Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pravo hrišćanstvo je u procvatu

Pravo hrišćanstvo je u procvatu

Pravo hrišćanstvo je u procvatu

U PRVOM veku, služba koju je Isus Hrist obavljao donela je veliki preokret na svetskoj sceni. Njegova poruka je ostavila snažan utisak na ljude jer ih je krepila, prosvetljavala i nadahnjivala. Mnogi koji su ga slušali bili su duboko dirnuti njegovim rečima (Matej 7:28, 29).

Isus je hrabro odbio da se meša u tlačiteljski religiozni i politički sistem svog vremena, ali bio je pristupačan za obične ljude (Matej 11:25-30). Razotkrio je veliki uticaj zlih duhova na zemlji i na delu je pokazao vlast koju mu je Bog dao nad njima (Matej 4:2-11, 24; Jovan 14:30). Vešto je razjasnio suštinsku vezu između patnje i greha, i s ljubavlju je ukazao na Božje Kraljevstvo kao trajno rešenje (Marko 2:1-12; Luka 11:2, 17-23). Jednom zasvagda je skinuo tamni veo koji je dugo skrivao pravu ličnost njegovog Oca i omogućio je svima koji žele da imaju lični odnos s Njim da saznaju Njegovo ime (Jovan 17:6, 26).

Stoga nije nikakvo čudo što su Isusovi učenici, uprkos žestokom progonstvu od strane religioznih protivnika i države, efikasno širili njegovu snažnu poruku. Za samo tridesetak godina, osnovane su napredne hrišćanske skupštine u Africi, Aziji i Evropi (Kološanima 1:23). Jednostavne istine kojima je Isus poučavao prosvetlile su srca poniznih i iskrenih ljudi širom Rimskog carstva (Efešanima 1:17, 18).

Ipak, kako bi svi ti novi učenici, mogli da budu zaista ujedinjeni u ’jednoj veri‘, kao što je rekao apostol Pavle, pošto su se toliko razlikovali po ekonomskom statusu, kulturi, jeziku i religioznom poreklu? (Efešanima 4:5). Šta bi im pomoglo da ’složno govore‘ kako bi ostali ujedinjeni? (1. Korinćanima 1:10). Kada uzmemo u obzir koliko su oni koji se izjašnjavaju kao hrišćani danas razjedinjeni, dobro je da razmotrimo šta je sam Isus naučavao o jedinstvu.

Temelj za hrišćansko jedinstvo

Kada je bio na suđenju pred Pontijem Pilatom, Isus je rekao šta je temelj za hrišćansko jedinstvo: „Ja sam se zato rodio i zato sam došao na svet, da svedočim za istinu. Svako ko je na strani istine sluša moj glas“ (Jovan 18:37). Stoga, prave Hristove sledbenike snažno ujedinjuje to što prihvataju njegova učenja, kao i ostali deo Božje nadahnute reči Biblije (1. Korinćanima 4:6; 2. Timoteju 3:16, 17).

Naravno, moglo bi se ponekad desiti da Isusovi sledbenici imaju neka iskrena pitanja i neslaganja među sobom. Šta onda? Isus je objasnio: „Kad dođe on, duh istine, uputiće vas u svu istinu, jer neće govoriti na sopstveni podsticaj, nego će govoriti ono što čuje, i objaviće vam ono što dolazi“ (Jovan 16:12, 13). Tako bi Božji sveti duh osposobio Isusove prave učenike da razumeju istinu dok je Bog postepeno otkriva. Taj duh bi takođe u njima proizveo plod koji obuhvata osobine kao što su ljubav, radost i mir, što bi učvrstilo njihovo jedinstvo (Dela apostolska 15:28; Galatima 5:22, 23).

Isus nije ostavio prostora za razdor i podele među svojim sledbenicima, niti ih je ovlastio da istine od Boga prilagođavaju kulturnim ili religioznim tradicijama ljudi kojima će propovedati. Umesto toga, u noći kada je poslednji put bio s njima, on se usrdno molio: „Ne molim samo za njih nego i za one koji poveruju u mene posredstvom njihove reči; da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni budu u nama, kako bi svet verovao da si me ti poslao“ (Jovan 17:20, 21). Dakle, pravo jedinstvo u duhu i istini trebalo je da bude znak raspoznavanja Hristovih učenika, od samog početka pa sve do našeg vremena (Jovan 4:23, 24). Uprkos tome, današnje crkve nisu ujedinjene već, naprotiv, razjedinjene. Zašto?

Zašto su crkve razjedinjene

Postoji jedno jednostavno objašnjenje za to zašto među onima koji se izjašnjavaju kao hrišćani postoji tolika raznolikost u verovanjima i običajima. To je zato što se ne drže Isusovih učenja. Jedan novinar je zapazio: „Kao i u prošlosti, i današnji novi hrišćani uzimaju iz Biblije ono što im se sviđa — a ignorišu sve ono što se ne uklapa u religiozne tradicije njihovog naroda. Baš to su Isus i apostoli predvideli da će se desiti.

