Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Ostani budan i hrabro napred!

Ostani budan i hrabro napred!

Ostani budan i hrabro napred!

Izveštaj o posebnim sastancima

KO MOŽE s pravom poreći činjenicu da živimo u ’kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj‘? Kao Jehovini svedoci ni mi nismo imuni na pritiske koji su posledica toga što živimo u ’poslednjim danima‘ (2. Timoteju 3:1-5). Ali mi shvatamo da je ljudima potrebna pomoć. Oni ne razumeju značenje događaja u svetu. Njima su potrebne uteha i nada. Koja je naša prvenstvena uloga dok pomažemo bližnjima?

Mi imamo nalog od Boga da prenosimo dobru vest o Božjem uspostavljenom Kraljevstvu (Matej 24:14). Ljudi treba da znaju da je to nebesko Kraljevstvo jedina nada za čovečanstvo. Međutim, naša poruka nije uvek povoljno prihvaćena. U nekim mestima naše delo je zabranjeno, a naša braća progonjena. Pa ipak, mi se ne predajemo. S potpunim poverenjem u Jehovu, odlučni smo da ostanemo budni i da hrabro idemo napred, objavljujući dobru vest bez prestanka (Dela apostolska 5:42).

Ta čvrsta odluka je bila očigledna na posebnim sastancima koji su se održali u oktobru 2001. U subotu 6. oktobra Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania održao je godišnji sastanak u Kongresnoj dvorani Jehovinih svedoka u Džersiju (Nju Džersi, Sjedinjene Države). a Sledećeg dana su održani i drugi sastanci na još četiri lokacije: tri u Sjedinjenim Državama i jednoj u Kanadi. b

U svojim uvodnim rečima na tom godišnjem sastanku, predsedavajući Samjuel F. Herd, član Vodećeg tela Jehovinih svedoka, ukazao je na Psalam 92:2, 5 i zatim rekao: „Mi želimo da budemo zahvalni.“ I zaista, razlozi za zahvalnost bili su navedeni u pet izveštaja iz celog sveta.

Izveštaji sa svih strana

Brat Alfred Kvači je izvestio o napretku dela propovedanja u Gani, nekada poznatoj kao Zlatna obala. Naše delo u toj zemlji godinama je bilo zabranjeno. Ljudi su znali da pitaju: „Zašto ste zabranjeni? Šta ste uradili?“ To je pružalo mogućnost da se da svedočanstvo, objasnio je brat Kvači. Godine 1991. kada je ukinuta zabrana, U Gani je bio 34 421 Jehovin svedok. U avgustu 2001. ukupno je bilo 68 152 — što je 98-procentni porast. Planira se izgradnja Kongresne dvorane sa 10 000 mesta. Očigledno je da naša duhovna braća u Gani koriste svoju religioznu slobodu najbolje što mogu.

Uprkos političkim nemirima, naša braća u Irskoj aktivno učestvuju u službi, a drugi ih poštuju zbog njihovog neutralnog stava. Irska ima 115 skupština svrstanih u 6 pokrajina, rekao je koordinator Odbora podružnice Piter Endruz. Brat Endruz je ispričao jedno iskustvo o Lijamu, desetogodišnjaku koji neustrašivo svedoči u školi. On je svojim drugovima iz razreda i učiteljici uručio 25 knjiga Moja knjiga biblijskih priča, koju su objavili Jehovini svedoci. Kada je hteo da se krsti, neko ga je upitao zar nije suviše mali. Lijam je odgovorio: „Ne treba moje godine da budu odlučujući faktor, već moja ljubav prema Jehovi. Moje krštenje će pokazati koliko ga volim.“ Lijamov cilj je da postane misionar.

U Venecueli je 1968. bilo 5 400 objavitelja dobre vesti. Sada ih tamo ima preko 88 000, spomenuo je Stefan Johanson, koordinator Odbora podružnice. U toj zemlji postoji i potencijal za daljnji napredak, jer je na Memorijalu 2001. godine bilo prisutno preko 296 000 osoba. U decembru 1999, provale oblaka su prouzrokovale nanose mulja u kojima je, po nekim procenama, nestalo 50 000 ljudi, uključujući i mnoge Svedoke. Jedna Dvorana Kraljevstva je bila puna mulja koji je došao skoro do plafona. Kada je neko predložio da se dvorana više ne koristi, braća su odgovorila: „Ne dolazi u obzir! To je naša Dvorana Kraljevstva i ne želimo sada da je napustimo.“ Prionuli su na posao i uklonili na tone mulja, kamenja i drugog nanosa. Objekat je renoviran i braća kažu da je lepši sada nego što je bio pre te katastrofe!

