Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Zadržite dobro ponašanje među nacijama“

„Zadržite dobro ponašanje među nacijama“

„Zadržite dobro ponašanje među nacijama“

„Iskazujte čast svim ljudima, imajte ljubav prema celoj zajednici braće“ (1. PETROVA 2:17).

1, 2. (a) Kakav je izveštaj o Jehovinim svedocima napravio jedan reporter? (b) Zašto se Jehovini svedoci trude da zadrže visoka merila ponašanja?

 PRE nekoliko godina, jedan reporter iz Amarilja u Teksasu (SAD) posetio je razne crkve na tom području i napravio je jedan izveštaj. Jedna grupa je na njega ostavila poseban utisak. On je rekao: „Prisustvovao sam na tri godišnja kongresa Jehovinih svedoka u Amariljo Sivik Sentru. Dok sam bio među njima, nijednom nisam video da je neko zapalio cigaretu, otvorio limenku piva ili se prostački izražavao. Oni su najčistija, najpristojnija, najskromnije obučena, najdobronamernija grupa ljudi koju sam ikada video.“ Često se objave slični komentari o Jehovinim svedocima. Zašto ljudi koji ne dele religiozna uverenja Jehovinih svedoka često govore pohvalno o njima?

2 Božji narod obično biva pohvaljen zbog svog dobrog ponašanja. Dok se merila u globalu srozavaju, Jehovini svedoci gledaju na visoka merila ponašanja kao na obavezu, to jest deo svog obožavanja. Svesni su da svojim postupcima odaju sliku o Jehovi i o svojoj hrišćanskoj braći, i da njihovo dobro ponašanje ide u prilog istini koju propovedaju (Jovan 15:8; Titu 2:7, 8). Hajde zato da vidimo kako možemo da zadržimo dobro ponašanje i time nastavimo da doprinosimo dobrom glasu Jehove i njegovih Svedoka, i kako nama lično koristi dobro ponašanje.

Hrišćanska porodica

3. Od čega treba da se čuvaju hrišćanske porodice?

3 Osmotrimo naše ponašanje unutar porodice. U jednoj knjizi od Gerharda Besira i Ervina K. Šojha, stoji: „Porodica je za [Jehovine svedoke] nešto što oni posebno čuvaju.“ Ova izjava je tačna i danas ima mnogo toga od čega porodica treba da se čuva. Tu su deca koja su ’neposlušna roditeljima‘ i odrasli koji su „bez prirodne naklonosti“ ili „samokontrole“ (2. Timoteju 3:2, 3). Porodica je mesto gde dolazi do nasilja nad bračnim drugom, roditelji zlostavljaju ili zapostavljaju decu i deca su buntovna, upliću se u zloupotrebu droge i nemoral ili beže od kuće. Sve ovo je posledica razornog uticaja ’duha ovog sveta‘ (Efešanima 2:1, 2). Treba da zaštitimo svoju porodicu od tog duha. Kako? Tako što ćemo slediti Jehovina uputstva i njegove savete za članove porodice.

4. Koje odgovornosti imaju članovi hrišćanske porodice jedni prema drugima?

4 Hrišćanski supružnici uviđaju da su u emocionalnom, duhovnom i fizičkom pogledu obavezni jedno prema drugom (1. Korinćanima 7:3-5; Efešanima 5:21-23; 1. Petrova 5:7). Hrišćanski roditelji imaju važne odgovornosti prema svojoj deci (Poslovice 22:6; 2. Korinćanima 12:14; Efešanima 6:4). Deca koja odrastaju u hrišćanskoj porodici postepeno shvataju da i ona imaju obaveze (Poslovice 1:8, 9; 23:22; Efešanima 6:1; 1. Timoteju 5:3, 4, 8). Da bi se ispunile porodične obaveze, potrebni su trud, predanost i duh ljubavi i samopožrtvovanosti. Međutim, što više svi članovi porodice ispunjavaju od Boga date obaveze, to će predstavljati veći blagoslov jedni za druge i za skupštinu. Što je još važnije, oni odaju čast Osnivaču porodice, Jehovi Bogu (Postanje 1:27, 28; Efešanima 3:15).

