Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li tvoje okolnosti upravljaju tvojim životom?

Da li tvoje okolnosti upravljaju tvojim životom?

Da li tvoje okolnosti upravljaju tvojim životom?

NEPOVOLJNE okolnosti i problemi uobičajeni su u ovim ’kritičnim vremenima‘ (2. Timoteju 3:1). Neki problemi su privremeni i s vremenom se mogu rešiti. Drugi traju mesecima ili čak godinama. Zbog toga se mnogi osećaju poput psalmiste Davida, koji je vapio ka Jehovi: „Namnožiše se muke srca moga. Izvedi me iz teskobe moje!“ (Psalam 25:17).

Da li se boriš s velikim problemima? Ako je tako, pomoć i ohrabrenje možeš pronaći u Bibliji. Hajde da razmotrimo život dvojice vernih Jehovinih slugu koji su se uspešno borili s poteškoćama, a to su Josif i David. Ako razmotrimo način na koji su oni reagovali kada ih je zadesila nevolja, to nam može biti od praktične vrednosti kada se mi suočimo sa sličnim izazovima.

Suočeni sa ozbiljnim izazovima

Sa samo 17 godina, Josif je imao ozbiljan problem u porodici. Njegova starija braća su videla da ga Jakov, njihov otac, „voli više nego sve njih“. S vremenom „ga zamrziše. I ne mogahu sa njim prijateljski da razgovaraju“ (Postanje 37:4). Možemo zamisliti koliko je Josif bio uznemiren i zabrinut zbog toga. Mržnja njegove braće na kraju je postala toliko snažna da su ga prodali u ropstvo (Postanje 37:26-33).

Dok je bio rob u Egiptu, Josif je morao da se odupire nemoralnim ponudama žene svog gospodara. Ljuta što je odbijena, lažno je optužila Josifa da je pokušao da je siluje. Bio je ’bačen u tamnicu‘ i „okovima noge stegoše njegove, metnuše ga u gvozdene verige“ (Postanje 39:7-20; Psalam 105:17, 18). Sigurno mu je bilo veoma teško! Josif je oko 13 godina bio rob i zatvorenik zbog nepravdi koje su mu naneli drugi, uključujući i članove njegove porodice (Postanje 37:2; 41:46).

David iz drevnog Izraela takođe se suočio sa iskušenjima, još kao mladić. Godinama je bio prisiljen da živi kao begunac, dok ga je kralj Saul gonio kao životinju. Život mu je bio u stalnoj opasnosti. Jednom prilikom je otišao kod sveštenika Ahimeleha da bi zatražio hranu (1. Samuilova 21:1-7). Kada je saznao da je Ahimeleh pomogao Davidu, Saul je naredio da se pogube ne samo Ahimeleh već svi sveštenici i njihove porodice (1. Samuilova 22:12-19). Da li možeš da zamisliš koliki je bol David osećao zbog toga što je indirektno prouzrokovao ovu tragediju?

Pomisli samo na sve te godine tokom kojih su Josif i David podnosili nevolje i zlostavljanje. Možemo izvući vredne pouke ako razmotrimo kako su izašli na kraj s tim teškim okolnostima. Hajde da razmotrimo tri područja na kojima se vredi ugledati na ova dva čoveka.

Nemoj da gajiš ozlojeđenost i ljutnju

Kao prvo, ovi verni ljudi nisu dozvolili da budu uhvaćeni u zamku ljutnje i ozlojeđenosti. Dok je Josif bio u zatvoru, lako je mogao da se zaokupi negativnim razmišljanjem o tome kako su ga braća izdala i planiranjem kako da se osveti ako ih ikad ponovo bude video. Kako znamo da se Josif nije bavio takvim štetnim mislima? Zapazi kako je reagovao kada je imao priliku da se osveti svojoj braći koja su došla u Egipat da kupe žito. U izveštaju stoji: „Josif se udalji od njih i zaplaka se... Josif zapovedi [svojim slugama] da im [njegovoj braći] naspu u vreće žita, da novac što je koji dao metnu svakome u vreću njegovu, i da im dadu hranu za put.“ Kasnije, kada je poslao braću da dovedu oca u Egipat, Josif ih je posavetovao: „Ne svađajte se putem.“ Josif je i rečima i delima dokazao da nije dozvolio da ljutnja i ozlojeđenost zatruju njegov život (Postanje 42:24, 25; 45:24).

