Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Vrši delo jevanđelizatora“

„Vrši delo jevanđelizatora“

„Vrši delo jevanđelizatora“

„Budi trezven u svemu... vrši delo jevanđelizatora“ (2. TIMOTEJU 4:5).

1. Koje je opunomoćenje Isus dao svojim sledbenicima?

 JEHOVINO ime i njegove namere objavljuju se po čitavoj zemlji. To je zato što je Božji predani narod uzeo k srcu opunomoćenje koje je Isus Hrist dao svojim sledbenicima kada je rekao: „Idite... i stvarajte učenike od ljudi iz svih nacija, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovedio“ (Matej 28:19, 20).

2. Na šta je bio podstaknut nadglednik Timotej, i kako između ostalog hrišćanski nadglednici vrše svoju službu?

2 Isusovi sledbenici iz prvog veka ozbiljno su shvatili to opunomoćenje. Na primer, apostol Pavle je podstakao Timoteja, koji je takođe bio hrišćanski nadglednik, sledećim rečima: „Vrši delo jevanđelizatora, potpuno izvrši svoju službu“ (2. Timoteju 4:5). Današnji nadglednici između ostalog izvršavaju svoju službu tako što revno objavljuju Kraljevstvo i redovno učestvuju u službi na terenu. Recimo, nadglednik Skupštinskog studija knjige ima nagradonosnu prednost da predvodi u delu propovedanja i da poučava druge. Pavle je ispunio svoju odgovornost da objavljuje dobru vest i pomogao je u obučavanju drugih za tu službu (Dela apostolska 20:20; 1. Korinćanima 9:16, 17).

Revni jevanđelizatori iz prošlosti

3, 4. Koja je iskustva stekao Filip kao jevanđelizator?

3 Prvi hrišćani su bili poznati po tome što su bili revni jevanđelizatori. Razmotri primer jevanđelizatora Filipa. On je bio među ’sedam ljudi koji su imali dobro svedočanstvo i koji su bili puni duha i mudrosti‘, izabranih da u Jerusalimu svakodnevno nepristrano dele hranu hrišćanskim udovicama koje su govorile grčki ili hebrejski (Dela apostolska 6:1-6). Kada ta posebna služba više nije bila neophodna i kada su se zbog progonstva svi hrišćani osim apostola rasuli, Filip je otišao u Samariju. Tamo je objavljivao dobru vest i pomoću svetog duha izgonio demone i lečio hrome i paralizovane. Mnogi Samarićani su prihvatili poruku o Kraljevstvu i krstili se. Kada su čuli za to, apostoli iz Jerusalima su poslali u Samariju apostola Petra i Jovana da bi novokršteni vernici primili sveti duh (Dela apostolska 8:4-17).

4 Božji duh je zatim odveo Filipa da se sretne sa etiopskim evnuhom na putu za Gazu. Nakon što mu je Filip dobro objasnio Isaijino proročanstvo, ovaj „dostojanstvenik kandake, etiopske kraljice“, poverovao je u Isusa Hrista i krstio se (Dela apostolska 8:26-38). Filip je zatim otišao u Azot, a onda se zaputio u Cezareju i usput je ’objavljivao dobru vest svim gradovima (Dela apostolska 8:39, 40). Nema sumnje da je kao jevanđelizator ostavio odličan primer!

5. Po čemu su Filipove četiri kćeri bile naročito poznate?

5 Filip je dvadesetak godina kasnije još uvek propovedao u Cezareji. Kada su Pavle i Luka bili u njegovom domu, on je „imao četiri kćeri, device, koje su prorokovale“ (Dela apostolska 21:8-10). One su očigledno bile dobro duhovno poučene i revne za službu i čak su imale prednost da prorokuju. Ako roditelji imaju revnost za službu, to može pozitivno uticati na njihovu decu i pokrenuti ih da čitavog života revno učestvuju u delu jevanđeliziranja.

Današnji revni jevanđelizatori

6. Koliko su bili uspešni jevanđelizatori iz prvog veka?

6 U svom velikom proročanstvu koje ukazuje na naše vreme i na vreme kraja, Isus Hrist je rekao: „U svim nacijama prvo mora da se propoveda dobra vest“ (Marko 13:10). Kraj će doći nakon što dobra vest bude propovedana „po celoj nastanjenoj zemlji“ (Matej 24:14). Dok su Pavle i drugi jevanđelizatori iz prvog veka objavljivali dobru vest, mnogi su postajali vernici i širom Rimskog carstva skupštine su bile osnivane u jednom mestu za drugim. Starešine koje su bile naimenovane da služe u tim skupštinama učestvovale su sa svojom braćom i sestrama u delu jevanđeliziranja zahvaljujući čemu je ta propovednička aktivnost poprimila široke razmere. Jehovina reč je u tim danima sve više rasla i preovladavala, baš kao što je to i danas slučaj jer milioni Jehovinih svedoka služe kao jevanđelizatori (Dela apostolska 19:20). Da li i ti pripadaš tom mnoštvu radosnih hvalilaca Jehove?

