Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

’Pređite i pomozite nam‘

’Pređite i pomozite nam‘

Izveštaj objavitelja Kraljevstva

’Pređite i pomozite nam‘

U JULU 2000, Svedoci iz Austrije, Nemačke i Švajcarske koji govore nemački pozvani su da se presele u Boliviju. Zbog čega? Zbog velikog zanimanja za Bibliju koje pokazuju pripadnici izolovanih poljoprivrednih kolonija menonita koji govore nemački, a žive u prečniku od 300 kilometara od Santa Kruza u Boliviji.

Na ovaj poziv odazvalo se oko 140 Svedoka. Neki su otišli na nekoliko sedmica, a neki na godinu dana ili više. Čineći to, oni su pokazali duh sličan duhu misionara iz prvog veka koji su se odazvali na poziv: „Pređi u Makedoniju i pomozi nam“ (Dela apostolska 16:9, 10).

Kako izgleda rad na tom području? Jedan starešina iz tamošnje skupštine objašnjava: „Putovanje do jedne od 43 kolonije menonita može trajati i do osam sati po prašnjavim putevima u nekom terenskom vozilu. Da bi se posetila udaljenija područja potrebno je putovati četiri dana i nekoliko noći spavati pod šatorima. Pa ipak, to je sigurno vredno truda jer skoro da niko od ovih ljudi nikada nije čuo dobru vest.“

U početku, mnogi menoniti nisu bili oduševljeni tim posetama. Međutim, zahvaljujući trudu koji su Svedoci ulagali da bi dolazili kod njih, oni su počeli da cene ono što su oni imali da im ponude. Na primer, jedan farmer je rekao da je godinu dana čitao časopis Probudite se!. Zatim je dodao: „Znam da se mnogi ljudi ovde ne slažu sa onim što vi govorite, ali ja verujem da je to istina.“ Jedan čovek iz druge kolonije rekao je: „Neke moje komšije kažu da ste vi lažni proroci, dok drugi kažu da govorite istinu. Ja želim sam da vidim ko je u pravu.“

Sada u Boliviji postoji skupština na nemačkom jeziku sa 35 objavitelja, uključujući i 14 punovremenih propovednika. Do sada su 14 menonita postali objavitelji Kraljevstva a još devetoro njih redovno posećuje sastanke. Jedan stariji čovek koji se nedavno krstio kaže: „Jasno vidimo Jehovino vođstvo. On je poslao iskusnu braću i sestre koji govore nemački da nam pomognu. Veoma smo zahvalni.“ Njegova sedamnaestogodišnja ćerka, koja je takođe krštena, dodaje: „Oduševljenje mlade braće i sestara koji su došli zarazno je. Mnogi od njih su pioniri, i daju svoje vreme i novac da bi pomagali drugima. Probudili su u meni želju da radim to isto.“

Zaista, oni koji su se potrudili da ’pređu‘ i pomognu žanju veliku radost i zadovoljstvo.