Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Osećaj se sigurno sada — budi siguran zauvek

Osećaj se sigurno sada — budi siguran zauvek

Osećaj se sigurno sada — budi siguran zauvek

ZAŠTO je sigurnost često nedostižna i, čak i kad se pronađe, privremena? Da li se možda naš osećaj sigurnosti zasniva na mašti — na onome što se nadamo da ćemo postići, a ne na onome što možemo da postignemo? Takva zabluda bi se mogla nazvati životom u svetu snova.

Zahvaljujući mašti naš um može da napusti nesigurnu realnost života i da ode u lepe, sigurne uslove, odbacujući sve što može pokvariti taj san. Međutim, često problemi stvarnog sveta iznenada prodru u taj svet snova i nemilosrdno rasprše osećaj blagostanja, budeći sanjara u otrežnjavajuću realnost.

Razmotrimo jedno područje na kom ljudi traže sigurnost — geografsku lokaciju. Na primer, veliki gradovi mogu dosta obećavati, mogu pokrenuti vizije o užitku, velikim zaradama i luksuznim stambenim kvartovima. Da, izgleda kao da bi to pružilo dugoočekivanu sigurnost. Ali da li su te vizije realne?

Lokacija — veliki grad ili veliki snovi?

U zemljama u razvoju reklame mogu da izazovu velike fantazije i da jedan veliki grad učine privlačnim. Organizacije koje stoje iza takvih reklama nisu toliko zainteresovane za tvoju sigurnost koliko za svoju prodaju. One prikrivaju probleme stvarnog života prizorima o uspehu u kojima se prikazuje sigurnost. Tako se sigurnost dovodi u vezu s reklamiranim proizvodima i velikim gradom.

Osmotri sledeći primer. Zvaničnici u jednom zapadnoafričkom gradu su stavili plakate koji slikovito prikazuju da se pušenje u stvari ne razlikuje od spaljivanja teško zarađenog novca. To je bio deo jedne kampanje kojom su se građani upozoravali na opasnosti od pušenja. Proizvođači i prodavci cigareta su uzvratili tako što su polepili mudro osmišljene plakate koji prikazuju pušače u privlačnom ambijentu, kako su srećni i uspešni. Pored toga, jedna fabrika cigareta je obukla neke od svojih radnika u maštovita odela i stavila im bejzbol kape upadljivih boja da bi delili cigarete mladima na ulici i podsticala svakoga od njih da „proba“. Mnogi od tih mladih su došli sa sela i, pošto su neupućeni u te vešto osmišljene reklamne šeme, bili su zavedeni tim pozivom. Tako su postali pušači. Mladi sa sela dolaze u veliki grad tražeći sigurnost kako bi izdržavali svoju porodicu ili da bi se obogatili. Umesto toga, oni potroše mnogo novca koji su mogli upotrebiti na bolji način.

Nisu uvek trgovci ti koji prave reklame koje prikazuju uspešan život u velikim gradovima. Možda ih prave i ljudi koji su se preselili u veliki grad i koje je sramota da se vrate u svoje selo. Pošto ne žele da ih smatraju nesposobnima, oni se hvale navodnim bogatstvom i onim što su postigli u gradu. Međutim, pobliže ispitivanje njihovog navodnog društvenog položaja otkriva da njihov sadašnji način života nije ništa bolji od nekadašnjeg života na selu; oni imaju finansijske poteškoće kao i većina drugih ljudi koji žive u gradu.

Novi koji stižu u potrazi za sigurnošću postaju žrtve beskrupuloznih ljudi, naročito u velikim gradovima. Zašto? Uopšte gledano, oni nemaju vremena da razviju bliska prijateljstva, a i daleko su od članova porodice. Zato nemaju nikoga ko bi im dao savet, ko bi im mogao pomoći da izbegnu zamke materijalističkog života u gradu.