Na Filipinima se govori 87 jezika i dijalekata, rekao je brat Denton Hopkinson, koordinator Odbora podružnice. Tokom protekle službene godine, kompletan Prevod Svetog pisma Novi svet objavljen je na tri glavna jezika u toj zemlji — na sebuanu, iloku i tagalogu. Brat Hopkinson je ispričao iskustvo jednog devetogodišnjeg dečaka koji je pročitao knjigu Dobra vest koja usrećuje, koju su objavili Jehovini svedoci. Dobio je još neke publikacije od podružnice koje je takođe pročitao, ali njegova porodica mu se protivila. Godinama kasnije, dok je išao u medicinsku školu, stupio je u kontakt s podružnicom i zamolio za biblijski studij. Krstio se 1996. godine i ubrzo je započeo s punovremenom službom. Sada sa svojom suprugom služi u podružnici.

’Portoriko „izvozi Svedoke“‘, rekao je koordinator Odbora podružnice Ronald Parkin. Na tom ostrvu ima oko 25 000 objavitelja i taj broj je već godinama isti. Zašto? Pa, po nekim procenama Portoriko „izvozi“ oko 1 000 objavitelja godišnje u Sjedinjene Države, jer se mnogi od njih sele iz ekonomskih razloga. Brat Parkin je ispričao o jednoj značajnoj sudskoj odluci koja se ticala Luisa, 17-godišnjeg Svedoka koji je bolovao od leukemije. Zbog toga što je odbio da primi krv, Luisov slučaj je predat na sud. Žena koja je sudija želela je da razgovara s njim lično, pa ga je posetila u bolnici. Luis ju je pitao: „Zašto biste mi, kada bih počinio ozbiljno krivično delo, sudili kao odrasloj osobi, a kada želim da budem poslušan Bogu onda me tretirate kao maloletnika?“ Ona se uverila da je Luis zreo maloletnik i da je u stanju da odlučuje za sebe.

Nakon tih izveštaja iz dalekih zemalja, Harold Korkern iz Odbora podružnice u SAD vodio je intervjue s četvoro dugogodišnjih Jehovinih slugu. Artur Bono je već 51 godinu u punovremenoj službi i sada služi u Odboru podružnice u Ekvadoru. Anđelo Katancaro je 59 godina u punovremenoj službi, uglavnom kao putujući nadglednik. Ričard Abrahamson je diplomirao u školi Gilead 1953, a pre nego što se vratio u bruklinski Betel, imao je prednost da 26 godina nadgleda delo u Danskoj. Na kraju su svi uživali slušajući 96-godišnjeg Kerija V. Barbera. Brat Barber je kršten 1921, u punovremenoj službi je 78 godina, a od 1978. je član Vodećeg tela.

Podsticajni govori

Godišnji sastanak je uključivao i niz govora koji podstiču na razmišljanje. Brat Robert V. Valen je govorio na temu „Narod za Njegovo ime“. Mi smo narod za Božje ime, i postojimo u više od 230 zemalja. Jehova nam je dao ’budućnost i nadu‘ (Jeremija 29:11). Moramo i dalje da obznanjujemo Božje Kraljevstvo, prenoseći divnu poruku utehe i olakšanja (Isaija 61:1). „Iz dana u dan“, zaključio je brat Valen, „nastavimo da živimo u skladu sa imenom koje nosimo — Jehovini svedoci“ (Isaija 43:10).

Poslednji deo programa je bio simpozijum koji su održala tri člana Vodećeg tela. On je nosio naslov „Sada je vreme da ostaneš budan, čvrsto stojiš i budeš jak“ (1. Korinćanima 16:13).

