Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Rat je promenio svoje lice

Rat je promenio svoje lice

Rat je promenio svoje lice

RATOVI su oduvek surovi. Oni odvajkada uništavaju živote vojnika i donose patnju civilima. Međutim, tokom poslednjih godina, rat je promenio svoje lice. U kom smislu?

Današnji ratovi su uglavnom građanski — ratovi koji se vode između sukobljenih strana unutar jedne zemlje. Takvi ratovi uglavnom traju duže, nanose veću patnju narodu i razorniji su za državu od ratova koji se vode između zemalja. Španski istoričar Hulijan Kazanova primeđuje: „Građanski ratovi su okrutni, krvavi sukobi koji za posledicu imaju na hiljade mrtvih, mnoga silovanja, prisilno izgnanstvo i, u najekstremnijim slučajevima, genocid.“ Štaviše, kada komšije jedni nad drugima počine takva zverstva, rane se leče vekovima.

Otkako se završio Hladni rat, bilo je samo nekoliko međudržavnih ratova. Međunarodni institut za mirovna istraživanja iz Stokholma (SIPRI) izveštava: „U periodu od 1990. do 2000, svi veći oružani konflikti, izuzev tri sukoba, vođeni su unutar granica jedne zemlje.“

Istini za volju, građanski ratovi možda ne izgledaju tako strašno i možda se u međunarodnim medijima manje izveštava o njima, ali bol i opustošenje koje oni prouzrokuju nisu ništa manje užasni. U takvim sukobima poginuli su milioni ljudi. Štaviše, u poslednje dve decenije skoro pet miliona ljudi je izgubilo život u samo tri zemlje pogođene ratom — u Avganistanu, Demokratskoj Republici Kongo i Sudanu. U okrutnim etničkim sukobima na Balkanu izginulo je skoro 250 000 ljudi, a u dugotrajnom gerilskom ratu u Kolumbiji 100 000 ljudi.

Koliko je građanski rat brutalan najbolje se vidi po tome kako utiče na decu. Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbeglice izveštava da je tokom protekle decenije u građanskim sukobima život izgubilo više od dva miliona dece. Još šest miliona je bilo ranjeno. Sve više dece obučava se za vojnike. Jedan dečak koji je bio vojnik kaže: „Obučili su me. Dali su mi pušku. Uzimao sam drogu. Ubijao sam ljude. Mnoge. To je bio samo rat... Samo sam izvršavao naređenja. Znao sam da je to loše. Nisam to želeo.“

Mnoga deca u zemljama gde je građanski rat postao nešto sasvim uobičajeno odrastaju ne znajući šta je mir. Ona žive u svetu gde su škole uništene i gde se komunicira putem oružja. Četrnaestogodišnja Dunja kaže: „Ubijeno je tako mnogo ljudi... Više se ne čuje poj ptica, već samo plač dece koja žale za majkom ili ocem, za bratom ili sestrom.“

Koji su uzroci?

Šta raspiruje plamen okrutnih građanskih ratova? Među značajnim faktorima su etnička i plemenska mržnja, religiozne razlike, nepravda i politička previranja. Još jedan osnovni razlog jeste pohlepa — pohlepa za moći i pohlepa za novcem. Političke vođe, koje su često motivisane pohlepom, podstiču mržnju koja razbuktava borbe. U jednom izveštaju koji je objavio SIPRI stoji da su mnogi učesnici u oružanim sukobima „motivisani ličnim dobitkom“. Taj izveštaj dodaje: „Pohlepa se može manifestovati na razne načine. Ona motiviše vojne i političke vođe da se bave rasprostranjenom trgovinom dijamantima ali pokreće i mlade naoružane puškama da opljačkaju neko selo.“

Krvoprolića ima još više zbog toga što je lako doći do jeftinog ali ipak smrtonosnog oružja. Svake godine, oko 500 000 ljudi — uglavnom žena i dece — bude ubijeno takozvanim ručnim naoružanjem. U jednoj afričkoj zemlji, jurišna puška AK-47 može se kupiti po ceni jednog pileta. Nažalost, na nekim mestima pušaka ima tako mnogo kao i tih domaćih životinja. Procenjuje se da sada u svetu ima 500 miliona komada ručnog i lakog oružja — po jedan na svaku dvanaestu osobu.

Hoće li žestoki građanski sukobi postati oznaka ovog 21. veka? Mogu li građanski ratovi biti dovedeni pod kontrolu? Hoće li ljudi na kraju zaustaviti ubijanje? Sledeći članak će odgovoriti na ta pitanja.

[Okvir na 4. strani]

Tragična cena građanskih ratova

U građanskim ratovima koji su brutalni iako se u njima uglavnom ne koristi savremeno naoružanje, 90 posto žrtava su civili, a ne vojnici. „Jasno je da su deca sve češće meta oružanih sukoba, a ne slučajne žrtve u njima“, zapaža Grasa Mašel, stručnjak iz Ujedinjenih nacija koji se bavi uticajem oružanih sukoba na decu.

Silovanje je postalo vojna taktika. U nekim područjima pogođenim ratom, pobunjenici siluju skoro svaku devojku u selima kroz koja prolaze. Cilj onih koji to čine jeste da stvore paniku i da unište porodične veze.

Glad i bolest idu uz rat. Kada se vodi građanski rat, to znači da će se malo useva sejati i žeti, da će raditi malo medicinskih službi ako uopšte i budu radile, i da će malo međunarodne pomoći stići do onih kojima je stvarno potrebna. Analizom jednog građanskog rata u Africi otkriveno je da je 20 posto žrtava umrlo usled bolesti, a 78 posto od gladi. Samo je dva posto poginulo u borbama.

U proseku, na svaka 22 minuta u svetu neko izgubi nogu ili ruku ili pogine zbog toga što je nagazio na kopnenu minu. Procenjuje se da ima oko 60 do 70 miliona kopnenih mina u preko 60 zemalja.

Ljudi su prisiljeni da napuste svoje domove. Širom sveta, sada ima 50 miliona izbeglica i raseljenih lica — a polovina od toga su deca.

[Izvor slike na 2. strani]

NASLOVNA STRANA: Dečak: Photo by Chris Hondros/Getty Images

[Izvor slike na 3. strani]

Photo by Chris Hondros/Getty Images