Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Ti možeš obradovati Boga

Ti možeš obradovati Boga

Ti možeš obradovati Boga

DA LI mi uopšte možemo da utičemo na to kako se Bog oseća? Da li Bog može da se raduje? Jedan rečnik definiše reč „Bog“ kao „najviši duhovni princip“. Šta ako je taj strahopoštovanja vredan princip samo sila? Da li bismo mogli očekivati da se jedna bezlična sila raduje? Sigurno da ne. Međutim, razmotri šta Biblija kaže o Bogu.

„Bog je Duh“, rekao je Isus Hrist (Jovan 4:24). Duh je oblik života koji se razlikuje od ljudskog. Duh ima telo — „duhovno telo“ koje je nevidljivo za naše oči (1. Korinćanima 15:44; Jovan 1:18). Koristeći stilske figure, Biblija čak navodi da Bog ima oči, uši, ruke i tako dalje. a Bog takođe ima ime — zove se Jehova (Psalam 83:18). Dakle, Bog o kom se govori u Bibliji jeste duhovna osoba (Jevrejima 9:24). ’On je živi Bog i večni kralj‘ (Jeremija 10:10).

Jehova je stvarna osoba, što znači da on razmišlja i postupa. On ispoljava svoje osobine i izražava svoja osećanja, pokazuje šta voli a šta ne voli. U stvari, Biblija na mnogim mestima otkriva šta mu se dopada a šta ne. Dok bogovi i idoli samo odražavaju karakterne crte ili osobine ljudi koji su ih izmislili, svemoćni Bog Jehova je onaj od koga potiču osećanja koja je usadio i u ljude (Postanje 1:27; Isaija 44:7-11).

Nema sumnje da je Jehova ’srećan Bog‘ (1. Timoteju 1:11). On ne samo da se raduje onome što je stvorio, već nalazi zadovoljstvo i u ostvarivanju svoje namere. Jehova je preko proroka Isaije objavio: „Svu volju svoju ja ću izvršiti!... Rekao sam i učiniću. Naumio sam i izvršiću“ (Isaija 46:9-11). Psalmista je pevao: „Nek se veseli Jehova u delima svojim!“ (Psalam 104:31). Međutim, postoji još nešto što donosi radost Bogu. On kaže: „Budi, sine, mudar, srce mi obraduj“ (Poslovice 27:11). Zamisli šta to znači: mi možemo obradovati Boga!

Kako možemo obradovati Božje srce

Razmotri kako je Noje, poglavar jedne porodice, obradovao Jehovino srce. Noje „nađe milost pred očima Jehovinim“ jer je bio „bez mane među svojim savremenicima“ (NW). U oštroj suprotnosti sa zlim ljudima tog vremena, Noje je bio veran i poslušan, što je Bogu bilo toliko ugodno da se moglo reći da je ’hodio po volji Božjoj‘ (Postanje 6:6, 8, 9, 22). „Verom je Noje... pokazao strah pred Bogom i sagradio arku za spasenje svog doma“ (Jevrejima 11:7). Jehova je bio zadovoljan Nojem te je blagoslovio njega i njegovu porodicu tako što su preživeli taj buran period ljudske istorije.

Patrijarh Avraham je takođe bio veoma svestan Jehovinih osećanja. On je dobro poznavao Božji način razmišljanja što je postalo očigledno kada mu je Jehova rekao da će Sodom i Gomora biti uništeni zbog svoje izopačenosti. Poznavao je Jehovu toliko dobro da je zaključio da se ne može ni zamisliti da bi Bog pogubio pravednog čoveka zajedno sa zlima (Postanje 18:17-33NW). Godinama kasnije, poslušan Božjoj zapovesti, Avraham je „gotovo prineo Isaka“ jer je ’smatrao da ga Bog može i iz mrtvih podignuti‘ (Jevrejima 11:17-19; Postanje 22:1-18). Avrahamova osećanja bila su u potpunom skladu s Božjim. Pokazao je jaku veru i poslušnost „te je bio nazvan ’Jehovin prijatelj‘“ (Jakov 2:23).

Još jedan čovek koji je nastojao da obraduje Božje srce bio je David, kralj drevnog Izraela. Jehova je o njemu rekao: „Nađoh Davida, Jesejevog sina, čoveka po mom srcu, koji će uraditi sve što želim“ (Dela apostolska 13:22). Pre nego što se suočio s Golijatom, David je pokazao potpuno pouzdanje u Boga rekavši kralju Saulu: „Jehova, koji me je sačuvao od lava i od medveda, sačuvaće me i od ovoga Filistejina.“ Zbog svog pouzdanja u Jehovu David je bio blagoslovljen tako što je mogao da ubije Golijata (1. Samuilova 17:37, 45-54). David je želeo da osim njegovih dela i ’reči usta njegovih i razmišljanja srca njegova budu ugodna pred Jehovom‘ (Psalam 19:14).