7. Šta danas rade objavitelji Kraljevstva?

7 Mnogi današnji objavitelji Kraljevstva koriste prilike da povećaju svoje učešće u jevanđeliziranju. Hiljade njih su postali misionari, a stotine hiljada učestvuje u punovremenom jevanđeliziranju kao opšti ili pomoćni pioniri. Kakve samo pohvale za svoj trud zaslužuju muškarci, žene i deca koji služe kao revni objavitelji Kraljevstva! Zaista, Jehova obilno blagosilja sve iz svog naroda dok mu složno služe kao hrišćanski jevanđelizatori (Sofonija 3:9).

8. Koje se delo obeležavanja danas obavlja, i ko to radi?

8 Bog je poverio Isusovim pomazanim sledbenicima odgovornost da širom zemlje objavljuju dobru vest. U tom delu im pomaže sve više Hristovih ’drugih ovaca‘ (Jovan 10:16). Ovo životospasavajuće delo je u jednom proročanstvu upoređeno sa stavljanjem znaka na čelo ljudima koji uzdišu i kukaju zbog svih gadosti koje se danas događaju. Zli će uskoro biti uništeni. U međuvremenu, kakva je samo prednost prenositi životospasavajuće istine ljudima koji žive na ovoj planeti! (Jezekilj 9:4-6, 11).

9. Kako se novima može pomoći u službi?

9 Ako već neko vreme učestvujemo u delu jevanđeliziranja, onda verovatno možemo učiniti nešto da pomognemo novima u skupštini. Ponekad ih možemo pozvati u službu. Starešine se trude da daju sve od sebe da duhovno izgrade suvernike. Gorljiv trud poniznih nadglednika može mnogo pomoći drugima da budu revni i uspešni jevanđelizatori (2. Petrova 1:5-8).

Svedočiti od kuće do kuće

10. Kakav su primer u službi ostavili Hrist i njegovi prvi sledbenici?

10 Isus Hrist je svojim sledbenicima ostavio izvrstan primer u pogledu jevanđeliziranja. Što se tiče Hristove službe i službe njegovih apostola, Božja Reč kaže: „Pođe [Hrist] od grada do grada i od sela do sela, propovedajući i objavljujući dobru vest o Božjem kraljevstvu. S njim su bila i dvanaestorica“ (Luka 8:1). Šta se može reći za same apostole? Nakon što je na Pentekost 33. n. e. na njih bio izliven sveti duh, „svaki dan u hramu i od kuće do kuće nisu prestajali da poučavaju i objavljuju dobru vest o Hristu, Isusu“ (Dela apostolska 5:42).

11. Prema Delima apostolskim 20:20, 21 šta je apostol Pavle radio u službi?

11 Zahvaljujući revnom jevanđeliziranju, apostol Pavle je mogao da kaže hrišćanskim starešinama u Efesu: „Nisam [se] ustezao da vam kažem sve što je korisno i da vas poučavam javno i od kuće do kuće.“ Kada se kaže da je Pavle ’poučavao od kuće do kuće‘, da li se misli na to da je posećivao suobožavaoce i vršio pastirske posete? Ne, jer on dalje objašnjava: „Dao [sam] temeljno svedočanstvo i Jevrejima i Grcima o pokajanju pred Bogom i o veri u našeg Gospoda Isusa“ (Dela apostolska 20:20, 21). Uglavnom nije bilo potrebno da se onima koji su već bili predani Jehovi daju smernice o „pokajanju pred Bogom i o veri u našeg Gospoda Isusa“. Pavle je obučavao hrišćanske starešine iz Efesa u službi od kuće do kuće dok je nevernike poučavao pokajanju i veri. Dok je to radio, on je koristio Isusov metod.

12, 13. U skladu s Filipljanima 1:7, šta je Jehovin narod radio u vezi sa svojim pravom da propoveda?