Prvo je brat Stiven Let govorio na temu „Ostani budan u ovom poslednjem času“. Fizički san je dar, objasnio je brat Let. On nas okrepljuje. Međutim, duhovni san nikada nije dobar (1. Solunjanima 5:6). Kako onda možemo ostati duhovno budni? Brat Let je istakao tri duhovne „pilule“: (1) Budi uvek bogato zaposlen u Gospodovom delu (1. Korinćanima 15:58). (2) Budi svestan svojih duhovnih potreba (Matej 5:3). (3) Prihvataj biblijske savete da bi mudro postupao (Poslovice 13:20).

Brat Teodor Džeres je održao podsticajan govor na temu „Čvrsto stoj pod ispitom“. Ukazujući na Otkrivenje 3:10, brat Džeres je upitao: „Šta je ’čas ispitivanja‘?“ To ispitivanje se odigrava u ’Gospodovom danu‘, u kom se mi nalazimo (Otkrivenje 1:10). Ono je povezano s ključnim spornim pitanjem — jesmo li za Božje uspostavljeno Kraljevstvo ili za Satanin zli sistem stvari? Sve dok se ne završi taj čas ispitivanja, moramo se suočavati s kušnjama i teškoćama. Da li ćemo ostati lojalni Jehovi i njegovoj organizaciji? ’Moraćemo svi ponaosob da pokažemo takvu lojalnost‘, zapazio je brat Džeres.

Na kraju je brat Džon Bar govorio na temu „Budi duhovno jaka osoba“. Ukazujući na Luku 13:23-25, on je spomenuo da se moramo naprezati da ’uđemo na uska vrata‘. Mnogi ne uspevaju jer se ne trude dovoljno da bi bili jaki. Da bismo postali odrasli hrišćani, moramo naučiti da primenjujemo biblijska načela na svim područjima života. Brat Bar je podstakao: „Siguran sam da ćete se složiti da je sada vreme (1) da nam Jehova bude na prvom mestu; (2) da budemo jaki i (3) da se naprežemo u vršenju Jehovine volje. Na taj način ćemo moći da uđemo na uska vrata koja vode u predivan beskrajan život.“

Dok se taj godišnji sastanak primicao kraju, ostalo je još jedno pitanje na koje nije odgovoreno: koji je godišnji citat za službenu 2002. godinu? Na to pitanje je dat odgovor narednog dana.

Još jedan sastanak

Puno toga se očekivalo u nedelju ujutru kada je počeo program. On je počeo sažetkom studijskog članka iz Kule stražare za tu sedmicu, nakon čega su ukratko iznesene neke glavne tačke s godišnjeg sastanka. Zatim su svi radosno slušali govor na temu godišnjeg citata za 2002: „Dođite k meni... i ja ću vas okrepiti“ (Matej 11:28). Govor se temeljio na studijskim člancima koji su kasnije objavljeni u izdanju Kule stražare od 15. decembra 2001.

Nakon toga su neki koji su u avgustu 2001. bili delegati na međunarodnim kongresima „Učitelji Božje reči“ u Francuskoj i Italiji ispričali svoje utiske. c Na kraju, kao vrhunac programa tog dana, gostujući predavači iz bruklinskog Betela održali su dva zaključna govora.

Prvi je bio pod naslovom „Hrabro se uzdajmo u Jehovu tokom ovih kritičnih vremena“. Govornik je razradio sledeće glavne tačke: (1) Hrabro pouzdanje u Jehovu je oduvek bilo od životne važnosti za Božji narod. Biblija sadrži mnoge primere onih koji su pokazali hrabrost i veru uprkos protivljenju (Jevrejima 11:1–12:3). (2) Jehova nam pruža čvrstu osnovu da se bezuslovno uzdamo u njega. Njegova dela i njegova Reč nam garantuju da on brine o svojim slugama i da ih nikada neće zaboraviti (Jevrejima 6:10). (3) Hrabrost i pouzdanje su naročito potrebni danas. Mi smo „predmet mržnje“, kao što je Isus prorekao (Matej 24:9). Da bismo izdržali, treba da imamo poverenje u Božju Reč i u to da je Božji duh s nama, a takođe i hrabrost da nastavimo da objavljujemo dobru vest. (4) Primeri pokazuju da se sada suočavamo s protivljenjem. Svi su bili duboko dirnuti dok je govornik pričao o tome šta naša braća podnose u Gruziji, Jermeniji, Kazahstanu, Rusiji, Turkmenistanu i Francuskoj. Zaista sada je vreme da pokažemo hrabrost i pouzdanje u Jehovu!

