Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Uteha putem tačnog spoznanja o Bogu

Uteha putem tačnog spoznanja o Bogu

Uteha putem tačnog spoznanja o Bogu

ONO što Biblija govori o Božjoj ljubavi i milosrđu izaziva kod nekih ljudi uznemiravajuća pitanja. Oni se pitaju: Ako Bog želi da ukloni zlo, ako zna kako to da uradi i ima moć da to uradi, zašto postoji sve više zla? Njima je teško da uklope tri stvari: (1) Bog je svemoguć; (2) Bog je dobar i pun ljubavi i (3) užasni događaji se i dalje dešavaju. Oni rezonuju da pošto je ovo poslednje nepobitno tačno, tada bar jedna od preostale dve stvari ne može biti tačna. Prema njihovom mišljenju, Bog ili ne može da zaustavi zlo ili je nezainteresovan.

Nekoliko dana posle razorenja Svetskog trgovinskog centra u Njujorku, jedan istaknuti religiozni vođa u Sjedinjenim Državama je rekao: „Stotine puta u životu ljudi su me pitali zašto Bog dopušta tragedije i patnje. Moram priznati da stvarno ne znam u potpunosti da odgovorim na to pitanje, čak ni sebi ne mogu dati zadovoljavajuć odgovor.“

Reagujući na ovaj komentar, jedan profesor teologije je napisao da je bio dirnut ’dobrom teološkom propovedi‘ tog religioznog vođe. Takođe je podržao mišljenje jednog izučavaoca koji je napisao: „Nemogućnost da se shvate patnje posledica je nemogućnosti da se razume Bog.“ Ali da li je zaista nemoguće da se razume zašto Bog dopušta zlo?

Odakle potiče zlo

Nasuprot onome što religiozne vođe možda govore, Biblija ne kaže da je to što Bog dopušta zlo nešto neshvatljivo. Ključna stvar u razumevanju toga zašto postoji zlo jeste saznanje da Jehova nije stvorio zao svet. On je stvorio prvi ljudski par savršenim, bez greha. Jehova je pogledao na svoja dela stvaranja i ustanovio da su ’vrlo dobra‘ (Postanje 1:26, 31NW). Njegova namera za Adama i Evu bila je da po celoj Zemlji prošire raj kakav je bio u Edenu i da ga nasele srećnim ljudima koji će biti pod zaštitom njegove vrhovne vlasti pune ljubavi (Isaija 45:18).

Zlo je počelo kada je jedno duhovno stvorenje koje je, iako prvobitno verno Bogu, razvilo želju da ga drugi obožavaju (Jakov 1:14, 15). Njegova pobuna se ispoljila na Zemlji kada je uticao na prvi ljudski par da mu se pridruži u protivljenju Bogu. Umesto da budu podložni Božjem jasnom nalogu da ne jedu niti da diraju plod s drveta spoznanja dobra i zla, Adam i Eva su ga ubrali i jeli (Postanje 3:1-6). Učinivši to, oni ne samo što su postali neposlušni Bogu već su takođe pokazali da žele da budu nezavisni od njega.

Pojavilo se sporno pitanje

Ta pobuna u Edenu je dovela do jednog spornog pitanja koje je od važnosti za čitav univerzum. Ljudski buntovnici su doveli u pitanje to da li Jehova ispravno ispoljava vlast nad svojim stvorenjima. Da li je Stvoritelj imao pravo da od ljudi traži potpunu poslušnost? Da li bi ljudima bilo bolje ako bi postupali nezavisno od Boga?

Jehova je u vezi sa ovim izazovom upućenim njegovoj vladavini postupio na način koji pokazuje da su njegova ljubav, pravda, mudrost i moć u savršenoj ravnoteži. On je mogao upotrebiti svoju moć da odmah uguši tu pobunu. To bi možda izgledalo pravedno, pošto on ima pravo da to uradi. Ali to ne bi pružilo odgovore na pitanja koja su se pojavila. S druge strane, Bog je jednostavno mogao prevideti greh. Takav postupak bi nekima danas možda izgledao kao moguće rešenje puno ljubavi. Ipak, ni time se ne bi odgovorilo na Sataninu tvrdnju da bi ljudima bilo bolje da sami vladaju. Osim toga, zar to ne bi podstaklo i druge da skrenu s Jehovinog puta? Posledica toga bi bila beskonačna patnja.

