Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Čistoća — šta to stvarno znači?

Čistoća — šta to stvarno znači?

Čistoća — šta to stvarno znači?

ZBOG zapanjujuće nehigijenskih uslova u Evropi i Sjedinjenim Državama tokom 18. i 19. veka, misionari tog vremena su propovedali ono što bi se moglo nazvati „doktrinom o čistoći“. Ova doktrina je prljavštinu izjednačavala s grehom, dok se za čistoću govorilo da približava čoveka Bogu. Možda je zbog toga postala popularna izreka koja kaže da „čistoća dolazi odmah iza pobožnosti“.

To gledište je usvojila Vojska spasa, koju su osnovali Vilijam i Ketrin But. Prema knjizi Health and Medicine in the Evangelical Tradition, jedna od njihovih prvih deviza bila je: „Sapun, supa i spas.“ Zatim, kada su Luj Paster i drugi nesumnjivo pokazali vezu između bolesti i bakterija, to je bio samo još veći podstrek i naučna osnova za programe za bolje zdravlje ljudi.

U neke od mera koje su odmah preduzete spadalo je i ukidanje zahteva da svedok na sudu poljubi Bibliju i ukidanje zajedničke čaše za pijenje u školama i na železničkim stanicama. Učinjeni su napori da zajednički putiri na religioznim službama budu zamenjeni zasebnim peharima. Da, ti pioniri su izgleda zaista imali znatan uspeh u promeni stavova ljudi prema čistoći, čak do te mere da je jedna književnica to nazvala „ljubavnom vezom sa čistoćom“.

Međutim, ta ’ljubavna veza sa čistoćom‘ očigledno je bila samo površna. Nije mnogo prošlo, a preduzimljivi trgovci su pretvorili običan sapun u kozmetički proizvod. Pametno osmišljene reklame su navodile mušterije da veruju da će upotreba izvesnih proizvoda za ličnu higijenu pružiti potrošaču socijalni status na kom bi drugi mogli samo da mu pozavide. Tu fantaziju je ovekovečila televizija. Retko kad se vidi da uspešne i slavne osobe s reklama i iz sentimentalnih serija čiste kuću ili dvorište, da nose đubre ili da čiste za svojim psima i mačkama.

Ima i onih koji misle da se odlaskom na posao vodi briga o troškovima za život, pošto kućni poslovi i čišćenje nemaju novčanu vrednost. A pošto nema novčane nagrade za to, zašto bi trebalo brinuti o okolini? Jedna posledica toga jeste da neki ljudi danas misle da se čistoća odnosi samo na ličnu higijenu.

Božje gledište o čistoći

Nema sumnje da su ti napori da se u prošlosti pruži pouka o čistoći pomogli da se ljudima poboljšaju životni uslovi. Tako i treba da bude, jer čistoća odlikuje svetog i čistog Boga, Jehovu, i od njega je i potekla. On nas poučava da izvučemo korist tako što bismo bili sveti i čisti u svim aspektima našeg života (Isaija 48:17; 1. Petrova 1:15).

Jehova Bog je primer u tome. Čistoća, kao i njegove druge nevidljive osobine, jasno se ogledaju u Božjem vidljivom stvarstvu (Rimljanima 1:20). Primećujemo da stvarstvo samo po sebi ne stvara trajno zagađenje. Zemlja sa svojim ekološkim kružnim tokovima predstavlja jedno čudo koje samo sebe čisti, i namenjena je za čist, zdrav život. Tako čisto delo moglo je poteći samo od nekog Dizajnera koji je naklonjen čistoći. Iz toga, dakle, možemo zaključiti da oni koji obožavaju Boga treba da budu čisti u svim aspektima svog života.

Četiri vida čistoće

Biblija identifikuje četiri vida čistoće za kojima treba da teže oni koji obožavaju Boga. Osmotrimo svaki ponaosob.

Duhovna čistoća. Nju bismo mogli smatrati najvažnijom od svih čistoća zato što ona ima veze s našim izgledima za večni život. Međutim, ona je često vid čistoće koji se najviše zanemaruje. Jednostavno rečeno, biti duhovno čist znači nikada ne prelaziti liniju koju je Bog povukao između ispravnog i krivog obožavanja, jer Bog na svaku vrstu krivog obožavanja gleda kao na nečistu. Apostol Pavle je pisao: „’Izađite između njih, i odvojite se‘, kaže Jehova, ’i ne dotičite ono što je nečisto‘; ’i ja ću vas primiti‘“ (2. Korinćanima 6:17). Učenik Jakov je takođe veoma konkretan u pogledu toga: „Oblik obožavanja koji je čist i neokaljan s gledišta našeg Boga i Oca jeste ovaj: čuvati sebe bez mrlje od sveta“ (Jakov 1:27).

Bog je jasno pokazao da se ne slaže s mešanjem krivog obožavanja i pravog obožavanja. Krivo obožavanje često podrazumeva nečiste običaje i odvratne idole i bogove (Jeremija 32:35). Zato se pravi hrišćani podstiču da izbegavaju bilo kakvu umešanost u nečisto obožavanje (1. Korinćanima 10:20, 21; Otkrivenje 18:4).

