Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Šta je to što životu daje pravi smisao?

Šta je to što životu daje pravi smisao?

Šta je to što životu daje pravi smisao?

KADA su Jeseja, jednog 17-godišnjeg srednjoškolca, pitali šta je smisao života, odgovorio je: „Uživati u životu koliko god se može.“ Suzi je izrazila drugačije gledište. „Iskreno verujem da sami dajemo smisao svom životu“, rekla je.

Da li si se ikad pitao šta je smisao života? Da li postoji neka jedinstvena namera za čitavo čovečanstvo? Ili je Suzi u pravu — da u suštini mi sami dajemo smisao svom životu? Koliko god da je naše društvo napredovalo u tehnološkom smislu, nešto u nama i dalje teži za smislom. Većina nas se nekad u životu zapita: ’Zašto smo ovde?‘

Savremena nauka je pokušala da nađe odgovor na to pitanje. S kojim rezultatom? „U procesu evolucije, život nema smisao“, rekao je Dejvid P. Beraš, profesor psihologije i zoologije. Po biolozima koji zastupaju evoluciju, živa bića imaju samo jednu svrhu: da opstanu i da se razmnožavaju. Zato profesor Beraš kaže: „U ogromnom svemiru čiju svrhu ne možemo dokučiti i u kome ljudi nisu baš mnogo značajni, imamo odgovornost da životu damo smisao svojim slobodnim, svesnim i svojevoljnim odlukama.“

Izvor smisla i svrhe

Da li je to u životu sve — da svako od nas radi šta hoće? Umesto da besciljno lutamo u svemiru koji je lišen svrhe i smisla, Biblija nam je već davno otkrila da postoji razlog zbog čega smo ovde. Naše postojanje nije rezultat neke eksplozije u svemiru. Saznajemo da je Stvoritelj nebrojeno mnogo godina pripremao zemlju za čoveka. Ništa nije bilo prepušteno slučaju. On se pobrinuo da sve bude ’veoma dobro‘ (Postanje 1:31DK; Isaija 45:18). Zašto je to učinio? Zato što je imao jednu nameru za čoveka.

Pa ipak, zanimljivo je da Bog nije predodredio budućnost svake osobe tako što bi se on lično mešao u nečiji život, niti tako što bi pokrenuo neki biološki proces. Iako na nas utiče genetsko nasleđe, mi u velikoj meri možemo da kontrolišemo svoje postupke. Svi mi imamo slobodu da izaberemo kako ćemo živeti.

Iako svako od nas može da odluči šta će raditi sa svojim životom, pogrešili bismo ako pri tom ne bismo uzeli u obzir Stvoritelja. Štaviše, mnogi su shvatili da su pravi smisao i svrha života povezani s našim odnosom s Bogom. Samo njegovo ime Jehova, koje doslovno znači „On prouzrokuje da postane“, ističe bitnu povezanost između Boga i svrhe života (Izlazak 6:3; Psalam 83:18). To znači da on postepeno ispunjava sve što je obećao i uvek postiže ono što je naumio (Izlazak 3:14NW; Isaija 55:10, 11). Razmisli o tome. Jehovino ime svima nama garantuje da je on pravi i trajni Izvor svrhe života.

Ako osoba samo prizna da Stvoritelj postoji, to već ima snažan uticaj na njeno gledište o životu. Linet, jedna 19-godišnjakinja, kaže: „Dok posmatram sve divne stvari koje je Jehova stvorio i dok razmišljam o njihovoj svrsi, uviđam da sam i ja stvorena s nekim razlogom.“ Amber dodaje: „Kada ljudi govore o ’nepoznatom‘, to me uvek podseti na to da on za mene nije nepoznat. Sve što je Jehova stvorio jednostavno dokazuje da on postoji“ (Rimljanima 1:20). Naravno, jedno je priznati da Stvoritelj postoji, ali izgraditi smisaon odnos s njim jeste nešto sasvim drugo.

Prijateljstvo s Bogom

Biblija nam i u tome može pomoći. Na samom početku ove knjige nalazi se jasan dokaz da je Jehova Bog Otac pun ljubavi. Na primer, on nije stvorio Adama i Evu i zatim ih ostavio da nagađaju ko je on. Umesto toga, redovno je komunicirao s njima. Nije se bavio nekim drugim stvarima a njih ostavio u Edenu da se sami snalaze, već im je dao konkretna uputstva kako da vode život na najbolji mogući način. Dao im je posao koji donosi zadovoljstvo i pobrinuo se da dobiju pouku (Postanje 1:26-30; 2:7-9). Zar to nije ono što bismo očekivali od jednog sposobnog roditelja punog ljubavi? Razmisli šta to znači. „To što znam da je Jehova stvorio zemlju i da nas je stvorio sa sposobnošću da uživamo u njegovom stvarstvu“, kaže Danijela, „pokazuje mi da on želi da mi budemo srećni.“