Zadnji govornik je razradio temu „Napred ujedinjeno s Jehovinom organizacijom“. U govoru je obrađeno dosta pravovremenih tačaka. (1) Napredak Jehovinog naroda se naširoko primećuje. Naše delo propovedanja i naši kongresi privlače pažnju javnosti. (2) Jehova je uspostavio ujedinjenu organizaciju. Godine 29. n. e. Isus je pomazan svetim duhom da bi „sve“ — one koji imaju nebesko pozvanje kao i one sa zemaljskom nadom — doveo u Božju ujedinjenu porodicu (Efešanima 1:8-10). (3) Kongresi predstavljaju izvanredan dokaz međunarodnog jedinstva. To je bilo tako jasno na posebnim kongresima koji su prošlog avgusta održani u Francuskoj i Italiji. (4) I u Francuskoj i u Italiji usvojena je jedna podsticajna rezolucija. Govornik je izneo nekoliko odlomaka iz te podsticajne rezolucije. Potpuni tekst rezolucije nalazi se u produžetku ovog teksta.

U zaključku poslednjeg govora, gostujući predavač je pročitao dirljivo obaveštenje koje je pripremilo Vodeće telo. Ono je jednim delom glasilo ovako: „Sada je vreme da ostanemo budni i da budemo na oprezu, zapažajući kako se odvijaju događaji na svetskoj sceni... Želimo vam reći da Vodeće telo oseća brigu punu ljubavi prema vama i ostatku Božjeg naroda. Neka vas Jehova bogato blagoslovi dok celom dušom vršite njegovu volju.“ Jehovin narod posvuda je odlučan da ostane budan u ovim kritičnim vremenima i da hrabro nastavi napred s Jehovinom ujedinjenom organizacijom.

[Fusnote]

a Program godišnjeg sastanka se prenosio elektronskim putem na još mnogo lokacija, tako da je ukupan broj onih koji su tamo prisutvovali bio 13 757.

b Ti sastanci su održani u Long Biču (Kalifornija); Pontijaku (Mičigen); Juniondejlu (Njujork) i u Hamiltonu (Ontario). Ukupan broj prisutnih, uključujući i one koji su bili povezani elektronskim putem na drugim lokacijama, bio je 117 885.

c U Francuskoj su održana tri posebna kongresa — u Parizu, Bordou i u Lionu. Delegati iz Sjedinjenih Država su bili dodeljeni u Rim i Milano, premda je u Italiji istovremeno održano ukupno devet kongresa.

[Okvir/Slike na stranama 29-31]

Rezolucija

U avgustu 2001, u Francuskoj i Italiji su održani posebni kongresi „Učitelji Božje Reči“. Na tim kongresima je iznesena jedna uzbudljiva rezolucija. Sledi tekst te rezolucije.

„KAO JEHOVINI SVEDOCI, svi mi koji smo se okupili na ovom kongresu ’Učitelji Božje Reči‘ primili smo pouku koja je izuzetno korisna. Izvor te pouke je jasan. Ona nije ljudskog porekla. Ona potiče od Onoga kog je drevni prorok Isaija opisao kao ’Veličanstvenog Instruktora‘ (Isaija 30:20NW). Zapazimo opomenu od Jehove koja je navedena u Isaiji 48:17: ’Ja, Jehova, Bog tvoj, učim te za tvoje dobro, i putem te vodim kojim imaš ići.‘ Kako on to radi? Glavni način je putem najprevođenije i najrasprostranjenije knjige na svetu, Biblije, u kojoj nam se nedvosmislenim rečima kaže: ’Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno‘ (2. Timoteju 3:16).

