Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Kako možemo žalostiti Božji sveti duh kad to nije osoba?

Apostol Pavle je napisao: „Ne žalostite Božji sveti duh“ (Efešanima 4:30). Neki su na osnovu ovih reči došli do zaključka da je sveti duh osoba. Međutim, u publikacijama ’vernog nastojnika‘ često su bili isticani biblijski i istorijski dokazi da prvi hrišćani nisu smatrali da je sveti duh osoba niti da je to bog koji je deo takozvanog Trojstva i stoga jednak Svevišnjem a (Luka 12:42). Dakle, Pavle nije ukazivao da je Božji sveti duh osoba.

Sveti duh je Božja nevidljiva aktivna sila (Postanje 1:2). Jovan je krštavao vodom, ali za Isusa je bilo rečeno da će krštavati „svetim duhom“ (Luka 3:16). Na Pentekost 33. n. e., oko 120 učenika bilo je ’ispunjeno svetim duhom‘ — na osnovu čega se vidi da se ne radi o osobi (Dela apostolska 1:5, 8; 2:4, 33). Ti pomazanici su primili nebeski poziv i Božji duh im je pomagao da ostanu verni (Rimljanima 8:14-17; 2. Korinćanima 1:22). Duh je u njima stvarao plod koji se dopada Bogu i pomagao im da izbegavaju grešna „dela tela“ zbog kojih bi izgubili Božju naklonost (Galatima 5:19-25).

Ukoliko smo Božje sluge sa zemaljskom nadom, nismo pomazani svetim duhom. Ipak, i mi možemo imati isto toliko Božjeg duha koliko ga imaju oni s nebeskom nadom. Zato se može desiti da i mi žalostimo duh. Kako?

Ako se ne obaziremo na biblijske savete koji su zapisani pod vođstvom svetog duha, kod nas bi mogle da se razviju osobine koje bi nas mogle navesti da namerno zgrešimo protiv duha, izgubimo Jehovinu naklonost i tako na kraju budemo uništeni (Matej 12:31, 32). Možda još uvek ne činimo neki ozbiljan greh, ali smo možda krenuli pogrešnim putem koji bi nas na kraju mogao odvesti suprotno od smera u kom bi nas inače vodio duh. Tada bi se za nas moglo reći da žalostimo sveti duh.

Kako onda možemo izbeći da žalostimo Božji duh? Sasvim je sigurno da treba da kontrolišemo svoje misli i postupke. U 4. poglavlju poslanice Efešanima, apostol Pavle je govorio o tome da treba da izbegavamo laganje, dugotrajan gnev, lenjost i neumestan govor. Šta u suštini radimo ako smo obukli „novu ličnost“, ali dopuštamo sebi da ponovo činimo ovakve stvari? Tada postupamo suprotno savetu iz Božje Reči Biblije, koji je zapisan pod vođstvom duha. Žalostimo sveti duh.

U 5. poglavlju poslanice Efešanima nalazimo Pavlov savet da ne budemo radoznali kada je u pitanju blud. Apostol je sem toga podstakao suvernike da izbegavaju sramotno ponašanje i prostačke šale. Ako ne želimo da žalostimo Božji sveti duh, ovaj savet treba da zadržimo na umu pri izboru zabave. Zašto bismo se zanimali za sve to? Zašto bismo pričali i čitali o takvim stvarima i zašto bismo to gledali na televiziji ili drugde?

Naravno, duh bismo mogli žalostiti i na druge načine. Jehovin duh unapređuje jedinstvo u skupštini, ali šta ako ogovaramo nekoga ili podstičemo na formiranje nekakvih grupa unutar skupštine. Zar u tom slučaju ne bismo išli nasuprot vođstvu duha koji unapređuje jedinstvo? Time bismo u suštini žalostili sveti duh, poput onih koji su stvarali podele u skupštini u Korintu (1. Korinćanima 1:10; 3:1-4, 16, 17). Duh bismo žalostili i ako bismo namerno potkopavali ugled duhom imenovane braće u skupštini (Dela apostolska 20:28; Juda 8).

Pošto znamo da nas sveti duh vodi pomoću Biblije i hrišćanske skupštine, mudro je da razmislimo o svojim stavovima i postupcima. Sem toga, ’molimo se svetim duhom‘, podlažimo se njegovom uticaju i uvek postupajmo u skladu sa onim što je rečeno u Božjoj nadahnutoj Reči (Juda 20). Budimo odlučni da nikada ne žalostimo duh, već da dopuštamo da nas on vodi, i to sve na slavu Jehovinog svetog imena.