Hrišćansko bratstvo

5. Koje blagoslove imamo kada se družimo sa suhrišćanima?

5 Kao hrišćani, imamo odgovornosti i prema suvernicima u skupštini i, na kraju, prema onima koji sačinjavaju „celu zajednicu... braće po svetu“ (1. Petrova 5:9). Odnos sa skupštinom je od presudne važnosti za naše duhovno zdravlje. Kada smo sa suhrišćanima, uživamo u njihovom ohrabrujućem društvu i u jakoj duhovnoj hrani koju obezbeđuje „verni i razboriti rob“ (Matej 24:45-47). Ako imamo problema, možemo prići svojoj braći i dobiti dobar savet temeljen na biblijskim načelima (Poslovice 17:17; Propovednik 4:9; Jakov 5:13-18). Braća nas neće napustiti kada su nam potrebna. Stvarno je blagoslov biti deo Božje organizacije!

6. Kako je Pavle pokazao da imamo odgovornosti prema drugim hrišćanima?

6 Međutim, u skupštini ne treba samo da primamo već i da dajemo. I sam Isus je rekao: „Više ima sreće u davanju, nego u primanju“ (Dela apostolska 20:35). Apostol Pavle je istakao duh davanja kada je napisao: „Čvrsto se držimo javnog izjavljivanja naše nade, bez kolebanja, jer je veran onaj koji je obećao. I pazimo jedni na druge podstičući se na ljubav i dobra dela, ne ostavljajući svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, već ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan“ (Jevrejima 10:23-25).

7, 8. Na koji način pokazujemo duh davanja, kako unutar svoje skupštine, tako i prema hrišćanima u drugim zemljama?

7 U skupštini ’izjavljujemo našu nadu‘ kada komentarišemo na sastancima ili kad na druge načine učestvujemo u programu. Takvo davanje sigurno hrabri našu braću. Hrabrimo ih i kada razgovaramo s njima pre i posle sastanaka. To je prilika kada možemo da ojačamo slabe i da utešimo depresivne i bolesne (1. Solunjanima 5:14). Iskreni hrišćani su velikodušni kada se radi o takvoj vrsti davanja i zbog toga su mnogi koji prvi put dođu na neki naš sastanak impresionirani ljubavlju koju osete među nama (Psalam 37:21; Jovan 15:12; 1. Korinćanima 14:25).

8 Ipak, naša ljubav nije ograničena samo na našu skupštinu. Ta ljubav obuhvata celo svetom rašireno bratstvo. Zato, na primer, u svakoj Dvorani Kraljevstva postoji kutija u koju se može staviti prilog za Fond za Dvorane Kraljevstva. Naša Dvorana Kraljevstva je možda u dobrom stanju, ali znamo da hiljade suhrišćana u drugim zemljama nemaju prikladno mesto za sastajanje. Kada prilažemo novac u Fond za Dvorane Kraljevstva, pokazujemo ljubav prema toj braći i pored toga što ih lično ne poznajemo.

9. Iz kog osnovnog razloga Jehovini svedoci vole jedni druge?

9 Zašto Jehovini svedoci vole jedni druge? Između ostalog, zato što im je Isus to zapovedio (Jovan 15:17). Sem toga, ljubav koju imaju jedni prema drugima dokaz je da i kao pojedinci i kao grupa imaju Božji duh. Ljubav je deo ’ploda duha‘ (Galatima 5:22, 23). Dok Jehovini svedoci proučavaju Bibliju, posećuju hrišćanske sastanke i stalno se mole Bogu, ljubav za njih postaje nešto prirodno, uprkos tome što žive u svetu u kom se ’ohladila ljubav većine‘ (Matej 24:12).

