiji i Severnoj Americi donelo je nesreću onima koji nisu bili beli — uključujući i potpun genocid nad Aboridžinima u Van Dimenovoj zemlji (sada Tasmaniji). Svrstavanje Jevreja u nižu klasu bilo je uvod za Holokaust u Evropi. Veliko bogatstvo aristokratije i nezadovoljstvo nižih i srednjih klasa bili su činioci koji su doveli do Francuske revolucije u 18. veku i do Boljševičke revolucije u Rusiji 20. veka.

Jedan mudrac iz prošlosti je napisao: „Vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo“ (Propovjednik 8:9DK). Njegove reči su istinite bilo da su oni koji vladaju pojedinci ili čitave klase. Kada jedna grupa ljudi uzvisi sebe nad drugom grupom, neminovno dolazi do bola i patnje.

Pred Bogom su svi jednaki

Da li su neke grupe ljudi po rođenju iznad drugih grupa? Ne u Božjim očima. Biblija kaže: „Od jednog čoveka je [Bog] stvorio sve ljudske nacije da prebivaju po celoj površini zemlje“ (Dela apostolska 17:26). Osim toga, Stvoritelj se „ne obazire izgledu knezova, i ne razlikuje bogatog od siromaha, jer oboje delo ruku su njegovih“ (Jov 34:19). Svi ljudi su u srodstvu, i pred Bogom se svi rađaju jednaki.

Seti se takođe i da kada osoba umre, prestaju sve pretenzije da ona bude iznad drugih. Drevni Egipćani nisu verovali u to. Kada bi umro faraon, oni su u njegovu grobnicu stavljali predmete velike vrednosti kako bi on mogao da ih ima dok nastavlja da zauzima svoj visoki položaj u zagrobnom životu. Da li je to posle bilo tako? Ne. Većina tog blaga završila je u rukama pljačkaša grobova, a mnogi predmeti koji su izmakli pljačkašima danas se mogu videti u muzejima.

Pošto je bio mrtav, faraon nikako nije mogao koristiti te skupe stvari. U smrti ne postoje više, a ni niže klase, kao ni bogatstvo ni siromaštvo. Biblija kaže: „Umiru mudri a i ludi i bezumni jednako umiru, i drugima dobra svoja ostavljaju. Ali čovek koji je u časti za malo je; on je kao i životinje što se kolju“ (Psalam 49:11, 13). Bilo da smo kraljevi ili robovi, na sve nas se primenjuju ove nadahnute reči: „Mrtvi ništa ne znaju, i njima nema više ni plate... Nema ni dela ni misli, ni znanja, ni mudrosti u predelu smrti u koji ideš“ (Propovednik 9:5, 10).

Svi smo rođeni kao jednaki u Božjim očima, i svi na kraju kao jednaki i umiremo. Koliko je onda uzaludno da ističemo jednu grupu ljudi nad drugom tokom našeg kratkog života!

Besklasno društvo — kako?

Međutim, postoji li ikakva nada da će jednog dana postojati društvo u kome ljudima neće biti važna socijalna klasa? Da, postoji. Temelj za takvo društvo postavljen je pre skoro 2 000 godina kada je Isus bio na Zemlji. Isus je dao svoj život kao otkupnu žrtvu za sve ljude s verom tako da „niko ko iskazuje veru u njega ne bude uništen, nego da ima večni život“ (Jovan 3:16).

Da bi pokazao da nijedan njegov sledbenik ne treba da se uzvisuje iznad ostalih suvernika, Isus je rekao: „Ne dozvolite da vas zovu Rabi, jer jedan je vaš učitelj, a vi ste svi braća. Osim toga, nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem, jer je jedan vaš Otac, onaj koji je na nebesima. Ne dozvolite ni da vas zovu ’vođama‘, jer je jedan vaš Vođa, Hrist. A najveći među vama neka vam bude sluga. Ko se uzvisi, biće ponižen, a ko se ponizi, biće uzvišen“ (Matej 23:8-12). U Božjim očima su svi Isusovi pravi učenici jednaki u pravoj religiji.

Da li su rani hrišćani na sebe gledali kao na jednake? Oni koji su shvatili smisao Isusovih učenja gledali su tako. Smatrali su da su svi u veri jednaki i to su pokazivali time što su se oslovljavali sa „brate“ (Filimonu 1, 7, 20). Niko nije bio podstican da na sebe gleda kao na boljeg od drugih. Osmotri, recimo, kako je Petar sebe ponizno opisao u svojoj drugoj poslanici: „Simon Petar, rob i apostol Isusa Hrista, onima koji su... stekli veru koja je prednost ista kao i naša“ (2. Petrova 1:1). Petra je poučavao lično Isus, i kao apostol, on je zauzimao važno, odgovorno mesto. Pa ipak, sebe je smatrao robom i bio je svestan da drugi hrišćani u pogledu vere imaju jednake prednosti kao i on.