12 Služba od kuće do kuće može predstavljati izazov. Recimo, neki se uznemire kada im dođemo na vrata s biblijskom porukom. Mi ne želimo da bilo koga uznemiravamo. Međutim, služba od kuće do kuće temelji se na Pismu, i ljubav prema Bogu i bližnjima pokreće nas da svedočimo na takav način (Marko 12:28-31). Da bismo ’odbranili i zakonski utvrdili‘ naše pravo da propovedamo od kuće do kuće, izlazili smo pred sudove, uključujući i Vrhovni sud Sjedinjenih Država (Filipljanima 1:7). Kao po nekom obrascu, taj sud je donosio odluke u našu korist. Tipičan primer predstavlja sledeća presuda:

13 „Distribucija religioznih pamfleta predstavlja vrlo star oblik misionarskog propovedanja — star koliko i štamparska presa. Ovaj način rada je tokom mnogih godina bio moćno sredstvo kojim su se služili raznorazni religiozni pokreti. Uveliko ga koriste razne religiozne sekte čiji kolporteri prenose jevanđelje do hiljada domova i nastoje da pridobiju sledbenike za svoju veru tako što ih lično posećuju... Prvim amandmanom [Ustava Sjedinjenih Država] ovaj vid religiozne aktivnosti svrstan je u isti rang sa obožavanjem u crkvama i propovedanjem s propovedaonica“ (Mardok protiv Pensilvanije, 1943).

Zašto i dalje treba propovedati?

14. Šta je još potrebno da bi naša služba donela plod?

14 Postoje mnogi razlozi zbog kojih treba svedočiti od kuće do kuće. Svaki put kada posetimo nekoga, nastojimo da posejemo seme biblijske istine. Time što vršimo naknadne posete trudimo se da to seme zalivamo. Ali, da bi sav taj trud urodio plodom potrebno je još nešto. Kao što je Pavle napisao: „Ja sam posadio, Apolo je zalio, ali Bog je davao da raste“ (1. Korinćanima 3:6). Zato nastavimo da ’sadimo i zalivamo‘, i budimo uvereni da će Jehova ’dati da raste‘.

15, 16. Zašto ljude posećujemo uvek iznova?

15 Mi vršimo delo jevanđeliziranja jer su ljudski životi u pitanju. Propovedanjem možemo spasti sebe i one koji nas slušaju (1. Timoteju 4:16). Kad bismo znali da je nečiji život u opasnosti, da li bismo tek ovlaš pokušali da mu pomognemo? Naravno da ne bismo! Pošto je u pitanju spasenje ljudi, mi ih posećujemo uvek iznova. Okolnosti se neprestano menjaju. Neko ko je jednom prilikom bio prezauzet da bi nas saslušao, možda će drugom prilikom biti raspoložen da čuje biblijsku poruku. Osim toga, vrata može otvoriti neki drugi član porodice i to može dovesti do razgovora na temelju Pisma.

16 Osim okolnosti ljudi mogu se promeniti i njihovi stavovi. Na primer, smrt voljene osobe predstavlja bolan gubitak i to može navesti osobu da sasluša poruku o Kraljevstvu. Mi želimo da utešimo osobu, da joj pomognemo da postane svesna svojih duhovnih potreba i da joj pokažemo kako ih može zadovoljiti (Matej 5:3, 4).

17. Koji je najvažniji razlog zbog kog propovedamo?

17 Najvažniji razlog zbog kog svedočimo od kuće do kuće i učestvujemo u drugim granama hrišćanske službe jeste želja da obznanjujemo Jehovino ime (Izlazak 9:16; Psalam 83:18). Koliko je divno kada se putem našeg dela jevanđeliziranja pomogne osobama koje vole istinu i pravednost da postanu Jehovini hvalioci! „Momci i devojke, starci i deca!“, pevao je psalmista, „nek svi hvale ime Jehovino, jer je samo njegovo ime uzvišeno, i slava je njegova iznad zemlje i neba“ (Psalam 148:12, 13).

Jevanđeliziranje koristi i nama

18. Kako nama samima koristi kada vršimo delo jevanđeliziranja?

18 Delo jevanđeliziranja donosi mnoge koristi i onome ko ga obavlja. Kada dobru vest propovedamo od kuće do kuće, to nam pomaže da razvijamo poniznost, naročito kada nas ne prime najljubaznije. Da bismo bili delotvorni jevanđelizatori, treba da budemo poput Pavla, koji je ’ljudima svih vrsta postao sve, da bi neke spasao‘ (1. Korinćanima 9:19-23). Iskustvo koje stičemo u službi pomaže nam da budemo taktični. Kada se oslanjamo na Jehovu i pazimo šta ćemo reći, tada možemo primeniti sledeći Pavlov savet: „Neka vaša reč uvek bude ljubazna, solju začinjena, da biste znali kako svakome treba da odgovorite“ (Kološanima 4:6).