A kako je s nama? Kako mi možemo ugoditi Jehovi? Što bolje razumemo Njegova osećanja, biće nam jasnije šta možemo učiniti kako bismo obradovali Njegovo srce. Stoga, dok čitamo Bibliju, veoma je važno da prepoznamo Božja osećanja kako bismo se ’ispunili tačnim spoznanjem njegove volje u svoj mudrosti i duhovnoj sposobnosti shvatanja, kako bismo hodili dostojno Jehove, s ciljem da mu potpuno ugodimo‘ (Kološanima 1:9, 10). Spoznanje nam, pak, pomaže da izgradimo veru. To je vrlo važno jer „bez vere nije moguće ugoditi [Bogu]“ (Jevrejima 11:6). Zaista, time što se trudimo da izgradimo jaku veru i da svoj život dovedemo u sklad s Jehovinom voljom, možemo obradovati njegovo srce. U isto vreme, treba da budemo pažljivi da ga ne povredimo.

Nemoj da povrediš Boga

Jedan primer toga kako Jehovina osećanja mogu biti povređena nalazi se u izveštaju o Nojevim danima. U to vreme, „zemlja beše puna nasilja. Bog pogleda na zemlju, i, gle, ona beše pokvarena; jer je svaka put pokvarila bila put svoj na zemlji“. Kako se Jehova osećao dok je posmatrao tu izopačenost i nasilje? „Jehova se pokaja što je stvorio čoveka na zemlji“, kaže Biblija, „i bi mu žao u srcu“ (Postanje 6:5, 6, 11, 12). Bog se pokajao zato što je ponašanje ljudi postalo veoma loše, te je promenio svoj stav prema zlom naraštaju koji je živeo pre Potopa. Više se nije postavljao prema njima kao Stvoritelj već kao uništitelj, jer je bio nezadovoljan zbog njihove zloće.

Jehova je takođe bio žalostan kada je njegov narod, drevna nacija Izrael, uporno ignorisao njegova osećanja i uputstva koja je pružao iz ljubavi. Psalmista je jadikovao: „Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, koliko ga puta uvrediše u samoći! Ne prestaše da Boga kušaju, nadražiše Sveca Izraelova.“ Pa ipak, „on beše milostiv i pokrivaše grehe, i ne uništi ih. Često ustavljaše gnev svoj i ne podizaše sve jarosti svoje“ (Psalam 78:38-41). Čak i kada su buntovni Izraelci zasluženo trpeli posledice svoje grešnosti, Biblija kaže da „u svakoj tuzi njihovoj [Bog] bješe tužan“ (Isaija 63:9DK).

Uprkos tome što su imali snažan dokaz da je Bog imao nežna osećanja prema njima, Izraelci se „rugahu glasnicima Božjim i ne marahu za reči njegove i smejahu se prorocima njegovim, dokle se ne raspali gnev Jehovin na narod, te ne bi više leka“ (2. Letopisa 36:16). Na kraju su svojim tvrdoglavim buntovnim stavom toliko ’žalostili sveti duh njegov‘ da su izgubili Jehovinu naklonost (Isaija 63:10). Kakve su bile posledice? Bog im je s pravom uskratio svoju zaštitu i zadesila ih je nevolja kada su Vavilonci osvojili Judu i uništili Jerusalim (2. Letopisa 36:17-21). Kako je žalosno kada ljudi odluče da teže za grešnim načinom života, koji vređa našeg Stvoritelja i nanosi mu bol!

Biblija nam jasno kaže da Boga veoma boli nepravedno ponašanje (Psalam 78:41). To što ga vređa, što on čak mrzi, jeste ponos, laž, ubistvo, vračanje, gatanje, obožavanje predaka, razuzdanost, homoseksualnost, neverstvo u braku, incest i tlačenje siromašnih (Levitska 18:9-29; 19:29; Ponovljeni zakoni 18:9-12; Poslovice 6:16-19; Jeremija 7:5-7; Malahija 2:14-16).

Kako Jehova gleda na idolopoklonstvo? U Izlasku 20:4, 5 stoji: „Nećeš graditi sebi kipa rezana niti slike od onoga što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nećeš im se klanjati niti im služiti.“ Zašto? Zato što su idoli nešto „gadno pred Jehovom“ (Ponovljeni zakoni 7:25, 26). Apostol Jovan je upozorio: „Dečice, čuvajte se idolâ“ (1. Jovanova 5:21). A apostol Pavle je napisao: „Voljeni moji, bežite od idolopoklonstva“ (1. Korinćanima 10:14).