„Čovečanstvo je danas u očajničkoj potrebi za takvom korisnom poukom. Zašto to možemo reći? Kada posmatraju promenljivu i zamršenu situaciju u svetu, šta priznaju ljudi koji razmišljaju? Jednostavno to da iako su milioni ljudi poučeni putem svetskih obrazovnih sistema, žalosno je što postoji nedostatak pravih vrednosti i nesposobnost da se razlikuje ispravno od pogrešnog (Isaija 5:20, 21). Veoma je rasprostranjena neupućenost u Bibliju. Premda tehnologija pruža pristup izobilju informacija putem kompjutera, gde su odgovori na tako važna pitanja kao što su: Šta je svrha života? Kako da razumemo događaje našeg vremena? Postoji li pouzdana nada za budućnost? Da li će mir i sigurnost ikada postati stvarnost? Osim toga, na policama biblioteka na milionima stranica referalnih dela osmatra se praktično svako područje ljudskih poduhvata. Pa ipak, čovečanstvo ponavlja greške iz prošlosti. Kriminal je u porastu. Bolesti za koje se nekada smatralo da su iskorenjene ponovo se vraćaju, dok se druge, kao što je sida, strahovito šire. Porodični život se raspada zapanjujućom brzinom. Zagađenje uništava životnu sredinu. Terorizam i oružje za masovno uništavanje prete miru i sigurnosti. Problemi bez rešenja se gomilaju. Koja je naša uloga u pomaganju bližnjima u ovim kritičnim vremenima? Postoji li učenje koje objašnjava uzrok lošeg stanja čovečanstva i koje pokazuje ne samo bolji način života danas već pruža i svetlu, sigurnu nadu za budućnost?

„Biblija nam zapoveda da ’idemo i stvaramo učenike od ljudi iz svih nacija, učeći ih da drže sve što je Hrist zapovedio‘ (Matej 28:19, 20). Ovaj zadatak je dao Isus Hrist nakon svoje smrti i uskrsenja, kada je dobio svu vlast na nebu i na zemlji. To je nešto što nadmašuje sve aktivnosti koje su ljudi organizovali. S Božjeg gledišta, naš zadatak, koji se usredsređuje na duhovne potrebe onih koji gladuju za pravednošću, ima prioritet. Imamo čvrste biblijske razloge da ozbiljno gledamo na taj zadatak.

„To zahteva da nam ta aktivnost bude na najvažnijem mestu u životu. Uz Božji blagoslov i njegovu pomoć, to delo će se izvršiti, uprkos mnoštvu toga što nam odvraća pažnju, uprkos preprekama i protivljenju religioznih i političkih elemenata, čija je namera da ometaju napredak ovog globalnog programa poučavanja. Sigurni smo i verujemo da će to delo i dalje napredovati do svog veličanstvenog kraja. Zašto možemo biti toliko sigurni? Zato što je Gospod Isus Hrist obećao da će biti uz nas u našoj od Boga poverenoj službi sve do kraja ovog sistema stvari.

„Zadnji je čas za izmučeno čovečanstvo. Naš sadašnji zadatak mora biti izvršen pre nego što dođe konačni kraj. Zato, kao Jehovini svedoci, odlučili smo:

„Pod jedan: Kao predane sluge rešeni smo da nam interesi Kraljevstva i dalje budu na prvom mestu u životu i da nastavimo duhovno da rastemo. Zato se molimo u skladu s rečima iz Psalma 143:10: ’Nauči me tvoriti volju tvoju, jer si ti Bog moj.‘ To od nas zahteva da budemo dobri studenti, da nastojimo svakodnevno da čitamo Bibliju, imamo lični studij i da istražujemo. Da bi naš napredak bio očigledan svima, trudićemo se koliko možemo da se pripremamo za sastanke i izvučemo punu korist iz teokratskog obrazovanja koje dobijamo na skupštinskim sastancima, na pokrajinskim sastancima i na oblasnim, nacionalnim i međunarodnim kongresima (1. Timoteju 4:15; Jevrejima 10:23-25).