Jehova je na mudar način dozvolio ljudima da neko vreme idu svojim putem. Iako je to podrazumevalo privremeno dopuštanje zla, ljudi su tako imali priliku da pokažu da li mogu uspešno sami da vladaju nezavisno od Boga, živeći po svojim merilima za ispravno i neispravno. Kakve su posledice? Neprestano je kroz ljudsku istoriju bilo ratova, nepravdi, tlačenja i patnji. Krajnji neuspeh pobune protiv Jehove jednom zauvek će rešiti pitanja koja su se pojavila u Edenu.

U međuvremenu, Bog je pokazao svoju ljubav time što je učinio da njegov Sin, Isus Hrist, da svoj ljudski život kao otkupnu žrtvu. To poslušnim ljudima pruža mogućnost da budu oslobođeni osude greha i smrti koji su posledica Adamove neposlušnosti. Otkupnina je svima koji iskazuju veru u Isusa otvorila put ka večnom životu (Jovan 3:16).

Jehova nam pruža utešnu garanciju da je ljudska patnja privremena. „Još malo, i nestaće bezdušnika“, napisao je psalmista. „Pogledaćeš na mesto njegovo, i njega već neće više biti. Ali smerni će čuvati zemlju i uživaće u izobilju mira“ (Psalam 37:10, 11).

Sigurna i srećna budućnost

Ispunjenje biblijskih proročanstava pokazuje da je vrlo blizu vreme kada će Bog okončati bolest, tugu i smrt. Zapazi kakva je predivna slika budućih stvari data apostolu Jovanu u jednoj viziji. On je napisao: „Videh novo nebo i novu zemlju; jer pređašnje nebo i pređašnja zemlja prođoše, i mora više nema... I sam Bog biće s [čovečanstvom]. I on će obrisati svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge, ni vike, ni boli. Pređašnje stvari prođoše.“ Da bi se naglasila pouzdanost ovih obećanja, Jovanu je rečeno: „Piši, jer su ove reči verne i istinite“ (Otkrivenje 21:1-5).

Šta će biti s milijardama nedužnih ljudi koji su umrli posle pobune u Edenu? Jehova je obećao da će vratiti u život ljude koji sada spavaju smrtnim snom. Apostol Pavle je rekao: „Imam nadu u Boga... da će biti uskrsenje i pravednika i nepravednika“ (Dela apostolska 24:15). Te osobe će imati mogućnosti da žive u svetu u kom će „prebivati pravednost“ (2. Petrova 3:13).

Baš kao što bi brižan otac dopustio da njegovo dete bude podvrgnuto bolnoj operaciji ako bi znao da će mu to na kraju koristiti, tako je i Jehova dopustio da ljudi na Zemlji privremeno doživljavaju zlo. Pa ipak, one koji nastoje da vrše Božju volju očekuju večni blagoslovi. Pavle je objasnio: „Stvarstvo je podloženo ništavnosti, ne svojom voljom, nego preko onoga koji ga je podložio, na osnovu nade da će i sâmo stvarstvo biti oslobođeno od ropstva raspadljivosti i imati slavnu slobodu Božje dece“ (Rimljanima 8:20, 21).

Ovo su zaista vesti — ne onakve kakve slušamo na televiziji ili čitamo u novinama, već dobre vesti. To su najlepše vesti od ’Boga svake utehe‘, koji stvarno brine za nas (2. Korinćanima 1:3).

[Slike na 6. strani]

Vreme je pokazalo da čovečanstvo ne može uspešno da vlada nezavisno od Boga

[Izvori]

Porodica iz Somalije: UN PHOTO 159849/M. GRANT; atomska bomba: USAF photo; koncentracioni logor: U.S. National Archives photo