Žoze se nije uhvatio u zamku pušenja. Pored toga, on je shvatio da život u gradu iziskuje nešto što je daleko iznad njegove sposobnosti da uspešno izađe na kraj s tim. Što se njega tiče, u najboljem slučaju, jedino što mu je grad stvarno mogao da ponudi bili su veliki, neostvareni snovi. Shvatio je da u gradu nema pravu sigurnost; da on tu jednostavno ne pripada. Savladala su ga osećanja praznine, manje vrednosti i neuspeha, pa je na kraju pogazio svoj ponos i vratio se u selo.

Plašio se da će ga drugi ismejavati. Umesto toga, njegova porodica i pravi prijatelji su ga dočekali raširenih ruku. Zahvaljujući srdačnosti svoje porodice, prijateljskom okruženju u selu i ljubavi prijatelja u hrišćanskoj skupštini, ubrzo se osećao mnogo sigurnije nego u tom velikom gradu, gde se snovi mnogih pretvaraju u noćne more. Na njegovo iznenađenje, marljiv rad sa ocem u polju u stvari je njemu i njegovoj porodice doneo veći prihod nego što bi mogao da zaradi u gradu.

Novac — u čemu je stvarno problem?

Da li će ti novac pružiti osećaj sigurnosti? Liz iz Kanade kaže: „Kao mlada osoba, verovala sam da novac oslobađa od briga.“ Ona se zaljubila u čoveka koji je bio situiran. Ubrzo su se venčali. Da li se osećala sigurno? Liz dalje kaže: „Kada sam se udala imali smo prelepu kuću i dva auta, a naša finansijska situacija nam je dopuštala da uživamo u praktično svim materijalnim stvarima, putovanjima i rekreaciji. Zaista je čudno što sam još uvek bila zabrinuta zbog novca.“ Ona objašnjava zašto: „Imali smo mnogo toga što smo mogli da izgubimo. Činilo se da što više imaš, to se manje osećaš sigurno. Novac nije doneo slobodu od briga i zebnji.“

Ako i ti misliš da nemaš dovoljno novca da bi se osećao sigurnim, pitaj se: ’U čemu je stvarno problem? Da li je to zaista nedostatak novca ili mi nedostaje mudrosti u raspolaganju s novcem?‘ Osvrćući se na svoju prošlost, Liz kaže: „Sada shvatam da je, kada sam bila mala, izvor problema u mojoj porodici bilo loše raspoređivanje novca. Kupovali smo na kredit i zbog toga smo uvek bili u dugovima koji su nam visili nad glavom. To je dovodilo do zabrinutosti.“

Međutim, danas se Liz i njen suprug osećaju mnogo sigurnije iako imaju manje novca. Kada su upoznali istinu iz Božje Reči, prestali su da slušaju primamljive tvrdnje o novcu i počeli su da slušaju Božje mudre reči, uključujući i ove: „Al’ ko mene sluša spokojan će biti, i živeće mirno, zla se ne bojeći“ (Poslovice 1:33). Oni su želeli da im život ima više smisla nego što im je to mogao pružiti veliki bankovni račun. Sada, kao misionari u jednoj dalekoj zemlji, Liz i njen suprug poučavaju i bogate i siromašne da će Jehova Bog uskoro uspostaviti pravu sigurnost na celoj Zemlji. Ova aktivnost pruža duboko zadovoljstvo i stabilnost koji proizlaze iz jedne uzvišene svrhe i nenadmašne vrednosti, a ne iz finansijskog dobitka.

Upamti ovu osnovnu istinu: Biti bogat kod Boga daleko je vrednije od posedovanja materijalnog bogatstva. Sveto pismo ne ističe posedovanje materijalnog bogatstva, već dobrog položaja pred Jehovom, što možemo postići tako što stalno verno vršimo Božju volju. Isus Hrist nas je podstakao da budemo ’bogati pred Bogom‘ i da skupljamo „blago na nebesima“ (Luka 12:21, 33).

Društveni položaj — čemu težiš?