„Pod dva: Da bismo bili poučeni od Boga, hranićemo se isključivo za njegovim stolom i pažljivo ćemo slediti biblijska upozorenja u vezi sa zavodljivim naukama demona (1. Korinćanima 10:21; 1. Timoteju 4:1). Preduzećemo posebne mere opreza kako bismo izbegli štetne uticaje kao što su religiozne neistine, ništavna razmišljanja, sramotne seksualne izopačenosti, pošast u vidu pornografije, iskvarujuća zabava i sve što nije ’u skladu sa zdravim rečima‘ (Rimljanima 1:26, 27; 1. Korinćanima 3:20; 1. Timoteju 6:3; 2. Timoteju 1:13). Iz poštovanja prema ’darovima u obliku ljudi‘ koji su sposobni da poučavaju onome što je dobro, mi ćemo iskreno ceniti njihov trud i svesrdno sarađivati s njima u podupiranju čistih i pravednih moralnih i duhovnih merila iz Božje Reči (Efešanima 4:7, 8, 11, 12; 1. Solunjanima 5:12, 13; Titu 1:9).

„Pod tri: Kao hrišćanski roditelji svesrdno ćemo nastojati da poučavamo našu decu ne samo rečima već i primerom. Naša najveća briga je da im od najranijeg detinjstva pomognemo da ’upoznaju svete spise kako bi bili mudri za spasenje‘ (2. Timoteju 3:15). Čvrsto ćemo zadržati na umu da će im to što ih odgajamo u disciplini i usmeravanju razmišljanja u skladu s Jehovinim pružiti najbolju priliku da dožive ispunjenje Božjeg obećanja da će ’im dobro biti i da će dugo ostati na zemlji‘ (Efešanima 6:1-4).

„Pod četiri: Kada se suočavamo s brigama ili ozbiljnim problemima, najpre ćemo ’obznaniti svoje molbe Bogu‘, imajući poverenje da će nas čuvati ’Božji mir koji prevazilazi svaku misao‘ (Filipljanima 4:6, 7). Pošto smo pod Hristovim jarmom, naći ćemo okrepu. Kada znamo da Bog brine za nas, nećemo oklevati da bacimo svoje brige na njega (Matej 11:28-30; 1. Petrova 5:6, 7).

„Pod pet: Iz zahvalnosti prema Jehovi zato što nam je ukazao prednost da budemo učitelji njegove Reči, još više ćemo se truditi da ’ispravno upravljamo rečju istine‘ i da ’potpuno izvršimo svoju službu‘ (2. Timoteju 2:15; 4:5). Zbog toga što smo potpuno svesni toga šta to podrazumeva, naša iskrena želja je da pronađemo dostojne i da negujemo posejano seme. Osim toga, poboljšaćemo naše poučavanje ako efikasno vodimo više biblijskih studija. Tako ćemo još više raditi u skladu s Božjom voljom da se ’sve vrste ljudi spasu i dođu do tačnog spoznanja istine‘ (1. Timoteju 2:3, 4).

„Pod šest: Tokom proteklog veka i u ovom sada, Jehovini svedoci u mnogim zemljama su iskusili različite oblike protivljenja i progonstva. Ali, Jehova je dokazao da je s nama (Rimljanima 8:31). Njegova nepogrešiva reč nam zasigurava da će ’svako oružje protiv nas,‘ kojim se želi ometati, usporavati ili zaustaviti naše delo propovedanja i poučavanja o Kraljevstvu, biti tupo (Isaija 54:17). Bez obzira na to da li je povoljno ili nepovoljno vreme, ne možemo prestati da govorimo o istini. Odlučni smo da ispunimo zadatak da s hitnošću propovedamo i poučavamo (2. Timoteju 4:1, 2). Naš cilj je da što više učestvujemo u prenošenju dobre vesti o Božjem Kraljevstvu ljudima iz svih nacija. Tako će oni i dalje imati priliku da saznaju kako mogu dobiti večni život u pravednom novom svetu. Kao ujedinjeno mnoštvo učitelja Božje Reči, odlučni smo da i dalje sledimo primer Velikog Učitelja, Isusa Hrista, i da odražavamo njegove osobine koje su nalik Božjim. Sve to će služiti na čast i slavu našem Veličanstvenom Instruktoru i Davaocu života, Jehovi Bogu.

„Molimo sve vas koji ste na ovom kongresu i koji spremno prihvatate ovu rezoluciju da kažete: ’DA!‘“

Kada je zaključno pitanje ove rezolucije postavljeno pred 160 000 prisutnih na tri kongresa u Francuskoj i 289 000 na devet lokacija u Italiji, gromoglasno: „Da“, odjeknulo je na mnogim jezicima delegata.