Moralna čistoća. I ovde Bog povlači jasnu liniju između toga šta je čisto, a šta nečisto. Svet je kao celina postao onakav kakav je opisan u Efešanima 4:17-19: „Misaono [su ] u tami, i otuđeni od života koji pripada Bogu... Izgubivši svaki moralni osećaj, predali su se raspuštenom ponašanju da pohlepno čine nečistoću svake vrste.“ Takvo nemoralno razmišljanje se ispoljava na mnoge načine, javno i tajno, tako da hrišćani treba da budu oprezni.

Oni koji vole Boga znaju da su prostitucija, homoseksualnost, predbračni seks i pornografija prestupi protiv Jehovinog merila za moralnu čistoću. Međutim, te navike su uobičajena pojava u svetu zabave i mode. Zato se hrišćani moraju čuvati takvih trendova. Ako se oskudna odeća kojom se otkriva telo nosi na hrišćanskim sastancima ili skupovima, time se nepotrebno skreće pažnja na ljudsko telo i pokazuje nedostatak moralne čistoće. Osim što unosi nečisto svetsko razmišljanje u hrišćansko društvo, takva odeća može izazvati nečiste misli kod drugih. To je područje na kom hrišćani treba da se naprežu da pokazuju „mudrost odozgo“ (Jakov 3:17).

Mentalna čistoća. Tajni skriveni delovi nečijeg uma ne treba da budu sedište nečistih misli. Isus je upozorio na nečisto razmišljanje kada je rekao: „Svako ko stalno gleda neku ženu tako da oseća strast prema njoj već [je] učinio s njom preljubu u svom srcu“ (Matej 5:28; Marko 7:20-23). Te reči se podjednako primenjuju na gledanje pornografskih slika i filmova, čitanje izveštaja o razvratnim seksualnim postupcima i slušanje pesama s nemoralnim tekstovima. Prema tome, hrišćani moraju paziti da se ne uprljaju time što bi se bavili nečistim mislima koje bi mogle prouzrokovati nečist, nesvet govor i postupke (Matej 12:34; 15:18).

Telesna čistoća. Svetost i telesna čistoća su tesno povezane u Bibliji. Na primer, Pavle je pisao: „Voljeni, očistimo se od svake prljavštine tela i duha, usavršujući svetost u strahu pred Bogom“ (2. Korinćanima 7:1). Zato pravi hrišćani treba da nastoje da održavaju svoje telo, svoj dom i svoju okolinu u čistom i urednom stanju, koliko to okolnosti dozvoljavaju. Čak i tamo gde nema puno vode za pranje ili kupanje, hrišćani treba da se trude da daju sve od sebe kako bi ostali čisti i pristojnog izgleda.

Telesna čistoća bi takođe isključivala upotrebu duvana u bilo kom obliku, prepuštanje pijenju alkohola i bilo koji oblik zloupotrebe droge, što prlja i oštećuje telo. Pastir koji je opisan u Pesmi nad pesmama uživao je u prijatnom mirisu odeće mlade Sulamke (Pesma nad pesmama 4:11). Ljubazno je da brinemo o ličnoj higijeni, jer želimo izbeći da oni koji su oko nas osete neprijatne mirise. Parfemi i kolonjske vode jesu prijatni, ali oni nisu zamena za redovno kupanje i čistu odeću.

Zadržati uravnoteženo gledište

Što se tiče telesne čistoće, ljudi mogu otići u krajnosti. S jedne strane, ako smo fanatični što se tiče čistoće to nas može lišiti radosti života. To nam takođe može oduzeti mnogo dragocenog vremena. S druge strane, može se ispostaviti i to da je skupo renovirati prljave i neuredne stanove. Između ovih krajnosti nalazi se praktičan, uravnotežen pristup koji će nam omogućiti da nam dom bude čist i pristojan.

Neka bude jednostavno. Teško je čistiti stanove ili sobe u kojima ima puno stvari, a i nije lako otkriti prljavštinu u tako pretrpanom okruženju. Za čišćenje jednostavnih stanova s malo stvari potrebno je manje vremena. U Bibliji se preporučuje jednostavan način života: „Kad imamo hranu, odeću i zaklon, budimo zadovoljni time“ (1. Timoteju 6:8).

Neka i dalje bude uredno. Čist dom je odgovornost svih koji žive u njemu. Neuredni domovi često nastaju od neurednih soba. Urednost znači da je sve na svom mestu. Na primer, mesto za prljavu odeću ne treba da bude pod u spavaćoj sobi. I što je još važnije, igračke i alat koji su ostavljeni da leže svuda po podu predstavljaju potencijalnu opasnost. Do mnogih nesreća u kući dođe baš zbog toga što neki ljudi nemaju naviku da budu uredni.

Jasno je da se čistoća i hrišćanski način života ne mogu odvojiti jedno od drugoga. S obzirom na pobožan način života, prorok Isaija govori o ’svetom putu‘. On dodaje otrežnjavajuću misao da ’neće niko nečist njime ići‘ (Isaija 35:8). Da, to što sada razvijamo dobre navike čistoće pruža snažan dokaz o našoj veri u Božje obećanje da će on uskoro uspostaviti čist zemaljski raj. Tada će u svim krajevima ove divne planete svi ljudi slaviti Jehovu Boga tako što će se u potpunosti povinovati njegovim savršenim merilima čistoće (Otkrivenje 7:9).

[Slika na 6. strani]

Čist dom je odgovornost svih koji žive u njemu

[Slika na 7. strani]

Zemlja predstavlja jedno čudo koje samo sebe čisti