Ako si naveden da smatraš da ćeš postići sigurnost ako se popneš na višu društvenu lestvicu, pitaj se: ’Ko je na toj društvenoj lestvici postao stvarno siguran? Koliko daleko treba da idem da bih to postigao?‘ Uspešna karijera ti može pružiti lažan osećaj sigurnosti, vodeći do razočaranja ili, što je još gore, do katastrofalnog pada.

Životna iskustva pokazuju da dobro ime kod Boga pruža mnogo više sigurnosti nego dobro ime kod čoveka. Samo Jehova može ljudima darovati večni život. To podrazumeva da naše ime bude zapisano ne u nekom imeniku gde stoji ko je ko, već u Božjoj knjizi života (Izlazak 32:32; Otkrivenje 3:5).

Kada ostaviš po strani puste snove, kako procenjuješ svoju trenutnu situaciju i šta stvarno možeš očekivati od budućnosti? Niko nema ama baš sve. Kao što je jedan mudri hrišćanin rekao: „Morao sam da naučim da život nikad nije i ovo i ono, već ili ovo ili ono.“ Zastani na trenutak i pročitaj okvir „Priča se u Beninu“.

Sada odgovori na sledeća pitanja: Šta je svrha, ili cilj moga života? Koji je najkraći put da to postignem? Da li sam možda na dugom, nesigurnom, zaobilaznom putu, a to što stvarno želim i što je realno možda mogu postići na manje komplikovan način?

Nakon što je dao savet u vezi s relativnom vrednošću materijalnih stvari u odnosu na duhovne, Isus je rekao da zadržimo oko ’jednostavnim‘ (Matej 6:22). On je objasnio da su glavne stvari u životu duhovne vrednosti i ciljevi koji se usredsređuju na Božje ime i njegovo Kraljevstvo (Matej 6:9, 10). Druge stvari su manje važne ili, da tako kažemo, nisu u žiži interesovanja.

Mnoge današnje kamere se automatski usredsređuju i na stvari koje su daleko i na one koje su blizu. Da li si i ti sklon da budeš takav? Da li je skoro sve što vidiš „u žiži“ — to jest, važno, poželjno i, u nekim pustim snovima, dostižno? Ako je to čak i delimično tako, onda važan cilj za hrišćane, Kraljevstvo, lako može biti zamagljen gomilom drugih „slika“ od kojih ti svaka odvlači pažnju. Isus je energično savetovao: „Stalno, dakle, tražite najpre kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo drugo dodati“ (Matej 6:33).

Sigurnost sada i zauvek

Svi mi možda sanjamo o nečem boljem za nas i naše voljene. Međutim, činjenica da smo nesavršeni, da živimo u nesavršenom svetu i da imamo ograničen životni vek primorava nas da ograničimo ono čemu bismo se realno mogli nadati da ćemo postići. Jedan biblijski pisac je pre nekoliko hiljada godina objasnio: „Još sam pod suncem video da trku ne dobijaju oni koji su hitriji, ni rat oni koji su hrabriji, ni hleb oni koji su mudriji, ni bogatstvo oni koji su pametniji, ni naklonost oni koji su veštiji; jer sve zavisi od vremena i od prilika“ (Propovednik 9:11).

Ponekad postanemo toliko zaokupljeni svakodnevnom rutinom života da zaboravimo da gledamo na važnije stvari, kao recimo ko smo i šta nam je zaista potrebno da bismo se osećali stvarno sigurno. Osmotri ove mudre reči iz davnih vremena: „Ko novac ljubi, neće se novca nasititi, a ko bogatstvo ljubi, nema koristi od njega. I to je opet taština. Sladak je radniku san, imao on malo ili mnogo da jede; ali sitost ne da bogatašu da mirno spava“ (Propovednik 5:9, 11). Da, na čemu počiva tvoja sigurnost?

Ako je tvoja situacija na neki način slična Žozeovom nerealnom snu, možeš li promeniti svoje planove? Oni koji te stvarno vole podržaće te, kao što su Žozea podržali njegova porodica i prijatelji u hrišćanskoj skupštini. Možda ćeš se osećati sigurnije u skromnom okruženju zajedno sa onima koji te vole nego u gradu sa onima koji možda pokušavaju da te iskoriste.