Odnos sa svetom oko nas

10. Kakvu odgovornost imamo prema svetu oko nas?

10 To što je Pavle pomenuo ’javno izjavljivanje naše nade‘ podseća nas na još jednu odgovornost. Pod ovim javnim izjavljivanjem podrazumeva se propovedanje dobre vesti onima koji još nisu naša braća (Matej 24:14; 28:19, 20; Rimljanima 10:9, 10, 13-15). To propovedanje je još jedan vid davanja. Da bismo učestvovali u njemu, potrebni su nam vreme, snaga, priprema, obuka i spremnost da koristimo lična sredstva. Ipak, Pavle je napisao i sledeće: „Dužnik sam i Grcima i varvarima, i mudrima i bezumnima; zato, što se mene tiče, gorljivo želim da objavim dobru vest i vama u Rimu“ (Rimljanima 1:14, 15). Budimo poput Pavla i nemojmo biti škrti kada se radi o otplaćivanju tog „duga“.

11. Koja dva biblijska načela upravljaju našim odnosom sa svetom, ali čega i pored toga treba da budemo svesni?

11 Da li imamo i drugih odgovornosti prema onima koji nisu naši suvernici? Sasvim je sigurno da imamo. Naravno, svesni smo da „celi svet leži u vlasti zloga“ (1. Jovanova 5:19). Znamo da je Isus rekao za svoje učenike: „Oni nisu deo sveta, kao što ni ja nisam deo sveta.“ Ipak, mi živimo u svetu, u njemu zarađujemo za život i koristimo službe koje postoje u njemu (Jovan 17:11, 15, 16). Zato imamo i obaveze prema svetu oko nas. Koje su to obaveze? Apostol Petar je odgovorio na to pitanje. On je malo pre uništenja Jerusalima napisao pismo hrišćanima u Maloj Aziji i jedan deo tog pisma nam pomaže da imamo uravnotežen odnos sa svetom.

12. U kom smislu su hrišćani ’stranci i privremeni stanovnici‘, i od čega kao takvi treba da se čuvaju?

12 Kao prvo, Petar je rekao: „Voljeni, podstičem vas kao strance i privremene stanovnike da se uzdržavate od telesnih želja, jer upravo one vode borbu protiv duše“ (1. Petrova 2:11). Pravi hrišćani su, u duhovnom smislu, ’stranci i privremeni stanovnici‘ zato što je u središtu njihovog života nada da će živeti večno — duhom pomazani hrišćani na nebu, a „druge ovce“ u budućem raju na zemlji (Jovan 10:16; Filipljanima 3:20, 21; Jevrejima 11:13; Otkrivenje 7:9, 14-17). Međutim, o kojim telesnim željama je reč? U njih spadaju želja za bogatstvom i istaknutošću, nemoralne seksualne želje i želje koje su opisane kao „zavist“ i „lakomstvo“ (Kološanima 3:5; 1. Timoteju 6:4, 9; 1. Jovanova 2:15, 16).

13. Kako telesne želje „vode borbu protiv [naše] duše“?

13 Te želje stvarno „vode borbu protiv [naše] duše“. One potkopavaju naš odnos s Bogom i time našu hrišćansku nadu (našu ’dušu‘, to jest život) izlažu opasnosti. Na primer, kako možemo biti ’žrtva živa, sveta, prihvatljiva Bogu‘ ako se zanimamo za nemoralne stvari? Kako ’tražimo najpre kraljevstvo‘ ako upadamo u zamku materijalizma? (Rimljanima 12:1, 2; Matej 6:33; 1. Timoteju 6:17-19). Bolje je slediti Mojsijev primer; okrenuti leđa svetskim mamcima i služenje Jehovi staviti na prvo mesto u životu (Matej 6:19, 20; Jevrejima 11:24-26). To je važno da bismo imali uravnotežen odnos sa svetom.

