Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Siromašni postaju sve siromašniji

Siromašni postaju sve siromašniji

Siromašni postaju sve siromašniji

„Nijedno društvo koje većinom sačinjavaju siromašni i bedni ljudi ne može stvarno napredovati niti biti istinski srećno.“

OVO je izjavio ekonomista Adam Smit još u 18. veku. Mnogi su uvereni da je istinitost njegovih reči danas još očiglednija. Razlika između bogatih i siromašnih postala je još veća. Na Filipinima jedna trećina stanovništva živi s manje od 1 evra dnevno, što se u bogatijim zemljama može zaraditi za svega nekoliko minuta. U izveštaju Ujedinjenih nacija Human Development Report 2002 stoji da „5% najbogatijih ljudi na svetu ima 114 puta veće prihode od 5% najsiromašnijih ljudi na svetu“.

Dok jedni žive u relativnom komforu, milioni drugih žive u straćarama koje podižu gde god stignu. Drugi nisu te sreće; oni žive na ulici i sve što imaju je samo parče kartona ili plastike. Mnogi od njih zarađuju za preživljavanje tako što rade šta god stignu — preturaju po kontejnerima, rade kao fizički radnici ili pomoću malih kolica sakupljaju karton, prazne flaše, limenke i tome slično.

Nejednakost između bogatih i siromašnih ne postoji samo u zemljama u razvoju već, kako navodi Svetska banka, „’džepovi siromaštva‘ jesu nešto uobičajeno u svim zemljama“. Od Bangladeša do Sjedinjenih Država, bez obzira koliko su neki ljudi imućni, ima i onih koji se bore da bi se prehranili i da bi obezbedili krov nad glavom. Novine The New York Times su citirale jedan izveštaj, koji je za 2001. godinu sastavio Američki biro za popis stanovništva, u kom se navodi da je u Sjedinjenim Državama jaz između bogatih i siromašnih sve veći i veći. U tom izveštaju stoji: „Najimućnija petina stanovništva ostvarila je 50 posto sveukupnog prošlogodišnjeg prihoda... Najsiromašnija petina je ostvarila 3,5 posto tog prihoda.“ I u mnogim drugim zemljama situacija je ista ili još i gora. Jedan izveštaj Svetske banke pokazao je da oko 57 posto svetskog stanovništva živi s manje od 2 evra dnevno.

Da stvari budu još gore, milioni su u 2002. godini bili uznemireni zbog izveštaja o odgovornim ljudima u velikim firmama koji su se obogatili pod sumnjivim okolnostima. Čak i ako nije urađeno ništa nezakonito, mnogi, kako stoji u časopisu Fortune, smatraju da su ti ljudi stekli „ogromno, neuobičajeno i sablažnjavajuće bogatstvo“. Kada se to uporedi sa onim što se događa u svetu, neki se pitaju kako se može opravdati to što neki pojedinci zgrću tako ogromne svote novca, koje broje na stotine miliona dolara, dok istovremeno toliko mnogo drugih ljudi živi u siromaštvu.

Da li će siromaštvo zauvek postojati?

Sve ovo nije navedeno da bi se ukazalo na to da niko ne pokušava da pomogne siromašnima. Nema sumnje da su se dobronamerni službenici vlada i organizacije za pružanje pomoći trudili da nešto promene. Međutim, realno stanje je i dalje obeshrabrujuće. U izveštaju Human Development Report 2002 stoji da su „mnoge zemlje danas siromašnije nego što su bile pre 10, 20, a u nekim slučajevima i pre 30 godina“, i to uprkos mnogim plemenitim naporima da stvari krenu nabolje.

Da li to znači da za siromašne ne postoji nikakva nada? Pozivamo te da pročitaš sledeći članak i da posebno obratiš pažnju na to kakva pomoć siromašnima već sada stoji na raspolaganju kao i na neka rešenja o kojima možda dosad nisi razmišljao.