Ako već imaš obilje materijalnih stvari, poput Liz i njenog supruga, možeš li prilagoditi svoj način života kako bi više vremena i energije posvetio pomaganju ljudima, bilo bogatim ili siromašnim, da saznaju o Kraljevstvu koje će pružiti pravu sigurnost?

Ako pokušavaš da se popneš na višu društvenu lestvicu ili da napreduješ u svom poslu, možda bi mogao pošteno da razmisliš o tome šta je to što te motiviše. Istina, neke pogodnosti koje ti se pružaju mogu doneti veći užitak u životu. Pa ipak, da li možeš da zadržiš Kraljevstvo — pravi način za postizanje trajne sigurnosti — u središtu života? Priseti se Isusovih reči: „Više ima sreće u davanju, nego u primanju“ (Dela apostolska 20:35). Ako se uključiš u različite aktivnosti u hrišćanskoj skupštini, za uzvrat ćeš osetiti sigurnost.

Oni koji se u potpunosti uzdaju u Jehovu i njegovo Kraljevstvo već sada uživaju u toplom osećaju sigurnosti i radosno iščekuju potpunu sigurnost u budućnosti. Psalmista je rekao: „Svagda vidim Jehovu pred sobom; dok je on kod desnice moje, ne kolebam se. Zato se raduje srce moje i veseli duša moja, i spokojno telo moje diše“ (Psalam 16:8, 9).

[Okvir/Slika na 6. strani]

Priča se u Beninu

Ova priča se ponavlja hiljadama puta u mnogim varijantama. Nedavno je jedan stariji seljanin iz Benina u zapadnoj Africi nekim mladima ispričao sledeću verziju.

Ribar se u svom čamcu vratio kući i sreo jednog stranog stručnjaka koji je radio u ovoj zemlji u razvoju. Taj stručnjak je pitao ribara zašto se vratio tako rano. On je odgovorio da je mogao ostati duže, ali da je ulovio dovoljno ribe da bi zbrinuo svoju porodicu.

„Pa, šta onda radite s tolikim vremenom?“ pitao je stručnjak.

Ribar je odgovorio: „Pa, malo lovim ribu. Igram se s mojom decom. Popodne kada su vrućine svi malo odmorimo. A uveče zajedno večeramo. Kasnije idem s prijateljima da slušamo muziku, i tako.“

Ovaj stručnjak ga je prekinuo i rekao: „Čuj, ja sam fakultetski obrazovan i studirao sam ove stvari. Želim da ti pomognem. Trebalo bi više da loviš ribu. Više bi zaradio i ubrzo bi mogao da kupiš veći čamac od ovoga. S većim čamcem bi zaradio još više i ubrzo bi mogao stvoriti flotu ribarskih brodova.

„I onda?“ pita ribar.

„Onda, umesto da prodaješ ribu preko posrednika, mogao bi pregovarati direktno s fabrikom i čak imati svoju fabriku. Mogao bi da napustiš svoje selo i da odeš u Kotonu, ili Pariz ili Njujork i da obavljaš sve poslove odatle. Čak bi mogao da razmotriš mogućnost da posluješ preko berze i postaneš milioner.“

„Koliko bi sve to trajalo?“, pita ribar.

„Možda 15 do 20 godina“, odgovara stručnjak.

„I onda?“ pita dalje ribar.

„Tada život postaje interesantan“, objašnjava stručnjak. „Tada bi mogao da odeš u penziju. Mogao bi da se preseliš iz gradske gužve u neko zabačeno selo.“

„I šta onda?“ pita ribar.

„Onda imaš vremena da malo pecaš, igraš se sa svojom decom, odmaraš popodne kad je vruće, večeraš s porodicom i ideš s prijateljima da slušaš muziku.“

[Slike na 7. strani]

Da li napredak donosi sigurnost?

[Slike na 8. strani]

Suhrišćani zaista žele da se osećaš sigurno