Neki mogu reći da je ideal o jednakosti kontradiktoran činjenici da je u prethrišćanskoj eri Bog učinio Izrael svojim posebnim narodom (Izlazak 19:5, 6). Možda tvrde da je to jedan primer rasne superiornosti, ali to nije tako. Tačno je da su Izraelci, kao Avrahamovi potomci, imali poseban odnos s Bogom i da su korišćeni kao kanal za otkrivenja od Boga (Rimljanima 3:1, 2). Ali svrha toga nije bila da oni budu stavljeni na pijedestal. Umesto toga, to je bilo da bi se ’blagoslovili svi narodi‘ (Postanje 22:18; Galatima 3:8).

Ispostavilo se da većina Izraelaca nije oponašala veru njihovog praoca Avrahama. Bili su neverni i odbacili su Isusa kao Mesiju. Zbog toga je Bog odbacio njih (Matej 21:43). Međutim, ljudi koji su bili krotki nisu izgubili obećane blagoslove. Na Pentekost 33. n. e., rođena je hrišćanska skupština. Ova organizacija sastavljena od hrišćana koji su bili pomazani svetim duhom nazvana je ’Izrael Božji‘, i pokazalo se da je ona kanal kroz koji će doći ti blagoslovi (Galatima 6:16).

Neki članovi te skupštine morali su da nauče šta je jednakost. Na primer, učenik Jakov je savetovao one koji su se s većom čašću ophodili prema bogatim hrišćanima nego prema siromašnijima (Jakov 2:1-4). Nije bilo na mestu da tako postupaju. Apostol Pavle je pokazao da neznabožački hrišćani ni na koji način nisu inferiorni u odnosu na jevrejske hrišćane, i da hrišćanke nipošto nisu inferiorne u odnosu na hrišćane. On je napisao: „Svi ste vi, u stvari, Božji sinovi posredstvom svoje vere u Hrista Isusa. Jer svi vi koji ste se krstili u Hrista obukli ste se u Hrista. Nema tu ni Jevrejina ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog roda; jer vi ste svi jedna osoba u Hristu Isusu“ (Galatima 3:26-28).

Narod u kom ne postoje klase

Jehovini svedoci se trude da žive u skladu s biblijskim načelima. Oni znaju da socijalne klase ništa ne znače Bogu. Zato oni nisu podeljeni na sveštenike i laike, i ne dele se prema boji kože niti prema bogatstvu. Premda su neki od njih bogati, oni se ne usredsređuju na „upadljivo razmetanje svojim životnim sredstvima“, jer shvataju da su takve stvari prolazne (1. Jovanova 2:15-17). Umesto toga, svi su ujedinjeni u obožavanju Suverena svemira, Boga Jehove.

Svako od njih prihvata odgovornost da učestvuje u delu propovedanja dobre vesti o Kraljevstvu drugima. Poput Isusa, oni odaju čast onima koji su potlačeni i zapostavljeni tako što ih posećuju kod kuće i što im nude da ih pouče Božjoj Reči. Oni koji su nižeg statusa rade rame uz rame s onima na koje neki gledaju kao na višu klasu. Bitne su duhovne osobine, a ne socijalna klasa. Kao i u prvom veku, svi su braća i sestre u veri.

Jednakost dozvoljava raznolikost

Naravno, jednakost ne znači totalnu uniformnost. I muškarci i žene, i stari i mladi, svi se nalaze u ovoj hrišćanskoj organizaciji u kojoj ima ljudi s mnogim, mnogim rasnim, jezičkim, nacionalnim i ekonomskim razlikama. Oni kao pojedinci imaju različite mentalne i fizičke sposobnosti. Ali zbog tih razlika nisu jedni superiorni a drugi inferiorni. Umesto toga, takve razlike dovode do divne raznolikosti. Ti hrišćani shvataju da su bilo koji talenti koje imaju darovi od Boga i da nisu razlog za osećaj superiornosti.

Klasne razlike su posledica čovekovog nastojanja da sam vlada umesto da sledi Božje vođstvo. Uskoro će vladavinu nad ovom planetom preuzeti Božje Kraljevstvo, i rezultat će biti kraj klasnih razlika koje su izmislili ljudi, kao i svih drugih stvari koje su vekovima zadavale muku. Potom će, u pravom smislu te reči, ’smerni čuvati Zemlju‘ (Psalam 37:11). Nestaće svi razlozi za hvalisanje vezano za nečiju umišljenu superiornost. Nikada se više neće dozvoliti da socijalne klase podele ljude.

[Istaknuti tekst na 5. strani]

Stvoritelj se „ne obazire izgledu knezova, i ne razlikuje bogatog od siromaha, jer oboje delo ruku su njegovih“ (Jov 34:19).

[Slika na 6. strani]

Jehovini svedoci odaju čast svojim bližnjima

[Slike na 7. strani]

Među pravim hrišćanima su bitne duhovne osobine