Isus Hrist je teškoće s kojima će se suočiti neki bogataš da bi ušao u Kraljevstvo uporedio s kamilom koja pokušava da prođe kroz iglene uši. Da li je Isus mislio na doslovnu kamilu i pravu šivaću iglu?

U Pismu se o ovome nalaze tri izveštaja od kojih su dva istovetna. Prema Mateju, Isus je rekao: „Lakše je kamili da prođe kroz iglene uši nego bogatašu da uđe u Božje kraljevstvo“ (Matej 19:24). I u Marku 10:25 stoji isto to: „Lakše je kamili da prođe kroz iglene uši nego bogatašu da uđe u Božje kraljevstvo.“

Neki priručnici ukazuju da se izraz „iglene uši“ odnosio na malu kapiju koja se nalazila na jednoj od jerusalimskih velikih kapija. Ako bi tokom noći velika kapija bila zatvorena, mogla se otvoriti mala. Veruje se da je kamila mogla da prođe kroz tu kapiju. Da li je Isus to imao na umu?

Očigledno da nije. On je po svemu sudeći ukazivao na šivaću iglu. Pošto su u tom području pronađene stare igle od kostiju i od metala po svemu sudeći one su bile uobičajeni kućni predmeti. Luka 18:25 otklanja svaku sumnju oko toga na šta je Isus mislio jer je on tu citiran kako kaže: „Zaista, lakše je kamili da prođe kroz uši šivaće igle nego bogatašu da uđe u Božje kraljevstvo“ (Luka 18:25).

Mnogi leksikografi se slažu sa izrazom ’šivaća igla‘ koji se nalazi u Prevodu Novi svet. Grčka reč za ’iglu‘ u Mateju 19:24 i Marku 10:25 (rafis) izvedena je iz glagola koji znači „šiti“. S druge strane, reč koja se nalazi u Luki 18:25 (veloni) koristi se da bi se ukazalo na doslovnu hiruršku iglu. U delu Vine’s Expository Dictionary of Old and New Testament Words stoji: „Izgleda da se tek u savremeno doba pojavila ideja da se ’iglene uši‘ odnose na male kapije; ne postoji dokaz da se taj izraz i u drevna vremena koristio u tom smislu. Gospod je ovom izjavom želeo da ukaže na nešto što ljudi ne mogu da urade i nema potrebe razvodnjavati njegovu izjavu tako što bi se tom doslovnom predmetu pridavalo neko drugo značenje“ (1981, tom 3, strana 106).

Neki smatraju da bi u ovim stihovima reč „kamila“ trebalo zameniti rečju „uže“. Grčke reči za uže i kamilu veoma su slične. Međutim, u Mateju 19:24 u najstarijim postojećim grčkim manuskriptima Matejevog jevanđelja (Sinajskom, Vatikanskom br. 1209 i Aleksandrijskom) ne pojavljuje se grčka reč za „uže“ već za „kamilu“. Matej je verovatno svoje Jevanđelje prvobitno napisao na hebrejskom, a onda ga preveo na grčki. On je tačno znao šta je Isus rekao i upotrebio je pravu reč.

Dakle, Isus je mislio na doslovnu šivaću iglu i na doslovnu kamilu. Upotrebio je te pojmove da bi predočio nešto nemoguće. Međutim, da li je Isus hteo da kaže da nijedan bogat čovek nikada neće moći da uđe u Kraljevstvo? Nije, zato što njegovu izjavu nije trebalo shvatiti doslovno. On se poslužio hiperbolom da bi pokazao da, kao što doslovna kamila ne može da prođe kroz uši šivaće igle, tako ni bogat čovek ne može da uđe u Kraljevstvo ako mu na prvom mestu u životu bude bogatstvo, a ne Jehova (Luka 13:24; 1. Timoteju 6:17-19).

Isus je ovo ispričao odmah nakon što je jedan bogati mladi poglavar propustio izvanrednu priliku da postane njegov sledbenik (Luka 18:18-24). Osoba koja je bogata i koja ima veću ljubav prema svojim posedima nego prema duhovnim stvarima ne može da očekuje da dobije večni život u Kraljevstvu. Pa ipak, neki bogati ljudi su postali Isusovi učenici (Matej 27:57; Luka 19:2, 9). To znači da bogata osoba koja je svesna svojih duhovnih potreba i koja traži Božju pomoć može biti spasena (Matej 5:3; 19:16-26).

[Fusnota]

a Vidi brošuru Da li treba verovati u Trojstvo?, koju su izdali Jehovini svedoci.