„Zadržite dobro ponašanje“

14. Zašto mi kao hrišćani nastojimo da zadržimo dobro ponašanje?

14 U sledećim Petrovim rečima nalazi se još jedna vrlo važna smernica: „Zadržite dobro ponašanje među nacijama, da bi, u onome za šta govore protiv vas kao da ste zločinci, zbog vaših vrsnih dela kojih su očevici slavili Boga u dan njegovog pregledanja“ (1. Petrova 2:12). Mi kao hrišćani nastojimo da budemo primerni. U školi marljivo učimo. Na radnom mestu smo vredni i pošteni — čak i ako izgleda da naš poslodavac preteruje u nekim stvarima. U religiozno razdeljenom domu, supružnik koji je vernik ulaže poseban trud da bi se držao hrišćanskih načela. To nije uvek lako, ali znamo da se naše primerno ponašanje dopada Jehovi i da često ima dobar efekat na one koji nisu Svedoci (1. Petrova 2:18-20; 3:1).

15. Kako znamo da mnogi priznaju da se Jehovini svedoci drže visokih merila?

15 Da većina Jehovinih svedoka uspeva da vodi primeran život, vidljivo je iz komentara o njima koji su objavljivani tokom godina. Primera radi, italijanske novine Il Tempo su izvestile: „Ljudi kojima su Jehovini svedoci kolege na poslu opisuju ih kao poštene radnike, koji su toliko odani svojoj veri da možda izgledaju kao da su opsednuti njome; međutim, oni zaslužuju poštovanje jer su moralno besprekorni.“ U novinama Herald iz Buenos Ajresa u Argentini stajalo je: „Jehovini svedoci su tokom godina dokazali da su marljivi, ozbiljni, štedljivi i bogobojazni građani.“ Ruski izučavalac Sergej Ivanjenko je rekao: „Jehovini svedoci su širom sveta poznati kao ljudi besprekorno poslušni zakonu, i naročito po svom skrupuloznom stavu prema plaćanju poreza.“ U Zimbabveu je upravnik objekata koje su Jehovini svedoci koristili za svoj kongres rekao: „Video sam neke Svedoke kako su skupljali papire i čistili toalete. Objekti koje su koristili ostavljeni su čistiji nego što su bili. Vaši tinejdžeri su principijelni. Voleo bih da ceo svet bude pun Jehovinih svedoka.“

Hrišćanska podložnost

16. Kakav je naš odnos prema svetovnim vlastima, i zašto je takav?

16 Petar govori i o našem odnosu prema svetovnim vlastima. On kaže: „Radi Gospoda podložite se svim ljudskim tvorevinama: bilo kralju kao višem bilo namesnicima kao onima koje on šalje da kazne zločince, a da pohvale one koji čine dobro. Jer je to Božja volja, da čineći dobro ućutkate neznalački govor nerazumnih ljudi“ (1. Petrova 2:13-15). Mi imamo koristi iz službi koje organizuju vlasti i zahvalni smo za to. Vodeći se Petrovim rečima, poslušni smo zakonima i plaćamo poreze. Premda priznajemo da vlasti imaju od Boga dato pravo da kažnjavaju prekršioce zakona, glavni razlog zbog kog se podlažemo svetovnim vlastima je „radi Gospoda“. To je Božja volja. A osim toga, ne želimo da nanesemo sramotu Jehovinom imenu time što bismo bili kažnjeni za neki prestup (Rimljanima 13:1, 4-7; Titu 3:1; 1. Petrova 3:17).

17. U šta možemo biti sigurni kada nam se protive ’nerazumni ljudi‘?

17 Nažalost, neki ’nerazumni ljudi‘ na vlasti progone nas ili nam se protive na druge načine — kao što je recimo organizovanje klevetničkih kampanja protiv nas. Ipak, kada Jehova odluči da je vreme za to, njihove laži uvek bivaju razotkrivene, a njihov „neznalački govor“ efikasno ućutkan. Činjenica da smo poznati po hrišćanskom ponašanju govori sama za sebe. Zato nas pošteni vladini zvaničnici često pohvaljuju kao dobre ljude (Rimljanima 13:3; Titu 2:7, 8).