Slično tome, ni David nije gajio ozlojeđenost prema kralju Saulu. David je dva puta imao priliku da ubije Saula. Međutim, kad su ga njegovi prijatelji podstakli da to učini, David je rekao: „Sačuvao me Jehova od toga da počinim na gospodaru mome, na pomazaniku Jehovinom, takvo delo da metnem ruku svoju na njega! Jer je on pomazanik Jehovin.“ David je sve to prepustio Jehovi i rekao je svojim ljudima: „Živ je Jehova! Jehova sam može da udari na njega, bilo da mu dođe dan njegov da umre, ili da iziđe na bojno polje i pogine.“ Kasnije je David čak sastavio naricaljku za Saulom i njegovim sinom Jonatanom kada su poginuli. Poput Josifa, ni David nije dozvolio da ga obuzme ozlojeđenost (1. Samuilova 24:4-7; 26:7-13; 2. Samuilova 1:17-27).

Da li gajimo ozlojeđenost i ljutnju kada usled neke nepravde osećamo bol? To bi se lako moglo desiti. Ako dozvolimo da nas osećanja savladaju, mogli bismo zbog toga pretrpeti veću štetu nego zbog same nepravde koja nam je učinjena (Efešanima 4:26, 27). Čak i ako ne možemo mnogo da utičemo na to šta drugi rade, možemo da utičemo na to šta mi radimo. Lakše je prestati gajiti ozlojeđenost i ljutnju kada smo uvereni da će Jehova ispraviti stvari u vreme koje on odredi (Rimljanima 12:17-19).

Učini najviše što možeš u okolnostima u kojima se nalaziš

Druga pouka koju možemo izvući jeste da ne smemo dozvoliti da nas okolnosti u kojima se nalazimo parališu. Mogli bismo postati toliko zaokupljeni onim što ne možemo da uradimo da zbog toga ne vidimo ono što možemo da uradimo. Tada bi u stvari okolnosti počele da upravljaju nama. To se moglo desiti Josifu. Međutim, on je odlučio da učini najviše što je mogao u svojim okolnostima. Dok je služio kao rob, Josif „nađe milost pred očima gospodara svoga, koji ga uze u svoju službu, postavi ga nad celim domom svojim“. Kada je bio u zatvoru, postupio je slično. Zahvaljujući Jehovinom blagoslovu i Josifovoj marljivosti, „tamničar poveri Josifu sve sužnje u tamnici, i on uređivaše sve što je trebalo onde da se radi“ (Postanje 39:4, 21-23).

Tokom godina, dok je živeo kao begunac, i David je činio najviše što je mogao u okolnostima u kojima se nalazio. Dok je boravio u Faranskoj pustinji, on i njegovi ljudi štitili su Navalova stada od pljačkaških bandi. „Oni su bili za nas kao zidovi i noću i danju“, rekli su Navalovi pastiri (1. Samuilova 25:16). Kasnije dok je bio u Siklagu, David je napadao gradove na jugu koje su držali Izraelovi neprijatelji i tako je osigurao Judine granice (1. Samuilova 27:8; 1. Letopisa 12:20-22).

Da li treba da uložimo više truda kako bismo učinili najviše što možemo u okviru svojih okolnosti? Iako to može biti teško, možemo uspeti. Apostol Pavle je o svom životu napisao: „Naučio [sam], u kakvim god da sam okolnostima, da budem zadovoljan onim što imam... U svemu i u svim okolnostima naučio sam tajnu i kako da budem sit i kako da gladujem, i kako da imam obilje i kako da trpim oskudicu.“ Kako je Pavle razvio ovakav stav prema životu? Tako što se uvek oslanjao na Jehovu. On je priznao: „Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje moć“ (Filipljanima 4:11-13).