Na primer, apostol Pavle je pod nadahnućem napisao Timoteju, koji je kao i on bio nadglednik: „Doći [će] vreme kad neće podnositi zdravo učenje, nego će po sopstvenim željama nakupiti sebi učitelje da im golicaju uši; pa će odvraćati uši od istine, i okrenuće se lažnim pričama.“ Da li će svi hrišćani biti zavedeni? Neće. Pavle je još rekao: „A ti budi trezven u svemu, trpi zlo, vrši delo jevanđelizatora, potpuno izvrši svoju službu“ (2. Timoteju 4:3-5; Luka 21:8; Dela apostolska 20:29, 30; 2. Petrova 2:1-3). Timotej i drugi verni hrišćani živeli su u skladu s tim nadahnutim savetom.

Pravi hrišćani su i danas ujedinjeni

Poput Timoteja, i današnji pravi hrišćani ostaju trezveni tako što odbacuju ljudske nauke i prihvataju Pismo kao autoritet za svoja verovanja (Kološanima 2:8; 1. Jovanova 4:1). Jehovini svedoci po ugledu na hrišćane iz prvog veka izvršavaju svoju službu u više od 230 zemalja, posvuda prenoseći ljudima poruku koju je i Isus prenosio, dobru vest o Kraljevstvu. Osmotri četiri važna načina na koje oni ujedinjeno oponašaju Isusa i žive u skladu s pravim hrišćanstvom bez obzira na to iz kog su dela sveta.

Njihova verovanja se temelje na Božjoj Reči (Jovan 17:17). Jedan sveštenik iz Belgije napisao je o Svedocima: „Njihova spremnost [Jehovinih svedoka] da slušaju Božju Reč i hrabrost koju pokazuju svedočeći za nju jeste nešto što možemo da naučimo od njih.“

Oni očekuju da Božje Kraljevstvo reši probleme s kojima se čovečanstvo suočava (Luka 8:1). U Barankilji, u Kolumbiji, jedan Svedok je razgovarao sa Antoniom, koji je bio revan pristalica jednog političkog pokreta. Svedok ga nije podržao u tome, niti je zagovarao neku drugu političku ideologiju. Umesto toga, on je Antoniju ponudio da s njim i njegovim sestrama besplatno proučava Bibliju. Antonio je uskoro shvatio da je Božje Kraljevstvo zaista jedina nada za siromašne ljude u Kolumbiji i u celom svetu.

Oni uzvisuju Božje ime (Matej 6:9). Kada su Jehovini svedoci prvi put razgovarali s Marijom, jednom iskrenom katolikinjom koja živi u Australiji, ona im je dozvolila da joj pokažu Božje ime u Bibliji. Kako je reagovala? „Kada sam prvi put videla Božje ime u Bibliji, zaplakala sam. Veoma me je dirnulo što sam saznala koje je Božje lično ime i što sam saznala da mogu da ga koristim.“ Marija je nastavila s proučavanjem Biblije, i prvi put u životu upoznala je Jehovu kao osobu, što joj je omogućilo da gradi trajan odnos s njim.

Ujedinjeni su u ljubavi (Jovan 13:34, 35). U uvodnom članku kanadskih novina The Ladysmith-Chemainus Chronicle stajalo je: „Bilo kakvo da je vaše religiozno opredeljenje, pa i ako niste religiozni, trebalo bi da pohvalite 4 500 Jehovinih svedoka koji su u proteklih nedelju i po dana radili dan i noć i izgradili Kongresnu dvoranu površine od 2 300 kvadratnih metara u Kasidiju... Radili su to radosno i nisu se međusobno svađali niti prepirali, niti je iko od njih pokušao da prigrabi slavu za sebe. To je zaista dokaz pravog hrišćanstva.“

Stoga, osmotri dokaze. Dok se hrišćanski teolozi, misionari i osobe koje idu u crkvu bore sa situacijom koja preti da izazove razdor u njihovim crkvama, pravo hrišćanstvo je u procvatu širom sveta. Zaista, pravi hrišćani izvršavaju službu koja im je dodeljena tako što propovedaju i poučavaju o Božjoj Reči (Matej 24:14; 28:19, 20). Ako si među onima koji „uzdišu i kukaju“ zbog odvratnih stvari koje se dešavaju i ako te zabrinjava razjedinjenost koja vlada u hrišćanskim religijama, pozivamo te da se pridružiš Jehovinim svedocima u ujedinjenom hrišćanskom obožavanju jedinog istinitog Boga Jehove (Jezekilj 9:4; Isaija 2:2-4).