Štaviše, kao svaki dobar otac, Jehova želi da njegova deca imaju blizak odnos s njim. U tom pogledu, reči iz Dela apostolskih 17:27 pružaju zasiguranje: „On nije daleko ni od jednog od nas.“ Kako to treba da utiče na nas? Amber kaže: „To što poznajem Jehovu pruža mi pouzdanje da nikada nisam sama. Šta god da se desi, uvek imam kome da se obratim.“ Štaviše, dok budeš upoznavao Jehovu, videćeš da je on ljubazan, pravedan i dobar. Možeš da se osloniš na njega. „Kada mi je Jehova postao blizak prijatelj“, kaže Džef, „shvatio sam da ne postoji niko drugi ko bi bolje mogao da mi pomogne.“

Nažalost, o Jehovi se mnogo toga lošeg govori. Smatraju ga odgovornim za veliki deo ljudske patnje kao i za loše ponašanje navodno religioznih ljudi. Neka od najgorih zverstava u ljudskoj istoriji pripisana su njemu. Međutim, u Ponovljenim zakonima 32:4, 5 stoji: „Pravi su putevi njegovi... Ako s’ oni pokvariše, je li on zato kriv? Ne, njihovo to je nevaljalstvo.“ Stoga, imamo odgovornost da sami ispitamo činjenice (Ponovljeni zakoni 30:19, 20).

Božja namera ispunjena

Kako god mi budemo odlučili da živimo, ništa neće sprečiti Boga da u potpunosti ispuni svoju nameru za zemlju i čovečanstvo. Na kraju krajeva, on je Stvoritelj. Onda, s kojom namerom je on stvorio zemlju? Isus Hrist je ukazao na nju kada je u Propovedi na gori rekao: „Srećni su oni koji su blage naravi, jer će naslediti zemlju.“ Kasnije je Isus ukazao apostolu Jovanu da je Bog odlučan da ’uništi one koji uništavaju zemlju‘ (Matej 5:5; Otkrivenje 11:18). Pošto je Isus bio s Bogom tokom stvaranja, on zna da je Božja namera od početka bila da savršena ljudska porodica zauvek živi u raju na zemlji (Postanje 1:26, 27; Jovan 1:1-3). Bog se ne menja (Malahija 3:6). „Jeste, što sam smislio to će biti“, obećava nam Bog, „vršiće se što sam naumio“ (Isaija 14:24).

Jehova je u naše vreme već počeo da postavlja temelj ujedinjenog društva koje se ne zasniva na pohlepi i ličnom interesu kao što je slučaj u današnjem svetu, već na ljubavi prema Bogu i bližnjem (Jovan 13:35; Efešanima 4:15, 16; Filipljanima 2:1-4). To društvo sačinjavaju dobrovoljci koji žele da napreduju i koji su veoma motivisani da izvrše svoj zadatak — da dok još traje ovaj sistem stvari propovedaju dobru vest o predstojećem Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14; 28:19, 20). U preko 230 zemalja, više od šest miliona hrišćana već sada obožava Boga i ujedinjeni su u međunarodnom bratstvu u kom vlada ljubav.

Učini svoj život smisaonim

Ako tragaš za dubljim smislom života, treba da znaš da te Jehova Bog poziva da se već sada pridružiš njegovom narodu — njegovom ’pravednom narodu‘ (Isaija 26:2). Međutim, možda se pitaš: ’Kakav je život u toj hrišćanskoj zajednici? Da li bih stvarno želeo da budem deo toga?‘ Poslušaj šta kažu neki mladi ljudi:

Kventin: „Skupština je moj zaklon od sveta. To što vidim kako Jehova deluje u mom životu pomaže mi da shvatim da on zaista postoji i da želi da budem srećan.“

Džef: „Skupština je najbolje mesto gde mogu da dobijem ohrabrenje. Moja braća i sestre su tu i pružaju mi podršku i pohvalu. Oni su stvarno moja proširena porodica.“

Linet: „Ni sa čim se ne može uporediti radost koju doživljavam kada vidim da neko prihvata biblijsku istinu i donosi odluku da služi Jehovi. To mi pruža veliko zadovoljstvo.“

Kodi: „Moj život bi bio bezvredan kada ne bih poznavao Jehovu. Poput mnogih drugih, i ja bih na razne načine pokušavao da pronađem sreću, ali je ipak ne bih našao. Ovako, Jehova mi je dao izuzetnu prednost da budem u dobrom odnosu s njim, i to mom životu daje smisao.“

Zašto se sam ne uveriš? Otkrićeš da će i tvoj život imati pravi smisao ako se budeš približio svom Stvoritelju, Jehovi Bogu.

[Slike na 31. strani]

Dobar odnos s Bogom pruža smisao našem životu

[Izvor slike na 29. strani]

NASA photo