Traži Božje odobravanje

Bog je ’prijatelj pravednika‘. „Mili su njemu pravi na svom putu“ (Poslovice 3:32; 11:20). Nasuprot tome, oni koji ga uporno vređaju tako što mu prkose i ne obaziru se na njegova osećanja koja su u skladu s pravdom, uskoro će postati predmet njegovog nezadovoljstva (2. Solunjanima 1:6-10). Štaviše, on će uskoro okončati sve zlo, kog danas na zemlji ima toliko mnogo (Psalam 37:9-11; Sofonija 2:2, 3).

Međutim, Biblija objašnjava da Jehova „ne želi da iko bude uništen nego da svi dođu do pokajanja“ (2. Petrova 3:9). Njemu je draže da pokazuje svoju naklonost prema ljudima koji ga vole nego da izražava svoje nezadovoljstvo prema onima koji ne žele da se menjaju. Ono što Jehova želi „nije da bezdušnik umre, nego da promeni pravac svog života, i da živi“ (Jezekilj 33:11).

Zato niko ne mora da postane predmet Jehovinog gneva. „Jehova [je] vrlo nežan u naklonosti i milosrdan.“ (Jakov 5:11). S potpunim pouzdanjem da će Bog saosećati s tobom, možeš ’sve svoje brige baciti na njega, jer se on brine za tebe‘ (1. Petrova 5:7). Budi siguran da sve dok radujemo Božje srce možemo uživati njegovo odobravanje i prijateljstvo. Stoga, sada je hitnije nego ikada da se ’uveravamo i dalje u ono što je prihvatljivo Gospodu‘ (Efešanima 5:10).

Kako je divno to što je Bog, zbog svoje nezaslužene dobrote, otkrio svoje veličanstvene osobine i svoja osećanja! Ti možeš da obraduješ njegovo srce. Ako to želiš, podstičemo te da stupiš u kontakt s Jehovinim svedocima iz tvog kraja. Oni će ti rado objasniti šta je njima pomoglo da ugode Bogu.

[Fusnota]

a Vidi okvir pod naslovom „Zašto se Biblija služi ljudskim karakteristikama kada opisuje Boga?“

[Okvir na 7. strani]

Zašto se Biblija služi ljudskim karakteristikama kada opisuje Boga?

„Bog je Duh“ i zato ga ne možemo videti (Jovan 4:24). Biblija stoga koristi stilske figure, kao što su poređenje, metafora i antropomorfizam, kako bi nam pomogla da razumemo Božju moć, njegovo veličanstvo i njegove postupke. Antropomorfizam (što na grčkom znači „čovečji oblik“) jeste stilska figura kojom se ljudske karakteristike pripisuju duhovnim stvorenjima. Stoga, iako ne znamo kakav oblik ima Božje duhovno telo, Biblija kaže da On ima oči, uši, ruke, mišicu, prste, noge i srce (Postanje 8:21; Izlazak 3:20; 31:18; Jov 40:9NW; Psalam 18:10; 34:16).

Takav slikovit jezik ne znači da je Božje duhovno telo istog oblika kao ljudsko telo. Antropomorfizam ne treba shvatiti doslovno. On se samo koristi da pomogne čoveku da bolje razume kakav je Bog. Bez stilskih figura, čoveku bi bilo teško, ako ne i nemoguće, da razume bilo kakav opis Boga. Međutim, to ne znači da su ljudi izmislili ličnost Jehove Boga. Biblija jasno kaže da je čovek stvoren po Božjem obličju — a ne Bog po čovekovom obličju (Postanje 1:27). Pisci Biblije su bili ’nadahnuti od Boga‘, te je stoga njihov opis Božje ličnosti u stvari način na koji je Bog opisao svoje osobine — iste osobine koje je, neke manje neke više, usadio u ljude (2. Timoteju 3:16, 17). Dakle, ovde nisu u pitanju ljudske osobine pripisane Bogu, već Božje osobine usađene u ljude.

[Slika na 4. strani]

Noje je našao milost u Božjim očima

[Slika na 5. strani]

Avrahamova osećanja su bila u skladu s Božjim

[Slika na 6. strani]

David je imao potpuno pouzdanje u Jehovu

[Slika na 7. strani]

Dok čitaš Bibliju, saznaćeš kako možeš obradovati Boga

[Izvor slike na 4. strani]

Courtesy of Anglo-Australian Observatory, photograph by David Malin