Božji robovi

18. Kako mi kao hrišćani možemo izbeći da zloupotrebimo svoju slobodu?

18 Petar sada upozorava: „Budite kao slobodni ljudi, ali slobodu imajte, ne kao pokriće za zloću, nego kao Božji robovi“ (1. Petrova 2:16; Galatima 5:13). Danas nas spoznanje biblijske istine oslobađa od lažnih religioznih učenja (Jovan 8:32). Štaviše, imamo slobodnu volju i možemo da biramo neke stvari. Ipak, nemojmo zloupotrebljavati svoju slobodu. Kada pravimo izbor u pogledu druženja, oblačenja, doterivanja, zabave — čak hrane i pića — mi imamo na umu da su pravi hrišćani Božji robovi koji ne ugađaju sami sebi. Mi izabiramo da služimo Jehovi, umesto da budemo robovi sopstvenih telesnih želja ili svetskih hirova i trendova (Galatima 5:24; 2. Timoteju 2:22; Titu 2:11, 12).

19-21. (a) Kako gledamo na ljude koji su na vlasti? (b) Kako su neka braća pokazala „ljubav prema celoj zajednici braće“? (v) Koja je naša najvažnija odgovornost?

19 Petar dalje nastavlja: „Iskazujte čast svim ljudima, imajte ljubav prema celoj zajednici braće, bojte se Boga, iskazujte čast kralju“ (1. Petrova 2:17). Pošto Jehova Bog dozvoljava ljudima da zauzimaju razne položaje na vlasti, tim ljudima iskazujemo odgovarajuću čast. Čak se i molimo za njih da bi nam bilo dozvoljeno da svoju službu vršimo u miru i uz odanost Bogu (1. Timoteju 2:1-4). Međutim, u isto vreme ’imamo i ljubav prema celoj zajednici braće‘. Uvek radimo za dobrobit, nikako na štetu naše hrišćanske braće.

20 Na primer, kada je u jednoj afričkoj zemlji izbilo etničko nasilje, došlo je do izražaja hrišćansko ponašanje Jehovinih svedoka. Švajcarske novine Reformierte Presse su izvestile: „Godine 1995, organizacija Afrička prava... dokazala je da su [u sukobu] učestvovale sve crkve, izuzev Jehovinih svedoka.“ Kada se u drugim zemljama saznalo za te tragične događaje, Jehovini svedoci iz Evrope brzo su poslali hranu i medicinsku pomoć svojoj braći i drugima u toj ugroženoj zemlji (Galatima 6:10). Oni su poslušali reči iz Poslovica 3:27: „Ne odreci dobra onom koji na njih pravo ima, kad mu možeš učiniti.“

21 Međutim, postoji daleko važnija odgovornost od odavanja časti koju dugujemo bilo kom svetovnom autoritetu, pa čak i od ljubavi koju dugujemo svojoj braći. Šta je to? Petar je rekao: „Bojte se Boga.“ Jehovi dugujemo daleko više nego što dugujemo bilo kom čoveku. Zašto, i kako možemo da uravnotežimo obaveze koje imamo prema Bogu sa onim što dugujemo svetovnim vlastima? U sledećem članku se nalazi odgovor na ovo pitanje.

Da li se sećaš?

• Koje odgovornosti hrišćani imaju unutar porodice?

• Kako možemo pokazati duh davanja u skupštini?

• Koje odgovornosti imamo prema svetu koji nas okružuje?

• Koje su neke od koristi koje proističu iz čuvanja visokih merila ponašanja?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 9. strani]

Kako hrišćanska porodica može biti izvor velike radosti?

[Slike na 10. strani]

Zašto Jehovini svedoci vole jedni druge?

[Slike na 10. strani]

Da li možemo pokazati ljubav prema našoj braći iako ih ne poznajemo?