19. Kako jevanđelizatorima pomaže sveti duh?

19 Delo jevanđeliziranja takođe nas podstiče da se oslanjamo na Božji sveti duh (Zaharija 4:6). Kada to radimo, plod tog duha — „ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, ljubaznost, dobrota, vera, blagost, samokontrola“ — postaje očigledan u našoj službi (Galatima 5:22, 23). Taj duh utiče na naš način ophođenja prema ljudima, jer kada dopustimo da nas on vodi, tada prilikom objavljivanja dobre vesti možemo pokazivati ljubav, biti radosni i miroljubivi, dugotrpljivi i ljubazni, možemo ispoljavati dobrotu i veru, kao i blagost i samokontrolu.

20, 21. Koji su neki blagoslovi i koristi koje ćemo imati ako smo bogato zaposleni kao jevanđelizatori?

20 Kao jevanđelizatori postajemo i saosećajniji i to je još jedan blagoslov koji dobijamo. Kada nam ljudi pomenu svoje probleme — bolest, nezaposlenost, porodične teškoće — ne ponašamo se kao neki savetodavci, već nastojimo da im skrenemo pažnju na ohrabrujuće i utešne stihove iz Pisma. Nama je stalo do ljudi koji su zaslepljeni u duhovnom pogledu, ali koji vole pravednost (2. Korinćanima 4:4). I koliko nam radosti donosi kada pružamo duhovnu pomoć onima koji imaju „ispravan stav prema večnom životu“! (Dela apostolska 13:48).

21 Redovno učešće u delu jevanđeliziranja pomaže nam da neprestano budemo usredsređeni na duhovne stvari (Luka 11:34). To je svakako korisno, jer bismo u protivnom mogli da podlegnemo materijalističkim težnjama koje su tako uobičajene u ovom svetu. Apostol Jovan je na sledeći način podstakao hrišćane: „Nemojte voleti ni svet ni ono što je u svetu. Ako neko voli svet, u njemu nema ljubavi prema Ocu; jer sve što je u svetu — želja tela i želja očiju i upadljivo razmetanje svojim životnim sredstvima — ne potiče od Oca, nego potiče od sveta. Sem toga, svet prolazi, a i njegova želja, ali onaj ko vrši Božju volju ostaje zauvek“ (1. Jovanova 2:15-17). Ako smo kao jevanđelizatori bogato zaposleni u Gospodovom delu, to će nam pomoći da ne gajimo ljubav prema svetu (1. Korinćanima 15:58).

Skupljaj blago na nebu

22, 23. (a) Kakvo blago skupljaju hrišćanski jevanđelizatori? (b) Kako će nam pomoći sledeći članak?

22 Revno propovedanje o Kraljevstvu donosi trajne koristi. Isus je to pokazao kada je rekao: „Ne skupljajte sebi blago na zemlji, gde moljac i rđa nagrizaju, i gde lopovi provaljuju i kradu. Nego skupljajte sebi blago na nebu, gde ni moljac ni rđa ne nagrizaju, i gde lopovi ne provaljuju i ne kradu. Jer gde je tvoje blago, tamo će biti i tvoje srce“ (Matej 6:19-21).

23 Nastavimo da skupljamo blago na nebu i budimo svesni da za nas nema veće prednosti od toga što kao Svedoci predstavljamo Suverenog Gospoda Jehovu (Isaija 43:10-12). Dok kao Božje sluge ispunjavamo opunomoćenje koje smo dobili, verovatno ćemo se osećati poput jedne hrišćanke koja ima više od 90 godina, i koja je o svom životu koji je provela služeći Bogu rekla sledeće: „Zahvaljujem Jehovi što je bio dobar prema meni tokom svih ovih godina i gorljivo se molim da on u svu večnost bude moj Otac pun ljubavi.“ Ako na sličan način cenimo naš odnos s Bogom, nema sumnje da ćemo želeti da temeljno vršimo delo jevanđeliziranja. Sledeći članak će nam pomoći da vidimo kako možemo što potpunije vršiti svoju službu.

Kako bi odgovorio?

• Zašto treba da vršimo delo jevanđeliziranja?

• Šta možeš reći o delu jevanđeliziranja u prošlosti i danas?

• Zašto svedočimo od kuće do kuće?

• Kako ti lično koristi to što vršiš delo jevanđeliziranja?

[Pitanja za razmatranje]

[Slike na 10. strani]

I danas ima radosnih jevanđelizatora kao što su bili Filip i njegove ćerke

[Slika na 14. strani]

Kako ti koristi to što razgovaraš s drugima o dobroj vesti?