Čekaj na Jehovu

Treća pouka jeste ta da treba da čekamo na Jehovu, a ne da pribegavamo tome da promenimo okolnosti na neki način koji se kosi s biblijskim načelima. Učenik Jakov je napisao: „Istrajnost neka upotpuni svoje delo, da biste bili potpuni i zdravi u svakom pogledu, i da vam ništa ne bi nedostajalo“ (Jakov 1:4). Treba da dozvolimo da istrajnost „upotpuni svoje delo“ tako što ćemo dopustiti da kušnja ide do kraja, a ne da radimo nešto što Biblija osuđuje kako bismo je što pre okončali. Tako će naša vera biti ispitana i pročišćena, i pokazaće se koliko je snažna. Josif i David su imali takvu istrajnost. Oni nisu pokušavali da reše situaciju na način koji Jehova ne odobrava. Umesto toga, trudili su se da učine najviše što su mogli u okolnostima u kojima su se nalazili. Čekali su na Jehovu, i kakve su samo blagoslove dobili što su tako činili! Jehova je obojicu koristio da izbave i vode njegov narod (Postanje 41:39-41; 45:5; 2. Samuilova 5:4, 5).

Mogli bismo se i mi naći u iskušenju da uradimo nešto što se kosi s Biblijom. Na primer, da li si obeshrabren jer još nisi našao odgovarajućeg bračnog druga? Ako je tako, pazi da ne padneš u iskušenje da budeš neposlušan Jehovinoj zapovesti da stupiš u brak „samo u Gospodu“ (1. Korinćanima 7:39). Da li imaš probleme u braku? Umesto da dozvoliš da na tebe deluje duh sveta koji unapređuje razdvajanje i razvod, potrudite se i ti i tvoj bračni drug da zajedno prebrodite taj težak period (Malahija 2:16; Efešanima 5:21-33). Da li ti ekonomska situacija otežava da brineš o svojoj porodici? Čekati na Jehovu između ostalog znači i izbegavati nezakonite ili čak sumnjive poslove kako bi se došlo do novca (Psalam 37:25; Jevrejima 13:18). Zaista, svi moramo dati sve od sebe da učinimo najviše što možemo u svojim okolnostima i da se trudimo kako bi Jehova imao šta da blagoslovi. Dok to činimo, budimo odlučni da čekamo na najbolje rešenje koje može doći samo od Jehove (Mihej 7:7DK).

Jehova će te podržavati

Razmišljanje o tome kako su se biblijske ličnosti poput Josifa i Davida uspešno suočile s razočaranjima i teškim situacijama može pozitivno uticati na nas. Iako se njihove životne priče nalaze na samo nekoliko stranica Biblije, njihove kušnje su trajale godinama. Pitaj se: ’Kako su te Božje sluge naučile da se nose sa svojim okolnostima? Kako su sačuvale radost? Koje su osobine morali da razvijaju?‘

Takođe je korisno da razmotrimo istrajnost današnjih Jehovinih slugu (1. Petrova 5:9). U časopisima Kula stražara i Probudite se! svake godine se objavi mnogo životnih priča vernih hrišćana. Da li ih čitaš i meditiraš o njima? Osim toga, i u našim skupštinama ima onih koji verno podnose nepovoljne okolnosti. Da li se redovno družiš s njima i učiš od njih na hrišćanskim sastancima? (Jevrejima 10:24, 25).

Kada se nađeš u neprijatnim okolnostima, budi siguran da Jehova brine o tebi i da će te podržati (1. Petrova 5:6-10). Trudi se svim silama da ne dozvoliš da okolnosti u kojima se nalaziš upravljaju tvojim životom. Sledi primer Josifa, Davida i drugih ne dozvoljavajući da budeš ozlojeđen, trudeći se da učiniš najviše što možeš u svojim okolnostima i čekajući na Jehovu da donese najbolje rešenje. Približi se Jehovi putem molitve i duhovnih aktivnosti. Tako ćeš uvideti da i ti možeš biti radostan i srećan čak i u teškim vremenima (Psalam 34:9).

[Slika na stranama 20, 21]

Josif se trudio da učini najviše što je mogao u svojim okolnostima

[Slika na 23. strani]

David je čekao na Jehovu kakao bi rešio svoje probleme